Lirska
nadahnuća uz jesensko doba..
Dobriša
Cesarić: Na kraju ljeta
Svjetlucave
i sasvim tanke niti
Lelujaju se zrakom amo tamo.
Bez ikakve su koristi te niti,
A žao nam je da ih pokidamo.
Trenutak lebde, ko da i ne znadu,
Onako lake, za zemaljsku težu.
Tajanstveno su radosne i tihe.
I ko bi znao s čim nas one vežu.
Dobriša Cesarić: Predjesenji dan
Već nema sunce starog žara,
Al dan je nasmješen i vedar.
Bez Posla i ne vičuć više
Posljednji prođe sladoledar.
Tumara bijeli čovjek ljeta
Po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne žuti list
Pred kotač njegovih kolica.
To javlja jesen, da je tu,
I zemlja čeka prvu kišu,
A kestenjari-ti uglari-
Prašinu ljeta s peći brišu.
Dobriša
Cesarić: Jesenje popodne
Stojećke
cigaretu palim. Ne prija mi.
Na stari divan ja se svalim. Dodija mi.
Sjedim nepomično ko ćuk. Najednom čujem čudan
zvuk.
To cvili jesen. To je prva mašina koja pili drva.
Na okno kaplja kiše kapne i zasvjetluca tu i
zapne.
Već kapne druga i svjetluca: To jesen mi na
okno kuca.
Dobriša
Cesarić: Jesen
Ona je
tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.
Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.
A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.
Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.
Dobriša
Cesarić: Jesenja pjesma
Divna je
jesen vedrih vinograda,
Gdje gajde ječe i prangije tutnje;
Al to je jesen prljavoga grada,
Jesen samoće, čemera i šutnje.
Trgnut iz snova, uzbuđen, u strahu
Pred ovom tvrdo ispršenom javom,
Dočekao sam je ravan siromahu,
S kletvom u grlu i s pognutom glavom.
Studeni
vjetar i režanje pile
U srcu bûde brigu koja grize;
Kapljicu kiše, što su
lani bile
Rosa
na oknu, kao suze klize.
Takvog me, evo,
nađoše ti dani:
U borbi s crnim
mukama i gadom;
Knjiga života na onoj
je strani
Rastvorena, što je natopljena jadom.
.Dobriša
Cesarić: Popodne, kada presta kiša
Popodne,
kada presta kiša,
U časak siv i monoton,
Pjevaše neko u drugome katu
Pjesmu o lijepoj Manon.
Pjesma, pjevana uz klavir
U polumračnom jednom kutu
Nekoga starca obrva sijedih
Zaustavila je na putu.
Stajaše tako na ulici starac:
Bog bi ga znao što mišijaše on -
Pjevaše neko u
drugome katu
Pjesmu o lijepoj
Manon.
Dobriša Cesarić: Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o
tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
JESEN
STIŽE DUNJO MOJA - Oliver Dragojević
http://www.youtube.com/watch?v=MTv1FNDypw8
JESEN,
doba najlepših boja koje priroda slika. a miris dunja na ormarima i oganj
kamina upotpunjuju sliku. Padaju kiše, magla - JESEN JE......
IVO ROBIĆ
- Jesenska ruža
http://www.youtube.com/watch?v=URnNL_FRy8I
http://www.youtube.com/watch?v=CP373tKCukA
Dobriša
Cesarić (Slavonska Požega, 10. siječnja 1902. - Zagreb, 18. prosinca 1980.),
hrvatski
pjesnik rodio se na početku 20. stoljeća u Slavonskoj Požegi, od oca Đure,
inženjera šumarstva, i majke Marije rođene Marković, Ogulinke.
Djetinjstvo
provodi u Osijeku, gdje završava osnovnu školu i četri razreda niže gimnazije.
U jeku prvoga svjetskog rata, 1916. godine dolazi u Zagreb, grad u kojem
maturira, u kojem se 1920. godine upisuje na Filozofski fakultet i grad koji će
postati i ostati njegov grad. Povremeno odlazi u inozemstvo - Italija,
Njemačka, Bugarska. Kraće je vrijeme pomoćni redatelj u Hrvatskom narodnom
kazalištu, zatim činovnik Higijenskog zavoda, (niz godina knjižnjičar Škole
narodnog zdravlja), pa činovnik Ministarstva narodne prosvjete. 1945. godine
postaje urednik Zore, izdavačkog poduzeća Hrvatske. 1951. godine izabran je za
člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Cesarevićeva
poezija traje i živi već pola stoljeća. 1916. godine objavljena mu je u
"Pobratimu" pjesma "I ja ljubim...". Pjesmom "Buđenje
šume" javio se prvi put u jednom izrazito književnom časopisu, u
"Kritici" 1920. godine. Surađivao u mnogim časopisima:
"Savremeniku", "Književnoj republici",
"Književniku", "Kronici", "Kritici",
"Literaturi", "Hrvatskom kolu", "Hrvatskoj
reviji", "Republici"... 1923. godine pokrenuo je zajedno
s Vjekoslavom Majerom časopis "Ozon".
Vivaldi Autumn The Four Seasons High Quality
http://www.youtube.com/watch?v=H7hGiZ579cs
Autumn "Allegro-Adagio Molto" (The Four Seasons);
from The National Botanical Gardens of Wales; Julia Fischer en el violin;
acompañada de "Academy of St Martin in the Fields"; del Maestro
Antonio Lucio Vivaldi
Koncert No. 3 u F duru, Op. 8, RV 293, "L'autunno"
(Jesen)
Allegro, Adagio molto, Allegro
Antonio Vivaldi
http://bs.wikipedia.org/wiki/Antonio_Vivaldi
Četiri godišnja doba (Vivaldi)
http://hr.wikipedia.org/wiki/Četiri_godišnja_doba_(Vivaldi)
Četiri godišnja doba (talijanski Le quattro stagioni) je
popularni naziv za ciklus od četiri koncerta za violinu i orkestar, djelo
talijanskog baroknog skladatelja, violinista i svećenika Antonija Vivaldija.
Napisano je 1723. a objavljeno 1725.
"Četiri godišnja doba" otkrivena su tek 1930. godine,
u Nacionalnoj knjižnici u Torinu