LIRSKA POJAVA MALE BALERINE
Intervju: Đurđica Ludvig, baletna umjetnica
http://www.plesnascena.hr/index.php?p=article&id=2381
Početkom studenoga u gornjogradskoj Kući Arko u Zagrebu, u prostorijama Hrvatskog centra ITI, održana je promocija dva posljednja broja plesnog časopisa Kretanja (30 i 31) koja čine tematsku cjelinu pod zajedničkim naslovom Zlatne šezdesete. Razgovor s Đurđicom Ludvig, baletnom umjetnicom iznimne plesačke karijere ostvarene tijekom tri desetljeća zagrebačkog Baleta, još je jedan mali prilog razumijevanju tog dinamičnog razdoblja plesne umjetnosti u Hrvatskoj. Ona i danas, kao i nekad, živi samozatajno i skromno. Voli pričati o svojoj plesačkoj karijeri i to s istim žarom i veseljem s kojim je nekada plesala. Ples je s četiri i pol godine počela učiti u Zagrebu i svom je Zagrebu, kako voli reći, ostala vjerna do kraja svoje plesačke karijere.
Rođena je 9. travnja 1933. godine u Sisku. Školovala se kod Mercedes Goritz Pavelić, Olge Orlove i Margarite Froman. Članica je baletnog ansambla HNK u Zagrebu od 1949., a solistica postaje 1958. godine. Njezine najvažnije uloge su Julija u Romeu i Juliji, Giselle, Jela u Đavlu u selu, Pepeljuga i Aurora u Trnoružici, a istaknula se i ostvarenjima u modernim baletima Snovi Benjamina Brittena, Čovjek pred zrcalom i Napuštene Milka Kelemena, Simfonija o mrtvom vojniku Branimira Sakača, Varijacije Pavla Dešpalja i Petar Pan Brune Bjelinskog. Sudjelovala je i u nizu drugih baletnih i opernih predstava radeći s koreografima kao što su Nenad Lhotka, Pina i Pio Mlakar, Dimitrije Parlić, Gradimir Hadžislavković, Sonja Kastl, Nevenka Biđin i dr. Tijekom umjetničkog rada gostovala je s baletnim ansamblom zagrebačkog HNK-a na brojnim pozornicama svijeta i dobivala laskava priznanja publike i kritike. Kao prva balerina bila je angažirana u Augsburgu (1959-1961), a sedamdesetih godina bila je stalna gošća baletnog ansambla Gradskog kazališta u Klagenfurtu. Nakon završene plesačke karijere neko vrijeme bavila se i pedagoškim radom. Hrvatsko društvo profesionalnih baletnih umjetnika 2017. godine dodijelilo joj je nagradu za izuzetan doprinos hrvatskoj baletnoj umjetnosti. Razgovor s Đurđicom Ludvig vraća nas u vremena kad Zagreb još nije imao službenu baletnu školu, a ansambl baleta je bio pod nadležnošću Opere HNK.
Kako ste krenuli u svijet plesa?
Kao dijete sam doma non-stop plesala. Tata je rekao: „Dajte to dijete odvedite nekamo!” U to vrijeme u Zagrebu je djelovao plesni studio Dječje carstvo (umjetnička škola koju su 1935. osnovali Tito Strozzi i Mladen Širola). Majka me s četiri i pol godine upisala u taj plesni studio u kojem je tada balet vodila Mercedes Goritz Pavelić. Kad je rat počeo ona se sa suprugom odselila u Rumunjsku i ja sam nastavila balet učiti u Umjetničkoj školi kod Margarite Froman u Nikolićevoj ulici (danas Ulica Nikole Tesle). U to su vrijeme kod Margarite balet učile i Sonja Kastl, Nevenka Biđin, Verica Marković i Mirjana Dančuo. Sve su one nešto kasnije postale članice Baleta HNK-a u Zagrebu. Kako su bile starije od mene došle su i prije mene u kazalište. U tim prvim godinama učenja plesa nastupala sam u mnoštvu dječjih predstavica kao što su to bile primjerice Crvenkapica, Tri djevojčice te Ivica i Marica. Kostime za predstave šivali smo sami, meni je šivala teta, čak mi je i šlapice presvlačila tkaninom da budu iste boje kao kostim. U Zagrebu je u to vrijeme bio jedan postolar koji je znao izrađivati špice. Još uvijek čuvam moje prve špice! Poslije rata balet sam nastavila kod Tanje Manole. Ona i Rudolf Zubčić zajedno su osnovali privatnu baletnu školu. U početku smo vježbali iznad gradske banke na današnjem Trgu bana Josipa Jelačića, a poslije u dvorani iznad tadašnjeg kina Tomislav (danas teatar Exit). Od Tanje sam otišla u kazalište. U novinama sam pročitala da se traže plesači i plesačice, prošla sam audiciju i tako počela plesati u Baletu HNK-a u Zagrebu. Počela sam plesati 1947. godine ali ugovor sam dobila tek 1949. Godine