Kako se obogatila Crkva u Hrvatskoj

Kako se obogatila Crkva u Hrvatskoj: Inkvizicijskom otimačinom, nasilnim pokrštavanjem, prisilnim radom

Piše: V.M. Foto: Hina

POTPREDSJEDNIK Sabora Željko Reiner, vitez Svetoga groba Jeruzalemskoga, braneći Vatikanske ugovore i novac koji svakodnevno isplaćujemo Katoličkoj crkvi, ustvrdio je da je Republika Hrvatska Crkvi dužna.

Oduzete njive, naplaćuju građevinsko zemljište

"Moramo znati da je cijeli Novi Zagreb izgrađen na otetom crkvenom zemljištu. Znate li koliko košta kvadrat građevinskog zemljišta u Zagrebu? Pa zamislite cijeli Novi Zagreb koji je Katoličkoj crkvi naprosto otet. Ne možemo se praviti kao da ne znamo za neke stvari i kao da one nisu postojale", rekao je Reiner. Na stranu što akademik namjerno zaboravlja da su nacionalizacijom Crkvi oduzete njive koje su tek kasnije postale građevinsko zemljište, pa je i sama vrijednost u vrijeme nacionalizacije bila daleko manja. Pravo pitanje je otkud Crkvi tolika imanja.

Još je Napoleon počeo oduzimati crkvenu imovinu

"Crkva je imanja u Hrvatskoj stjecala kao i svugdje drugdje. Darovnicama velikaša, darovima za iskupljenje grijeha, naknadama za vođenje državnih poslova…", kaže povjesničar Dragan Markovina i podsjeća da se Crkvi zemljišta nisu počela oduzimati tek u komunističkoj Jugoslaviji.

"Prvi val je bio za Napoleonove vladavine ovim krajevima. Njegov argument bio je da Crkva više ne obavlja javnu dužnost za koju bi joj se trebalo plaćati. Kasnije je dio zemljišta izgubila i u agrarnoj reformi u Kraljevini Jugoslaviji", rekao je Markovina. On smatra da je Reinerov argument najobičnija glupost i da pokazuje sav očaj Crkve koja se bori za imovinu. Po njemu su Vatikanski ugovori pitanje moći u društvu i ako se održe, pokazat će da je Crkva moćnija od države.

Zagrebačka biskupija kao produžena ruka Mađarske

Njegov kolega Tvrtko Jakovina, pak, upozorava na vrijeme nastanka zagrebačke biskupije.

"Osnovala su je Mađari oko 1094. godine kao protutežu hrvatskoj biskupiji u Sisku. Kroz stoljeća su dobivali zemlju od kraljeva upravo da bi se osnažila takva uloga", smatra Jakovina.

I sve bi bilo lijepo da nema i daleko mračnije strane stjecanja nekretnina koje je provodila Crkva. Posebno je bilo mučno vrijeme inkvizicijskih procesa.

Heretici i vještice su gubili imovinu, pola bi pripalo Crkvi

"U inkvizicijskim procesima osuđeni heretici su gubili svu imovinu. Polovica njihove imovine pripala bi Crkvi. Tu su i nasilna pokrštavanja, prisilni rad, kmetstvo. Sve to je omogućavalo silno bogaćenje Crkve", kaže Marijana Bijelić iz udruge Protagora. Nasilna pokrštavanja trajala su sve do kraja 2. svjetskog rata, a pokršteni su imovinom morali uzvratiti Crkvi uslugu spašavanja duše. U inkvizicijskim procesima koji su u Hrvatskoj završili tek ukazom Marije Terezije sredinom 18. stoljeća, lažne optužbe nisu bile rijetkost samo da bi se nesretnicima otela imovina. Carica Marija Terezija zabranila je u Hrvatskoj spaljivanje vještica naredivši da se sve optužene moraju poslati na sud u Beč. Tamo bi redovno bile oslobađane pa je inkvizitorima postalo preskupo slati ih na suđenja. Neisplativo.

