Danas je Ivanje,
dan cvijećem ovjenčan,
suncem pozlaćen -
bit će krijesom ispraćen.
Livada ga svečano dočekala.
Cijelog se proljeća za doček pripremala:
Tkala i vezla, ukrase birala,
u rosi se umivala
da bude lijepa, mirisna i čista,
da zablista kad Ivanje svane.
Vlasulje očešljala,
vilinu kosicu uz vlati svila.
U oplečak mak i različak uplela,
plave kadulje po skutima rasula.
U raskošne suknje od zelenih svila
zvjezdice skrila.
Čipka od dobričica, sporiša i cecelja
bila joj je kecelja.
Široke podsuknje kitnjasto obrubila,
ivicom i krikom rubove nazubila.
Kukolj i lanilist u košulju utkala.
Modrice i vrbice vezala u kitice,
sitne biserke savila u vitice.
Dragušcem marame opremila.
Đerdanom se grahorice zakitila.
Kamilicom dah osvježila.
Suncobrane divlje mrkve
i lepeze sirka raširila.
Leptir krilca iz njedra joj virila.
Pucketala pušina.
U zapučak ivančice gizdavo zataknula,
prstenak nadjenula, iglice udjenula
pa zvončiće ušila.
Majčina dušica pjevušila.
Od uzbuđenja treperio zrak.
Tada, iznenada, nježno
zazvonio slak:
Stiže krava u goste!
Livada sva razdragana
suzice radosne prospe
i za svoju gošću obilato prostre:
slakoperke, medunike,
broćike i pirike,
divlje zobi i rosulje,
koljenike, prosulje,
pa zubače, svračice,
konice, prženice, djeteline i lobode.
Sve te sočne livadarke
na zemljani pladanj nanizala
i dobro začinila
metvicom i klinčićem,
cikorijom, ljutićem
i kudravom kiselicom.
Kravi sline potekoše.
Slakto se oblizala.
U to štir i pepeljuga,
pelin i kopriva,
osjak, svinjak i vijušac
nazdraviše svi u zboru:
"U slast, kravo, u slast!"
Stričak, smrdelj i rosopas
stajahu po strani -
za jelovnik nisu bili izabrani.
"Kakve li raskoši!" - uživa krava.
Pase, čupka sve od reda.
Prijala joj svaka trava.
Dugo se tako gosti i časti.
"Od prošloga ljeta nisam
blagovala ovolike slasti.
Livado draga, gozba ti je sjajna!
Otkuda umijeće da sve ovo spraviš
čudesna je tajna."