Izložba
plakata Borisa Bućana u Parizu
9. 11.
2012. – 9. 1. 2013.
U
sklopu Festivala Hrvatske u Francuskoj, od 9. studenog do 9. siječnja 2013,
pariška galerija Le Lieu du Design u partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnosti
Zagreb predstavlja prvi puta u Francuskoj plakate doajena hrvatskog grafičkog
dizajna Borisa Bućana. Tim povodom će se francuskoj javnosti prezentirati
radovi nastali osamdesetih i devedesetih godina, upravo plakati s kojima je
Bućan stekao međunarodna priznanja. Mnogi od tih kultnih plakata danas se
nalaze u brojim svjetskim zbirkama i muzejima. Njegove „ulične slike“ su radovi
koji prikazuju jedinstven pristup plakatu, a koji se temelji na širenju
značenja i redefiniranju pojma plakata kao medija uvođenjem novih
nestandardiziranih formata, slikarskih i crtačkih elemenata. Na izložbi će biti
izložena 24 plakata velikih dimenzija (2 x 2 metra) koji su bili realizirani za
kazališne predstave HNK u Splitu, izložbe i koncerte Zagrebačkih simfoničara.
Izložbu
prati posebna edicija Beaux Artsa posvećena izložbi Borisa Bućana s tekstovima Laurenta Gervereaua i Nade
Beroš.
Iz
teksta Nade Beroš, kustosice MSU-a:
.. Za
razliku od oca plakata u modernom značenju te riječi, Henrija de Toulouse
Lautreca, koji je kojih stotinu godina prije Bućana, plakatu priskrbio značenje
„ulične slike“, hrvatski umjetnik čini suprotno, plakat ponovno pretvara u
sliku u najdoslovnijem značenju te riječi. Je li još išta ostalo od plakata
(oglašavanja) u Bućanovu slučaju? Ili bi puno ispravnije ovdje trebalo
koristiti termin anti-plakat?
Očito
je, Bućanu kao grafičkom dizajneru oglašavanje nije primarni cilj. On se svojom
slikom natječe da u drugom mediju, mediju plakata, stvori ekvivalent određenog
umjetničkog djela: predstave, koncerta, izložbe za koju je „naručen“. Na taj
način on dovodi u pitanje smisao i svrhu oglašavanja, a svojeg naručitelja
stavlja u nimalo zavidan položaj. Plakat, dakle, za Bućana nije prijenos poruke
iz jednog medija u drugi. Njegova se slika želi ravnopravno nositi s drugim
umjetničkim medijima, ona nije prevođenje već jukstapozicija. Bućanove
„interpretacije“ umjetničkih događanja koje oglašavaju toliko su slobodne i
autonomne da je često potrebno pravo dešifriranje da bi se otkrilo o čemu se tu
radi. Promatrač je razapet između nemogućnosti uspostavljanja veze između znaka
i značenja, prepušten intuitivnom užitku ili odbijanju viđenog. Ako je plakat,
po temeljnoj definiciji, „pisana, crtana, grafički umnožena obavijest izvješena
na javnom mjestu, a njegov sadržaj i tekst moraju na upadljiv način doprijeti
do gledatelja, dok je likovno-tematski dio reduciran na bitno“, onda je Bućanov
plakat s početka osamdesetih u doslovnom smislu negacija plakata, anti-plakat.
Bućan se ne obraća masi, ulici, on se ponajprije obraća umjetničkoj publici,
uskom sloju visokoobrazovanim pojedinaca koji prate kulturna događanja koje
oglašavaju njegovi plakati jer su oni njegovi potencijalni sugovornici. I po
svom vizualnom jeziku i po postupku kriptografiranja poruke, pa čak i po
oholosti spram publike, Bućan je više aristokrat na provjeri ulice nego glasnik
demokratizacije umjetnosti.
Francuzi
upoznaju Borisa Bućana
http://www.tportal.hr/kultura/croatielavoici/224795/Francuzi-upoznaju-Borisa-Bucana.html#.UJqV4WJiFjs
Boris Bućan
http://dizajn.hr/#230-boris-bucan
Umjetnost mora biti
strast, a ne diploma
http://www.tportal.hr/kultura/croatielavoici/221844/Umjetnost-mora-biti-strast-a-ne-diploma.html#.UJqXb2JiFjs
fotosi,štiva….
http://www.google.com/search?q=boris+bu%C4%87an,dizajner&hl=hr&client=opera&hs=8W&rls=en&channel=suggest&prmd=imvnso&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=P5eaUJ7DGaf54QT0iYHgBw&ved=0CEIQsAQ&biw=1023&bih=632