Ni sami ne znaju što im je i koliko oduzeto

Usprkos svim nacionalizacijama i reformama Crkva je i dalje najveći veleposjednik u Hrvatskoj. Njeno bogatstvo nikada nije službeno procijenjeno. Samo za ilustraciju vrijedi navesti brojku od 1213 župa na području RH, od kojih svaka ima barem ured, a mnoge i puno više. Tu je i oko 1200 crkava koje se koriste za bogoslužja. Samo na zagrebačkom Kaptolu nalaze se deseci kurija, nadbiskupi imaju palače po cijeloj Hrvatskoj. I to ne samo naslijeđene iz prošlosti, nego i nedavno izgrađene. Posjeduju i preko 450 samostana. Tom nekretninskom blagu valja pribrojiti i neprocjenjive riznice, nebrojena umjetnička djela, biblioteke rijetkih knjiga. Iako se stalno žali na otetu imovinu, činjenica je da ni Crkva ne zna što je i koliko točno oteto. Naime, nikada nisu napravili objedinjeni popis imovine, već svaka biskupija i svaka zajednica ima svoj popis kojim maše pod nosom državi tražeći povrat ili naknadu. Zagrebačka nadbiskupija tako traži povrat skoro tisuću stanova, bolnicu u Vinogradskoj, Klovićeve dvore i zgrade Građevinskog fakulteta iUčiteljske akademije. U nekoliko navrata crkveni velikodostojnici ustvrdili su da Crkvi pripada 10 posto poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj.

Što bi Crkva uopće sa zemljištima?

Na koncu ostaje i pitanje što će uopće Crkvi silne nekretnine i zašto bi Hrvatska morala u nedogled plaćati. Više nema kmetova koji bi Crkvi prisilno obrađivali polja, a slobodni ljudi se baš i ne tuku da oru za veću slavu Božju. Crkvi je od zemljišta, naravno, draži novac. No što će joj i silan novac. Funkcije koje je nekada obavljala, poput pisarstva u vrijeme opće nepismenosti, više ne obavlja. Danas joj preostaje samo graditi više i skuplje hramove ili puniti džepove svećenika.

 Slobodna Dalmacija Split 6 05 2018

 Konačno se raspetljava pedofilska afera iz splitskog samostana: policija istražuje tri slučaja, Crkva se potpuno zatvorila

 Piše Vladimir Urukalo Foto Ilustracija/Reuters

 Nakon što je u javnost izišlo priopćenje Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu u kojem stoji da je suspendiran jedan klerik jer je primljena "obavijest o mogućem kažnjivom djelu" i nakon što se doznalo da se radi o fratru koji je navodno godinama spolno zlostavljao dječake i bludničio nad njima, u cijelu se priču uključila i splitska policija.

Kako neslužbeno doznajemo, trenutno policijski istražitelji rade na najmanje tri slučaja koja su prijavljena i u kojima imaju saznanja o mogućim počinjenim kaznenim djelima, te se aktivno uzimaju iskazi od svih potencijalnih žrtava, svjedoka i drugih uključenih u skandal.

 Također doznajemo da je na razgovor u policiju pozvan i crkveni pravnik fra Tomislav Glavnik, provincijalni vikar franjevačke provincije sv. Jeronima čiji je član prijavljeni fratar, a kojega je Nadbiskupija imenovala crkvenim sucem istražiteljem u istrazi svih okolnosti ove afere.

S obzirom na to da se Crkva nakon izbijanja afere potpuno zatvorila, nemoguće je dobiti službeno njihovo stajalište o ovom skandalu, no neslužbeno doznajemo da je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. dr. Marin Barišić pokazao izuzetno velik interes da se cijeli slučaj i sve prijave vrlo detaljno istraže i da se na taj način pročiste crkveni redovi. Pokušali smo jučer doći do nadbiskupa kako bi nam dao službenu izjavu te smo Ordinarijatu poslali upit za razgovor o ovoj "vrućoj" temi.

Razgovarali smo s muškarcem koji je prijavio fratra iz splitskog samostana: Imao sam samo 15 godina. Nasrnuo je na mene u sakristiji, detalji su pregadljivi...

Osumnjičeni fratar godinama je vodio dječji zbor u Sv. Frane, a Crkva za navodno zlostavljanje zna još od 2011. kad je jedna od žrtava zatražila 'duhovnu pomoć'

– Podsjećamo da je odmah po prvoj primljenoj obavijesti o mogućem kažnjivom djelu nadbiskup suspendirao osumnjičenog klerika te je pokrenuo kanonski postupak da se utvrde okolnosti, činjenice i sama vjerodostojnost. O slučaju smo obavijestili i javnost te je pokrenut i civilni postupak u kojem Nadbiskupija surađuje. Budući da se radi o redovniku koji boravi na području Nadbiskupije bez povjerene službe od strane nadbiskupa, čitav slučaj prate redovnički poglavari dotične provincije, koji će po okončanju postupka primijeniti mjere prema svome članu. Jasno je da dok traju dva postupka, na civilnom i kanonskom području, nadbiskup niti itko u ime Nadbiskupije ne može o tome medijski istupati, već ćemo izvijestiti javnost o rezultatima kanonskog postupka. Samim obavještavanjem javnosti dano je na znanje da se proces vodi transparentno i nezaustavno – odgovoreno nam je iz Splitsko-makarske nadbiskupije.

