IVO A N D R I Ć
(Dolac, 10.10.1892 — Beograd, 13.03.1975)
http://bs.wikipedia.org/wiki/Ivo_Andrić
Ivo Andrić je bio književnik, diplomat, ambasador Kraljevine Jugoslavije u Njemačkoj od 1939. godine. Rođen je u Docu kod Travnika, a njegova porodica je porijeklom iz Sarajeva. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961. godine za kompletno književno djelo o historiji jednog naroda, s romanom Na Drini ćuprija (1945.) kao vrhuncem tog djela.
IVO ANDRIC
https://www.youtube.com/watch?v=5DIVq7EeJKQ
Slike iz života Ive Andrića
http://www.youtube.com/watch?v=zef1MdM66ek 1.
http://www.youtube.com/watch?v=smAxEcIgAjo 2.
http://www.youtube.com/watch?v=s1xdM2Kc_yY 3
Dodjela nobelove nagrade - Ivo Andric (govor)
https://www.youtube.com/watch?v=9P1NT1RY-AY
Ivo Andrić, dodela Nobelove nagrade
https://www.youtube.com/watch?v=7aRPEnDZxuI
Ivo Andrić i Hrvati - ½
https://www.youtube.com/watch?v=Ysk8z1nkMUs
Ivo Andrić i Hrvati - 2/2
https://www.youtube.com/watch?v=K0GaCa2EXwk
Z1 TV - 11.05.2011 -- gost / guest Tihomir Majić
IVO ANDRIĆ I NOVA HRVATSKA GEOPOLITIKA
Za cijelovito razumijevanje "enigme Andrić", ključni je odgovor na pitanje: Zašto nije završio roman "Omer-paša Latas"? Što je to veliki mislilac, vidoviti geopolitičar, legendarni pisac i vješti diplomat slutio kada je 12. lipnja 1974. u Sarajevu u vezi završetka tog romana rekao Ljubi Jandriću "Doći će bardi drugi i opjevati će ono što meni osjeća duša kad zvoni večernje zvono" ? ("Sa Ivom Andrićem", Autor: Ljubo Jandrić; Nakladnik: Veselin Masleša, Sarajevo 1982, str.412)
I, da li je uopće više riječ samo o romanu? Naravno da nije! Andrić je izborom Latasa za središnji lik romana, strukturom i sadržajem romana te izjavom o nezavršetku istog, odaslao svoju slutnju o budućnosti naroda Bosne i Hercegovine. Osobito je 90-etih godina 20. stoljeća u toj zemlji "bilo vrijeme Latasa". Na neki način, roman svojim nezavršetkom kao paradigma mentaliteta nastavlja živjeti i u sadašnjosti. Andrić je pišući o prošlosti Bosne, pisao o našoj budućnosti.
A kakva je ta budućnost? Možda ga mi Hrvati proglasimo svojim najvećim piscem svih vremena i podignemo mu velebni spomenik u Zagrebu...
Tihomir Majić
IVO ANDRIĆ AND THE NEW CROATIAN GEOPOLITICS
To completely understand „the Andric enigma", his novel „Omer-Pasha Latas" is crucial. The question is: Why didn't he finish his novel „Omer-Pasha Latas"? What did the great thinker, clairvoyant geopolitician, legendary writer and skilled diplomat foresaw, in connection with the ending of the novel, when he told Ljubo Jandric on June 12th, 1974 in Sarajevo: „Other bards will come and sing a song about what my soul feels, when the evening bell rings" ? (Source: "Sa Ivom Andricem", Author: Ljubo Jandric ; Publisher: Veselin Maslesa, Sarajevo 1982, page 412)
And in the end, is it only a novel? Of course not! Andric, by choosing Latas as the main character of the novel, its structure, content and purposely unfinished story sent a last message about the future of the people of Bosnia and Hercegovina. Particularly in the 90's of 20th century „it was the time of Latas" in that country. In some way, the unfinished novel as a paradigm of mentality, continues to live on in the present. Andric, by writing about Bosnia past actually wrote about our future.
And what about that future? Maybe us Croats should make him our greatest writer of all times and raise a monument in his honor in Zagreb...
Tihomir Majic
Nobelovac, književnik Dr Ivo Andrić,
Nagradu prima na svečanosti, 10. prosinca, 1961. u Stockholmu
Ivo Andrić, rodjen je u Travniku, 9. listopada, 1892.,nakon osnove škole, gimnaziju završava u Sarajevu i 14. listopada, 1912. postaje studentom Mudroslovnog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta “Franjo Josip”.
U godini 1914.,lipnja mjeseca, Društvo hrvatskih književnika objavljuje šest Andrićevih pjesama u prozi, u knjizi Hrvatska mlada lirika, što je zamjetnog odjeka u intelektualnoj javnosti.
