Autor: admin
Datum objave: 05.12.2017
Share


Klavir ili glasovir?

Glasovir dolazi od ‘vira glasova’ →’glaso – vir’, instrument koji proiozvodi vir, vrtlog glasova ili zvukova

Klavir ili glasovir?

http://povijest.net/klavir-ili-glasovir/  

Da li se kaže klavir ili glasovir? Što je onda pianino?  A piano? Zbrka nastala miješanjem naziva iz različitih jezika jednostavno se dade razriješiti, pročitajte.

Klavir je naziv instrumenta s tipkama, koji je nastao 1709. godine zahvaljujući graditelju instrumenata Bartolomeu Cristoforiju. Cristofori je bio graditelj instrumenata iz Padove u Italiji i služio je na dvoru princa Ferdinanda de Medicija u Firenci. Živio je od 1655-1731. godine.  Prije tzv. suvremenog klavira, kod kojeg zvuk nastaje doticanjem tipke koja mehanizmom podiže mali drveni čekić obložen filcom i udara o žice, bilo je prethodnika – klavikorda, čembala, spineta i dr. kod kojih se zvuk postizao drugačije – udarcem metalne trzalice o žicu, udarcem pera o žicu i dr. Danas međutim govorimo samo o suvremenom klaviru, kakvog možete vidjeti u nekoj koncertnoj dvorani ili glazbenoj školi ili možda u nečijem stanu.

Klavir je riječ njemačkih korijena – u suvremenom njemačkom piše se ‘Klavier’, a u starijem njemačkom pisala se ‘clavier’. Još raniji korijeni te riječi dolaze od latinske riječi ‘clavis’ što znači ‘tipka’.

Naziv klavir određuje vrstu instrumenta – dakle, instrument o kojemu sada pričamo nije po vrsti ni violina ni gitara, već upravo klavir. Ako napravimo usporedbu s automobilom – vozilo je po vrsti automobil (dakle nije kamion i nije motocikl), a model može biti sportski, gradski, terenski, mali, veliki, sa 5 vrata ili sa 3 vrata itd.

Glasovir je izvorni hrvatski naziv za klavir, što znači da je to sinonim – istoznačnica. Svejedno je da li se kaže klavir ili glasovir. Glasovir dolazi od ‘vira glasova’ →’glaso – vir’, instrument koji proiozvodi vir, vrtlog glasova ili zvukova. Glasovir je književno-hrvatska riječ, dok je klavir uobičajeniji u govornom jeziku, no isto tako je pravilan izbor riječi.

Pianino je naziv jedne od varijanti – modela –  klavira, namijenjenog prvenstveno za vježbanje i držanje u kući ili u stanu, gdje nema velikog prostora. Upravo zato što je to ‘mali klavir’, u talijanskom jeziku klavir se kaže ‘piano’, pa su Talijani ‘malom klaviru’ dali naziv ‘pianino’ ili, na hrvatskom, klavirčić ili klavirček.  Na engleskom se pianino kaže ‘upright piano’ ili ‘uspravni klavir’. Naziv opisuje položaj žica koji je kod pianina okomit, za razliku od klavira u kojima su žice polegnute vodoravno. Pianina su pristupačna po cijenama.

Piano je engleska riječ za klavir, a ujedno ima i drugo značenje – piano je u glazbenom rječniku oznaka za dinamiku (jačinu sviranja) i znači ‘tiho’. Piano kao oznaka za dinamiku talijanska je riječ i izvorno znači ‘polagano’, te se sa značenjem ‘ polagano’ upotrebljava u svakodnevnom suvremenom talijanskom govoru, no u glazbi se ustalila kao oznaka za ‘tiho’. Postoji i oznaka za ‘najtiše’ sviranje – pianissimo, s istim korijenom.

Modele klavira možemo podijeliti u koncertne i kućne – po veličini i po svrsi upotrebe.

U koncertne klavire ulaze veliki modeli klavira – tzv. koncertni klaviri, ponekad zvani i ‘pravi klaviri’ ili ‘dugački klaviri’ zbog svog ‘ repa’. ‘Rep’ je rezonatna (zvučna) kutija klavira. Što je rezonatna kutija veća, i zvuk je moćniji, jači. Duljina klavira (od tipaka do repa) može biti od 155 cm pa sve do 275 cm!

 Na engleskom se koncertni klaviri zovu ‘grand pianos’, tom se nazivu ponekad doda i ‘concert grand piano’ pa oznaka modela – primjerice Concert Grand Piano Model D. Spomenuti model primjerice širok je 154 cm, a težak 480 kg! Zvučne kutije koncertnih klavira rade se od vrlo kvalitetnog drva. Ovaj model izrađen je od drva breze.