Neki su mediji jučer objavili da je provincija kojoj pripada fratar kojega se sumnjiči za pedofiliju utvrdila da on nije kriv i da su odlučili podnijeti kaznenu prijavu za lažno prijavljivanje kaznenog djela protiv osobe koja je prijavila fratra. No, iz vrlo pouzdanog izvora iz provincije doznajemo da istraga o osnovanosti prijave još uvijek nije završena i da se nije ni razmišljalo o podizanju kaznene prijave protiv osobe koja je sve prijavila. Sve materijale i iskaze koje posjeduju dali su policijskim istražiteljima.

Slobodna Dalmacija objavila je jučer razgovor s jednom od žrtava, koji tvrdi da ga je prozvani svećenik još 1997. godine spolno zlostavljao i da je o tome upoznao provincijala reda kojem on pripada još 2011. godine.

U prilog tome govori i neka pismena korespondencija koju smo dobili na uvid, kao i neki drugi materijali iz kojih je razvidno da je vrh tog reda znao za ovaj slučaj još prije sedam godina. Žrtva s kojom smo razgovarali žestoko demantira tvrdnje koje su se pojavile u medijima da je baš on ucjenjivao Crkvu tražeći 15 tisuća eura i stan. Kaže i kako se slučaj koji je crkvenim vlastima u prosincu prošle godine prijavio gvardijan samostana sv. Frane u Splitu ne odnosi na njega, nego da je to neka potpuno druga situacija u kojoj on nije akter i za koju je saznao tek kad je dobio informaciju da je fratar za kojega kaže da ga je zlostavljao suspendiran.

– Zlo je otkriveno iz redova Crkve, odnosno Nadbiskupije, i to treba pohvaliti, kao i njihovu reakciju kad su za sve saznali. Ali žalosno je da su oni iz provincije sve to znali svih ovih godina i da su šutjeli. Oni moraju odgovarati za to, jer tko zna što se sve događalo ovih godina. I znam da će mnogi govoriti da sam ja, a možda i drugi koji se jave, nevjerodostojan svjedok jer sam ovakav ili onakav, a neka se zapitaju zašto je to tako i kako bi njima bilo da su prošli sve ovo što ja godinama prolazim – kazao nam je jučer naš sugovornik.

Index hr 4 05 2018

 Srđan Tripalo bio je žrtva splitskog fratra. Detaljno nam je opisao užas koji je trajao godinama

Piše: Davor Tomšić, Vojislav Mazzocco

petak, 4.5.2018. 20:21

 Tekst 

 Foto: Index (Na fotografiji je splitski fratar pedofil iz teksta. Lice mu po zakonu moramo sakriti. Zasad.)

INDEX je jučer objavio jezivu priču o žrtvi fratra pedofila iz Samostana svetog Frane u Splitu. Fratar koji unatoč tome što se optužbe nižu vjerojatno nikada u zatvoru neće provesti ni dana, čovjeka koji danas ima 38 godina počeo je zlostavljati kad je imao 13 godina, a sve je trajalo do žrtvine punoljetnosti. ISPOVIJEST ŽRTVE SPLITSKOG FRATRA Pet godina silovanja, povraćanja i srama. I 25 godina šutnje

Tada dječak koji se fratra bojao, a danas odrastao čovjek kojem je to zlostavljanje upropastilo život, sada nam je dozvolio da otkrijemo njegov identitet i ispričao sve o zlostavljanju do u detalj. Istu je ispovijest, osim Indexu, poslao i papi Franji.

Ime mu je Srđan Tripalo.

Kaže da nije mogao živjeti s tim da bi fratar mogao iz svega izaći neokaljan i da se sve protumači kao priča nekog narkomana koji se odlučio okoristiti uličnim pričama o pohotnosti tog fratra.

Nadbiskup Barišić je prije 15 godina saznao što fratar radi dječacima. Nije napravio baš ništa

POGLEDAJTE SNIMKU Je li nadbiskup Barišić lagao o fratru pedofilu?

