Josip Juraj Strossmayer
http://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Juraj_Strossmayer
Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 4. veljače 1815. - Đakovo, 8. travnja 1905.) - biskup đakovačko-bosanski i srijemski (od 1849.), teolog, političar, kulturni djelatnik (utemeljitelj središnjih hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija) i pisac; jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća.
photos
https://www.google.hr/search?q=josip+juraj+strossmayer&client=opera&sa=N&biw=1745&bih=858&tbm=isch&tbo=u&source=univ&ei=9UzOVK-VJYmSPKKhgPAO&ved=0CCIQsAQ4Cg
Otvorenjem izložbe portreti Josipa Jurja Strossmayera
proslavljeno 130 godina Strossmayerove galerije starih majstora HAZU
http://croatia.ch/tjedan/141128.php
Zagreb, 24. studenoga – U Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU u ponedjeljak 24. studenog 2014. otvorena je izložba portreta Josipa Jurja Strossmayera, čime je ujedno proslavljena i 130. godišnjica otvorenja Galerije u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Izložbu je otvorio predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić koji je podsjetio da je otvorenjem Strossmayerove galerije 1884. ujedno otvorena i palača Akademije koja je do tada imala sjedište u Narodnom domu na Gornjem gradu. Palača se gradila od 1877. do 1880. u neorenesansnom stilu prema nacrtima bečkog arhitekta Friedricha von Schmidta, no useljenje je nakon dovršetka izgradnje spriječio potres koji je 1880. pogodio Zagreb. Strossmayer je darovao četvrtinu sredstava potrebnih za izgradnju palače, a akademik Kusić podsjetio je na njegove zasluge za Hrvatsku, rekavši da se radi o gigantskoj figuri. „Strossmayer je krenuo u obnovu hrvatske kulture i znanosti i ostvario je četiri velika projekta – katedralu u Đakovu, moderno Sveučilište u Zagrebu, Akademiju i Galeriju. Bio je vizionar koji je nadilazio svoje vrijeme. Osim što je bio biskup, bio je i političar, vođa stranke, saborski zastupnik i čuveni teolog koji se istaknuo na Prvom vatikanskom koncilu, erudit, poliglot, mecena i izvanredni poznavatelj umjetnosti. Djelo koje je učinio je bez premca. Govorio je da se slabo piše narodu koji ne cijeni znanost i umjetnost i Zagreb je prije 130 godina slavio takve ljude“, rekao je akademik Kusić, podsjetivši na veličanstvenu dobrodošlicu koju je Zagreb priredio Strossmayeru kad je 1884. došao otvoriti Galeriju i palaču Akademije u kojoj se, kako je na otvorenju kazao prvi predsjednik Akademije Franjo Rački, rukuju znanost i umjetnost. Prema akademiku Kusiću, 9. studenoga 1884., dan kad je otvorena Strossmayerova galerija, veliki je dan za HAZU, ali i hrvatsku kulturu i povijest.
Akademik Kusić je najavio da će iduće godine biti proslavljena 200. godišnjica Strossmayerova rođenja, a najavio je i temeljitu obnovu Galerije. Ujedno je demonstrirao sustav za interaktivno vođenje koji će biti uveden u cijeloj Strossmayerovoj galeriji. Ona će tako biti među prvima u Europi koja će imati taj digitalni sustav koji će posjetiteljima omogućiti sveobuhvatnu informaciju o svakom izlošku i o njegovim pojedinim detaljima.
Voditelj Strossmayerove galerije starih majstora akademik Vladimir Marković kazao je da izložba obuhvaća portrete koji su nastali za Strossmayerova života, od njegova imenovanja đakovačko-srijemskim biskupom 1849., ali i interpretacije njegova lika nakon smrti 1905. koje ukazuju na biskupovu važnost i nastojanje da se održi spomen na njegov lik i djelo. Kvalitetom se posebno izdvajaju djela Franje Pfalza, Franje Mückea, Michelea Canzia, Amalie de Angelis, Luigija de Amicija, Vlahe Bukovca i Rudolfa Valdeca koja donekle korespondiraju i sa Strossmayerovim umjetničkim ukusom i odražavaju njegov umjetnički kriterij. „Strossmayer je dopustio da ga se portretira u njegovoj intimi. Brojnost njegovih portreta pokazuje da je bio čovjek koji je toliko pažnje posvećivao umjetnosti i umjetnicima te napokon čovjek koji je toliko napravio za umjetnost i dao umjetnosti da je i sam postao dio nje“, dodao je akademik Marković
Bugarska veleposlanica Tanja Dimitrova u posjetu HAZU
odala počast Josipu Jurju Strossmayeru i Franji Račkom
http://croatia.ch/tjedan/141107.php
Povodom 150. godina Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postavljena je spomen – ploča dosadašnjim učenicima i nastavnicima III. gimnazija u Osijeku te članovima HAZU.
