IVO ANDRIĆ 120.obljetnica rodjenja

BIOGRAFIJA IVE ANDRIĆA

http://www.ivoandric.org.rs/html/biografija.html

LIČNA DOKUMENTA IVE ANDRIĆA

 http://www.ivoandric.org.rs/html/vencani_list.html

Spomen muzej Ive ANDRIĆA

http://www.ivoandric.org.rs/html/spomen_muzej.html

fotosi,štiva

http://google.isearchinfo.com/search?q=ivo+andri%C4%87&hl=en&tbo=u&noj=1&tbm=isch&source=univ&sa=X&ei=CJ_IULSsJanC0AX62oC4Dg&ved=0CDoQsAQ&biw=1024&bih=651

Šta nam vrijede i najbolji uzori iz prošlosti ako pomoću njih ne idemo dalje od njih, u traženju i u stvaranju? Ni oni ne bi zaslužili da nam budu uzori da nisu otišli za korak dalje od svojih uzora.

Nije najveća budala onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina.

Mirna vremena i sređene prilike čine prosječne ljude još prosječnijima, a burna vremena i velike promjene stvaraju od njih komplikovane prirode.

Zlo i dobrota jednog naroda su produkt prilika u kojima on živi i razvija se.

Uspjeh je ono što čovjeku vrat lomi.

Ništa ne može tako da nas prevari kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva sa tokom stvari.

Dobrota je u ovom svijetu golo siroče.

Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo događaje podnijeti zavisi u dobroj mjeri od nas samih, dakle na to treba trošiti snagu i obraćati pažnju.

Ne spava i nije srećan ni miran svaki onaj ko se danju vedro smije i slobodno kreće među ljudima.

Važno je koliko čovjek ima od života i šta u životu načini od sebe, od svoje sredine i svoga potomstva.

Kad čitam ili slušam kako neko opisuje i prepričava ono što sam svojim očima vidio, ja uviđam jasno da je istinu, pravu istinsku istinu, nemoguće tačno utvrditi i nepromijenjenu prenijeti dalje, do drugih ljudi i novih naraštaja. To saznanje stalno me prati. I šta god čitam ili slušam, ja uporedo sa čitanjem i slušanjem brojim u sebi: koliko iznosi skretanje od istinske istine do ovog što mi se kazuje. Nekad je ta razlika vrlo mala, često je poveća, a ponekad je ogromna.

 Pa ipak, ja ono što mi se kaže primam kao istinu, kao neku novu vrstu istine, kao paistinu, ne govoreći ništa i ne pokazujući da znam što znam. (Primam je kao što se prima novčanica, po nominalnoj vrijednosti.) Odavno sam uvidio da protivrječiti ne bi vrijedilo ništa i ne bi vodilo ničemu, jer tako bi svaki razgovor izbugio svoj smisao i pretvorio se u teorijsku raspravu o istini. Ali negdje dubokoo u meni zbrajaju se i slažu sve te razlike i sva ta odstupanja, kao suma dugovanja koju ovaj život i mi svi sa njim imamo prema punoj istini. I često se javlja misao da bi moglo biti, da bi moralo biti negdje u dugom razvitku čovjekovom neko mjesto na kome će se, kad-tad, sve to obračunati, prečistiti i ispraviti, i na kome će gola i konačna istina zasjati punim sjajem.

 To je zanosna misao.

 Ali onda se javi druga, nova: da je ovo naša planeta Zemlja i na njoj ova naša zemaljska, nesavršena, ali naša istina. I da je naša ljudska hrabrost i veličina i mudrost u tome da je ispravljamo i približavamo istini, ali i u tome da živimo sa njom ovako nepotpunom i ljudski nesavršenom, dok to moramo i ne možemo drukčije.

Bezbrižna ravnodušnost je veliki dar i moćno oružje mladosti.

Ja se ne bojim ljudi, već onog neljudskog u njima.

Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se mjeriti snagom nesanica koje ih prate.

Beskorisno je u starosti produžavati život. Mladost treba produžavati.

Ćutanje je teško samo onima koji ne misle.

Zaborav sve liječi, a pjesma je najljepši način zaborava, jer u pjesmi se čovjek sjeća samo onoga što voli.