"Ako ja ne progovorim, fratar će ostati neokaljan"

''Rekao sam sebi, ako sad JA ne progovorim, ako u ovome trenu dok javnost važe istinu i dok mi se čini da će se fratar izvući neokaljan, a narkoman dobiti što zaslužuje, onda bolje da zauvijek šutim i prezirem samoga sebe što nisam imao hrabrosti iznijeti svoju priču na svjetlo dana'', objašnjava zašto je odlučilo izaći iz anonimnosti.

Upozoravamo da je priča vrlo potresna i da nije lako čitati grozote koje je fratar radio Srđanu, no ovo otkrivanje istine o onome što se događalo u splitskom samostanu vjerojatno je jedina zadovoljština koju će Srđan i druge žrtve pedofila iz Samostana svetog Frane dobiti.

Unatoč brojnim prijavama koje se nastavljaju gomilati, prošlo je previše vremena od počinjenja zlodjela pa je sve otišlo u zastaru i fratar vjerojatno nikada neće odgovarati za to što je učinio.

Koliko je odvratno to što je učinio svjedoči ono što nam je napisala njegova žrtva Srđan Tripalo. Prisjetio se najmračnijih trenutaka svog života i u detalje nam je opisao kako je sve počelo.

''Toga nesretnog dana krajem 1991. godine došao sam na njegov poziv (fratra koji ga je kasnije zlostavljao op.a.) u prostorije Samostana sv. Frane na splitskoj Rivi. Dočekao me srdačno, veseo, nasmijan i pretjerano ljubazan tada 61-godišnji fratar, koji mi je dan ranije ponudio mjesto u crkvenom bendu. Hvalio se kako imaju najbolji bend u Splitu, kako mladi vole dolaziti na nedjeljne mise upravo radi njihovog benda i načina na koji oni interpretiraju poznate vjerske napjeve, nimalo uštogljeno, naprotiv, čak za to vrijeme previše moderno i živo u usporedbi s drugim crkvama'', započinje Srđan.

Priča ubrzo postaje mnogo gora.

"Napio me, skinuo i rekao da Gospodin u tome ne vidi grijeh. Svršio je po svom trbuhu"

''Nakon što mi je pokazao prostorije gdje je bend održavao probe i kad smo vidjeli opremu i instrumente kojima se koriste, pozvao me u svoju privatnu sobu na kolače. Kao dijete bio sam presretan što se to događa meni, što sam se toliko približio Crkvi. Osim kolača na stolu je bilo i nekoliko boca alkoholnih i bezalkoholnih pića, neki sokovi i opet neki viski ili konjak. Poželio sam sok jer alkohol nisam u životu još probao, i znao sam da mi moji roditelji to ne bi odobrili. On se nije s tim složio. Rekao je kako svaki pravi muškarac mora biti u stanju popiti koje piće i ostati pri sebi. Rekao je i kako Gospodin u tome ne vidi grijeh, da je grijeh samo u neumjerenosti, a on zna mjeru i nikada je ne prelazi. Natočio mi je jedno piće, eto, da barem ima s kime nazdraviti, makar ja to ne popio. Kucnuli smo čašama, nagnuli, i taj odvratni okus viskija se našao prvo u mojim ustima, što sam refleksno progutao da se ne bih osramotio pred njim i ispao ne-muškarac'', dio je žrtvine ispovijesti.

Ubrzo je sve počelo. Fratar pedofil zlostavljao ga je odmah isti dan, u istoj toj sobi u koju ga je odveo. Srđan danas ima hrabrosti da se vrati u taj trenutak i ispriča što se sve dogodilo.

''Nije prošlo puno vremena kad nam je natočio još jedno piće, jednako odvratno kao i prvo. Poznata priča za djecu; dva kao jedno, jedno kao nijedno... Dok mi se nije počela mutiti svijest.

Tad me polegao na  svoj krevet, kao da mi prođe malo omamljenost, da mogu kući doći normalan, legao pored mene zagrlivši me i mazeći me po bedrima, po stomaku, rukama, pričajući mi o Božjoj ljubavi prema nama, govoreći kako smo nas dvojica tako zagrljeni u Njegovim očima predivni, i kako je upravo taj fizički izričaj ljubavi prava potvrda iste pred Gospodinom. Nastavio je sve dok nije postigao željeni fiziološki učinak, moju erekciju, znajući da tu prestaje moj svaki dodir sa stvarnošću, znajući da tad može sa mnom omamljenim i uzbuđenim što god mu se prohtije. Navaljivao je usprkos mom uzmicanju i pokušajima da se oduprem, sve dok nismo bili potpuno goli, i dok nije došlo do njegovog orgazma. Svršio je po svome stomaku, držeći čvrsto moju ruku, koju je obavio oko svog penisa'', prepričava trenutke koji su mu se zauvijek urezali u sjećanje.

