Jasni su znaci ozbiljnog desnog skretanja Bosne i Hercegovine
Iza nacionalističke politike viri opasna teorija tla i krvi
http://www.avaz.ba/clanak/142356/iza-nacionalisticke-politike-viri-opasna-teorija-tla-i-krvi
Duboke krize uvijek rađaju ekstremne tendencije i nasilna nedemokratska rješenja političkih problema određenog društva. Iz kriza se javljaju lijeve radikalne ili desne represivne političke tendencije i to je jedan od zakona politike. Takav razvoj političkih prilika i odnosa potvrđuje cjelokupna historija, a evropska historija posljednjih stotinu godina se vidljivo odvija u stalnoj i ritmičkoj izmjeni lijevih i desnih političkih tendencija i vladavina.
Bez obzira na činjenicu da se naša historija nije odvijala u kontekstu današnje evropske historije, jer smo bili pod režimima okupacije i nepriznavanja postojanja države i naroda i da smo posljednjih četvrt vijeka imali obnovu nacionalističkog nasilja koje je pokušalo da modelira našu historiju, i mi, uporedo s uvođenjem osnova demokratije, ulazimo u sferu djelovanja ovog zakona.
Logika floskula
Naime, nakon što su poznati preliminarni rezultati izbora u Bosni i Hercegovini, može se konstatirati da su ti izbori donijeli nedovoljno izraženu, ali ipak jasnu, pobjedu desnih nacionalističkih stranaka (SDA, SNSD i HDZ). To znači da je bosanska politika iz situacije u kojoj je političkim i državnim životom dominirao lijevi centar, uz uvjet da je uopće moguće dominantnu političku ulogu i pogotovo odnos prema političkim partnerima stranke SDP tokom posljednje četiri godine, koja je diktirala sastave vlada i sadržaj vladavine, smatrati socijaldemokratskom i nazvati lijevom, ozbiljno skrenula udesno i da nam predstoji nešto slično onome što se događalo nakon prvih slobodnih izbora 1990. godine.
Ako uzmemo suštinu politike SDA, onda nju ne treba tražiti u političkim kombinacijama i izjavama njenih funkcionera, nego u značenju centralne izborne parole koja je u potpunosti obojena najgorom vrstom nacionalizma
Kako se zna, tada je pobjeda triju nacionalističkih stranaka (SDA, SDS i HDZ) državu uvela u period nadmetanja, svađa, pokušaja realizacije posebnih nacionalnih ciljeva, teritorijalizacije izbornih rezultata kroz stvaranje oblasti u kojima vlada jednopartijska vladavina, iz čega je nastao opći razdor i nastojanje da se zemlja podijeli, a to je, logikom razvoja takvih odnosa, dovelo do agresije na zemlju i donijelo najveću nesreću u cijeloj historiji građana BiH.
Za ponovni nastanak slične političke situacije neposredni i glavni krivac je politika SDP-a. Naravno, odmah treba konstatirati da desne i osobito nacionalističke politike ne mogu donijeti rješenje nijednog od bitnih političkih, ekonomskih i socijalnih problema zemlje i da su takva očekivanja iluzija koju bismo opet mogli platiti hiljadama života i uništenjem i ostatka imovine, kako nam se to dogodilo kada smo očekivali da će nacionalističke politike 1990. godine donijeti epohu slobode i razvoja.
Da je naša politika skrenula udesno, kriv je SDP. Njegova krivica nije, kako se u kritikama njegove vladavine prenaglašava, u krivom ponašanju i greškama vođe ili vodećeg establišmenta stranke, mada ta, i to velika, krivica nesumnjivo postoji. Ipak je daleko važnija i presudnija krivica do koje je dovelo odsustvo kvalitetne, relevantne političke koncepcije i odsustvo svake historijski opravdane ideje o BiH, vladavina neukih i kompromitiranih ljudi u uvjetima improvizacije kao osnovnog metoda vođenja politike koja se svodila na snalaženja, a bez jasne i čvrste političke koncepcije i plana, na slijeđenje logike floskula i prividno velikih, a u biti lažnih odluka i poteza (država za čovjeka i sl.).
