Jurij Andruhovič
http://hr.wikipedia.org/wiki/Jurij_Andruhovič
Jurij Andruhovič (ukr. Юрій
Ігорович Андрухович, eng. Yuri Andrukhovych); (Ukrajina, Ivano-Frankivsk, 13.
ožujka 1960.); je ukrajinski pisac, pjesnik, esejist i prevoditelj. Poznat je u
međunarodnim književnim krugovima, i zajedno sa Oleksandrom Irvanecom i
Viktorom Neborakom osnovao je 1985. spisateljsku udrugu s intrigantnim i
parodičnim nazivom Bu-Ba-Bu (ukr. Бурлеск-Балаган-Буфонада).
Andruhovič je napisao niz
poznatih djela, među njima pet novela, četiri kolekcije poezije, niz kratkih
priča i dvije serije eseja. Posebno su poznata njegova djela Moskovijada
(1993.) i Perverzija (1997.). Preveo je na ukrajinski jezik niz književnih
djela sa engleskog, njemačkog, poljskog i ruskog. Povremeno piše za ukrajinske
tjednike poput «Zerkalo nedeli». Jurij je otac također poznate književnice
Sofije Andruhovič.
Osim niza književnih nagrada,
Andruhovič je za svoje briljantne eseje primio posebno priznanje Mirovnu
nagradu »Erich Maria Remarque« grada Osnabrücka »zbog važnoga doprinosa
otkrivanju gotovo nepoznatih predjela udaljene Europe«.
Poznati roman Dvanaest prstena (2005.) nagrađen je Leipziškom književnom
nagradom za europsko razumijevanje 2006. jer umjetničkom mješavinom mita i
magije pripovijeda o »prestrojavanju jednoga društva u tranziciji i time
usmjerava pogled Europljana na zaboravljeno središte kontinenta«. Djela Jurija
Andruhoviča prevode se i objavljuju u Poljskoj, Kanadi, Sjedinjenim Američkim
Državama, Njemačkoj, Mađarskoj, Austriji, Rusiji i Finskoj.
photos
https://www.google.hr/search?q=jurij+andruhovi%C4%8D&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=oKPpUseVEYq0tAb66IDQDA&ved=0CDAQsAQ&biw=1024&bih=639
Otvoreno pismo Jurija
Andruhoviča svim Europljanima
http://croative.net/index.php/vijesti/item/3471-otvoreno-pismo-jurija-andruhoviča-svim-europljanima
Dragi prijatelji
i pogotovo dragi novinari i urednici u inozemstvu,
ovih dana stiže mi mnoštvo upita i molbi za općenito objašnjenje
situacije u Kijevu i Ukrajini, i da, ako mogu, formuliram svoju viziju
budućnosti ili barem dolazećih mjeseci. Budući da naprosto nisam u stanju svim
vašim novinama napisati analitičkii članak, odlučio sam se svima vama obratiti,
i pružiti vam neke informacije koje zatim možete slobodno koristiti.
Najvažnija informacija koju želim prenijeti je ova:
U skoro četiri godine svog mandata Janukovič je uspio zaoštriti
situaciju u državi do najvišeg stupnja. I još gore – samog je sebe uveo u
slijepu ulicu, jer sada želi vječno ostati na vlasti i zadržati moć pod svaku
cijenu. Njegove krađe i potiskivanje naroda prekoračili su sve granice ljudske
pohlepe.
Jedini odgovor na mirne proteste posljednih mjeseci rastajuće je
nasilje, koje bi se moglo nazvati “kombiniranim” nasiljem: s jedne strane
policijske jedinice napadaju Majdan, s druge strane progone aktiviste i
sudionike demonstracija pojedinačno (uhođenje, batiniranje, paljenje automobila
i kuća, provale u domove, hapšenja, odugovlačenje sudskih procesa). Zastrašivanje
je ključna riječ. A pošto zastrašivanje ne uspijeva, i sve više ljudi izlaze na
prosvjede Vlada je sve brutalnija u represiji. Zakonska osnova za represiju
stvorena je 16. januara kada su zastupnici, koji potpuno ovise o Predsjedniku,
donijeli odluku o promjeni nekoliko zakona, ignorirajući dnevni red, proceduru
glasanja i Ustav dizanjem ruku za samo nekoliko minuta (!). Te promjene državu
će uvesti u diktaturu i u izvanredno stanje, premda o izvanrednom stanju do sad
nitko nije glasno razmišljao. Zbog pisanja ovog teksta – samo da navedem jedan
primjer – mogu završiti na sudu, jer kršim više tih novih članova zakona: za
“klevetanje”, “pozivanje na pobunu” i slično.