Odveo ga je pod tuš i rekao mu da nikome ne govori

Nastavlja da ga je nakon nekoliko minuta ležanja fratar odveo pod tuš.

''Uvjerio se da smo oboje potpuno čisti i da sam dovoljno priseban da odem svojoj kući, a da nitko ništa ne posumnja. Rekao mi je: 'Bilo bi jako ružno da nekome kažeš ovo što se dogodilo. Ljudi bi to krivo shvatili, osudili bi i tebe i mene i osramotili, a zašto, samo zbog prijateljske, Bogu drage ljubavi.' Iz crkve me ispratio posramljenog, šokiranog, iskorištenog i sasvim samog'', priča.

Kaže da je fratar, koji je, kako navodi, tada imao neku vrstu povlaštenog položaja, ustrajao na tome da ga zlostavlja, a pojasnio je i zašto.

''On je shvatio da u meni nije našao plodno tlo za svoju homoseksualnost, ali nije prihvaćao činjenicu da ga odbijam u seksualnom smislu, da ga kao takvoga ja ne želim. Zato je sa mnom provodio iznimno puno vremena, jer kad god je želio nešto više, morao je ponavljati istu proceduru - napiti me, zavesti u dovoljno duboku priču o tome, i na kraju iskoristiti trenutak koji je svjesno i namjerno stvorio. Sva moja seksualna iskustva prvih godina prošla su u pijanstvu, dok nisam u prvom razredu srednje škole probao marihuanu. Tada mi se činilo da sam našao rješenje za tu odvratnost, da se time mogu pomoći, a da to sve lakše prođe, da lakše istrpim to kratko vrijeme koje on želi, a da opet zadržim tajnu tajnom, da nitko ništa ne posumnja, da sve bude u redu'', opisuje Srđan.

S fratrom je proveo ljeto iz pakla na brodu, obično ga je zlostavljao odmah ujutro

Priča kako su mu novostvorene navike zahtijevale i nešto više novca, ali fratar je taj novac spremno vadio.

''On je imao duplo više nego bi meni trebalo. Za rođendane mojih prijatelja se brinuo da redovno imam dovoljno novca za poklone, a nerijetko bi mi davao i neotvorene boce raznih alkoholnih pića, uglavnom žestokih, finijih viskija, burbona, vina... Već u prvom razredu srednje škole meni nije bilo teško popiti na eks litru vina, i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. To je u njegovim očima, po njegovim riječima, bila odlika svakog pravog muškarca'', priča žrtva fratra pedofila.

Prepričao nam je kako ga je fratar prvo ljeto pozvao na brod. Bili su na ljetovanju mjesec dana. Fratru je to bio godišnji odmor, a Srđanu školski praznici koje je nazvao ljetnom noćnom morom. Kaže da je na brodu bilo manje napastovanja nego inače, ali da je ujutro bilo grozno.

''Ujutro, čim se probudio je prirodno imao erekciju i želju da nešto barem pokuša. Tijekom dana i večeri nije imao gotovo nikakvih želja ili prohtjeva od mene, u tom smislu me puštao na miru čitav ostatak dana i večeri. Ujutro bi cijela njegova potreba i počela i završila u nekoliko minuta, dok bih se ja najčešće još pravio da spavam, on bi na mene navaljivao i nije odustajao nikad dok ne bi doživio orgazam, s ili bez moje svijesti. Bilo mu je svejedno hoću li se cijelo vrijeme praviti da spavam, ili ću ga pokušati odgurnuti, ili mu bilo što reći'', opisuje. Odmah dodaje i zašto nije mogao učiniti ništa da bolesnika spriječi u zlostavljanju.

"Bio je autoritet kojem se ne suprotstavlja, bojao sam se njegovog gnjeva"

''Bio je autoritet kakvom se ne suprotstavlja. Bojao sam se njegove ljutnje, njegovoga gnjeva, jer bi bio jako srdit i neugodan kad mu nešto nije bilo po volji. Pokazao mi je da njegovu volju moram poštivati da bih uopće opstao u ovom svijetu. I stalno je obećavao, sve što sam ja želio čuti, on je imao već spremno obećanje da će tako biti. Svaki put kad bi vidio da me njegovo činjenje zla boli, smeta, da mi nanosi patnju, svaki put kad bi svršio bi obećao da toga više neće biti, da je to zadnji put, da od sutra idemo ispočetka. I zaista, svaki put bi od sutra sve išlo ispočetka'', prepričava Srđan stravu koju je iznova doživljavao.