U klaviru postoje žice te okvir u koji su žice postavljene. Žice i okvir izrađeni su od posbne vrste čelika. Izrada klavira je izuzetno složena, skupa i dugotrajna, zato su i koncertni klaviri vrlo skupi. Za milijun (!) kuna mogao bi se nabaviti jedan koncertni klavir.

Postoje i manji modeli koncertnih klavira – od 211 cm pa do 170 cm koji, ukoliko pijanist ima dovoljno novaca da kupi takav klavir, i ima veliki stan ili kuću, mogu stati i u kuću, pa time postaju kućni klaviri – po svrsi upotrebe, dok po veličini ostaju koncertni klaviri.

Postoji poseban naziv, ili bolje rečeno, nadimak, za klavir duljine 155 cm (kod nekih prozvođača ima i duljih modela) – polukoncertni klavir, ili na njemačkom ‘Kurzflügel’ ‘kratkokrilni’ ili na engleskom ‘baby grand piano’. Taj ‘baby grand’ je od milja prozvan tako – ‘beba-koncertni klavir’, gotovo da mu se tepa na taj način.

Svi opisani klaviri pripadaju grupi akustičnih klavira – klavira koji zvuče zahvaljujući akustici – odzvanjanju zvuka u svojoj konstrukciji. Postoji još jedna grupa, najnovijih klavira – 20. i 21. stoljeća – a to su digitalni klaviri. Digitalni klaviri zvuče zahvaljujući električnom pogonu, dakle da bi svirali moraju biti uključeni u struju. Neke od velikih prednosti digitalnih u odnosu na akustične klavire su cijena (još su pristupačniji od pianina), lakši su (i do deset puta lakši!), prenosivi, još manje mjesta zauzimaju pa su prikladni i za vrlo skučene prostore, imaju ugrađene opcije snimanja i raznih dodatnih funkcija (metronom, različiti zvukovi – orgulje, čembalo itd.) te se ne moraju ugađati. Akustični klaviri moraju se ugađati (‘štimati’) najmanje 2 – 3 puta godišnje, a ponekad i češće ovisno o učestalosti i intenzitetu sviranja. Koncertni klaviri u pravilu se ugađaju prije svakog koncertnog nastupa.

Osobe koje se profesionalno bave sviranjem klavira zovu se pijanisti – za osobe muškog spola i pijanistice – za osobe ženskog spola. Ponekad se pojavljuje i naziv klavirist, koja nije međutim potpuno književna, pa je bolje upotrebljavati riječ pijanist/ica. Riječ glasovirač ili glasovirist je potpuno neprihvatljiva i ne koristi se.

Legato

http://povijest.net/legato/

Legato (iz talijanskog jezika, od glagola legare = povezivati, vezati) je glazbena oznaka za način sviranja, tzv. Artikulaciju sviranja, a znači ‘vezano, povezano’.

Pijanist može raditi i kao producent i kao organizator glazbenih događanja, stalno ili povremeno. Premda producenti i organizatori ne moraju nužno biti glazbenici, postoje neke prednosti kada producent i organizator poznaje glazbenu struku ‘iznutra’, kada je i sam prošao kroz glazbena događanja kao izvođač i svjestan je svojih potreba prije, za vrijeme i nakon nastupa. Producent glazbenog događanja odgovoran je za (detaljne) pregovore o nastupu glazbenika (ne uvijek, ovisi o veličini organizacije ili institucije koja organizira kulturni događaj), terminima proba, kontroli osiguranih ugovorom određenih uvjeta (put, smještaj, honorar, uvjeti za vježbanje, dostupnost nota i dr.), pojavljivanje svih potrebnih glazbenika na vrijeme na pravom mjestu, za probe (dolazak, koordinacija, sitne potrebe tijekom proba, odlazak) i za sam nastup.

Producent mora biti uglavnom uvijek dostupan za pitanja ili neke logističke potrebe (npr. instrument zapeo na carini, kritično vrijeme do probe 2h, ili zalutala prtljaga na aerodromu u kojoj su i note neophodne za izvođenje skladbe, ili nenajavljeno kašnjenje aviona, nemogućnost pronalaska taxija, u vrijeme kada javni prijevoz ne prometuje i sl.)

