Bila je stara uboga
cura koja je živjela u mojoj ulici. Zvala se Ivanka.
Jednoć je stala
ispred moje kuće i ja sam je pozorno pogledala: prosijeda kosa spletena je bila
u neurednu punđu.
Zubi su joj bili
zapušteni, a garderoba je bila nemarno odabrana- u slojevima, malo pretijesna,
malo preširoka. Odavala je izgled doista zapuštene i zanemarene osobe. Pogled
joj je bio mio i blag. Ja sam je zapitala da mi ispriča svoj život. Kako je
priča tekla, pogled joj je postao življi, ali i sve nemirniji i uznevjereniji.
U kasnom pubertetu
joj je nenadano preminuo otac. Doživjela je živčani slom. Polako se oporavljala
te je uspjela i školu završiti.
U međuvremenu , majka
joj se preudala i rodila sina. Naravno, dobra Ivanka je automatski upala u drugi
plan. Ponešto je radila , ali je upoznala jednog dragog mladića u potrazi za
poslom. Jako se zaljubila i planirala zajednički život s njim. On je pokušao
otvoriti privatni obrt. Naime,specijalizirao se za popravljanje pegli. Međutim,
posla nije bilo. Majka i očuh nisu bili suglasni s tom vezom i mladić se
vratio, negdje na sjever, u svoje rodno mjesto. To je Ivanku dotuklo. Doživjela
je konačni emocionalni slom i potpunog oporavka više nije bilo moguće. Polubrat
je rastao te otišao u pomorce, ubrzo se oženio te dobio tri sina. Sreći nove
majčine obitelji nije bilo kraja. Ivanka je postala sjena sjene. Imala je
živčane napade, a mlada i nadobudna nevjesta
neprestano se žalila na zaovinu bolest, premda joj je ova bila na
velikoj usluzi u odgoju djece, a da ne spominjemo koliko su polubrat i nevjesta
računali na Ivankino prilično bogato nasljedstvo.
Ona više nije dobila
priliku ostvariti se. Njezina sudba bila je zapečaćena. Jedna tužna životna
priča. Ali, opet, ona je svoju lijepu ljudsku zadaću odradila. Potpunom žrtvom.
Čula sam da je umrla.
Samo mogu primijetiti
da uistinu život daje ljudima neke neshvatljive(za nas) zadatke što samo
svjedoči o nedokučivim putovima Gospodnjim.