Autor: Nada Far
Datum objave: 07.01.2018
Share


LASKAVCI

Jednom sam Dadu , gledajući ga u smrknuto lice, upitala gdje mu je nestala laskava iskričavost?

Poželjni, u trenutcima kad pada samopouzdanje.

Osvješćujući, kad se nanjuše i na vrijeme pobjegnu u suprotnim smjerovima.

Nepoželjni, kad se sudare  i  razbiju čar.

Jednom sam Dadu , gledajući ga u smrknuto lice, upitala  gdje mu je nestala laskava iskričavost?

„Umorila se.Ostario sam i  izgubio moć uvjeravanja sebe i drugih  da moj  iluzionistički svijet postoji.“

„Mislila sam da se ta tvoja osobina nikad neće izgubiti, koliko si ju usavršio…Vidi sad  starost te prizemljila, a  još ne izgledaš staro!Ne daj se generacijo!“

„To je zato što se često susrećemo, pa ne možeš uočiti promjene.Vjeruj da od onog 'zavodničkog iluzioniste', nije  ništa ostalo…Ostario sam i shvatio da sam predugo nudio priču, koju su htjele čuti…

„O, nemoj to tako tragično shvaćati…Potrudi se promijeniti  retoriku, pronaći novi način i opet biti onaj stari.“

„Evo i ti me svrstavaš upravo tamo gdje spadam, u stare.“Vidjela sam mu u šeretskom osmijehu i stisnutim očima koje koketiraju, da  očajnički treba laskavu  potporu.

„Ma ne, baš suprotno, pokazujem ti put u kojem ćeš se pronaći,i po prvi put okrenuti ploču;nuditi, a ne tražiti žrtvu.“

„Vuk dlaku mijenja, ali čud! Evo ti primjera- jučer sam se zagledao u noge  u mrežastim čarapama i znao da moram reagirati.Priroda je nadglasala svako opiranje.Ona se šarmantno nasmiješila i okrenula na moju 'simpa primjedbu'.Procijenio sam da je pogodan materijal za pokušaj iluzionističkog prijenosa.Uzvratila je  na isti način.Ponudila je iluziju, koju sam  joj nudio, ali i koju sam trebao.

„Ma nemoj, konačno si susreo sebi ravnu…“

„Ma kakvi, ona je prefriganija od mene.Prerasla me u kreaciji.Uh, žene!

Ponudila mi pretešku košaru, da joj pomognem do stana.Smješkao sam se misleći, ;samo do stana?To ćemo tek vidjeti!Pokorno sam hodao uz nju nudeći joj viceve, koji su zastarjeli i bili razumljiviji mojoj generaciji.Mrštila se i smijala, a ja sam bio uvjeren da sve ide 'ko po loju'.Išlo je, ali po njenom loju.Pred vratima me se zavodničkim osmijehom htjela otarasiti,ali se nisam dao.

Mislio sam,sad ili nikad!Trenutak  je bio presudan.

Ušli smo u stan, a ja sam zirkao tražeći spavaonicu.Znao  sam da je trebam što prije, prije nego se sabere oboriti i pokazati toj napuhanki...I ona je znala  što od mene može očekivati, pa me odvela do štafelaja,pokazujući nedovršeni akvarel i tihim glasom govorila:„Nakon što mi je drugi suprug preminuo,a ja uzela njegovu mirovinu,mogu mirno raditi ono što volim, i ne zavisiti od nikoga.Upravo sam proživjela turbulentne trenutke s Mirom, koji pola godine radi u Švedskoj, a pola  tu.Ima jedrenjak na kojem smo proveli ljeto.Jest da ga je šveđanka stalno maltretirala i ometala, ali ja sam bila nešto novo,zapakirano u celofan s crvenom mašnom.Gledala me s fotografije i kao da se prijetila.Nisam se dala.Ti si lijepa, ali njegova,a on je lovac i treba malo iluzije na koju si zaboravila kad si dobila prsten.Njegova si već osvojena tvrđava i tu je točka za tebe, a puteljak za mene!

Pomirit ćemo se, kad se vrati…Neće moći odoljeti.Takvi ste vi muškarci, pa zašto bi se on razlikovao?“

Proveli smo nezaboravno poslijepodne isprepleteni u satenske plahte.Razmišljao sam kako se, uz malo volje i napora, moja iluzionistička  crta  podebljala.

Lebdio  očarano je gledajući kako priprema kavu.

„Mislila sam da se povremeno viđamo,a kad se Miro vrati, nadam se da nećeš imati ništa protiv da se  na jedno godišnje doba diskretno povučeš.“

„Osjećao sam se kao da mi je opalila šamar.Svrstala me u drugi razred,drugu ladicu kao zamjenu koja bi njoj  ispunila zimske mjesece i u trenu uništila  iluziju.Samouvjereno sam se nasmijao blefirajući:

“Ma nemoj, a upravo sam ti htio predložiti da naši susreti  postanu 'slatki susreti', nešto kao desert  poslije dobrog obroka….Bio sam svjestan pokeraške igre, koju sam zaigrao.“

„Znam da ti to izgleda čudno,ali nije.Ako se Miro pokajnički vrati ženi i prekine sa mnom,zovem te.Nadam se da razumiješ.Ti i ja prodajemo nadmoć koju zapravo nemamo, ali imamo maštu i osjetila…On je stvaran.Njegovo laskanje ima podlogu“

„Da, u zlatu.“

Ošinula me hladnim i manje zavodničkim pogledom pitajući:“Što je u tome loše?“

„Frajerski sam se,barem sam tako mislio,povukao  i čuo kako mi dovikuje:'Vrijedi li dogovor ?'Ništa nisam odgovorio,ali sam mislio;ako se u međuvremenu nekoj manjoj laskavici ne ukrcam…,ako budem slobodan!“

„Ha, ha, sudarila se dva laskavca, koji prodaju maglu, ne bi li si potvrdili svoju nadmoć.“

„Ma, ti ništa ne razumiješ!Na ovoj planeti je sve prijevara, pa zašto da i ja ne zaigram na tu kartu?“

„Zato da ne proživljavaš to što proživljavaš.Još jedna iluzionistica i ti si gotov!Odbačen na način na koji si odbacivao.Sve jednom dođe na naplatu.Sam si rekao da nisi izmislio prijevare, da se samo ponašaš u skladu s vremenom.Vremena se mijenjaju,a neki ostaju zarobljeni u neprihvaćanju te činjenice.“

Snuždeno me je pogledao poput djeteta, kojem sam upravo oduzela'mikić'.

 I klimnuo glavom.

183
Kategorije: Književnost
Developed by LELOO. All rights reserved.