Autor: Ljiljana Gvozdenović
Datum objave: 12.02.2017
Share


Leonard Jakovina o zagrebačkom Baletu

Kako vidim budućnost zagrebačkog Baleta....

S mladim ravnateljem Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Leonardom Jakovinom, dogovorila sam razgovor za nedjeljno jutro. Bio je to jedini slobodni termin u njegovoj tjednoj satnici. Penjući se mnogobrojnim stubama do njegova ureda, razmišljala sam što me čeka u prostoru u kojemu radi najmlađi ravnatelj baleta dosada. Uredi ravnatelja  dolaskom  novih lica uvijek doživljavaju  dizajnerske promjene. Svaka promjena tog prostora govori nešto o onome koji u njemu trenutačno  boravi. Mogle su se do sada ovdje vidjeti i palme i kaktusi, knjige i papirnati rupčići spremni za moguće suze balerina, fotografije omiljenih plesača i slično.  Prostor u kojega sam stupila elegantno je dizajniran. Malobrojni komadi crno obojenog  stilskog namještaja, obučenog u zlatni  „meblštof“,svijetli zidovi koje krase samo dva postera. Na jednom je portret Leonarda Jakovine iz vremena njegove  berlinske plesačke karijere, a drugi, ni manje ni više, nego njegov foto-akt, s renesansnim, ovratnikom i rukama sklopljenim na možda zanimljivu mjestu. Hrabro! Vjerujem da zaposlenici Baleta rado dolaze u njegov ured. Prostor nije opterećen ničim suvišnim, daje nadu da su djela i ideje tek na početku, što će razgovor i potvrditi. Leonard Jakovina govori o Baletu i svojim planovima strastveno, često reagira tijelom i rukama, očito  plesač u njemu još nije utihnuo.

Najmlađi ste ravnatelj do sada,  puno radite i suradnik škole ste za Klasični balet? Kada, kako?

Rad u školi jako me raduje, to  uopće nije zamorno, naprotiv. Predajem „ pas de deux,“ doslovno rečeno - ples u dvoje, tj. svoja iskustva partneriranja prenosim učenicima, trenutno imamo nešto muških polaznika i to je za njih ključni dio školovanja. Žao mi je da škola nema svoj prostor, ponuđena rješenja nisu zadovoljila roditelje tako da se nastava odvija na nekoliko lokacija u gradu, jednim djelom i u dvorani kazališta kada je  slobodna a to je uglavnom u jutarnjem terminu od 8h.

Čini se da je to problem budućnosti Baleta, u programskim knjižicama vidimo sve više stranih imena. Kako vidite budućnost Baleta?

 Vidim blistavu budućnost Baleta, ali tek kada se temeljni problemi riješe, mislim tu na probleme baletne škole, jer prostor trenutačno, kako smo već u razgovoru spomenuli, nemaju. Tek kada to riješimo možemo iznjedriti nov kadar, domaći kadar. Tu je također još jedno pitanje, pitanje staža baletnih umjetnika, tj. slobodnih radnih mjesta. Čak i da se pojavi veća količina kvalitetnog domaćeg kadra mi ih ne možemo angažirati jer nema radnih mjesta. Kada se to riješi, uvjeren sam, da će odlazak plesača koji biološki ne mogu više ispunjavati svoje zadatke, u mirovinu,  dovesti do toga da ljudi ostaju u Zagrebu, Splitu ili Rijeci. Tužno mi je da odlaze jer nema radnih mjesta. Moramo napraviti korake koji će Taj temelj  na kojemu  se umjetnici odgajaju osigurati.

Poznati su vam način školovanja plesača u Evropi. Gdje smo mi u svemu tome?

Mi kaskamo da tako kažem, akademije svoje studente obrazuju uz sjajne uvijete od dvorana, do nastupa i natjecanja. S njima rade odlični pedagozi, i mi ih naravno imamo.   Sve je to dotirano državnim sredstvima. Djeca dobivaju i plesno i opće obrazovanje na zavidnoj visini. U takvim mogućnostima, logično je da roditelji usmjeravaju svoje dijete u tu profesiju. Na natjecanjima koje smatram vrlo važnim, djeca se mogu pokazati. Naravno, oni najbolji dobiju angažmane u najboljim teatrima sa sjajnim uvjetima, oni slabiji u dobrim teatrima imaju mogućnost razvoja, ili naprosto ostvaruju svoj umjetnički život u skromnijem obliku u Berlinu, milanskoj Scali ili bilo kojem teatru. Kada gledam zagrebački Balet, vidim nešto što smatram svojom zadaćom postaviti kao temelj, a to je identitet tog Baleta, brendiranje imidža, prisutnost u medijima i ne samo našim. Dovodim značajne osobe, koreografe kao što je gospodin Medvedjev, Patrice Bart, Vladimir Malahov, o tome pišu i vanjski mediji. Jako sam sretan što mogu doći do tih ljudi, posebno do Vladimira Malahova, koji mi je bio i šef u Baletu  berlinske Opere. Imamo privilegij da upravo za nas prvi put koreografira „Labuđe jezero.“

