Kosta Spaić ( Zagreb,21.siječnja,1923.
– Zagreb,23.travnja,1994.)
Kosta Spaić, hrvatski redatelj rođen u Zagrebu, 21. siječnja 1923.
Diplomirao na Filozofskom fakultetu i Muzičkoj akademiji, smjer violina, u
Zagrebu. Kazalištem se počeo baviti u dramskoj družini Francuskog instituta te
u Družini mladih. Od 1943. bio je violinist na Radio Zagrebu, a 1948. postao
asistent režije u Dramskom studiju HNK. Prve samostalne režije ostvario je
početkom 1950-ih u zagrebačkom HNK-u (F. García Lorca: "Dom Bernarde
Albe", G. Verdi: "Traviata"), gdje je režirao i neke od svojih
antologijskih dramskih i opernih predstava (N. A. Rimski-Korsakov, Sadko; G.
Verdi, Falstaff; S. S. Prokofjev, Vjenčanje u samostanu, Rat i mir i Zaljubljen
u tri naranče; W. Shakespeare, Mjera za mjeru; D. D. Šostakovič, Katarina
Izmailova; I. Malec, Victor Hugo - jedan protiv svih; R. Marinković, Kiklop; I.
Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), (I. Brešan, Potopljena zvona). God. 1954. prešao
je u Dramsko kazalište "Gavella" i ondje se istaknuo nizom
inovativnih režija, napose u suvremenom repertoaru (J. Kaštelan: "Pijesak
i pjena"; E. Ionesco: "Stolice"; J. Anouilh:
"Antigona"; F. García Lorca: "Krvava svadba" i "Ljubav
don Perlimplina"; J. Giraudoux: "Apolon iz Bellaca"). Surađivao
je i s drugim hrvatskim kazalištima (Satiričko kazalište Kerempuh, Teatar
&TD, Histrioni, HNK Split, HNK Osijek, HNK Rijeka, Kazalište Marina Držića)
te s kazalištima u inozemstvu (Velika Britanija, Finska, SAD, Njemačka,
Švicarska, Italija, Austrija), a neke od najuspješnijih predstava režirao je u
sklopu Dubrovačkih ljetnih igara (W. Shakespeare: "Oluja"; M. Držić:
"Skup" i "Dundo Maroje"; I. Vojnović: "Dubrovačka
trilogija"). Za njegov redateljski opus karakteristično je oslanjanje na
dramsku riječ, istraživanje suodnosa predloška i različitih scenskih prostora
te njegovanje scenskoga govora. Bio je direktor Dubrovačkih ljetnih igara,
intendant zagrebačkoga HNK i umjetnički voditelj Dramskoga kazališta
"Gavella", a istaknuo se i pedagoškim radom na Akademiji dramske umjetnosti kao
asistent te profesor (rektor 1962-70). Preveo je niz dramskih tekstova i
opernih libreta s francuskog, engleskog i tal. jezika (J. Anouilh, Colombe i
Pokus ili kažnjena ljubav; A. Miller, Vještice iz Salema, Sjećanje na dva
ponedjeljka i Pogled s mosta; H. Ibsen, Neprijatelj naroda; G. Verdi,
Traviata). Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. God. 2004. tiskana je
monografija Kosta Spaić - život i djelo. Umro je u Zagrebu, 23. travnja 1994.
http://www.dubrovnik-festival.hr/default.aspx?t=13&art=14159&sec=0
Kosta Spaić smjelim je redateljskim istraživanjima označio čitavo jedno
razdoblje suvremenoga hrvatskog kazališta. Povezan s njegovim povijesnom
naslijeđem, taj je istinski poštovatelj zasada svoga učitelja Branka Gavelle
redateljski usredotočen na književni predložak, ali i na kreativni dijalog s
glumcima, kao nositeljima trajnih vrjednota scenske umjetnosti. Zahvaljujući
zavidnoj književnoj i glazbenoj naobrazbi, stečenoj na Filozofskom fakultetu i
Muzičkoj akademiji, on je oblikovatelj kazališne cjeline u kojoj su svi
elementi sjedinjeni u mrežu kompozicijski pomno složenih međuovisnosti. Sklad
glazbe, kao vrhovnoga načela reda, presudna je za Spaićevu redateljsku maštu i
kreativnost, ostvarujući se u njegovim režijama kao dubinsko pronicanje u
estetske sastavnice samoga teksta, dakle govora, prostora (mjesta), glumčeva
tijela, maske, kostima, kretanja i zvuka.
Veliki redatelj
ZAGREB - U povodu desete obljetnice smrti Koste
Spaića (1923.—1994.), u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavella u petak
je, pred mnogobrojnim okupljenima, otkriveno poprsje i predstavljena
monografija o životu toga velikog hrvatskog redatelja koji je svojim smjelim
umjetničkim istraživanjima obilježio drugu polovicu 20. stoljeća.
Govoreći o svom učitelju i prijatelju, Zlatko Vitez, jedan od glavnih
"krivaca" za objavljivanje monografije i postavljanje poprsja,
podsjetio je kako je Kosta Spaić bio jedan od utemeljitelja kazališta Gavella
te izniman redatelj i pedagog, izvanredan estet, sjajan glazbenik, poliglot i erudit.
"No ono što je najvažnije jest da je bio veliki humanist, moralan čovjek
koji je na svojim predavanjima podučavao ne samo o glumi i režiji nego i o
mnogim životnim pitanjima", istaknuo je Vitez. Prema riječima teatrologa
Nikole Batušića, Kosta Spaić je bio iznimna osoba koja je animirala zagrebački
i hrvatski kazališni život, ali i autor značajan u europskim okvirima. Govoreći
o njegovu radu na operama, muzikologinja Jagoda Martinčević je naglasila kako
su za sve uspjehe koje je postigao na tom području zaslužni njegova muzikalnost
i prkos.
