Osvrt na intervju Svetog Oca Benedikta XVI.
BENEDIKT XVI., SVJETLO SVIJETA, u izdanju Verbum, 2010.
HIV-ski tsunami u borbi protiv duhovnog zamaha svjetla istine i blagoslova mira savjesti istine
Naslov članka za naslovnicu Regionala
Kondomskom bombom na Benedikta XVI.
Najnovija knjiga pape BENEDIKTA XVI., SVJETLO SVIJETA, s podnaslovom Papa, Crkva i znakovi vremena donosi veoma zanimljiv razgovor s njemačkim novinarom Peterom Seewaldom. Knjiga je simultano objavljena na više jezika.1
Međutim, kako svjetsko novinstvo najčešće pokušava u svemu pronaći senzacije ili neke skandalozne novosti, sve su novine u naslovima isticale kako papa donosi recvolucionarni preokret u naučavanju Crkve o prezervativu ili kondomu.
Tiskovni ured Svete Stolice oglasio se posebnom notom koja je objavljena 21. studenog, a Glas Koncila u prijevodu je donosi pod naslovom Nikakav revolucionarni preokret u prezervativu. 2
Da shvatimo nelogičnost takvih novinarskih podvala i nedokazivost njihovih tvrdnji, moramo ukratko iznijeti osnove prirodoznanstvene, filozofske i teološe spoznaje o spolnosti.
Spolnost među svim živim bičima je njihov dinamizam ili životni elan.3
Spolnost među živim bićima je instiktivno poticana sposobnost i aktivnost kopuliranja, koju prati određeni užitak, a služi prokreaciji* i nastavljanju vrste. Time je spolni čin u svojoj biti zapravo sudjelovanje s Božjom stvaralačkom svemogućnošću.
Zanimljiv je čimbenik kako znanstveno promatranje i izučavanje životinja uočava kako se u nekih vrsta spolna aktivnost instiktivno javlja jednom u životu, pa slijedi obilna prokreacija i smrt. Kod drugih pak vrsta spolna aktivnost je povremena ili češća, ali njome uvijek upravlja instinkt, koji u isto vrije osigurava i užitak i prokreaciju. Kod čovjeka je drugačije, jer je njegov spolni nagon stalan, naglašen manje ili više, ali pod kontrolom razuma i volje.
Vjernici koji priznaju kako je spolnost Božji dar, poštuje obje sastavnice spolnog čina, i užitak i prokreaciju. Oni pak koji ne priznaju kako je spolnost Božji dar, mogu sebično tražiti samo užitak, a izbjegavati prokreaciju, i zato se služe prezervativom. Izbjegavanje prokreacije smatra se grijehom i po naravnoj etici, i po trajnom naučavanju Crkve.
Međutim, po kršćanskom moralu dopušteno je izabrati čin koji je objekitvno grješan i nedopušten, ako je on manje zlo (minus malum), i jedini način da se izbjegne veće zlo. Upravo je takav slučaj pandemija AIDS-a, koja uzrokuje veliku smrtnost. Zato treba dosljedno sprječavati širenje AIDS-a. Stoga svaki zaraženi spolni suučesnik, ako se već nemože spolno sudzržavati, svog zdravog partnera mora iskreno voljeti i poštivati, i, kako ga nebi zarazio – što nipošto ne smije učiniti – mora u snošaju upotrijebiti zaštitu (kondom) kao manje zlo. To je, etički gledano, jedini ispravan stav, i zato ga prihvaća i crkveni moral.
Na svom putovanju u Afriku 2009. Papa je, za vrijeme leta u Kamerun 17. ožujka dao intervju koji je naslovljen AIDS I HUMANIZIRANJE SPOLNOSTI 4, i posebno je spomenut veliki problem AIDS-a, uz prigovor kako Crkva premalo čini u brobi protiv AIDS-a. Benedikt XVI. je odgovorio: „Ustvrdio bih
nešto suportno od toga. Mislim da je najučinkovitija, najprisutnija stvarnost u borbi protiv AIDS-a upravo Katolička Crkva... Rekao bih da se problem AIDS ne može riješiti samo novcem... ne može ga se prevladati dijeljenjem kondoma. Naprotiv, oni povećavaju problem.