Međutim, nije samo SDP, koji je već duže u silaznoj putanji i čija pobjeda na prošlim izborima nije bila pobjeda politike i programa SDP-a, nego rezultat odbijanja birača da izaberu one koji su nosioci desne politike i koji zbog vlastitih nacionalističkih interesa nisu u stanju da razviju koncepte procesa ujedinjavanja naše zemlje, jer im odgovara da imaju svoj feud, nego je za ovaj krah zaslužna i ukupna tendencija svjetske politike.
Strani faktori imaju pravo kada tvrde da, ako mi sebi sami ne možemo pomoći, ni oni nam ne mogu pomoći, jer se i svjetska politika, također, kreće udesno i nesposobna je da riješi ijedno od bitnih svjetskih pitanja, da likvidira ratna žarišta, dovede do procesa pregovaranja o trajnom miru, da rješava problem klimatskih promjena i endemske gladi i bolesti u većem dijelu svijeta. Njeni
vrhovi angažirani su na osiguranju svjetske dominacije sila koje su iz svih turbulencija povijesti 20. vijeka izašle manje-više neoštećene i s rezultatom da su sva pitanja koja su morali rješavati komplicirali i riješili u svom interesu i koristi.
Kriza Bosne i Hercegovine temelji se na upornom prisiljavanju da se prihvati ahistorijsko rješenje za postojanje BiH, tj. njena podjela, a u našoj politici nema adekvatne i kvalitetne alternative takvom političkom programu čiji su nosioci upravo nacionalističke snage koje su sada opet došle ne vlast.
U nastaloj situaciji nisu neizvjesni i nemogući ni ratovi, lokalni i opći, a napetosti između naroda i zemalja će rasti. U tom kontekstu, za našu zemlju od najveće je važnosti da osigura stabilnost, ali ne na desnoj osnovi, jer ona takvu stabilnost ne može garantirati
U nastaloj situaciji nisu neizvjesni i nemogući ni ratovi, lokalni i opći, a napetosti između naroda i zemalja će rasti. U tom kontekstu je za našu zemlju od najveće važnosti da osigura stabilnost, ali ne na desnoj osnovi, jer ona takvu stabilnost ne može garantirati, i smisao svake opravdane i nužne politike sastoji se od toga da se blokira ostvarivanje planova desnih ideologija i politika i da se otvori proces demokratske rekonstrukcije naše zemlje i države. Za to su potrebni i novi ljudi i novi način mišljenja, a prije svega jasna, tačna i precizna definicija sadašnjeg stanja i njegovih uzroka. Ono što je ovdje važno jeste nužnost da se pravilno očitaju političke namjere desnice. Njih nije moguće očitati iz javno deklariranih programa i ciljeva, jer ti više skrivaju nego što otkrivaju. Šta misle, desničari pokazuju tek kada dođu na vlast i dobiju povjerenje ljudi. Dakle, na pitanje šta desnica misli, odgovor dolazi, prije svega, iz onoga što se može očitati iz najbitnijih parola nacionalističkih stranaka kojima se kupuju glasači, kao i iz politike koju one vode. Kada se naša situacija pogleda s tog stajališta, onda je stvar jasna i tajna se sastoji od toga da sve te stranke imaju jasnu nacionalističku i separatističku politiku i nijedna od njih nema koncept države BiH kao političke zajednice svih njenih građana. Neuki ljudi Ako uzmemo suštinu politike SDA, onda nju ne treba tražiti u političkim kombinacijama i izjavama njenih funkcionera, nego u značenju centralne izborne parole koja je u potpunosti obojena najgorom vrstom nacionalizma, a to je tvrdnja koju implicira ta parola, da je cijela BiH, od mora do Drine i od Une do Save, zemlja „naših djedova, naših pradjedova“, što ne znači ništa drugo nego da je cijela zemlja Bosna i Hercegovina nasljedno dobro i pravo Bošnjaka bez obzira na druge nacije i ljude.
Tvorci te gromoglasno i s visine lansirane parole nisu ni svjesni da je sve što ta parola sadrži ustvari floskula. Naime, ta stranka je sudjelovala u podjeli zemlje, pa je stav „jedna si jedina“ apsurdan barem za tu stranku. Međutim, ono što iza svega toga viri jeste stari poziv na „tlo i krv“ (Boden und Bluth), jer su djedovi i pradjedovi pojam srodstva, a tvrdnja o tome da ta zemlja pripada njihovim potomcima isključuje sve one koji to nisu, a upravo je teorija tla i krvi bila osnova nacističke ideologije o pravu njemačke nacije i germanske rase na Evropu.
