KVARTARNA DJELATNOST
Tri su osnovne plaćene djelatnosti s kojima se ljudi danas bave radeći u
privatnim organizacijama (plaćaju ih vlasnici iz prihoda) ili u državnim
organizacijama (plaća ih država iz državnog proračuna i/ili iz prihoda tih
organizacija).
PRIMARNA DJELATNOST: Dobivanje sirovina koje će koristiti ostale
djelatnosti. To su poljoprivreda, rudarstvo (uključivo vađenje nafte),
šumarstvo i ribarstvo.
SEKUNDARNA DJELATNOST: Prerađuje sirovine i daje gotove
proizvode za tržište. To je građevinarstvo i industrija.
TERCIJARNA DJELATNOST: Obavlja sve vrste USLUGA – prijevoz,
trgovina na veliko i malo, školstvo, zdravstvo, kultura, profesionalni šport,
socijalne službe, Crkva, policija, vojska i inspektorat.
Iako se danas može naći navođenje četvrte plaćene djelatnosti
(kvartarna djelatnost) u koju se stavlja školstvo, zdravstvo, kultura,
policija, vojska..., mišljenja sam da to spada u tercijarnu djelatnost (kako
je gore opisano), kao što je to odredio i prvi autor ove podjele, britanski i
australski ekonomist Colin Clark (1905-1989).
Osim navedenih plaćenih djelatnosti danas postoji i neplaćena četvrta
djelatnost:
KVARTARNA DJELATNOST: Raznovrsni neplaćeni hobiji materijalne ili
duhovne prirode uključivo neplaćeni humanitarni rad i druga volontiranja.
Ovime se bave oni koji, uz plaćeni rad, imaju za to vremena ili su bogati
nasljednici koji ne moraju zarađivati radom.
U knjizi „Slijedećih 200 godina“ Herman Kahn i dr. iz Hudson instituta,
izdane godine 1976 (na 200-tu obljetnicu SAD), predviđaju razvoj
čovječanstva do godine 2176. Kao bitno povijesno razvođe predviđaju
visoku automatizaciju svih za ljude korisnih poslova već u tijeku 21.
stoljeća, veliki višak radne snage, pa će se većina radno sposobnih ljudi
baviti PLAĆENOM KVARTARNOM DJELATNIŠĆU. Plaćeni će biti iz
državnog proračuna (vidjeti „Slijedećih 200 godina“, Stvarnost Zagreb,
poglavlje Povijesna razvođa, str. 40-45). Raditi će ono što žele a ne ono
što je u nekom društvu potrebno raditi, to će raditi drugi za odgovarajuću
plaću .
Povijesno gledano, plaćena kvartarna djelatnost nije potpuna novost.
Nekadašnji plemići i vitezovi bili su, u neku ruku, u plaćenoj kvartarnoj
djelatnosti. Imali su osigurane prihode od imanja koje su dobili, oni ili
njihovi preci, od kralja. Međutim, nije im rečeno da rade što god žele, već
su postojale i neke obveze kao i etička i moralna načela što bi trebali
raditi. Tako su plemići morali sudjelovati u zakonodavnoj vlasti,
sudjelovati u ratovima (i osigurati vojnike), brinuti se za svoje kmetove,
unapređivati imanje koje su dobili od vladara. Plemići su često
unapređivali kulturu svog naroda. Vitezovi su također sudjelovali u
ratovima ali morali su i štititi slabe, posebno udovice. Osnivali su
odmorišta za hodočasnike, štitili hodočasničke puteve, liječili bolesne,
mijenjali novac za čekove i obrnuto, da ne bi razbojnici mogli opljačkati
hodočasnike. Rad plemića i vitezova se temeljio na kršćanskim
načelima. 44 godine nakon Kahnove knjige nema još nikakvih naznaka o dolasku
plaćene kvartarne djelatnosti. Državni proračuni su razapeti na
troškovnoj strani i nema nikakvog mjesta za plaćanje beskorisnog rada.
Međutim, sve više je onih koji uvjeravaju da je njihov rad koristan, pa
tako onda dobivaju sredstva, iako je njihov rad beskorisan ili čak štetan.
U takvim slučajevima obično postoji još nešto, ucjena ili mito