Posljednjih dana,ali već i prije, počela me opsjedati povijest zadnjeg
razdoblja pred propast velikog rimskog carstva,koje je bilo obilježeno
raskošnim svečanostima i igrama, dok je narod sve više gladovao, a to carstvo
je trajalo i gradilo se stoljećima...
Ne pada mi na pamet našu malu zemljicu,koja se prostire na jednom od
bogatijih i najljepših dijelova nekadašnjeg rimskog imperija, čija državnost
traje tek dvadesetak i kusur godinica, uspoređivati s jednim od najvećih
svjetskih carstava,ali ima neke neodoljive sličnosti koja se isto tako
neodoljivo nameće.
Brzina kojom smo uspjeli u tako kratkom vremenskom periodu uništiti,bud
zašto rasprodati ili pokloniti sve industrijske pogone,naše brendove,našu
poljoprivrednu proizvodnju,baciti na koljena ono malo proizvodnje i obrta koji
još postoji,stvoriti stotine tisuća mladih umirovljenika i nezaposlenih,a da
nismo baš ništa novoga sagradili i dokazali da nismo samo rušitelji već i
graditelji sigurne sadašnjice i budućnosti...eh to je neoprostivo!..
U zemlji koja ima stotinu i četrdeset i šest političkih stranaka,očekuje se
i već neka politička zrelost i znanje upravljanja zemljom a ne samo želja za
dolaskom na vlast,pa će nam onda pokazati šta znaju!
A što znaju svi koji su do sada vladali?
Znaju stvarati ogroman upravljačko administrativni aparat sa bujnom
zamumuljenom legislativom,koja je otjerala i malo onih koji su željeli
pokrenuti i uložiti svoj kapital u proizvodnju i radna mjesta,zagorčavali su život
svima u realnoj proizvodnji,koji hrane državni proračun.Obrtništvo je bačeno na
koljena.
Tko će onda namiriti izdvajanja za izmišljene kategorije primatelja visokih
mirovina lažnih umirovljenika,lažnih branitelja,lažnih menađera propalih
poduzeća,visoko rangiranih državnih dužnosnika i tko da sve nabroji sve one
koji su do sada ovu državu koštali silne milijarde, a mnogi su je i zadužili za
vrtoglave milijarde i kamate koje nas pritišću?.
Ali šta još najbolje znaju?
Znaju priređivati proslave,svečanosti,svakih nekoliko dana svaki sa svojom
kolonom limuzina i vijencima putovati s jednog kraja zemlje na drugi,znaju za
vrijeme rata baciti milijone na sjevernu tribinu stadiona u Maksimiru i nikom
ništa!Znaju sagraditi pet Arena za rukomet i slično,Poljudski stadion je noćna
mora,jer sve te velebne građevine su progutale silne novce a isplativost je
hipotetska u našim gospodarskim prilikama.Skijaško natjecanje „Sniježna
kraljica“ nije do sada iskazalo svoju isplativost dok guta milijone kubika
vode,koja je u Zagrebu,prezaduženom gradu na vodi najskuplja,a da Žičara na
Sljeme još uvijek ne radi.
Eh,sad ideja o gradnji novog nogometnog stadiona i kandidatura za Europsko
prvenstvo 2020 godine,za koju opet naši vrli športski djelatnici
lobiraju,postaje pitanje znanstvene fantastike.
Nitko nema pravo i dalje zaduživati ovaj narod, iako smo športski dokazano
nadarena nacija,koju se uljuljkuje nogometnim i inim euforijama u snove o
veličini,da zaboravi na svoj jad.
Ima li tu sličnosti s propašću rimskog carstva kad nije bilo kruha,ali je
bilo igara?
U međuvremenu smo svrstani u investicijsko smeće!