Godine I.svjetskog rata ga urušavaju na planu ritma rada, studiranja i osobito zdravlja. Godine, 1918. Zbirkom Ex Ponto, Andrić ulazi u umjetničko književno stvaralaštvo. Ivo Andrić je na liječenju,1919. u zagrebačkoj Bolnici Sestre milosrdnice,na I. katu Interne klinike stare zgrade, leži u sobi s književnikom Ivom Vojnovićem koji je impresioniran svojim mladim imenjakom, i kolegom “po peru” O tome piše svojemu prijatelju, tadašnjem ministru Tugomiru Alaupoviću,koji je bio i Andrićev gimnazijski profesor. Pisma i komentari Ive Vojnovića o mladom Ivi Andriću imali su značenje pouzdane preporuke, Ivo Andrić dolazi u Ministarstvo vanjskih poslova, gdje započinje svojim razdobljem diplomatske službe, postupno - od službenika u Konzulatu, do III . II. i I. tajnika u Ambasadi, u nizu europskih metropola,1920.u Vatikanu,pri Svetoj Stolici,u konzulatima u Bucharestu,Trieste, Grazu, a u to vrijeme i ostvaruje svoj doktorat znanosti na Sveučilištu u Grazu, 1924., nadalje radi u konzulatima u Parizu i Marseillesu,1927.ambasadi u Madridu, 1928. bio je predstavnik zemlje na 19.,21.,23.i 24. zasjedanju Lige naroda u Genevei (1930-1934.), a 19. travnja, 1939. Dr Ivo Andrić predaje akreditive o svojem imenovanju ambasadorom Kraljevine Jugoslavije u Vladi njemačkoga Trećega Reicha, pa se tom zgodom osobno susreće s Kancelarom Reicha Adolfom Hitlerom, dan uoči Kancelarova 50.rodjendana.
Andrić nazoči i potpisivanju Trojnoga pakta u bečkom dvorcu Hoffburg, 25. ožujka, 1941. ali je tada već bio ambasador u ostavci, jer je prethodno bio zamolio da bezuvjetno bude razriješen dužnosti ambasadora u Vladi Raicha.
Nakon napada Hitlera na Jugoslaviju, Ivo Andrić s osobljem Ambasade napušta Berlin i uspijeva stići u Beograd, gdje se posve povlači iz života, izabire dobrovoljni azil u stanu, iz kojega ne izlazi svih godina II. svjetskog rata, do 1945.
To je razdoblje u kojemu su nastali romani “Travnička kronika” i “Na Drini ćuprija”, objavljeni nakon II. Svjetskog rata,1945.,kada i roman “Gospodjica”, što mu donosi uvažavanje i ponude da se pridruži strukovnim organizacijama književnika….
Dana, 27.rujnu,1958. Ivo Andrić se ženi Milicom Babić, kazališnom kostimografkinjom i napokon stječe svoj prvi stan u životu, na adresi - Proleterskih brigada (ranija i sadašnja Krunska ),2a /I, a danas se taj dio ulice naziva Andrićevim vijencem.
S jeseni 1961.,26.listopada, saznaje da mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, za roman-kroniku Na Drini ćuprija. Sa suprugom Milicom Babić odlazi u Stockholm na svečanost uručivaja nagrade, koja je tradicionalno na Dan ljudskih prava 10.prosinca, 1961.u 18 sati, u svečanoj Koncertnoj dvorani švedske metropole.
Kasnije posjećuje Švicarsku i vraća se 3. siječnja,1962..u zemlju.
Nailazećih godina Ivo Andrić ravna Društvima književnika,sudjeluje u mnogim kulturno-umjetničkim manifestacijama, a postupno narušeno zdravlje koje je naglo popustilo nakon naprasne smrti supruge Milice Babić, ožujka,1968. za jednoga odmora u Herceg Novom, pridonosi da se Andrić polako,isprva neosjetno, a potom sve jasnije, počinje “gasiti” i 13. ožujka 1975. umire na Klinici u Beogradu.
Najvažnija djela : Ex Ponto, pjesme u prozi, 1918. Nemiri, pjesme u prozi, 1921. Pripovijetke, I (1924.) Pripovijetke, II (1936.) Na Drini ćuprija (roman, 1945.) Travnička hronika (roman, 1945.) Gospođica (roman, 1945.)
Lica (pripovijetke, 1960.) Zapisi o Goji (1961.) O priči i pričanju - govor prigodom dodjele Nobelove nagrade za književnost (1961.) Sabrana djela, 1-10 (1963.)
Sabrana djela Ive Andrića, 1-17 (1976.) Znakovi pored puta (u okviru Sabranih djela, 1976.)