Josip Vaništa,
was born in Zagreb in 1924. He graduated from Academy of Fine Arts in the class of Marino Tartaglia. Vaništa’s artistic voice mark the beginning of a new sensitivity in Croatian visual arts. His subjects – portraits, landscapes, still lives and interiors are defined primarily by tone, yet imbued with the sense of tradition. He was member of the Group of Five (along with Ljubo Ivančić, Ivan Kožarić, Valerije Michieli and Miljenko Stančić). In that period his paintings are permeated by almost tactile silence and a mysterious light. From 1959 to 1966. Vaništa joins the avant garde Gorgona Group . Check their manifesto here.
After 1970 he returns to figuration.Vaništa is known for his idiosyncratic drawings, always on the verge of radical minimalism, Vaništa artistic evolution led him towards reduction of tone, color and form to its pure essence, almost to the point where painting or drawing barely exists.
Valentino Radman
Hrvatski slikar rođen u Zagrebu, 17. svibnja 1924. godine. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. M. Tartaglije. Njegovi motivi i izraz označuju prodor jedne nove osjetljivosti u hrvatskoj umjetnosti. Krajolici, mrtve prirode i interijeri modelirani su tonom, prožeti osjećanjem tradicije i njezina kontinuiteta. Uz slikanje podjednako ga zaokuplja crtanje. Portrete crta po modelu ili prema fotografiji, koja tako i sama postaje motivom.
Boravak u Rovinju 1954. godine - melankolija sjevernojadranskog pejzaža i napuštenost Istre nadahnjuju ga osjećajem praznine kojoj pristupa kao “alegoriji prostora” unošenjem svjetlosnih kontrasta i difuznim “zračenjem” predmeta.
Tajanstveno svjetlo nadahnjuje njegova ulja i vodi ga sve dalje od figurativnosti. Kompaktnost prirodnih oblika brzo se gubi rastvarajući se u apstraktnom izrazu. Od apstraktnih krajolika do slika koje pripadaju nekoj novoj “baroknosti” svjetlost postupno osvaja njegova djela i dovodi ih do konačnog sažimanja u srebrnu crtu na bijeloj podlozi. Oko 1960. godine jedan je od osnivača grupe “Gorgona”. Grupa se zalagala za alternativne oblike djelovanja, priređivala izložbe i izdavala istoimeni časopis najavljujući konceptualizam i odustajanje od materijalizacije umjetničkih djela. Poslije 1970. godine ponovno se približava realističkoj poetici.
U individualiziranoj eklektičnosti njegova jezika nalazi se iskustvo apstraktnoga razdoblja i “gorgonskog” radikalizma kao i poseban odnos prema prirodi. U tome razdoblju nastaju i njegovi najvažniji akvareli, turnerovske prozračnosti i poetičnosti.
Objavljuje ilustracije u dnevnom i revijalnom tisku, bavi se opremom knjiga i scenografijom. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Karlovcu, Opatiji, Rijeci, Osijeku i Parizu.