O svim tim, ali i mnogim drugim
aspektima Spaićeva života i stvaralaštva, u monografiji, osim spomenutih, pišu
i kazališna kritičarka Marija Grgičević, scenograf Hans Georg Schäffer i
urednica Antonija Bogner-Šaban, te Josip Bobi Marotti, Georgij Paro, Milka
Podrug-Kokotović, Špiro Guberina, Zoran Mužić, Goran Grgić, Rade Šerbedžija i
Kosovka Kužet-Spaić. Monografiju je objavio zagrebački nakladnik Kaptol, a
poprsje, koje se nalazi u predvorju Gavelle, izradio je akademski kipar Stjepan
Gračan.
http://ulupuh.blogspot.com/2009/12/100-godina-hrvatske-scenografije-i.html
http://www.mbz.hr/hrv/arhiv/1961/
Početkom 60-ih godina nakon smrti dr. Branka Gavelle vodstvo akademije
preuzima Kosta Spaić.
Uz Spaića nastavu glume vode kao stalni ili pak honorarni nastavnici
Joško Juvančić, Georgij Paro i Božidar Violić. Juvančić je stalni nastavnik od
1960. godine, Violić od 1971. godine, a Paro od 1986. godine. Krajem 60-ih
odnosno početkom 70-ih godina kao nastavnici glume dolaze Tomislav Durbešić,
Izet Hajdarhodžić, Božidar Violić i Drago Krča, a kao asistent Angel Palašev.
Krajem 70-ih i početkom 80-ih godina dolaze kao nastavnici glume Tomislav
Radić, Rade Šerbedžija, a kao asistenti Damir Munitić i Maja Freundlich. Krajem
80-ih za nastavnika na glumi dolaze Matko Sršen i Neva
Rošić, a kao asistent Krešimir Dolenčić. Šerbedžija i Dolenčić su samo kraće
vrijeme bili stalni nastavnici na akademiji. Sredinom 90-ih godina za
nastavnike na glumi dolaze Joško Ševo, Koraljka Hrs i Želimir Mesarić, a zatim
i Helena Buljan.
Na Scenskom govoru nastavnici su Mila Turić, Zlatko Crnković i Antun
Lonza. Lonza i Crnković dolaze na akademiju kao stalni nastavnici tek početkom
odnosno krajem 80-ih godina. Uz Tomislava Rališa koji je na Akademiji prvotno
angažiran kao asistent, a zatim i nastavnik, početkom 2000-ih za nastavnika na
Scenskom govoru dolazi Suzana Nikolić, a za asistenta Ivana Buljan.
Scensko kretanje od 70-ih godina vodi Ivica Boban, a za pojedine
discipline bili su tijekom godina angažirani vanjski nastavnici kao na pr.
Milko Šparnblek, Tihana Škrinjarić, Mare Sesardić, Antun Marinić, Ivan Ivančan
i dr. Krajem 90-ih mare Sesardić dolazi za stalnog nastavnika.
Od 60-ih godina kao vanjski suradnici su angažirani dr. Ante Peterlić s
područja filma i Nada Šoljan, Engleski jezik, koje predaju i danas. Kraće
vrijeme na akademiji je radio kao nastavnik scenograf Miše Račić.
Nastavnik glazbe na svim akademijinim studijima je Bogdan Gagić od
1964. godine, a početkom 2000-ih tu nastavu preuzima Neven Frangeš.
http://www.snimanje.adu.hr/stivo/tekst04-2.html
Dana 2. studenoga 1950. godine Uredbom o osnivanju (N. N. 56/1950)
osnovana je Akademija za kazališnu umjetnost, a studij su uspostavili Branko
Gavella, Drago Ivanišević i Ranko Marinković. Prvi prijamni ispiti održani su
1. prosinca 1950., a Akademija je radila u prostorima bivše Zemaljske glumačke
škole (Bogovićeva 7), odakle se 1952. premjestila u zgradu Kola(Trg maršala
Tita 5), gdje djeluje i danas. Prvi rektor Akademije bio je Josip Škavić,
kojega je poslije smrti 1954. naslijedio Branko Gavella. Gavelline su metode
pedagoškoga rada presudno odredile duže razdoblje u djelovanju škole, što je
nastavljeno i poslije njegove smrti 1962.,
kada je rektorom postao Kosta Spaić.
Akademija je nekoliko puta mijenjala ime (Akademija za kazališnu
umjetnost, 1950., Akademija kazališne i filmske umjetnosti, 1967., Akademija za
kazalište, film i televiziju, 1977.), a današnji naziv ima od 1985. U sastav
Sveučilišta u Zagrebu ušla je 1979.
U početku su pri Akademiji djelovala tri odsjeka: za kazališnu režiju,
glumu i scenografiju. Nastava filma, kao pomoćnoga predmeta, uvodi se 1967., a
potom se osnivaju odsjeci za filmsku i televizijsku režiju, snimanje i montažu.
Danas na Akademiji postoje sljedeći studiji: Studij glume, Studij kazališne
režije i radiofonije, Studij filmske i televizijske režije, Studij snimanja,
Studij montaže, Studij dramaturgije, Studij produkcije.
Prema odluci Akademijskog vijeća, Dan Akademije obilježava se 3.
svibnja, u sjećanje na 3. svibnja 1995. kada je u raketnom napadu na Zagreb zgrada
Akademije pretrpjela znatna oštećenja, a pri čemu se ranjena i dva zaposlenika
te četiri studenta, od kojih je student Filmske i TV režije
I. godine Luka Skračić preminuo od tada
zadobivenih rana.