Drskost i upornost su brat i sestra. Drski i uporni ljudi nikad se ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osjetivši nikad rđave poljedice svojih mana na sebi, i ne primjećuju da ih imaju. I stoga treba od takvih ljudi bježati što dalje.

Strast za istinom je najbolji izraz životne snage u čovjeku i naročit oblik njegovog poštovanja samog sebe.

Između bojazni da će se nešto desiti i nade da možda ipak neće, ima više prostora nego što se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mračnom prostoru provode mnogi od nas svoj vijek.

Ko u ovom svijetu ne umije da organizuje sam svoj život, nije vrijedan da živi, a ko ga sa uspjehom organizuje, izgubi pri tome toliko snage i svježine  da mu i ne vrijedi mnogo što živi.

Kod ljudi koji čedno žive ruke su mirne, bijele i vječito mlade.

Priznaću bez oklijevanja: ne volim mnogo one ljude koji vole mnogo da pitaju, a onima koji su mi prijatelji kazujem često i nepitan sve što žele da znaju o meni, mojim mislima, planovima i poslovima, kao i osjećajima koja me prate.

Ne spadam među ljude koji ne vole da rade; u očima lijenih ljudi izgledam čak i vrlo vrijedan čovjek. Ne, nisam od onih što gube dane u neradu, ali u mom radu ima jedan težak nedostatak. Ja ne umijem da rasporedim poslove po stepenu njihove važnosti i neću to, izgleda, nikad ni naučiti. Za jedno poslovno pismo ili kratak odgovor na neku nevažnu anketu meni je potreban isti napor, isti utrošak vremena, snage i živaca kao i za pet strana jedne pripovijetke na kojoj radim već mjesecima. Svaki i najmanji događaj odvoji me od onog što je moj glavni posao, jer nemam dovoljno snage i odlučnosti da ostanem kraj njega i da se oduprem onom što je sporedno. Tako se svaki čas dešava da iznevjerim ono što je glavno za ono što je sporedno. Ponekad me grize savjest zbog toga, ali time stvar ne biva ni malo bolja, jer kod ljudi kao što sam ja, griža savjesti ma koliko da je bolna, nije dovoljno uvijek iskrena i duboka, i naročito ne povlači za sobom tvrde odluke i stvarne promjene na bolje. Vidim da to ne valja, ali ponavljam uvijek istu grešku i uvijek se u sebi jedem zbog nje. A škodi mi mnogo sve to zajedno.

Obećajte sebi da ćete biti tako snažni da ništa neće moći uznemiriti mir vašeg uma.

Gledajte uvijek na sunčanu stranu svega oko sebe i radite na tome da vaš optimizam postane stvarnost.

Razmišljajte samo o najboljim varijantama, radite tako da date najbolje od sebe i očekujte samo najbolje.

Zaboravite na greške iz prošlosti i radite da ostvarite velike stvari u budućnosti.

Posvetite toliko vremena sopstvenom razvoju da vam ne ostane nimalo vremena da kritikujete druge.

Živite u uvjerenju da je cijeli svijet na vašoj strani dok god iskreno dajete najbolje od sebe.

Ko u ovom svijetu ne umije da organizuje sam svoj život, nije vrijedan da živi, a ko ga sa uspjehom organizuje, izgubi pri tome toliko snage i svježine da mu i ne vrijedi mnogo što živi.

U prvoj polovini života čovjek želi i radi ono čega će se u drugoj polovini stidjeti i odricati, a druga polovina mu prođe u uzaludnim pokušajima da se popravi ili bar zataška ono što se radilo u prvoj. Tako se na kraju sve potire i svodi na nulu. Ostaju samo kajanje i stid.

Ko nosi u sebi veliku, istinsku strast, taj je nesrećan i mučen više nego stotina drugih ljudi zajedno, ali je pošteđen od mnogih sitnih briga i nedaća koje muče većinu ostalih ljudi cijelog vijeka i svakog dana pomalo.