Ovakav oblik spomen – ploče slijedi praksu povijesnih europskih gradova i način na koji su se kroz stoljeća obilježavala imena gradonačelnika. Ploča je postavljena na desnom zidu predvorja ulaza u Gimnaziju i oblikovana je kao sistematizirani raster uzidanih granitnih ploča temeljen na osnovnoj mjeri četvorine 40 x 40 centimetara, koja se umnaža ili dijeli prema potrebama urezanog teksta.
http://www.osijek031.com/osijek.php?topic_id=34905#ixzz3QVjp4bXw
Dr.Ivan Ribar (Vukmanić kraj Karlovca, 21. siječnja 1881. - Zagreb, 2. veljače 1968.),
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Ribar
Ivan Ribar rođen je u u selu Vukmaniću kod Karlovca 1881. godine. Osnovnu školu polazi u rodnom selu, a gimnaziju je polazio i završio u Karlovcu gdje je maturirao 1899. godine. Pravo je studirao u Zagrebu, Pragu i Beču, te je doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu 1904. godine
Pripadao je hrvatskoj naprednoj mladeži i aktivno sudjelovao u svim akcijama protiv mađarona i frankovaca, a zalagao se za narodno jedinstvo, slobodu i neovisnost Hrvatske. Jedan je od osnivača Hrvatske napredne demokratske stranke. Kao član Hrvatsko-srpske koalicije izabran je prvi put za zastupnika u Hrvatskom saboru 1913. godine u Đakovu, gdje je 1906. godine počeo odvjetničku službu. Bio je član zajedničkog Hrvatsko-ugarskog sabora. Tijekom Prvog svjetskog rata, premda izabrani zastupnik, bio je talac, a potom je poslan na bojište protiv carske Rusije. Tada je potpisao poznati poziv Sokolima na borbu za oslobođenje i ujedinjenje.
Razdoblje jugoslavenske monarhije
Bio je pristaša ujedinjenja i stvaranja Jugoslavije te nakon ujedinjenja jedan je od osnivača Demokratske stranke. Ivan Ribar 1918. postaje članom Glavnog odbora Narodnog vijeća u Zagrebu, a 1919. predsjednikom Privremenog narodnog predstavništva SHS. 1920. izabran je za zastupnika kao član Demokratske stranke, a iste godine postaje i predsjednik Ustavotvorne skupštine, te na tom mjestu ostaje sve do 1922. Borio se za sporazum i suradnju s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS). Predsjedao je skupštinskoj raspravi kada je Puniša Račić pucao u Stjepana Radića i ostale zastupnike HSS-a. Poslije zavođenja diktature kralja Aleksandra, tražio je da njegova stranka apstinira. U vrijeme diktature radio je s uvaženim intelektualcima na osnivanju Narodnog fronta slobode. Zatim je bio aktivan član Udružene opozicije, pa je zbog toga isključen iz Demokratske stranke. Za sve vrijeme diktature na sudovima je branio komuniste. Od 1937. povezuje svoju grupu (Demokratska ljevica) s Narodnim frontom koji je osnovan na inicijativu tadašnje ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).
Kao jedan od najboljih studenata zagrebačkoga Sveučilišta,bio je nakon doktorata 1904. s grupom mladih kolega, primljen kod biskupa Josipa Juraja Strossmayera.
S ponosom je, kasnije, uvijek evocirao taj susret s hrvatskim velikanom i držao da je presudno utjecao na njegove aktivnosti i rad u životu.
Dr. Ribar je istaknuo da je, u susretu s mladim ljudima,čijoj je grupi pripadao,čiji su rezultati naviještali novu uspješnu generaciju hrvatske inteligencije za razdoblje XX. stoljeća, biskup Josip Juraj Strossmayer naglasio potrebu kontinuiranoga zalaganja i razvitka individualnog umijeća govorenja i skrbi za njegovane lingvističko-leksičke norme ,u ime uspješnoga i potpunog prijenosa misli u razgovoru, uvijek u svakom susretu, a osobito u govoru usmjerenom javnosti.
Pažljivo strukturirana rečenica kao iskaz misli, skrb o izboru riječi za svaki željeni pojam utkan u temelj misli, je jamstvo da se u razgovorima i govorima sve kaže uspješno i potpuno, bez ostatka i dvojbe da je nešto možda 'ovako ili onako' -uspješno otkloniti i najmanju dilemu, jasnom i razgovjetnom mišlju uvrštenom u njegovan izričaj……
Taj apel biskupa Strossmayera mladoj elitnoj grupi najboljih dokoranata Sveučilišta, iz 1904. je postao izvorom trajnoga nadahnuća, pa i postignuća svih iz te grupe, o čemu je kasnije slikovito svjedočio Dr.Ivan Ribar.