Autor: admin
Datum objave: 26.01.2019
Share


Kardinalova uvodna riječ na Molitveno-komemorativnome susretu 24.1.2019.

Kardinal Josip Bozanić nadbiskup metropolit zagrebački

Kardinalova uvodna riječ na Molitveno-komemorativnome susretu

24.1.2019.

http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/rijec-nadbiskupa/kardinalova-uvodna-rijec-na-molitveno-komemorativnome-susretu

Kardinal Josip Bozanić nadbiskup metropolit zagrebački

Uvodna riječ

na Molitveno-komemorativnome susretu ispred zagrebačke katedrale prigodom Međunarodnoga dana sjećanja na žrtve Holokausta

24. siječnja 2019. godine.

 Dragi biskupi i svećenici,

cijenjena gospodo predstavnici židovske vjerske zajednice,

poštovani Predsjedniče Hrvatskoga sabora,

poštovani izaslanici Predsjednice Republike Hrvatske i

Predsjednika Vlade Republike Hrvatske,

poštovani Gradonačelniče

Vaše ekselencije Veleposlanici,

poštovana predstavnice Svjetskog židovskog kongresa,

cijenjeni pripadnici židovskoga naroda,

poštovane obitelji preživjelih žrtava Holokausta,

drage studentice, studenti i bogoslovi,

braćo i sestre,

mir vam od Gospodina – Šalóm!

 1. Drago mi je što vas mogu pozdraviti, okupljene u zajedništvu na ovome znakovitom mjestu ispred naše zagrebačke prvostolnice, dijeleći spomen koji je povezan ponajprije sa židovskim narodom, ali se tiče svakoga čovjeka i cijeloga čovječanstva.

Spomen i u židovstvu i u kršćanstvu na živ način povezuje prošlost i sadašnjost, jer, dok se spominjemo žrtava neljudskoga postupanja i pokušaja da se uništi židovski narod, susrećemo se s tajnom zla, ali ga ne gledamo samo u okvirima prošlosti, nego smo ga svjesni i u sadašnjosti.

Ideologija rasizma, usmjerena protiv Boga i čovjeka, nastala je na neistini o čovjeku i o židovskom narodu, širila se mržnjom, do neizrecive mjere patnje, koju ni riječi ni slike ne mogu izraziti.

Za Dan sjećanja na žrtve Holokausta izabran je 27. siječnja, dan oslobođenja Auschwitza, simbola stradanja šest milijuna Židova, simbola svih nacističkih i fašističkih logora širom Europe, pri čemu mi trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi.

2. Upravo svjesni snage zla, u ovom spomenu stavljamo preda se vrjednote dobra, nesebičnosti i ljubavi. To je sustav vrijednosti koji mi, kršćani, dijelimo s našom starijom braćom, Židovima. Ovdje smo u zajedništvu spomena koji govori, što je sve čovjek sposoban učiniti drugome, svome bratu i sestri. Ovdje smo da bismo prepoznavali zlo i govor mržnje te mu se oduprli. Ovdje smo da bismo zajedno gradili uzajamno poštovanje i ljubav, na dobro našega hrvatskog društva i svega čovječanstva.

Spomen-natpis Dana sjećanja na žrtve Holokausta stavili smo na pročelje zagrebačke katedrale, na njezin zvonik. Zvonik je znak povezanosti neba i zemlje, Gospodina i čovjeka, prolaznosti svijeta i vječnosti. U toj povezanosti čitamo dar ljudskoga dostojanstva, osjećamo nama upućen poziv i svoju obvezu štititi svakoga čovjeka, stvorena na sliku Stvoritelja. Gospodin nam je darovao svoga Duha, darovao nam je savjest i odgovornost da biramo dobro, a ne zlo.

U odmaku od sedamdeset i četiri godine od završetka Drugoga svjetskog rata spominjemo se i velikoga stradanja hrvatske židovske zajednice, a posebno zagrebačkih Židova, duboko utkanih u život i kulturu našega Grada, kojih je – kako govore podatci – od 11.000 preživjelo manje od 2000.