No stvari postaju još gore.

''Prisilio me jedno jutro na oralni seks, da ja njega oralno zadovoljim, i rekao mi da ću uživati u tome. Nije mi rekao da će me u najgorem trenu rukama uhvatiti za kosu i da me neće pustiti da se izmaknem kad postane previše odvratno, već me je učinivši to natjerao da progutam njegovu

spermu koja je bila nešto najodvratnije što sam u životu okusio, te dan danas nisam u stanju popiti čašu toplog mlijeka bez da mi izazove povraćanje. Nakon toga sam plačući pobjegao s broda pred brojnim gostima marine Kremik pored Primoštena, sakrio se iza WC-a gdje sam povraćao najmanje sat vremena. I on je to znao i vidio'', otkriva.

Dodaje da je u toj marini fratar tada držao svoj gliser od devet metara s benzinskim motorom od 220 konja s GPS-om za koji se hvalio da ga je u Americi platio dvije tisuće dolara, uz brod koji ga je koštao 15 tisuća dolara. Fratar je, priča Srđan, platio još dodatnih dvije i pol tisuće dolara za prijevoz kontejnerom iz SAD-a. Bilo je to 1993. godine, usred rata, kad je plaća prosječnog Hrvata iznosila oko 300 dolara.

Fratar je bio bogat, a njegova obitelj je vjerojatno je sve znala

Kaže da su uglavnom vrijeme provodili ili u marini Kremik ili u Bilu pored Primoštena gdje je ljeti dolazila cijela fratrova obitelj. Srđan dodaje da mu se činilo da u fratrovoj obitelji svi znaju za njegova zlostavljanja, ali da su to ili prešutno odobravali ili da su se čak i oni bojali njegovog gnjeva i njegove reakcije.

Priča i da je fratar imao potrebu na neki način opravdati svoje bogatstvo.

''Uvjeravao me da jednom-dvaput godišnje ode u SAD, gdje održi nekakve govore, predavanja, a što mu bude jako dobro plaćeno. Nikad nije detaljnije govorio o svojim putovanjima u SAD, dok se po gradu pričalo da tamo ide na orgije. Bio sam spremniji povjerovati u to nego da tamo zaista drži neke govore i predavanja'', kaže Srđan.

Dodaje da je fratar u svojoj moći uživao, da je bio bahat i da se osjećao nedodirljivim.

Kaže kako je zlostavljanje trajalo sve dok nije otišao iz Splita studirati u Dubrovnik. Osnovni razlog za to, priča Srđan, bilo je to što više nije sličio dječaku od 12 godina.

 Splitski fratar godinama je silovao djecu. U zatvoru neće provesti ni dana

Žrtvi ostale traume za cijeli život, a fratar pedofil starost doživio spokojno

Od tada zbog trauma koje je doživio nije uspio ostati u vezi ni s jednom od djevojaka s kojima je bio. Zbog svega se otišao i liječiti u psihijatrijsku bolnicu Vrapče gdje je potražio psihijatra koji bi ga mogao barem malo razumjeti. U međuvremenu je izgubio i majku i oca. Završio je u zatvoru jer je uhvaćen s kilogramom marihuane tijekom godišnjeg odmora. Optužili su ga za preprodaju, no on tvrdi da nikada u životu nije prodao gram ikakve droge. Zbog toga je ležao u zatvoru, a ostao je bez posla u konzulatu gdje je izdavao vize. Dok je bio u zatvoru, ostao je bez majke. Kaže da ju je ubila njena ljubav prema njemu i da je sve to jako teško podnosila. Oca je sahranio nedavno. Ostao je potpuno sam.

A fratar? Srđan kaže da fratra pedofila nitko ni od roditelja ni od predstavnika zakona nikad ništa nije pitao, iako grad Split o tome bruji desetljećima. Zlostavljač je tako u miru dočekao starost, u istom samostanu gdje je godinama zlostavljao djecu. Ostatak života će provesti na slobodi.

https://www.jutarnji.hr/nedjeljni/mracne-tajne-iza-samostanskih-zidina-jezivo-svjedocanstvo-zrtve-fratar-je-navaljivao-usprkos-pokusajima-da-se-oduprem-sve-dok-nismo-bili-goli/7321809/