Dođe vrijeme kad se čovjek nađe pred mračnim, neprelaznim jazom koji je godinama, polagano i nesvjesno, sam sebi kopao. Naprijed ne može, natrag nema kud. Riječí nestalo, suze ne pomažu; sramota ga da jaukne; a i koga da zove? Ne sjeća se pravo ni svoga imena. Tada vidi čovjek da na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savjesti.

Ivo Andrić

I nema veličine onde gdje nema jednostavnosti, dobra i istine.

Tolstoj

Tako smo mi s jedne strane disciplinovani, organizovani i racionalni, ali s druge strane stoji ugnjeteni primitivac lišen obrazovanja i kulture. Ovo objašnjava mnoge naše padove u zastrašujuće varvarstvo. U gomili, bez sumnje, i najveća masa posjeduje vazda pravu istinu ali isto tako – najveće katastrofe.

Jung

Kad sudimo o ljudima, njihovim postupcima i karakterima, treba imati na umu da ljudi, iz raznih uzroka koji ne zavise od njih, ne mogu svuda, uvijek i o svemu govoriti istinu. Jedni je ne vide, drugi je vide naopako, što je isto ili još gore, a treći prosto nemaju snage za taj podvig, jer to za tu vrstu ljudi i jeste podvig za koji je potreban izvestan minimum snage koji njima nije dat. Tražiti od tih ljudi ne samo da ne greše svjesno i otvoreno protiv istine nego i da je ne zaobilaze i ne prećutkuju, znači tražiti od prosječno razvijenih ljudi da budu – atleti.

Andrić

Ludaci i djeca uvijek govore istinu.

Umberto Eko

U jednom času, dok je još krkljao na bolničkom krevetu, pomislio sam da je blagodet smrti u tome što neko napokon prestaje da bude nečiji sin: skida sa sebe zastor i, bar za neko vreme, hodaš kao da svijet pripada samo tebi. Užasan je to osjećaj i ne može se dugo izdržati. Užasan je, naravno, zato što je lijep, i što svaka ljepota iscrpljuje. Ali čovjek ne treba da teži za ljepotom već za istinom. Nekada sam, naime, strahovao da nikada neću izaći iz sjenke koju je oko sebe širio moj otac, a sada žudim za tom senkom.

David Albahari

Sreća je možda previše jednostavna da bi se moglo pisati o njoj… srećno proživljen život je, dakle, bezglasno proživljen život. Ispostavilo se da je pisati o životu isto što i razmišljati o životu, razmišljati o životu isto što i osporiti život, a svoj vitalni element osporava samo onaj koga taj element guši, ili se u njemu ponaša neprirodno… istina je to što te razjeda.

Imre Kertes

Osvješćenje ne mora biti i put ka istini.

Ćosić

Možda je zadatak čovjekoljupca da navodi na smijanje istini, da navodi istinu da se smije, jer jedina istina jeste u tome da naučimo kako da se oslobodimo nezdrave strasti prema istini.

 Eko

Glavno je ne lažite samog sebe. Onaj ko laže samog sebe i svoju laž sluša, dolazi dotle da već nikakvu istinu ni u sebi ni oko sebe ne primećuje, i prema tome, ne poštuje ni sebe ni druge.

Ćosić

I nema veličine onde gdje nema jednostavnosti, dobra i istine.

Tolstoj

Tako smo mi s jedne strane disciplinovani, organizovani i racionalni, ali s druge strane stoji ugnjeteni primitivac lišen obrazovanja i kulture. Ovo objašnjava mnoge naše padove u zastrašujuće varvarstvo. U gomili, bez sumnje, i najveća masa posjeduje vazda pravu istinu ali isto tako – najveće katastrofe.

Jung

Kad sudimo o ljudima, njihovim postupcima i karakterima, treba imati na umu da ljudi, iz raznih uzroka koji ne zavise od njih, ne mogu svuda, uvijek i o svemu govoriti istinu. Jedni je ne vide, drugi je vide naopako, što je isto ili još gore, a treći prosto nemaju snage za taj podvig, jer to za tu vrstu ljudi i jeste podvig za koji je potreban izvestan minimum snage koji njima nije dat. Tražiti od tih ljudi ne samo da ne greše svjesno i otvoreno protiv istine nego i da je ne zaobilaze i ne prećutkuju, znači tražiti od prosječno razvijenih ljudi da budu – atleti.