Kada neuki ljudi, kada oni koji ne znaju ništa iz ideološke i političke historije 20. vijeka, uzmu da definiraju stvari i određuju smisao i historijsko značenje politike i njenih formulacija, tada mora doći do ovakvih apsurda i besmislica, jer se tu teži postići neki neposredni pragmatički cilj preko apela na osjećajnost ljudi, a historijska istina i pitanje prava ljudi pada u treći ili nikakav plan. Nažalost, svako previđanje istine u historiji se teško plaća, i to uglavnom u krvi.
A desnica u cjelini može da se definira kao politička snaga koja je uvijek spremna da dovede u pitanje svako ljudsko pravo, od prava na domovinu, imovinu do prava na život. Blokada ostvarivanja desne politike, kao realne opasnosti koja je izborima dobila snagu i mogućnost vođenja države, prvi je i najvažniji zadatak svih demokrata u BiH.
Zašto je SDP glavni krivac
Brojnim načinjenim promašajima SDP je urušio svaku šansu da njegova vladavina bude produktivna i da donese stabilnost zemlji. To je i posljedica odsustva znanja i kompetencije u pitanjima vođenja države i politike vodećih ljudi stranke čiji je manjak morala očigledan kroz ignoriranje naroda, a pogotovo interesa siromašnih slojeva, te kroz nedopustivo ponašanje i aroganciju najistaknutijih funkcionera. Sve to upropastilo je svaku šansu da se razvije neka kvalitetna lijeva politička opcija, da zaživi koalicija centra i ljevice i da vaga odnosa pođe pretezati na stranu opljačkanog i poniženog naroda i posebno radništva.
Nasuprot toj orijentaciji vladala je politika ustupaka tajkunima uz učešće vlastitih vodećih ljudi u pljačkama društvene imovine. Ukratko, SDP je vodio politiku koja nije omogućavala da dođe do vladavine šire kombinacije političke ljevice i centra koja bi dovela do izolacije desnih snaga.
Glavni cilj SNSD-a
Iz svih bitnih postupaka SNSD-a može se očitati da je glavni cilj te stranke, a ona će biti jedan od ključeva vladavine, separacija Republike Srpske i konačna podjela BiH. Hrvatska demokratska zajednica nije ni za jotu odstupila od stava o „Herceg-Bosni“ kao zasebnoj državnoj tvorevini, bilo unutar ili izvan BiH, tj. o stvaranju trećeg entiteta ili na drugi način, ali ona želi svoju teritoriju koja će formalno ili faktički funkcionirati kao država.
Autor: Akademik Muhamed FILIPOVIĆ
Muhamed Filipović
http://bs.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Filipović
Muhamed Filipović (Banja Luka, 3. august 1929.) akademik, filozofski pisac, teoretičar, esejist i jedan od značajnijih bosanskohercegovačkih filozofa. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, a doktorirao 1960. godine. Član je Akademije nauka BiH. Radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavio je 14 knjiga, od kojih su neke i prevedene na druge jezike. Najveći broj prevoda doživjela je knjiga "Lenjin - monografija njegove misli", koja je prevedena na danski, švedski, francuski, bugarski, slovački, italijanski i kineski. Filipović je predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU)
Filipović je jedan od osnivača bosanskohercegovačke političke partije Stranke demokratske akcije (SDA), gdje je bio član sve do 1990. Nakon toga osniva s Adilom Zulfikarpašićem Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO)
Adil-beg Zulfikarpašić
http://bs.wikipedia.org/wiki/Adil-beg_Zulfikarpašić
Adil-beg Zulfikarpašić (23. decembar 1921. Foča- 21. juli 2008 Sarajevo) je bio privrednik, publicist, političar i dobročinitelj. Zulfikarpašić je rođen 1921. godine u Foči kao sin veleposjednika Husein-bega Zulfikarpašića, dugogodišnjeg gradonačelnika Foče i majke Zahide Zulfikarpašić koja je porijeklom iz fočanske plemićke porodice Čengić. Osnovnu školu je završio u Foči, a srednju školu u Sarajevu. Studirao u Grazu, Beču i Fribourgu. Diplomirao političke nauke i pravo. Od 1941. godine je učesnik u antifašističkom pokretu. Završio rat kao potpukovnik. Bio je zamjenik ministra trgovine u prvoj poslijeratnoj Vladi Narodne Republike BiH.