Iz Dvorca.......
Dvorac Sveti Križ Začretje
Kulturna baština Hrvatske
Prikaz …prostora
http://www.sveti-kriz-zacretje.hr/dvorac/
Fotosi http://www.google.com/search?q=dvorac+sv+kri%C5%BE+za%C4%8Dretje&hl=en&client=opera&hs=Vxk&rls=en&channel=suggest&prmd=imvns&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=MTssT97sL8_Qsgbag_mYDQ&ved=0CHMQsAQ&biw=991&bih=637
Dvorac
Sv. Križ Začretje,subota,25.kolovoza,2012. u 19,30 sati
Pozivate se
nazočiti otvorenju IZLOŽBE
SlavkO Kopač
hrvatski slikar, kipar, pjesnik,
muzealac i domoljub
u povodu 100-te obljetnice
rođenja
Slavko Kopač, rodio se u
Vinkovcima i umro u Parizu. Nakon školovanja na zagrebačkoj ALU i iskustava
stečenih tijekom studijskih boravaka u Parizu i Firenci osjetio je potrebu i
snagu da u svom likovnom stvaralaštvu pođe neutrtim, vlastitim putem. U tišini
svog pariškog ateliera prebirao je po riznici srca i stvarao djela da svoje
skriveno blago bojom, sadrom i stihom zaštiti od nevremena i prolaznosti.
U
svojoj likovnoj ekspresiji Kopač je odbacio sve naučeno i počeo od početka, od
praskozorja života na zemlji, da bi postupno izgradio svoj poetičan skriveni
svijet i pokazao jednu novu umjetnost prožetu novim sadržajima, iskazanu na nov
način nekonvencionalno kombininiranim tehnikama i materijalima.
Takav je postao svijetlo ime
hrvatskog i svjetskog slikarstva.
U Parizu se družio s
nadrealistima i u suradnji s Jeanom Dubuffet okupljao eksponate za Muzej sirove
umjetnosti.
Bez obzira na prihvaćenost i
vrijeme provedeno u Parizu, Kopač je bio domoljub i na tuđem tlu uvijek se
osjećao kao „presađena biljka“. Ne čudi stoga da je domovini tijekom
posljednjih desetljeća života i posmrtno darovao svoja brojna djela.
Kopača slikara mogli smo
upoznati na izložbama, čitati o njegovu djelu u mnogim stranim i domaćim
napisima, no manje je poznato da je u sjeni Kopača slikara živio Kopač pjesnik,
možda nevelika opusa, ali istančana smisla za poetsko koje združuje muziku,
sliku i misao da slobodnim stihom
ispovijeda svoja uzbuđenja i tuge, otkrića i istine, čežnje i moltve, svoj
vrijedan i osebujni život.
Još od školskih dana Kopač je
bio prijateljski vezan s obitelji današnjeg vlasnika svetokriškog dvorca. Ilustrirao je Cesarićeve pjesme, M. Flögel je
prevodila Kopačevu poeziju, a Kopač je likovno oplemenio njezine stihove. Uz
mnoga sjajna Kopačeva djela čuvana u obiteljskoj zbirci u dvorcu će se tijekom
ovogodišnje izložbe dokumentirati i ta likovno-poetska suradnja .
Slavko Kopač,Vinkovci, 21. listopada 1913. - Pariz, 23.
studenog 1995., hrvatski slikar i kipar.Zanimaju ga novi materijali-guma,
pijesak, kovina, a u skulpturi drvo, kamen, papir, staklo. Radio je i u
keramici. Izlagao u Zagrebu, Firenci, Rimu i Parizu.
Fotosi,štiva
http://www.google.com/search?q=slavko+kopa%C4%8D&hl=en&client=opera&hs=JPi&rls=en&channel=suggest&prmd=imvnso&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=cUUuUNWBKISxyQHEzYCwBA&ved=0CE8QsAQ&biw=991&bih=637
Krapinsko-zagorska županija
Dominantno smješten na
povišenom zaravanku usred mjesta kojem je okrenut stražnjim zapadnim,
pročeljem, dvorac u Svetom Križu Začretje glavnim, istočnim, pročeljem gleda na
dolinu rijeke Krapine i zagorsku magistralu odakle se doima poput svečane
kulise. Nastao na izmaku baroka, nosi obilježja kasnobaroknog klasicizma.