Andrić

Ludaci i djeca uvijek govore istinu.

Umberto Eko

U jednom času, dok je još krkljao na bolničkom krevetu, pomislio sam da je blagodet smrti u tome što neko napokon prestaje da bude nečiji sin: skida sa sebe zastor i, bar za neko vreme, hodaš kao da svijet pripada samo tebi. Užasan je to osjećaj i ne može se dugo izdržati. Užasan je, naravno, zato što je lijep, i što svaka ljepota iscrpljuje. Ali čovjek ne treba da teži za ljepotom već za istinom. Nekada sam, naime, strahovao da nikada neću izaći iz sjenke koju je oko sebe širio moj otac, a sada žudim za tom senkom.

David Albahari

Sreća je možda previše jednostavna da bi se moglo pisati o njoj… srećno proživljen život je, dakle, bezglasno proživljen život. Ispostavilo se da je pisati o životu isto što i razmišljati o životu, razmišljati o životu isto što i osporiti život, a svoj vitalni element osporava samo onaj koga taj element guši, ili se u njemu ponaša neprirodno… istina je to što te razjeda.

Imre Kertes

Osvješćenje ne mora biti i put ka istini.

Ćosić

Možda je zadatak čovjekoljupca da navodi na smijanje istini, da navodi istinu da se smije, jer jedina istina jeste u tome da naučimo kako da se oslobodimo nezdrave strasti prema istini.

 Eko

Glavno je ne lažite samog sebe. Onaj ko laže samog sebe i svoju laž sluša, dolazi dotle da već nikakvu istinu ni u sebi ni oko sebe ne primećuje, i prema tome, ne poštuje ni sebe ni druge.

Ćosić

U jednom času, dok je još krkljao na bolničkom krevetu, pomislio sam da je blagodet smrti u tome što neko napokon prestaje da bude nečiji sin: skida sa sebe zastor i, bar za neko vreme, hodaš kao da svijet pripada samo tebi. Užasan je to osjećaj i ne može se dugo izdržati. Užasan je, naravno, zato što je lijep, i što svaka ljepota iscrpljuje. Ali čovjek ne treba da teži za ljepotom već za istinom. Nekada sam, naime, strahovao da nikada neću izaći iz sjenke koju je oko sebe širio moj otac, a sada žudim za tom senkom.

David Albahari

Sreća je možda previše jednostavna da bi se moglo pisati o njoj… srećno proživljen život je, dakle, bezglasno proživljen život. Ispostavilo se da je pisati o životu isto što i razmišljati o životu, razmišljati o životu isto što i osporiti život, a svoj vitalni element osporava samo onaj koga taj element guši, ili se u njemu ponaša neprirodno… istina je to što te razjeda.

Imre Kertes

Osvješćenje ne mora biti i put ka istini.

Ćosić

Možda je zadatak čovjekoljupca da navodi na smijanje istini, da navodi istinu da se smije, jer jedina istina jeste u tome da naučimo kako da se oslobodimo nezdrave strasti prema istini.

 Eko

Glavno je ne lažite samog sebe. Onaj ko laže samog sebe i svoju laž sluša, dolazi dotle da već nikakvu istinu ni u sebi ni oko sebe ne primećuje, i prema tome, ne poštuje ni sebe ni druge.

Ćosić<><><><>< -->

Ko zadobije vlast, izgubi pamet.

Platon

Ono što je najgore kod tih malih kućnih tirana – malih samo po prostranstvu njihove vlasti a nikako po težini i oštrini njihove tiranije – to je njihova ćudljivost i samovolja. Nepredvidljivost njihovih ćudi muči nas isto toliko koliko i te ćudi same. A najgori i najteži su oni tirani koji su i sami, u sebi, mučeni i nesrećni. Oni misle da bi, mučeći druge, mogli olakšati svoju muku, a to je kobna zabluda i jalov posao, jer sve i da polovinu zemlje popale, zajedno sa ljudima i svima živim stvorovima, njihova muka ne bi za dlaku manja bila. Ali to oni ne mogu nikad uvideti.

Andrić

Vlast najbrže ruše oni na vlasti. I njene pristalice.