Poznato je da smo imali do sada nekoliko raznih verzija te predstave u HNK--u, zanima me  koju osnovu uzima gospodin Malahov za svoj projekt?

Pa, ovako. Moram reći da ga nikada nisam pitao konkretno koju verziju će uzeti kao polazišnu. On je sam kao princ, a bio je sjajan princ, prošao sigurno dvadesetak raznih verzija, moje povjerenje u njega je golemo. Po dolasku u Zagreb rekao mi je da ide po klasičnoj osnovi Lev Ivanov - Marius Petipa. Kada sam vidio na probama kako je krenuo, a na probama sam prisutan što više mogu, vidim da radi svoju verziju, na osnovu svih dosadašnjih spoznaja, vidim nešto novo i sretan sam zbog toga. Naravno, ključni pas de deux, drugog i trećeg čina ostaju kod svih koreografa temeljno isti, mijenja se ponekad neka poza ili se ubacuje neki element koji plesaču bolje odgovara, ali osnova je ista, stoga su gostovanja u takvim predstavama za soliste jednostavna.

Hoćete li zvati goste?

Ovog časa nemam potrebe za tim, imamo dovoljno svojih plesača, ne želim da oni sjede i budu nezadovoljni. Ako su spremni plesati tako teške uloge -a jesu - neka se razvijaju, uopće, želim dobru atmosferu u dvorani, možda čak i natjecateljsku, vidim kako sve podjele a imamo ih pet, rade kao da vlada neka želja biti bolji od drugih i to mi se sviđa. Velika je to predstava. Ima mjesta za puno solista.

Ima li ova verzija ulogu 'dvorske lude'?

Moram reći da je to jedino što sam od Malahova tražio. On ga nije imao u planu, ali za mene je to dio koji predstavlja  kompletno“ Labuđe jezero“. Moram reći da su presudila i moja sjećanja iz djetinjstva. Bila je to verzija Olega Danovskoga,  ostao sam zadivljen količinom tehnike koju je moj  kolega, Dubravko Kolšek, morao u toj ulozi pokazati. Kao dječak bio sam time zadivljen, bacio je u drugi plan i princa i labudicu.. Općenito, mislim da sam kroz“ Labuđe“ zavolio balet. To je tako cjelovito djelo, s tim brojnim  ansamblom koji je temelj na kojeg se nadograđuju  mnogobrojne role. Sam Malahov je bez problema pristao na uvrštavanje  uloge dvorske lude, odmah smo zvali kostimografa Jordia  Roiga, koji je istodobno  i scenograf, pa je pitanje kostima također riješeno, znate, mora se misliti na svaku sitnicu osobito na troškove.

Kako je Malahov zadovoljan ansamblom?

Za sada je jako zadovoljan, probe, upravo sa dvorskom ludom, su jako zanimljive, ma, “Labuđe“ je ipak vrh piramide klasičnoga baleta, ta uloga nekako prereže ozbiljnost događaja, on je poput  majstora ceremonije, uveseljava cijeli prvi čin, pozitivan je i svijetla točka prvog čina. Gledam proces tih proba, Malahova koji je vrlo spreman, ne olakšava koreografiju, traži maksimum, iz dubine duše traži od plesača apsolutan maksimum. Plesači odgovaraju na ta traženja. Vrlo su angažirani.

Uloga Odette -Odilije?

Imamo nekoliko podjela, neke od njih su se s nekim dijelovima koreografije susretale na natjecanjima „Mija Čorak Slavenska“ i dobile  nagrade. Balerina koja otpleše“ Labuđe jeze“ nema više u životu puno prepreka, sve ih je u Labuđem morala sresti i riješiti.

Kakav je odnos ansambla i koreografa, moram reći da sam čula riječi hvale za njegovo strpljenje i ljubaznost.