Građen je u nekoliko etapa tijekom 18. stoljeća. Pripada prvoj spomeničkoj
kategoriji. Trenutno se dvorac obnavlja.
Povijest
Početkom 18. stoljeća Sveti
Križ Začretje je pripadao obitelji Keglević čiji su članovi vjerojatno
izgradili stari dvorac, koji je kasnije uklopljen u sjeverno krilo novoga
dvorca. Pri diobi imanja 1743. godine dvorac je od brata Aleksandra otkupio
Petar Keglević koji je, umrijevši mlad, ostavio posjed ženi Mariji Ani
Walpurgi, kćerki grofa Janka Draškovića te kćerkama Katarini i Josipi. Udajom
Marije za Petra Troilla, vlasnik dvorca Sveti Križ Začretje postaje obitelj
Sermage. U Svetom Križu Začretju su živjele tri generacije Sermagea i
dogradivši u nekoliko etapa staru Keglevićevu kuriju, potkraj 18. stoljeća
dovršili su novi velebni dvorac dostojan njihova položaja i bogatstva. Grofici
Henrieti Sermage priženio se 1832. godine grof Ernest Schlippenbach. Njihov
najstariji sin Artur obnovio je Maruševec. Godine 1887. Henrieta je prodala
dvorac barunu Janku Vranyczany-Dobrinoviću. Janko Vranyczany, oženjen Franjicom
Sladović iz Velike Erpenje, formirao je u Sv. Križu Začretje veće vlastelinstvo
na kojem je uspješno vodio gospodarstvo. Vlastelinstvu je pripojio dobra Šenjugovo
i Puhakovec. Šenjugovo, nekoliko kilometara istočno od Začretja, nekad je
pripadalo vlastelinstvu Sveti Križ Začretje, ali je prilikom diobe imanja
pripalo barunici Antoniji Rauch rođ. grofici Sermage koja je živjela u
Stubičkom Golubovcu.
Poslije Drugoga svjetskog
rata dvorac se koristio za raznovrsne namjene kao što su kino, osnovna škola,
prostor za stanovanje i dr. Godine 2001. dvorac je prešao u privatno vlasništvo
i u tijeku je obnova dvorca kao kulturnog i društvenog središta - Institut za
informatičke inovacije, kongresni centar i dr.
Arhitetonska obilježja
Tlocrtni V oblik jedinstven
je slučaj za dvokrilne dvorce u Zagorju. Gradnja dvorca tijekom 18. stoljeća
pokazuje dvije glavne etape. Ipak njegova tlocrtna organizacija i arhitektonska
kompozicija pokazuju prostornu cjelovitost i vješto osmišljenu kompoziciju
dvorca i neposrednog okoliša. Starijem, sjevernom krilu, koje se pruža u smjeru
sjever-jug, dodano je novije krilo zakrenuto u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a
između njih ostavljen je polutoranj koji završava kupolastim krovom.
Dvorac s gospodarskim
zgradama, od kojih su se još očuvali barokna jednokatna žitnica i prizemna
staja, određuje povijesnu aglomeraciju naselja. Dvorac i crkva u Svetom Križu
Začretje predstavljaju arhitektonsku okosnicu, dva kraja trga, uz koju su se okupile
i ostale značajne građevine.
Tlocrtna organizacija dvorca
u obje etaže vrlo je jednostavna: uzduž začelnog (zapadnog) pročelja proteže se
hodnik iz kojeg se ulazi u prostorije koje se nižu uzduž glavnog pročelja.
Dvanaesteroosno starije i osmeroosno novije krilo jedinstveno su oblikovanih
pročelja. Ritam dvorišnoj fasadi daju polukružni prozori u prizemlju i
pravokutni na katu, isti kao i oni na pročelnoj fasadi. Glavno pročelje
jednostavno je i kruto. Glavni prostorni akcent je polutoranj kojim je riješeno
povezivanje obaju krila dvorca. Prizemni dio polutornja je kvadratična osnova
čija gornja površina služi kao balkon.
U dvorac se ulazi s dvorišne
strane, u osi polutornja. Iz dvoetažnog predvorja nepravilnog oblika,
nadsvođeno nizom čeških svodova, uspinje se dvokrako stubište u obliku slova L.
