Nedavni izbor hrvatskih zastupnika za Europski
parlament vjerojatno je uz skori pristup Hrvatske EU najvažniji događaj na
hrvatskom političkom prostoru od prestanka prve vladavine HDZ-a odnosno od pobjede
Koalicije na općim izborima u
siječnju 2000. godine.
Izbor je bio obilježen (1)
očekivano niskim, ali neočekivano dobrim odzivom birača te (2) zapanjujućom
pobjedom ne HDZ-a, nego saborske zastupnice Ruže Tomašić i punim porazom ne
SDP-a, nego osobno njegova predsjednika Zorana Milanovića, od kakvoga se političar
teško oporavlja.
Nizak odziv birača posljedica je
toga, što golema većina građana ništa ne očekuje od politike, jer u Hrvatskoj
politike kao postupka uređivanja javnih odnosa nema. Mjesto politike zauzele su
administrativni postupci unutar političkog sustava, koji je glavninom odredila
EU. To su glasači pokazali i četvrtim mjestom „liste nevažećih listića“.
Ozbiljan dio građana, koji su pristupili izborima za zastupnike u Europskom
parlamentu, svojim je izborom pokazao da želi povratak politike u Hrvatsku. To
je, a ne odabir zastupnika pravi rezultat izbora, jer će se novi zastupnici za
parlament EU birati već 2014. godine.
Izbori su donijeli dobar rezultat
Hrvatskoj, a ne njezinim političkim strankama, koje su uništile i hrvatsku
politiku i same sebe. Da su se izbori odvili po hrvatskim političkim običajima,
a ne po pravilima koje je odredila EU, nastavilo bi se monotono propadanje
hrvatske politike. Način izbora zastupnika za Europski parlament donio je
političko osvježenje Hrvatskoj i dao upozorenje strankama, da i za dobrobit
naroda, ali i za svoj opstanak vrate Hrvatima ukradenu politiku. Međutim, najvažniji
smisao održanih izbora je u tome, što je postalo očitim da se hrvatski izborni
sustav mora hitno promijeniti, u mjeri koja će u Hrvatskoj obnoviti politički
postupak.
S golemim dijelom hrvatskih
građana smatram, da bi predsjednik RH po svojoj dužnosti, po svojem nadstrnačju
i po svojem domoljublju bio najpozvaniji dužno predložiti i zajamčiti uspostavu
novog, većinskog izbornog sustava,
koji bi putem izravnog izbora zastupnika za sva predstavnička tijela vratio
povjerenje građana u politiku te omogućio i osnažio utjecaj građana na
politički postupak i na sadržaj politike u Hrvatskoj.
Postavljanjem novog izbornog
sustava omogućila bi se demokratizacija stranaka i time jamčio nadzor članstva
i aktivista stranaka nad stranačkim vodstvima. Ljudi koji su izravno birani u
predstavnička tijela imali bi oslonac u povjerenju birača pa bi mogli slobodno
zastupati svoja stajališta, koja bi se unutarstranačkom političkom borbom te dogovorom
sažimala u politiku stranaka.
Drugo,
demokratizacija stranaka otvorila bi stranke za širok krug sposobnih, neovisnih
i samostojnih ljudi, koji su dosad izbjegavali članstvo u strankama, da se
putem stranaka uključe u politiku i da budu prvobitno odgovorni građanima. To
bi bilo i izvrsno te učinkovito sredstvo sprječavanja korupcije u političkom
životu Hrvatske, jer su stranke moguća gnijezda političke korupcije. Naime, uska vodstva stranaka, koja nemaju
uporište u svojem članstvu i koja nisu odgovorna svojim aktivistima, mogu pri
odlučivanju podlegnuti utjecaju posebnih interesa, a uz sadašnji izborni sustav
aktivni pripadnici stranka slijede volju vodstava stranaka, jer ne uživaju
povjerenje birača i jer su ovisni o stranačkim predvodnicima. Tako stranke mogu
postati sluškinje posebnih interesa, a ne organizmi ostvarenja dobrobiti za
narod i zaštite zemlje. Uz sadašnji izborni sustav ni opći izbori nisu sredstvo
nadziranja stranačkih vodstava.