 3. Mi vjerujemo u Boga, koji se objavio kao sućutni i milosrdni Bog, te u mislima i molitvama suosjećamo s preživjelim Židovima koji nose teret osobnoga iskustva ljudske okrutnosti, s njihovim obiteljima i potomcima, kao i s cijelim židovskim narodom.

Ne možemo isključiti iz ovoga spomena ni djecu i unučad počinitelja, čiji su životi obilježeni zločinima otaca i djedova, te im je potrebno pročišćenje istinom.

Na tome je tragu neprihvatljivo dopustiti da se danas ponovno budi bilo koji oblik antisemitizma. Nama kršćanima sasvim je jasno – kako je rekao i papa Franjo – da kršćanin ne može biti antisemit. Kršćanstvo i bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu, jedno drugo isključuju.

Primjer širenja takve mržnje upozorenje je za sijanje i rast bilo koje druge ideologije, kakvih ni danas ne nedostaje, koje se razvijaju na neistinama s razornim plodovima sukoba, netrpeljivosti i mržnje, s posljedicama trpljenja ne samo pojedinaca, određenih skupina, nego i cijelih naroda.

4. Danas su nam dragocjen uzor, kompas i putokaz, ljudi koji su se suprotstavili silama zla, koji su izložili sebe i svoje živote nasuprot nepravednom i neljudskom sustavu, da bi branili i čuvali tuđe živote. Nama su posebno znakoviti kršćani koji su se na razne načine zauzimali za Židove, predajući i svoje živote za njih, odgovarajući na glas svoga Učitelja: »Nitko nema veće ljubavi od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15, 13).

I ovo mjesto na kojem se nalazimo bilo je tijekom stoljeća svjedokom raznih previranja, ali je čuvalo i upućivalo na istinu o dostojanstvu čovjeka koji od Boga dolazi i Bogu pripada. Ovdje se, svima je poznato, i u doba Holokausta čuo jasan glas i vidjelo živo svjedočanstvo koje je ustalo i protiv zatiranja židovskoga naroda.

 5. Zvonik, na kojem je spomen-natpis, obnavlja se, te nas poziva da, obnavljajući spomen, dopustimo Gospodinu da nas obnovi svojim Duhom, da kameno srce preobrazi u srce ispunjeno ljubavlju (usp. Ez 36, 26) te da budemo jedni drugima potpora i sigurnost.

To je i put prema daru vječnoga imena o kojemu govori istaknuti navod iz Knjige proroka Izaije (Iz, 56,5), imena koje ne može biti iskorijenjeno, koje nije dohvatljivo moćnicima na zemlji koji su prihvaćajući zlo spremni sve uništiti. Tu vječnost i imena žrtava nosimo u sebi snagom ljubavi. Nedužne žrtve su nam poticaj da se brinemo za druge, osobito u okolnostima u kojima se širi neistina i mržnja.

Neka ovo zajedništvo bude i ohrabrenje na putu, ne samo razgovora i prigodnih susreta katolika i židovskih vjernika, nego istinske pomoći, suradnje, prihvaćanja i ljubavi.

Posebno nam je drago da su s nama naši mladi: bogoslovi, studentice i studenti. Njima želimo da nauče prepoznati istinske vrjednote, da se uvijek zalažu za istinu i odupiru se svakom zlu. A to trebaju vidjeti i osjetiti ponajprije u razmišljanjima, u govoru i ponašanju nas starijih.

Dragi prijatelji, postoje zla pred kojima čovjek nema riječi. Ostaju bol, suze i šutnja. Jednako tako postoje dobra koja ne trebaju riječi, nego je dovoljna blizina, zahvala i blagoslov.

Na našoj prvostolnici ostavljamo ovaj spomen-natpis kao sliku suza zbog žrtava Holokausta, sliku vapaja koji uzdižemo zbog grijeha čovjeka. Ostavljamo ovaj natpis i kao svoju molitvu i zaziv nebeskoga blagoslova na živote nas koji ostajemo jamstvo i zalog da ćemo se zauzimati za istinu i za svjetlo, da se tama i zlo ne ponovi.

Amen.