Ansambl je jako zadovoljan, imaju tretman ravnopravan sa solistima. Malahov je ponekad u Berlinu kao šef  bio strog, meni je danas na ovoj poziciji jasno zašto je to bilo  tako. Opet se vraćam na to da je ovdje u Zagrebu izgubljen taj imidž i da ga ja želim vratiti, želim da postanemo poželjna profesija, zato mi je važno da dovodim takve uspješne ljude kao što je Vladimir Malahov. Za njega se svi otimaju, dobivam mnoge upite iz svijeta kako to da je baš ovdje odlučio raditi svoje prvo“ Labuđe“? Imamo eksluzivu, poznanstva su važna i treba ih upotrijebiti na pravim mjestu. Zato sam ovdje.

 Moram se složiti, to je važno i doista nije sitnica da nam umjetnik koji je proglašen plesačem stoljeća gostuje u Zagrebu.

Vrlo cijenim Vladimira, nakon Zagreba odlazi u Kinu i tamo radi istu predstavu s masovnim brojem ljudi. Dakle ono što želim jest da su takva imena uvijek prisutna, kod rada na“ Romeu i Juliji“, upoznao se ansambl s francuskom školom Patricea Barta. Medvedjev za“ Bajaderu“ i Malahov za“ Labuđe“, dolaze iz ruske škole koju veoma cijenim i smatram ju najboljom na svijetu. Čistoća na kojoj se insistira daje goleme rezultate. Neki dan došli su nas snimiti za jednu od tv postaja,  nitko  ne voli da se snima dok je predstava u nastanku, no  vidio sam da je  ansambl postavljen u ravne linije, da se, kako mi to kažemo, pokrivaju i da je zapravo tim temeljitim radom na kojemu Malahov insistira, već napravljeno pola posla. Djevojke su fenomenalne.

Radoznala sam, na čemu najviše insistira?

Na rukama. Njegov je pokaz fantastičan, uporan je u čuvanju stila koji je za ovu predstavu izrazito važan. Trenutno nam drži i vježbe kako bi ansambl „ upio“ što više njegova  načina kretanja gornjeg dijela tijela.“ Labuđe“ je vrlo specifično. Trenutno ima djevojaka koje se prvi put susreću s tom predstavom, nije mu teško sa svakom pojedinačno prolaziti put ruku. Ta potrebna gipkost i mekoća već dolaze. Jako sam zadovoljan. Od prvog dana moramo težiti prema izvrsnosti, prema stilu koji mora biti drugačiji nego u Trnoružici ili nekoj drugoj predstavi.

Nameće mi se pitanje zašto više ne plešete?

Zašto ne plešem? Pa kad sam pristao doći na ovu poziciju, odlučio sam ne skretati pozornost na sebe kao plesača. To je za mene krucijalno važno. Tu sam da pomognem, tu sam da lansiram druge plesače , da postavim ovaj Balet na poziciju poželjne umjetnosti, da podignem razinu izvedbi da bude bolji nego kada sam u njega došao. Ne želim nikakvu pompu oko sebe. Kao plesač, ja sam svoje snove ispunio, i to možda i više negoli sam kao mlad čovjek  očekivao. Ovdje ima puno plesača, dobrih, koji su kada sam došao, bili gladni predstava i uspjeha. Karijera plesača je vrlo  kratka. Ne želim nikom ništa uzeti nego upravo suprotno, dati. Za ovo razdoblje mog ravnateljstva, ja sam prezadovoljan usponom ansambla, gledam ih jučer na predstavi „Ana Karenjina“, užitak! Ne samo tehnika, oni su toliko napredovali interpretativno, stasali su u umjetnike.

Vaš odnos s intendanticom, gospođom Vrgoč?

Mi smo jako dugo razgovarali o svemu prije dolaska na mjesta na kojima smo sada. Mislim da imamo jako dobar odnos. Neka moja iskustva prihvatila je, imam dovoljno prostora da mogu   profesionalna pitanja  rješavati  sam, u nekim momentima, kao kod prijedloga o edukativnom programu, mislili smo isto i ona je to i ostvarila. Oboje imamo ambicije, takav je uostalom cijeli njezin tim i tako mora biti, ako se želi pomaknuti stvari na bolje.

Kako vidite odaziv iz gledališta, reakciju publike na događanja?

Mislim da se tu može učiniti puno toga na korist kazališta. Prije svega mislim na klub obožavatelja teatra, to je vani normalna pojava, želio bih da se ljudi ne boje doći po autogram svojem omiljenom plesaču ili balerini, poslati mu cvijeće, uvesti možda razgovore o baletu i ostalim granama, čime se i medijski eksponiramo. Možda netko želi popričati s balerinom o ulozi, kako ju sprema, koji su problemi ili užitci.