Ćosić

Poznat je onaj tiranoubica, koga je, pošto je promašio u svom pokušaju, Hipija uhvatio i stavio na muke da bi odao saučesnike, a on je imenovao sve prijatelje koji su okruživali tiranina, naročito one za koje je znao da su mu bili najodaniji. Kada je Hipija naredio da se svi pogube, jedan po jedan onako kako su bili imenovani, upitao je da li je još ko preostao: “Ti sam”, reče ovaj “jer ja nisam ostavio nikoga drugog kome bi ti bio drag”. Gnev je učinio da je tiranin postao saučesnik tiranoubici i da je svojim mačem posekao svoju gardu.

Seneka

Za mene postoje samo dve vlasti: okupatorska i srpska. A srpska je uvek ista. Pod njom ti može biti gore jedino ako si glup, pa joj se suprotstavljaš.

Ćosić

Sticajem okolnosti, prijatelji, imali smo grubu mladost: patili smo, trpeli, od same mladosti, kao od kakve teške bolesti… Pojam vlasti u svakom slučaju znači strahovladu, i strahovlada u svakom slučaju znači očinsku vlast.

Imre Kertes

Ništa nije skuplje od nečega što se mora kupiti molbama. (K. Leman)

Čim vidiš da neko u razgovoru bez prijeke potrebe tumači tuđe riječi i postupke i donosi svoje sudove, koji su ustvari presude, znaj da nije dobar čovjek, niti je na dobrom putu – kloni ga se kad god možeš.

(Ivo Andrić)

Oprostiti je najbolji način da se nekome osvetite. (Švedska p.)

Na kraju krajeva, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako je gubimo, šta time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja. Gubiti na određen način, znači dobijati. (Ričard Bah)

Knjiga koju se ne isplati čitati dva puta, ne zaslužuje da se pročita niti jednom.

Nema razlike između mudraca i budale kada se zaljube.

Ko prati tuđi posao, svoj zaboravlja.

Ne pokušavaj svinju učiti da pjeva. To je gubitak vremena, a ljuti i svinju.

Ko traži prijatelja bez mane, ostaće bez prijatelja.

I vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima.

Andrić

Jedina vrlina kojom čovjek ne može da se pohvali jeste skromnost. Kad bi se njome pohvalio, više ne bi bio skroman.

Volter

Rat otkriva jednom narodu njegove slabosti, ali ne i njegove vrline.

Spinoza

Sve budućnosti imaju jednu veliku vrlinu: nikad ne izgledaju onako kako ih zamišljaš.

Pavić

Nemam puno vrlina i plemenitih kvaliteta, ali kad volim – volim jako, ekskluzivno i postojano…

Dekart

Porok nikada ne napada otvoreno, nego nalazi način da čovjeka zaskoči, jer se uvijek zaodjene u neki sofizam, a često i u neku vrlinu”

Žan Žak Ruso

Nekada si imao strasti, i nazivao si ih zlima…ali, sad, imaš samo vrline – one su izrasle iz tvojih strasti.

Nekada si imao divlje pse u podrumu, ali si ih preobrazio u umilne psiće.

 Od svojih otrova svario si svoj melem, pomuzao si kravu svoje tuge – sada piješ slatko mlijeko.

 Ako imaš sreće, imaš jednu vrlinu i ništa više – tako ćeš lakše preći preko mosta.

 Odlika je imati mnoge vrline, ali težak je to usud.

 Gle, kako tvoja vrlina žudi za najvišim, ona želi cijeli tvoj duh, ona želi svu tvoju snagu gneva, mržnje i ljubavi.

 Ljubomorna je svaka vrlina na drugu, a strahovita je stvar ljubomora.

 Koga opkoli plamen ljubomore, taj na kraju, poput škorpije, protiv sebe samog okreće svoju bodlju.

 Čovjek je nešto što mora biti prevaziđeno, i zato treba da voliš svoje vrline – jer od njih ćeš na kraju propasti.