Predvorje, kao i cijeli dvorac, danas su znatno pregrađeni zbog raznovrsnih
namjena poslije Drugoga svjetskog rata kao što su kino, osnovna škola, prostor
za stanovanje i dr. Do ulaza u dvorac vodi dvostruka, šezdeset metara duga
aleja divljih kestena. Početak aleje obilježava veliki vrtni portal udvojenih
stupova različite visine ukrašenih kvadrima dijamantnog oblika. Ulazni portal
predstavlja istočnu točku uskog, a dugačkoga mjesnog trga kojemu je nasuprotna zapadna
točka ulaz u Crkvu sv. Križa.
Perivoj
Vrijednost i osobitost dvorca
u Svetom Križu Začretje bio je njegov perivoj. Nastao je vjerojatno potkraj 18.
stoljeća kada je dvorac arhitektonski dovršen i kada su konačno oblikovana sva
pročelja. Raskošno oblikovani barokni vrtovi karakteristični su za većinu
dvoraca koji su pripadali obitelji Sermage. Perivoj uz dvorac u doba Sermagea
zauzimao je samo 0,35 hektara i obuhvaćao samo uski pojas uzduž istočnog i
južnog pročelja dvorca. Atraktivnost i arhitektonsko obilježje perivoju daje
vrtna terasa ispred polukružne kule. S terase se na dvije strane, padinom
brežuljka, spuštaju stube na nižu razinu perivoja. Terasa i stubišta ograđeni
su s vanjske strane balusterima od umjetnog kamena. Balusteri se ponavljaju i
na ogradi balkona. Vrtna terasa sa stubama izvedena je mnogo kasnije od
dovršena dvorca, vjerojatno nakon 1860. godine, jer se ne vidi na staroj
katastarskoj karti. Po svoj prilici perivoj je
dotjeran i proširen za vrijeme Henriete i grofa Ernesta Schlippenbacha. Tada se
protezao i u ravnici podno dvorca, a obuhvaćao je i jezero južno od glavnog
puta. Potkraj 19. stoljeća barun Janko Vranyczany-Dobrinović nije više
uspijevao održavati perivoj oko jezera i ispod ceste, ali se trudio da barem
oko dvorca sve ostane kao što je bilo. Jedan od glavnih razloga zapuštanja
donjeg dijela perivoja bila je tada neasfaltirana glavna cesta Krapina -Zabok
koja je, s danas nestalom dvostrukom alejom kestena, prolazila tik uz perivoj.
Povećanjem prometa i prašine, osobito za vrijeme sajmova i proštenja, donji dio
perivoja pomalo je stradavao i nestajao. Još je očuvano nekoliko klupa s
lavljim glavama, istih kao i u Oroslavju gornjem, koje je u perivoj postavio
Janko Vranyczany. Sjeverozapadno od dvorca bio je veliki povrtnjak
(Gemüsegarten) gdje se uzgajalo povrće, voće i cvijeće za rezanje. Povrće iz
vrta baruna Vranyczanya moglo se naći na stolovima vodećih hotela u Zagrebu i u
Krapinskim Toplicama.
Zanimljivosti i legende
U blizini dvorca, u naselju
Šenjugovo, svoje djetinjstvo i mladost provela je književnica Marija Jurić
Zagorka jer joj je otac bio upravitelj barunskog imanja. U blizini se nalazila
i drvena kurija Puhakovec u kojoj je umro Ivan
pl.
Kukuljević Sakcinski. Nažalost ta je kurija odavno nestala. Širom sjeverne
Hrvatske, a i izvan nje, bila je poznata paradna konjušnica baruna Janka
Vranyczany-Dobrinovića s brojnim i lijepim domaćim, engleskim i francuskim
kočijama i sedlima te brižljivo odabranim i njegovanim konjima za zapregu i
jahanje.
izložba,24.srpnja - 10.kolovoza,2012.