Imate takva iskustva iz Berlina?

Iz Berlina i Munchena, da. Moram reći da smo stigli na početak našeg  susreta. Naime, opet sve kreće od školovanja i ulaganja u školovanje. Godine 1997. završio sam baletnu školu u Zagrebu, vrlo cijenim svoje profesore, no bilo je potrebno još učiti pa su moji roditelji kucali po vratima tražeći stipendiju. Nije bilo razumijevanja. Znači odricali su se, da bih se ja mogao školovati, majka je dobila odštetu poslije saobraćajne nesreće i to je otišlo na moje školovanje. Žalosno,  zar ne,  i vječno sam zahvalan roditeljima na svemu, zbog njih  sam ulagao još veći trud. Kad je i taj novac potrošen progutao sam ponos i otišao ravnateljici škole  Konstanzi Vernon i sve joj  rekao. Odmah su reagirali, sve su riješili, bilo im je važno  ne izgubiti osobu koja je marljivo radila. Uložili su u mene. Brinuli  su se za mene i moje kolegice Selmu Banich i Pavlu Pećušak, koje su također tamo nastavile školovanje. Gospodin Bogdanić i gospodin Sertić, koji su u toj školi tada radili pomagali su nam u svim problemima. Dolaskom u teatar upoznao sam sve te detalje koje sada  želim prenijeti u Zagreb, ali prije svega treba riješiti pitanje prostora baletne škole, stvaranje domaćeg kadra, pitanje umirovljenja plesača i ja sam siguran, da će to biti kroz kratko razdoblje  riješeno i tada možemo očekivati blistav uspon našeg Baleta.

Davnih godina ovaj Balet ostvarivao je značajna gostovanja, imate li neke planove i u tom segmentu ?

Naravno, već smo bili u Splitu, očekuje nas odlazak u Slavonski Brod na“ Dane Mije Čorak Slavenske“ i to s drugim činom „Labuđega jezera“, dakle Brod će vidjeti dio predstave prije negoli  Zagreb, poslije toga slijedi Sankt Petersburg s 'Anom Karenjinom',zatim Beograd, pa Dubrovnik s 'Labuđim jezerom'. Sve se vjerujte bilježi i u vanjskim medijima, imena koja dovodim  velika su i ona privlače i kritičare i novinare iz svijeta. Nadam se da će naša kvaliteta rast, a time i zanimanje za naše nastupe  diljem svijeta. Na tom planu ću također biti vrlo uporan.

U njegovu upornost uopće ne sumnjam, možemo mu samo poželjeti uspjeh na tom putu i nešto sreće koja je uz hrabrost koju posjeduje, uvijek  dobro došla.

Leonard Jakovina (ravnatelj Baleta)

http://www.hnk.hr/biografije/leonard-jakovina/

Leonard Jakovina rodio se  9. studenoga 1981. u Zagrebu, gdje je  1997. završio Školu za klasični balet. Školovanje je nastavio u Münchenu na Visokoj školi za glazbu i kazalište, gdje je diplomirao 2000. Iste godine dobio je angažman u Bayerisches Staatsballettu u Münchenu, da bi od 2001. bio angažiran u berlinskome Staatsballettu, u kojemu 2003. dobiva status solista velikih uloga.

Photos  Leonard Jakovina

https://www.google.hr/search?q=leonard+Jakovina&client=opera&hs=kCh&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ved=0ahUKEwigk7SYn4vSAhXBApoKHagsBloQsAQIIg&biw=1749&bih=830

leonard-jakovina

http://dancestar.org/leonard-jakovina/

Adorable Dance of the highest class All is full of love Björk Staatsballett Berlin

https://www.youtube.com/watch?v=HBfl3guz8KM

 Beatrice Knop and Leonard Jakovina  Choreography Mauro Bigonzetti

Caravaggio - Staatsballett Berlin - Leonard Jakovina & Vladimir Malakhov

https://www.youtube.com/watch?v=m9YeUevZ3XI

Caravaggio - Staatsballett Berlin, premiered in 2009.  A very nice male pas de deux.

http://oberon481.typepad.com/.a/6a00d8341c4e3853ef0133f53e8596970b-pi

Preljocaj Les Nuits Extraits

https://www.youtube.com/watch?v=jRLze7t2T6E

Staatballett Berlin LEONARD JAKOVINA

http://www.staatsballett-berlin.de/en/ensemble/leonard-jakovina/49

869
Kategorije: Razgovor
Developed by LELOO. All rights reserved.