Treće, oslanjajući se na
dosadašnji izborni sustav stranke su upropastile ne samo hrvatsku politiku,
nego i same sebe. Što je ostalo od HSLS-a, HSS-a i HSP-a, koji su na izborima
2000. godine osvojili 27, 17 odnosno 8 saborskih mjesta ili ukupno 52 mjesta,
dok je Račanov SDP imao samo 37 mjesta? Danas ostatci ili krhotine triju
stranaka sjede na samo dva saborska sjedala: jedno zauzima Ruža Tomašić u ime
odcijepljene pravaške stranke, a drugo Branko Hrg, koji je svoje mjesto putem
Damira Bajsa preuzeo od Josipa Friščića. U što su se pretvorili veliki HDZ i
otporni SDP? Uvriježena pristupa vođenju stranaka, koji je pokazao porazne posljedice
za sve spomenute stranke, nisu se okanili ni Laburisti, koji su napredovali
zbog nazatka drugih stranaka pa i njih uz sadašnji izborni sustav ne čeka bolja
sudbina od te, koje su doživjele ili koje proživljavaju sve dosad značajne
hrvatske političke stranke.
Minuli izbori
za Europski parlament pokazali su, da je i naoko sitna izmjena izbornog postupka,
koja se sastojala u mogućnosti davanja prvenstva jednom kandidatu, unijela potrebno
osvježenje u hrvatsku politiku. Takozvano preferencijalno
glasovanje omogućilo je neobično i neviđeno suočavanje kandidata i sučeljavanje
ideja. Nekorisne opaske jedne kandidatkinje s izbornog popisa HDZ-ove koalicije
i ideološka zagriženost predsjednika Socijaldemokratske
partije, koji se osobno nije ni natjecao na izborima, doveli su do sučeljavanje
dvoje ljudi, koje su „disciplinirani“ glasači i „odgovorni“ građani koji su
pristupili izborima iskoristili kao da se glasovalo po pravom većinskom izbornom
sustavu.
Nužna zamjena
sadašnjeg razmjernog izbornog sustava većinskim sustavom unijela bi preokret u
vođenje i sadržaj hrvatske politike. Ta bi zamjena pomogla sadašnjim strankama
da se obnove i da ojačaju, ali bez nje ni nove stranke, koje se javljaju
umjesto umirućih stranaka, ne će moći pomoći narodu da uređuje javne odnose. Iako
se čini, da stranačka parlamentarna demokracija ostaje najboljim načinom kojim
narod upravlja svojom državom, tako ne mora biti. Stoga je vrijedno i potrebno ojačati
taj sustav upravo kako bi se spasila demokracija, koja se može spasiti. Stranke
bi za svoj opstanak i za svoje dobro trebale (1) korjenito izmijeniti izborni
sustav, ali i (2) početi se oslanjati na referendum kao pouzdan sustav narodnog
odlučivanja.
Zamjenu
izbornog sustava valja hitno izvesti, jer je opće stanje naroda i zemlje uzbunjujuće
i eksplozivno. U protivnom slučaju – ako se nastavi dosadašnje potkopavanje i sabotiranje
političkog postupka putem neprimjernog izbornog sustava – građani bi mogli
pokušati tražiti mogućnost uklanjanja hrvatskih gospodarskih, političkih,
ljudskih i sigurnosnih nevolja izvan demokratskog političkog postupka. U Hrvatskoj
je stvoreno hitno političko stanje.
Stoga – kao politički
pisac, koji piše i govori to što ljudi misle – smatram s golemom većinom
građana, da predsjednik republike treba odmah početi nastojati da se promijeni
izborni sustav u RH, čime bi pomogao narodu i zemlji, ali i političkim
strankama, bez kojih se – kako se sad čini – državni poslovi ne mogu voditi.
Novi izborni sustav mora jamčiti da će političke stranke biti sredstvom naroda,
a ne sila koje su izvan naroda ili koje se stavljaju nad narod. Narod je i
iznad predsjednika RH. Od vođa stranaka bilo bi mudro i odgovorno da sami odmah
počnu postupak izmjene izbornog sustava ne čekajući akciju predsjednika RH ili zbivanje
naroda.