K O Š M A R I,..M O R E !
Kome se od nas nije dogodilo da u snu nailazi na same prepreke,baš u času kad pomisli da je pronašao izlaz,zatvaraju se nevidljiva vrata,želi trčati,ali zrak je gust i on tapka u mjestu dok ga okružuje sve gušća tama i počinje propadanje u neki bezdan.Čuje svoj nemočni krik i budi se u vlastitom krevetu...
Još bunovan otvara radio,sluša vijesti, prve političke emisije, zatim širi ispred sebe jutarnje novine i uz kavu zapravo srče u sebe ponovo sav onaj jad i kriminal, legalne lopovluke i ozakonjene krađe,namještene konkurse i more korupcije kao načina života, i to ga postepeno ali sigurno pretvara u nemočnog zombija u zbilji svog svakodnevnog života, koji mu se osvećuje košmarom i morama u snu.
Ako je taj čovjek zagrebački zombi,koji preživljuje od minusa do minusa na tekućem računu, ako su mu djedovski korjeni ugrađeni u temelje prelijepe arhitekture stare gradske jezgre i njenih parkova,znamenitih kulturnih institucija i sve one izuzetno vrijedne građevinske baštine srednje europskog ozračja,kojemu smo već davno pripadali,onda on mora biti duboko deprimiran.Tko sluša njegova glasna razmišljanja i negodovanja kad se probija ulicama centra zakrčenim platformama kafića,kroz onaj nedopustiv vašar između šatora i brvnara,tribina i razglasa, deračine i „događanja“s mirisom kobasica i luka na glavnom trgu „metropole svih hrvata“?
A tko su svi ti ljudi koji se guraju centrom njegova grada,koji sve više nalikuje ludoj gljivi koja buja,proždire nekadašnju pitomu okolicu,penje se uz padine Zagrebačke gore,ljudi koji žive u arhitektonskim čudima neprimjerene graditeljske mašte za koje joj je netko davao odobrenja,ne razmišljajući da lakši potres na brojnim klizištima,može sve te gusto načičkane zgrade i „urbane vile“ pretvoriti u nepregledna brda šute.
Ovuda u staroj zagrebačkoj trgovačkoj,kulturnoj i stambenoj jezgri,tiskaju se i one tisuće stanovnika prekosavskih stambenih silosa,otuđenih i samih sebi međusobno stranih građana,čiji su kućni ulazi,hodnici i liftovi išarani grafitima ili porazbijanih stakala. Što traže u srcu „metropole“? Zar ne vide da je preko pola dućana zatvoreno,da je sve više stanova pretvoreno u urede tvrtki,koje isto tako nestaju kako su i nastale? Sve ovo što ih okružuje je samo privid života u kojem neki žongleri po milosti gradske kase uveseljavaju građane...
Ono kulturnih institucija koje su oduvijek bile znakom i perjanicama našeg umjetničkog života i identiteta,jedva preživljava od godišnjih dotacija,a mnoštvo glumačkih zvijezda i tako je zaglavilo u „šmiri“ naših televizijskih sapunica,pa su već i zaboravili na dikciju,na savjete Gavelle,Spaića,Habuneka i sličnih velikana našeg glumišta.
Sve se pretvara u jeftinu trgovinu,kulturu šoping centara,kult nogometaša i manekenki,sponzoruša i sličnih „celebrytia“, reklama,tuluma i kiča kojim se hrani narod s listova dnevnog tiska i malih ekrana. To postaje uzor života i zabave mlade generacije,koja očito bez perspektive tumara,želi što prije do novca, slave i bogatstva.A sad joj se ( kažu glavonje ),čim uđemo u Europsku Uniju,nudi odlazak i posao u EU,( ma nemoj!) kojeg nitko od političkih genija koji rukovode ovom našom zemljicom, još nije osmislio ovdje,da bi zaposlio mlade školovane generacije!..
One tisuće prekosavskih i inih stanovnika stambenih kolosa,građenih bez ikakvih kulturnih ili sportskih sadržaja,koji se bore za ono malo travnate površine koja ih dijeli,koju uporno pokušavaju pretvarati u parkove ili dječja igrališta usred mase betona koji ih okružuje,danas vode beskorisne bitke jer im otimaju te male oaze zelenila i tamo grade crkve!
Briga za duše svojih stanovnika je izgleda ogromna!Treba uvjeriti svoje ovce,da ih nakon ove doline suza,nezaposlenosti,socijalne pomoći,kredita i ovrha, čeka bolji i pravedniji drugi,Božji svijet i tako dalje. I ovce će i dalje glasovati za iste „kumove i rodjake“ za istu lakrdijašku garnituru,kojoj se omilila vlast kao nešto što joj pripada, kao leno.Narod to hoće!
Onaj naš stari zagrebački zombi,koji se sve više povlači u svoju ljušturu u želji da očuva barem dijelić vlastitog dostojanstva kad više nema za cipele,svjestan izgubljene životne bitke svoje generacije i svojeg potomstva,protestira šutnjom,bojkotira sve Izbore,jer je i tako ostao u manjini.
Ulazak u Europsku Uniju ga uopće ne zanima,pa on je obišao sve te europske zemlje uzduž i poprijeko u neka bolja vremena,one su bile kolijevka velike zapadne kulture,kolijevka klasične glazbe,kamo se nekada hodočastilo sa svih strana svijeta,a danas njome gospodare bankarski mešetari i čitav taj divni zapadni svijet zapravo tone u materjalno i duhovno širomaštvo.