Fragment iz dnevnika Augusta Šenoe:
Staro ljeto, 31.12.1880.g.
"Svršeni su računi ove godine. Bila je Boga mi crna po nas Hrvate.
Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poplava poharala zemlju...
9. studenoga ošinu nas strahoviti potres te uništi u našem liepom Zagrebu mnogo
liepih nada. Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se proti
nama urotila, sve zlo je navalilo na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti?
Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada. Da se ta crna godina i
ljuto zavši, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u
proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li
Bog tome biednome narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana
godine. Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavila kod nas kukavica, toliko
ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata. Poštenje,
dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojavi."
Bilo je to posljednje Silvestrovo Augustova života.
Imao je samo 43 godine života,
kada je umro, 13.12.1881. godine
(prije 130 godina)