Genocide Before the Holocaust

https://yalebooks.yale.edu/book/9780300121179/genocide-holocaust

There is an appalling symmetry to the many instances of genocide that the late nineteenth- and early twentieth-century world witnessed. In the wake of the break-up of the old Hapsburg, Ottoman and Romanov empires, minority populations throughout those lands were persecuted, expelled and eliminated. The reason for the deplorable decimations of communities - Jews in Imperial Russia and Ukraine, Ottoman Assyrians, Armenians and Muslims from the Caucasus and Balkans - was, Cathie Carmichael contends, located in the very roots of the new nation states arising from the imperial rubble. The question of who should be included in the nation, and which groups were now to be deemed ‘suspect’ or ‘alien’, was one that preoccupied and divided Europe long before the Holocaust.

 Examining all the major eliminations of communities in Europe up until 1941, Carmichael shows how hotbeds of nationalism, racism and developmentalism resulted in devastating manifestations of genocidal ideology. Dramatic, perceptive and poignant, this is the story of disappearing civilizations - precursors to one of humanity’s worst atrocities, and part of the legacy of genocide in the modern world.

Cathie Carmichael is Senior Lecturer in Modern European History at the University of East Anglia. Her previous books include Ethnic Cleansing in the Balkans, Language and Nationalism in Europe and Slovenia and the Slovenes.



Cathie Carmichael Ethnic Cleansing in the Balkans

Ethnic Cleansing in the Balkans: Nationalism and the Destruction of Tradition

https://www.goodreads.com/book/show/4195011-ethnic-cleansing-in-the-balkans

Ethnic Cleansing in the Balkans looks at the phenomenon of ethnic cleansing in the Balkans over the last two hundred years. It argues that the events that occurred during this time can be demystified, that the South East of Europe was not destined to become violent and that constructions of the Balkans as endemically violent misses a important political point and historical point.

Carmichael provides an account of ethnic cleansing in the Balkans as a single historical phenomenon and brings together a vast array of primary and secondary sources to produce a concise and accessible argument. This book will be of interest to students and researchers of European studies, history and comparative politics


Rabin

http://www.bet-israel.com/religija/rabin/

Rabin dr. Kotel Da-Don rođen je u Izraelu. Vjersko i rabinsko obrazovanje primio je u ješivi Ha-Kotel u Jeruzalemu (1987.-1991.) i u rabinskom i učiteljskom seminaru Midraš Sephardi u Jeruzalemu (1991.-1995.), gdje je završio i pedagogijsko obrazovanje. Diplomirao je i na pravnom fakultetu sveučilišta Bar Ilan u Ramat Ganu (1991.-1995.). Od 1995. je član izraelske Odvjetničke komore.

Tijekom 1996. i 1997. radio je kao profesor na Jewish Theological Seminary – University of Jewish Studies u Budimpešti, na fakultetima za rabinske i za pedagoške studije. 2006. završio je doktorske studije iz židovske filozofije. Od 1998. u Zagrebu djeluje kao glavni rabin u Hrvatskoj.

Danas je Rabin Da-Don duhovni vođa Židovske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj, te predstojnik katedre za Judaistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Rabin Da-Don je sretno oženjen s Agnes Evom Da-Don i otac četvero krasne djece: Emanuel-Israel, Aviad-David, Jonathan-Moshe i Simcha-Zsuzsi.



Međunarodni dan sjećanja na Holokaust

http://www.zoz.hr/home.php?id_kat=80&subkat=novosti&content=dogadjanja&vijest=1647

nedjelja, 27. siječnja 2019.

Tribina prigodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust, u organizaciji Židovske općine Zagreb i Šoa akademije održat će se u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva, Perkovčeva 2,

u nedjelju, 27. siječnja 2019. od 11.00 do 14.00 sati.

Program:

11.00: otvorenje; uvodna riječ Sanja Zoričić Tabaković, voditeljica Šoa akademije

11.05: uvodna riječ, voditelj organizacije „March of life International“ iz Njemačke

11.15: o suočavanju s prošlošću; sugovornici iz organizacije „March of life International“ iz Njemačke

12.00: diskusija

12.45 : pauza

13.00: prikazivanje izraelskog dokumentarnog filma „Zaboravljeni„ (Forgotten),

redateljice Nitze Gonen

14.00: završetak

Osiguran je individualni simultani prijevod s njemačkog jezika


159
Kategorije: Društvo
Developed by LELOO. All rights reserved.