Tri temeljna polja u iskustvu
čovjeka, kao komunikatora, odredjuju njegov odnos, riječju i gestom, prema
onima s kojima komunicira, ovisno o kategorijama odnosa i odrednica.
Čovjekovo intimno polje je, od
tijela, u radiusu oko 50 cm. Taj prvi krug najbliži tijelu, je tzv „intimno
polje“,
....od 50 cm do 120 cm, od
tijela, je „privatno polje“
..... a sve dalje i dulje od toga
je „javno polje“
Dakle, u javnom polju, su svi
ljudi koje susreće, kraj kojih prolazi, koji ga okružuju i s kojima uopćeno
komunicira, pa je u tom polju i izbor riječi i način njihova kazivanja, osobito
biran i pažljiv smijerom, značenjem, ukupnim smislom...Primjerice, susret s
direktorom, istupanje na seminaru , izlaganje teme u grupi koja sluša ili kojoj se obraća idejom i programom
koji se nudi itd. Sve pripada javnom polju – biranih i pažljivih riječi...
Drugo –privatno polje, je ono u
kojemu su prijatelji i dobri znanci s kojima se pretežito dijeli vrijeme,
zajednička zanimanja i zabave, često razgovara, pa su i riječi opuštenije,
manje pažljivo birane, spontanije, izravnije, često je rečenica tek u naznaci,
bez pune strukture s mjestom subjekta , predikata, priloških oznaka i svih
vrijednosti normativno-govornih odrednica.
Treće –intimno polje je „samo za
posebno izabrane“..
Koga i u kojim uvjetima se prepušta
u taj prostor –„intimnog polja“....?
To je draga,osoba,ljubav kojoj je
posve blizu, kojoj je uz uho, koju dodiruje i šapće joj, a tada su i riječi osobito birane i svaka od
riječi kazana tada, u tim uvjetima, u prostoru intimoga polja,najintimnijega,
ima i osobito značenje......čak i neka posebna, skoro vulgarna riječ, u
intimnom polju dobija značenje uzbudjenja i snažnoga poticaja...
Recimo – riječ „p..“, "k"... "j".... kazana u intimnom polju , u milovanju, je
poticaj za žar strasti a , ista riječ,
prebačena u drugo polje, recimo u „javno
polje“ ima značenje prijetnje, psovke, svadje, sukoba..
A ta riječ u „privatnom polju“ znači
brže objašnjenje ideje koja slobodno,spontano, prijateljski razmjenjuje s
prijateljima, s kojima se često susreće,—i
u mnogim smjerovima razgovora i priča sličnih afiniteta i svjetonazora
Zato je potrebno sve shvatiti i
diferencirano, osjetljivo njegovati, jer –kriva riječ u krivom smjeru, u
pogrešnom polju, ima posve druge efekte i izaziva mnogo vrsta nesporazuma.....a
nastali nesporazumi se uvijek složenije ispravljaju nego što nastaju....
KOMUNIKACIJSKI PENTAGON
Kakvoća u komunikaciji svakodnevice
U komunikacijskoj
interakciji koja predmijeva šiljatelja poruke-govornika i primatelja
poruke-slušatelja, koji svojom reakcijom iskazuje koliko je i kako poruku
usvojio, najčešće nailazaimo na pet varijacija koje se kakvoćom i opsegom
razmijenjenoga sadržaja klasificiraju, kao što nam pokazuje shema:
Zamislimo li znakom „A“
opseg i volumen sadržaja informacije koja se razmjenjuje u odnosima šiljatelja
( Š ) i primatelja ( P ), iskustveno svrstavamo odnose kao što slijedi:
Šiljatelj ( Š )
Primatelj ( P )
1.) A = A
(znači da su šiljatelj i
primatelj sličnoga obrazovnog i iskustvenog standarda, možda slične
dobi,generacijske srodnosti i znanja, pa je puni opseg i značenje poruke od
šiljatelja prešao k primatelju, a to znači da je komunikacija vrlo kvalitetna.)
2.) A = +A
(ovaj odnos pokazuje da
je sadržaj poruke šiljatelja primljen potpuno, pa i više, s poticajem za
dopunsko kreativno promišljanje potaknuto primljenim sadržajem, pa je primatelj
nadahnut i stvaralački pokrenut)
3.) A = - A
( rezultat pod 3.
pokazuje da je primatelj usvojio manji opseg sadržaja od onoga koji mu je
šiljatelj želio usmjeriti i prenijeti, pa je komunikacija takvoga ishoda
slabijega značenja )
4.) A = 0
( primjer 4. pokazuje da
je cio sadržaj koji je šiljatelj usmjerio primatelju, posve izgubljen, propao,
bilo da je primatelj indisponiran, dekoncentriran ili je posve „isključen“ iz
trenutka, a pažnjom je u posve drugom smjeru ...različitom od bilo kakve veze
sa sadržajem odaslane poruke...možda je u odnosu šiljatelja i primatelja velika
razlika u vrstama i kakvoći znanja, obrazovanja, životne dobi i niza drugih
iskustava)
5.) A - nije A
(komunikacijski odnos
pod 5. pokazuje da je primatelj posve drugačijega shvaćanja i odnosa prema
sadržaju koji mu šiljatelj upućuje i posve ga odbacuje, negira i time stvara
podlogu za moguću polemiku ili raspravu.....)
Polemika je najsloženija
vrsta komunikacije, kada se dva posve različita stajališa glede nekoga
subjekta, razmatraju širokim pristupom sudionika i obilatom razmjenom
argumenata, dokaza...
Sudionici nastoje
braniti svoj stav, svoje poglede i odnose prema subjektu, potiskujući
stajalište i odnos suparnika, u polemici.
Stajališta se bruse
snagom i brojem argumenata glede temeljnoga subjekta polemike i izbjegava se
osobno vrijedjanje supranika i nedolična atribucija protivnika, izvan
temeljnoga polja sadržaja polemike.
Složenost i delikatnost
polemike pokazujke da je, općenito u javnom prostoru, na javnoj sceni, vrlo
malo vrsnih polemičara, erudita s naglašenom etikom uz motive polemike, u
profilu komunikatora, poglavito sudionika polemike.
Polemika može imati
stanovitu prispodobu s ring –scenom, u području „duhovnih aktivnosti“, borbe umnika.