 Zar nikada dosad nisi vidio neku vrlinu kako sama sebe opanjkava, podbada, grize? Sigurno jesi…

Niče

Jedina vrlina kojom čovjek ne može da se pohvali jeste skromnost. Kad bi se njome pohvalio, više ne bi bio skroman.“

Volter

Rat otkriva jednom narodu njegove slabosti, ali ne i njegove vrline.“

Spinoza

Porok nikada ne napada otvoreno, nego nalazi način da čovjeka zaskoči, jer se uvijek zaodjene u neki sofizam, a često i u neku vrlinu”

Žan Žak Ruso

Sve budućnosti imaju jednu veliku vrlinu: nikad ne izgledaju onako kako ih zamišljaš.

Pavić

Uticati na nekog znači predati mu sopstvenu dušu. On ne misli svoje prirodne misli, niti gori prirodnim strastima. Njegove vrline nisu stvarne za njega. Njegovi grijehovi, ako grijehovi postoje, pozajmljeni su. On postaje eho nečije tuđe muzike, glumac ulog koja nije napisana za njega. Cilj života je samorazvoj. Ostvariti savršeno sopstvenu prirodu – to je razlog našeg postojanja… Strah od društva, koje je osnov morala, strah od Boga, koji je tajna religije – to su dvije stvari koje vladaju nama.

Vajld

Nemam puno vrlina i plemenitih kvaliteta, ali kad volim – volim jako, ekskluzivno i postojano…”

Dekart

Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada. Ne u ime budućnosti i od sećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka. Vrlina je biti potpuno živ.

Pavić

Ako imaš neku vrlinu, ona je samo tvoja, ne dijeliš je ni sa kim. Svakako, želiš da je nazoveš po imenu i da je miluješ, želiš da se zabavljaš njome. I gle! Sada dijeliš njeno ime sa narodom, i postao si narod i stado sa svojom vrlinom.

 Bolje bi učino da kažeš – neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe.

 Tvoja vrlina neka bude odveć uzvišena za prisnost imena – i ako moraš o njoj govoriti, ne stidi se da mucaš.

 Zato, slobodno govori i mucaj – to je moje dobro, to volim, samo ovako želim da je dobro.

Niče

Narod koji se miri sa vlašću, to je narod bez građanskih vrlina. To je narod podanika. Nikakav narod.

Ćosić

Kad moji sinovi odrastu, osvetite im se, ljudi, dodijavajući im onako isto kao i ja vama, što sam dodijavao, ako vam se čini da se više staraju za blago ili za šta drugo nego za vrlinu. I ako budu smatrali da su nešto a nisu ništa, korite ih kao što sam ja korio vas što se ne brinu za ono što treba, i što misle da su nešto, a ne valjaju ništa. I ako budete tako radili, onda sam od vas doživio punu pravdu, i ja sám i moji sinovi.

 Ali već je vrijeme da odlazim – ja u smrt, a vi u život. A ko od nas ide ka boljem spasenju, to niko ne zna osim Boga.

 Sokrat – Odbrana pred atinskim sudom

Svi mi težimo da budemo pohvaljeni, i što je ko ugledniji utoliko više žudi za slavom. I sami filozofi, čak i na knjigama u kojima pišu o preziranju slave, stavljaju svoje ime; oni tu s prezrenjem govore o slavoljublju i sujeti, pa opet žude da im se slava proširi i čuje ime.

 Za sve napore i pretrpljene opasnosti, vrlina ne traži druge nagrade osim hvale i slave.

Ciceron

Junaštvo je najjednostavnije od svih vrlina. Čak se i recept zna. Uzmeš tri drama čvrste vjere u nešto, tri drama neobaziranja na posljedice, i dobru oku jake volje. Sve to izmješaj i – gotovo.

Borislav Mihajlović Mihiz

Kao kod svih pisaca bez dara i pravog poziva, i u Davilu je bila uvriježena neiskorijenjiva zabluda da ima nekih svjesnih duhovnih radnja koje vode čovjeka ka poeziji i da se u poetskom stvaranju može naći utjeha ili nagrada za zla kojima nas život tereti i okružuje… Jer marljivost, ta vrlina koja se tako često javlja ondje gdje ne treba, ili kad više nije potrebna, oduvijek je bila utjeha nedarovitih pisaca i nesreća umjetnosti.

Andrić

I vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima.

Andrić