F R A NJ O K L O P O T A N
U SVOJOJ JUBILARNOJ ŽIVOTNOJ
SEDAMDESETPETOJ GODINI I U GODINI U KOJOJ BILJEŽIMO 5O. OBLJETNICU PRVE
SAMOSTALNE IZLOŽBE GOSPODINA FRANJE KLOPOTANA, SUREĆEMO SE PRIGODNO S DIJELOM
OPUSA KOJI NOSI BILJEG HRVATSKE NAIVNE UMJETNOSTI, PREDSTAVLJENIM U GALERIJI
DVORCA SV. KRIŽ ZAČRETJE - JANKOVDVOR
U VREMENU SMO PUNE POLOVINE
STOLJEĆA PRIPADANJA FRANJE KLOPOTANA
LIKOVNOJ UMJETNOSTI, KOJU OSTVARUJE TEHNIKAMA AKVARELA, PASTELA, ULJA NA
STAKLU I ULJA NA PLATNU,CRTEŽA,GRAFIKE....
TEMATSKI JE FRANJO KLOPOTAN
POSVEĆEN NEPRESUŠNOM VRELU RODNOGA KRAJA, HRVATSKOGA ZAGORJA I UGODJAJA
PODRUČJA UZ STARU HRVATSKU METROPOLU, ARISTOKRATSKI VARAŽDIN.
SLIKAR FRANJO KLOPOTAN IMA
VJEŠTINU PRIMJENE ZNANJA I ZANATSKU
DOMIŠLJATOST UPORABE OBILATE PONUDE IZRAŽAJNIH SREDSTAVA, U JEDINSTVENOJ
FUNKCIJI SUPTILNE REALIZACIJE BUJNIH, SMIONIH, RAZIGRANIH, SNOVA KOJI
AUTORA PREDSTAVLJAJU KAO UMJETNIKA KOJI
NJEGUJE NADREALISTIČKU EKSPRESIJU BLISKU DUHU UGODJAJA ESTETSKIH ZASADA VELIKANA EUROPSKOGA
SLIKARSTVA POPUT MARCA CHAGALLA, ALI I IVANA GENERALIĆA, IVANA VEČENAJA, IVANA
LACKOVIĆA CROATE,...
KLOPOTAN JE STVARALAC GOTOVO
KOŠMARNIH SNOVA ČIJI SE SADRŽAJI SUGESTIVNOM SPONTANOŠĆU PRETAPAJU U
MATERIJALIZACIJU TEME NA SLICI KOJA
ZADIVLJUJE SVJEŽINOM INTENZITETA DOŽIVLJAJA I NEPOSREDNOŠĆU SLOGOVA MOTIVA I
TEMA.
ONI SE, NA KRILIMA IMAGINACIJE,
ZBIVAJU OSOBITOM INVENTIVNOM VIZIJOM KOJA ODOLJEVA ETAPNOM
I PAŽLJIVOM RITMU REALIZACIJE U
ATELIERU.
U TOME JE I JEDAN OD VELIKIH
FENOMENA SLIKARSKOGA DJELA FRANJE KLOPOTANA KOJI, SPONTANOST RASKOŠNIH,
INTENCIONALNO IZAZVANIH KOŠMARA, OSTVARUJE RITMOM I ZAKONOMJERNOŠĆU POSTUPNOSTI
U REALIZACIJI TEME, IZBOROM BOJA I NJIHOVIM NAČINIMA PRIMJENE, A POGLAVITO
NJEGOVANOM UPORABOM POETSKOG IZBORA HIPERBOLE, ROMANTIČARSKO ARTIKULIRANE
LITOTE, METAFORE I ALEGORIJE,
SIMBOLA, DO RAZINE RAZIGRANO -
MAŠTOVITOG CJELOVITOGA RADA.
A KLOPOTANOVI SNOVI SU RASKOŠNI, SOČNI PLODOVI NJEGOVIH
VOLUMENA SPOZNAJA, NASTALIH OSJEĆANJA I SNAGE DOŽIVLJAJA KOJI UNUTARNJIM
IMPERATIVOM TRAŽE SVOJ IZRAZ, SVOJ PROBOJ, IZ GOTOVO PODSVJESNOGA U
SVJESNO, A TADA I OSMIŠLJENO, U KOORDINATAMA KLASIČNIH
ZAKONITOSTI SUPTILNO OSTVARIVANOGA LIKOVNOGA DJELA.