Ukratko: kada prihvaćamo ove zakone svatko može reći da je u Ukrajini
sve zabranjeno što zabranjuje Vlada. A Vlada dozvoljava samo jedno. Apsolutnu
poslušnost prema vladi.
Ukrajinsko društvo ne može prihvatiti takve “zakone”, i od 19. januara
krenulo se u masovne proteste o kojima ovisi budućnost zemlje.
Danas u vijestima na televiziji iz Kijeva možemo vidjeti prosvjednike s
kacigama i maskama za zaštitu identiteta, ponekad s drvenim palicama u rukama. Nemojte
misliti da se radi o “ekstremistima”, “provokatorima” ili “radikalnim
desničarima”. Moji prijatelji, pa i ja, ne odlazimo više bez takve opreme na
javne skupove. Tako smo brzo postali – ja, moja žena, moja djeca, moji
prijatelji – ekstremisti. Nemamo drugog načina štititi svoje živote i zdravlje.
Ciljaju na nas specijalci iz policijskih jedinica, prijatelje nam ubijaju
snajperima. Broj prosvjednika koji su posljednih dana ubijeni samo u Vladinoj
četvrti između je 5 i 7 osoba. Nestale su u Kijevu desetine ljudi.
Ne možemo prestati protestirati jer bi to značilo da pretvaramo svoju
zemlju u doživotni zatvor. Mladi Ukrajinci postsovjetske generacije ne mogu
izdržati još jednu diktaturu. Ako diktatura pobijedi, neka Europa računa da će
na svojim istočnim granicama imati zemlju kakva je Sjeverna Koreja. Osim toga to bi za Europu značilo poplavu pet do deset
milijuna izbjeglica. Ne želim nikoga plašiti. Naša je revolucija revolucija
mladih. U ovaj rat Vlada je ušla najprije protiv svoje mladosti. Kada padne
noć, na kijevskim se ulicama pojavljuju nedefinirane grupe “u civilu”. Love
mlade ljude koji nose male bedževe Majdana ili Europske unije. Hapse ih, vode u
šumu, skidaju do gola i muče na ledenom tlu. Je li slučajnost da su umjetnici –
glumci, slikari, pjesnici – začudno često među žrtvama tih napada? Imamo
osjećaj da zemljom vladaju “eskadroni smrti” kojima je cilj istrijebiti elitu.
I još nešto upadljivo: u
kijevskim bolnicama ranjenim prosvjedicima postavljaju zamke. Prosvjednike (da
ponovim: ranjeni prosvjedici!) uhićuju u bolnicama i vode ih na tajna mjesta.
Čak je slučajnim žrtvama policijskih granata postalo opasno tražiti liječničku
pomoć. Liječnici sliježu ramenima i izruče ih takozvanim “pravobraniteljima”.
Na kraju želim reći: u
Ukrajini se događaju zločini protiv ljudskosti, a odgovornost snose državni
moćnici. Onaj koji govori o ekstremistima mogu misliti samo na njih.
I, u pravilu, o obično najkompliciranim pitanjima: ne znam što će se
dogoditi kao što ne znam što Vi možete učiniti za nas. U najmanju ruku možete
poslijediti ovo pismo i objaviti. Što još? – Budite u mislima s nama. Mislite
na nas. U svakom slučaju ćemo pobijediti, neovisno o tome koliko su okrutni. Ukrajinci
danas brane europske vrijednosti slobodnog i pravednog društva doslovno do
krvi. Moja nadaje da i Vi to cijenite.
Jurij Andruhovič 24. 01. 2014.
TENKOVI POSLANI U KIJEV: Teški trenutci za Ukrajinu, 5 osoba ubijeno
http://croative.net/index.php/vijesti/item/3443-uživo-tenkovi-poslani-u-kijev-teški-trenutci-za-ukrajinu-5-osoba-ubijeno
S njemačkog prevela Anne-Kathrin Godec, na hrvatskom objavljeno u petak
u 22.55