IZ ARHIVA HRVATSKE TELEVIZIJE
http://dubrovacki.hr/clanak/64869/filmske-vrpce-oblozene-sjecanjima-na-dubrovacke-ljetne-igre
Filmske vrpce obložene sjećanjima na Dubrovačke ljetne igre
Proteklo je samo nekoliko dana od otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, a već se svi osvrću na njega pozitivno ili negativno, s ushitom ili bez njega. Što se tek dogodi kada između gledatelja i otvorenja Igara stoje desetljeća? Takvu priliku su imali svi oni koji su 13. srpnja posjetili ljetno kino Slavica i bili svjedokom otvaranja ovogodišnjeg filmskog programa DLJI-a pod nazivom „Ljetne igre iz Arhiva Hrvatske televizije“. Kao prvi u nizu filmova planirani za program poslužio je dokumentarno-igrani film „40. godina Dubrovačkih ljetnih igara“ snimljen 1989. u režiji Stijepa Mioča Kočana, a glavne uloge igraju Perica i Maro Martinović. Ovo vrijedno djelo hrvatske kinematografije nije prikazivano posljednjih 20 godina pa je ova prigoda bila uistinu posebna.
- Dubrovačke ljetne igre su prije 2000. godine bile daleko bolje popraćene, nadam se da će se to u budućnosti promijeniti. Ovo je svakako zanimljiv i vrijedan film, a cijeli doživljaj postaje još uzvišeniji ovdje na otvorenom nego u nekoj zagušljivoj dvorani. Redatelj je materijale za ovaj film tražio u Kinoteci u Beogradu, tako da se osim prizora s Dubrovačkih ljetnih igara mogu vidjeti i prizori nekadašnjeg Dubrovnika, rekao je Hrvoje Juvančić prije početka same projekcije.
Juvančić, sin proslavljenog filmskog redatelja Joška Juvančića, je za publiku pripremio izbor od četiri filmskih projekcija, a s ovim ostvarenjem je započeo taj četverodijelni program.
Publika, iako malobrojna, vjerno je smijehom i suzama pratila svaki prizor i svaki kadar. Imalo se za što pustiti gorku suzu nostalgije ili nestašno sladak osmijeh. Na platnu su se izmjenjivali pogledi na nekadašnji Dubrovnik i promjene u samom procesu otvorenja Dubrovačkih ljetnih igara kroz desetljeća. Prisjećanje poznatih lica i mjesta u čovjeku refleksno izaziva potrebu za usporedbom s današnjim stanjem i nikako da se pomiri s prolaznošću koja ga nagriza sa svih strana. Verdijevo Otelo, Otmica Lukrecije Benjamina Brittena, slavni Shakespearov Hamlet na Lovrijencu, Goetheova Ifigenija na Tauridi ili primjerice Romeo i Julija na Skalama od jezuita, izdvojeni su djelići ove filmske poruke iz prošlosti. Između tuge i oduševljenja našlo se mjesta i za zadovoljstvo, zadovoljstvo da su te filmske vrpce preživjele sve zamke prošlosti i na sat i pol iznjedrile sjećanja na igru koja traje već 65 godina.
B. Lucić