KLOPOTAN JE MATEMATIČAR I
SANJAR, KONTEMPLATOR I SMIONI NESTAŠKO, PJESNIK I LOGIČAR, DUŠA OPIJENA ŽIVOTOM
KAO IZRAZOM NADE U KOJOJ JE ISHODIŠTE
AUTOROVA OPTIMIZMA I SLOJEVITO DUBOKE I RAZNOVRSNE VJERE U ŽIVOT. A NJEMU, ŽIVOTU, SE PRIPADA SVAKIM ATOMOM
DUHA I TIJELA, UKUPNIM OPSEGOM SPIRITUALNOGA I MATERIJALNOGA, U OPOJNIM
OVOJNICAMA BUJAJUĆE MAŠTE I NJEZINIH ZAČUDJUJUĆIH I ZAPANJUJUĆIH OBLIKA U
OSOBITOJ, GOTOVO EKSTRAVAGANTNOJ SHEMI PRISTUPA SVAKOJ TEMI, NA SVAKOJ
POJEDINOJ SLICI KAO DJELU IZ IZNIMNO BOGATOGA LIKOVNO-UMJETNIČKOFA OPUSA.
Sv.Križ Začretje,srpanj-kolovoz,2012. Dr. sc. Slobodan
Elezović, prof.
izložba
Ambient Light akademske kiparice Ive Mihanović
Od 28. svibnja do 24. lipnja '11. u dvorcu je bila
postavljena izložba Ambient Light akademske kiparice Ive Mihanović. Iva je kao
mlada likovno visoko obrazovana zagrebačka kiparica ušla u umjetnički svijet s
iskrenom željom da djelom svjedoči prisutnost i smisao vlastitog stvaranja. U
vrijeme globalizacije, koje putem nadmetanja i proizvoljnih interesa razara
odnose u društvu i biosferi, Iva nastoji likovno iskazati svoju percepciju
opreka i raznolikosti, gustoće i rastresitosti, valova i strujanja svjetla u tami
da uporabom različitih materijala sjedini doživljeno u sveobuhvatni sklad koji
čuva cjelinu, puninu i opstojnost slojevite i krhke, usjecima izranjene kulge
da novim svjetlom obasja okoliš. Nabujala čežnja za svjetlom i održivim skladom
nadahnjuje kreativnost kiparice Ive. Strogom preciznošću gradi naoko
jednostavne skulpturalne oblike kojima diskretno domeće funkcionalnost
ambijentalnog svjetla. Izložene skulpture malih dimenzija u simboličnoj su
opreci s velikom izložbenom dvoranom dvorca koji pamti velebnost davnog sklada,
no upravo u tom prostoru Ivina je poruka silna i jasna: „I malo svjetlo
pobjeđuje veliku tamu.“
http://www.sveti-kriz-zacretje.hr/2011/07/izlozba-ambient-light-akademske-kiparice-ive-mihanovic/
glazba
U dvorcu Sveti Križ Začretje u nedjelju, 24.
srpnja'11. gostuju vrhunski glazbenici iz Japana i Hrvatske, Masatoshi Hirano i
Maria Mikulić Štimac, koji zajedno nastupaju od 2002. godine. Masatoshi Hirano
diplomirao je na tokijskome Državnom fakultetu lijepih umjetnosti i glazbe, a
karijeru solista započeo je 1993. godine. Pijanistica Maria Mikulić Štimac
diplomirala je na petrogradskom Konzervatoriju Rimski-Korsakov a naslov
magistre umjetnosti potvrdila je u Grazu i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao
članica Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih
umjetnika nastupala je u Rusiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji, Austriji, kao i
u mnogim hrvatskim gradovima, solistički i u komornim sastavima. Koncert počinje
u 19 sati.
http://www.rmb.hr/index.php?kat=vijesti&podkat=glazbene_vijesti&opsirnije=1933
izložba
U dvorcu Sveti Križ Začretje, do 23. lipnja,2012. se
mogla razgledati Izložba studentskih radova Tekstilno – tehnološkog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za dizajn tekstila i odjeće. Eksponati su djelo
studenata u okviru programa kreiranja tekstila, kostimografije i kreiranja
odjeće. Otvorenje izložbe probudilo je i sjećanje na doba Sermagea koji su
otvaranjem škola poticali razvitak i korisnu primjenu znanja. (RHZK)
http://www.radio-krapina.hr/46505/vijesti/izlozba-studentskih-radova