Judo
Jedina činjenica koja prati
sve judaše, sastoji se u tome da nema boje pojasa niti pobjednika.
On je taj, nježan, a naoko
grub životni put, porazio je sve.
Zakoni i pravila ispisali
su se sami, nitko ih ne treba dorađivati, samo im se prilagoditi, kako bi mogao,
bar malo, dahnuti Judo.
Vještina, kao takva,
prelazi u znanost, koju treba proučavati i njegovati, kako za druge, tako i u
sebi, za samoga sebe.
Judo nikad ne može biti
mjerilo snage dvaju suparnika, već im treba pružiti kombinacije kojima će
shvatiti i ovladati svojom snagom, da bi našli što nježniji put svladavanja
suparnikovog “naleta”.
Prvi “suparnik” u Judu je
pad, kojega se svi opravdano boje, stoga što pad ne poznaju.
Padove upoznajemo na
različite načine i u različitim prigodama, da bismo padovima ovladali moramo se
osloboditi straha od pada, to ćemo najlakše učiniti ako saznamo kako pasti na
pravi način.
Nije bitno gdje se i kada
pada, bitno je znati pasti, a evo kako to izgleda u primjerima .