Sam nastup također iziskuje neke organizacijske poteze, odnosno producent je odgovoran za dolazak svih glazbenika na nastup na vrijeme, na glatko protjecanje samog nastupa, koordinaciju tijekom samog nastupa i sitne potrebe prije nastupa, te odlazak glazbenika i ispraćaj sa svim potrebnim stvarima, potpisanim ugovorima, isplaćenim dnevnicama i sl. u skladu sa dogovorom i ugovorom, ukoliko to sve nije obavljeno unaprijed ili nije moglo biti obavljeno unaprijed.

Proba komornog orkestra

Osim produciranja glazbenih događanja, pijanist može raditi i kao producent snimanja – audio i video – dakle, na radiju, na televiziji ili tijekom snimanja za nosač zvuka ili drugi medij za trajni zapis.

Producent snimanja ima vrlo sličnu ulogu producentu u filmovima – osmišljava i oblikuje snimku glazbenog djela tijekom i nakon snimanja. Producent također ima ključnu ulogu u osmišljavanju i izvedbi, te konačnom oblikovanju nosača zvuka – u glazbenom smislu. Producent snimanja mora biti glazbenik, jer mora jako dobro poznavati glazbu koja se snima, mora znati čitati note i pratiti skladbe koje se snimaju u notama/partituri. Producent snimanja mora biti vrlo skoncentriran i smiren.

Vrlo često su tijekom snimanja umjetnici koji snimaju – dakle, izvođači, naročito nervozni ili u jednom povišenom osjetilnom stanju, kako bi dali sve od sebe tijekom snimanja, pa je potrebna osoba koja će osim dobrih savjeta davati i stanovitu podršku i održavati smirenost i dobru radnu atmosferu. Jako je važno izvrsno poznavanje rada na računalu i kako funkcionira snimanje sa tehničke strane. Producent mora također dobro poznavati prirodne i tehničke zakonitosti svih instrumenata i ljudskog glasa, kako bi mogao unutar realnih mogućnosti tražiti određene preinake ili davati izvedive savjete.

Organizator glazbenih događanja ima vrlo slične organizacijske i koordinacijske zadatke kao i bilo koji drugi organizator kongresa, festivala ili sličnih događanja. Organizator je odgovoran za izračun potrebnih sredstava (budžeta) i nabavu istog (sponzori, donatori, pokrovitelji), te ostvarenje događanja unutar tog budžeta, pregovore s glazbenicima, najam dvorane, opreme, marketing i PR, koordinaciju sa svim suradnicima prije, tijekom i nakon događanja te dobru radnu atmosferu tijekom cijelog tog procesa.

Elaine Martone je američka producentica snimanja, koja radi u diskografskoj kući Telarc, sa sjedištem u gradu Ohio, Cleveland.

Ove godine (2007.) osvojila je Grammy nagradu za najboljeg producenta snimanja u području klasične glazbe. Za Elaine je to već četvrti Grammy, ali prvi za klasičnu glazbu, dok njene suprug Robert Woods već ima osvojenih 12 Grammy nagrada. Osim produciranja, Elaine obavlja i posao Starijeg zamjenika predsjednika odnosa s umjetnicima i produkcije. Evo njene zahvale sa dodjele nagrada Grammy:

“It is a huge honor for me to win my first Classical Producer of the Year GRAMMY,” said Elaine Martone, Senior Vice President of Artist Relations and Production at Telarc. “I share this honor with the remarkable artists I have the privilege of producing in classical and jazz, especially the visionary Robert Spano and the Atlanta Symphony Orchestra and Chorus, Paavo Jarvi and the Cincinnati Symphony (both ensembles are our long-time partners), Ben Zander and the Philharmonia, classical guitarist David Russell, and jazz pianist Michel Camilo who lends his amazing talents to Gershwin’s ‘Rhapsody in Blue’ – these are the artists that are represented by this award. But the real unsung heroes are my colleagues at Telarc who are committed to excellence. On their extraordinary shoulders, I get to stand. It is my privilege to be at the GRAMMYs and accept this award.”

Zanimljivo je da je Elainina matična kuća – diskografska kuća Telarc od 1980. godine osvojila ni više ni manje nego 54 Grammy nagrade – za izvedbu, produkciju i inženjering (tehniku).

Telarc godišnje izdaje 60 izdanja. Osim klasike, imaju i crossover, jazz, suvremeni jazz, blues i country, pa i pop rock izdanja. U sjedištu Telarca u gradu Ohio, Cleveland radi oko 50 zaposleni
16
Kategorije: Zanimljivosti
Developed by LELOO. All rights reserved.