Rješenje se može naći samo u dvostruku nastojanju: prvo, u humaniziranju spolnosti, to jest u duhovnoj obnovi i obnovi čovjeka, koja sa sobom donosi nov način ponašanja u međusobnu ophođenju, i drugo, u pravome prijateljstvu i prema onima koji trpe, poglavito prema njima, s raspoloživošću da im se pomogne i uz cijenu žrtava i osobnog odricanja...
Stoga bih rekao da se radi o ovoj dvostrukoj snazi: najprije da se čovjeka obnovi iznutra, da mu se da duhovna i čovječna snaga za ispravno ophođenje s vlastitim tijelom i tijelom drugoga, a potom i sposobnost da se trpi s onima koji trpe, da se ostane prisutnim u siutacijama nutarnje kušnje. Čini mi se da je to ispravan odgovor i Crkva to čini i tako daje svoj veliki i važan doprinos...“
Novinar Seewald ponovno postavlja Papi pitanje na kraju 11. Poglavlja knjige5: „Za Vašeg putovanja u Afriku, u ožujku 2009., mediji su ponovno kritizirali politiku Vatikana prema AIDS-u. Dvadeset i pet posto svih oboljelih od AIDS-a danas se skrbi u katoličkim ustanovama širom svijeta. ... U Africi ste izjavili da se tradicionalni put Crkve pokazao kao jedini siguran put da se zaustavi HIV. Međutim, kritičari, i iz redova Crkve, smatraju da je ludost zabraniti korištenje kondoma stanovništvu ugroženom AIDS-om.“
Nažalost kondom ne štiti od HIV virusa (endemske majmunske bolesti) jer je građen od lateksa koji ima mikropore koje su veće od veličine HIV virusa, međutim ipak šiti od većine spolno prenosivih bolesti. (opaska autora članka)
Papa je odgovorio: „Crkva čini više nego drugi jer ne govori samo s govornice novina, nego braći i sestrama pomaže na licu mjesta. Pritom nisam zauzeo opći stav o problemu kondoma, nego sam samo rekao ono što je potom postalo velika sablazan: problem se ne može riješiti dijeljenjem kondoma. Mora se dogoditi nešto više. Moramo biti blizu ljudima, voditi ih, pomoći im, i to i prije i nakon oboljenja.
Doista je tako, gdje ih god netko želi imati, kondomi stoje na raspolaganju. Ali to samo po sebi ne rješava problem. Mora se dogoditi nešto više...
U međuvremenu se upravo u sekularnom području razvila takozvana ABC-teorija, a znači: Abstinence - Be Faithful -Condom - (uzdržljivost - vjernost - kondom), pri čemu je kondom zamišljen samo kao točka za kojom se poseže jedino ak zakažu drugu dvije točke...
Novinar Seewald: „Znači li to da Katolička Crkva načelno nije protiv uporabe kondoma?“
Ona ih, dakako ne promatra kao stvarno i moralno rješenje. No, u jednom ili drugom slučaju to može, u nakani da se umanji opasnost zaraze, biti prvi korak na putu prema drukčije življenoj, ljudskoj spolnosti.“
I na kraju ovih redaka radi istine koja nema alternative o svjedočanstvu crkvenih stavova Svetog Oca Bendedikta XVI. o spolnosti navodnim: „ O istino tako stara, a tako nova, kasno sam te uzljubio“ (prema Sv. Augustinu iz IV. stoljeća)
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom, i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše s Bogom. Sve je po njemu postalo i bez njega nije postalo ništa što je postalo. U njemu bijaše život i život bijaše Svjetlo ljudima. I Svjetlo svijeti u tami i tama ga ne obuze. (Evanđenje po Ivanu 1, 1-5)
Na kraju ovog članka završavam citatom Halil Đubrana:
„ Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag, niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Stijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.“
Prof. dr. sc. Damir Buković
1 Hrvatsko izdanje Verbum, 2010.
2 Glas Koncila broj 48, za 28. studenog 2010. str. 5.
3 Termin „élan vital“ prvi je upotrijebio francuski filozof Henri Bergson 1907. u glasovitom djelu L' Evolution créatrice. U tom djelu autor osuđuje mehaničku evolufiju i naglašava spiritualnost životnog elana, koji ima dva različita puta: životinjski instinkt i ljudsku inteligenciju.
4 Zbog važnosti teme, taj intervju objavljen je u Dodatku knjige Svjetlo svijeta, na str. 219-220.
* Prokreacija - Stvaranje i rađanje potomstva,5 Svjetlo svijeta, str. 143-145.