LJUDSKE VRLINE U USPJEŠNIM ZEMLJAMA
U uspješnim zemljama veće je: poštenje, uzajamnost, marljivost, skromnost, objektivnost, obrazovanost i duhovnost.
1. UVOD
Konfucije (551-479), kineski filozof i socijalni reformator:
Vrline se ne smiju zapustiti. Tko ih obnavlja i vježba, imat će puno susjeda.
Mahatma Gandhi (1869-1948), indijski političar, vođa nenasilnog osamostaljenja Indije:
Korijeni nasilja su: bogatstvo bez rada, užitak bez savjesti, znanje bez karaktera, trgovina bez morala, znanost bez humanosti, obožavanje bez žrtve, politika bez načela.
Alojzije Stepinac (1898-1960) zagrebački nadbiskup i kardinal:
Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer je jedno čovjek a drugo njegova zloća. (iz oporuke Alojzija Stepinca vjernicima Zagrebačke nadbiskupije, Krašić, 28. svibnja 1957, iz časopisa Nacija, veljača 2014)
Majka Terezija (1910-1997), indijska državljanka porijeklom iz Skopja, osnivačica redovničke zajednice Misionarke ljubavi:
Nekad sam mislila da ću obraćati ljude a onda sam shvatila da samo treba voljeti ljude.
Akademik Ivan Supičić (1928), iz knjige: Za univerzalni humanizam: prema potpunijoj čovječnosti. Izdala: Kršćanska sadašnjost, 2010, str. 726:
Humanizam nema alternative. On je izazov i za sadašnja i za buduća vremena. On je konkretni životni odgovor na beskrajne i neizrecive patnje i stradanja čovjekova.
Iz poslanice Biskupske konferencije BiH (25.01.1996) „Blago mirotvorcima...“, biskupi u ime katolika MOLE ZA OPROŠTENJE i OPRAŠTAJU DRUGIMA:
... Sve one, koji su se od sinova Katoličke Crkve na bilo koji način osjetili nepravdom pogođeni, molimo za oproštenje. U ime mira i suživota, u ime onih što su umorni od zla i nepravde, od straha i neizvjesnosti mi opraštamo svima koji su nama nanijeli nepravdu i zlo, da bi se i nama Bog smilovao (usp. Mt 6,12). ...
Izvori:
http://bkbih.ba/info.php?id=344
http://bkbih.ba/info.php?id=889
http://bkbih.ba/upload/image/Aktualnosti/Izdanja_BKBiH/2011/ Plodovi_proslosti.pdf
Napomena: fusnote u ovom radu, radi svoje veličine, nisu na dnu stranice već na kraju rada. Osam fusnota je označeno s (1) do (8). Obzirom da fusnote čine oko polovine rada a onaj tko nikako nema vremena pročitati čitavi rad, može ih i preskočiti. Ipak, preporuča se čitanje fusnote (4) o Estoniji.
Nakon GOSPODARSKE KRIZE, koja je počela 2008. godine, postalo je očigledno da na Svijetu postoje USPJEŠNIJE i NEUSPJEŠNIJE zemlje (države). Uspješnije zemlje su se brzo oporavile od krize ili nisu ni osjetile krizu. Neuspješnije zemlje se sporo oporavljaju nakon krize (među njima je i Hrvatska). U grupi uspješnijh zemalja živi veliki dio svjetskog stanovništva: Kina, Indija, Japan, Brazil od većih zemalja a u Europi Njemačka, skandinavske zemlje i još neke. Neuspješnije zemlje su nakon 2008. imale dužu recesiju (pad BDP-a), nekonkurentnost vlastitih proizvoda i usluga na svjetskom tržištu, veću nezaposlenost i stalni rast DUGA ZEMLJE (1) koji se teško otplaćuje. Kod uspješnijih je bilo obrnuto, pad BDP-a je trajao kratko ili pada nije ni bilo, proizvodi i usluge su konkurentni na svjetskom tržištu, niža je nezaposlenost a dug zemlje se lako vraća (jer su investicije isplative).
U ovom radu uspoređuju se USPJEŠNIJE i NEUSPJEŠNIJE zemlje te se dolazi do zaključka da su neke važne LJUDSKE VRLINE veće (u prosjeku) kod stanovnika USPJEŠNIJIH zemalja nego kod stanovnika NEUSPJEŠNIJIH ZEMALJA.
Relativno malo znanstvenika se do sada bavilo LJUDSKIM VRLINAMA. Dva od njih su Christopher Peterson (1950-2012) i Martin Seligman (1942) koji su znanstveno obradili ljudske vrline u knjizi Snage karaktera i vrline (2004). Istraživali su univerzalne pozitivne ljudske osobine (vrline dobrih ljudi) u različitim kulturama, religijama i društvima u bližoj i daljoj povijesti. Autori su ustanovili da se U RAZLIČITIM KULTURAMA, RELIGIJAMA I DRUŠTVIMA CIJENE ISTE VRLINE. Neke vrline ne povećavaju sreću pojedinca ali se za društvo isplate. Ljudske vrline su sistematizirali u 6 temeljnih grupa vrlina:
MUDROST: radoznalost, želja za učenje, otvorenost uma, kreativnost.
ODVAŽNOST: hrabrost, upornost, marljivost, integritet, prirodnost, iskrenost, vitalnost (uživanje u životu).
HUMANOST: velikodušnost, ljubav prema drugima, dopuštenje drugima da nas vole te socijalna, emocionalna i osobna inteligencija.
PRAVEDNOST: socijalna odgovornost, poštenje, moralnost, sposobnost vođenja.
UMJERENOST: samokontrola, razboritost, skromnost, poniznost, opraštanje, milosrđe.
TRANSCEDENTNOST: duhovnost (spiritualnost) koja može i ne mora biti religiozna. „Ne čini drugome što ne želiš da drugi tebi čini“ je rekao Krist kao i Konfucije 500 godina ranije.
http://www.eho.com.hr/news/dobri-ljudi-i-oprastanje/8292.aspx
https://en.wikipedia.org/wiki/Character_Strengths_and_Virtues
2. BUDUĆNOST ČOVJEKA
Sveti Augustin (354-430), veliki kršćanski teolog i crkveni naučitelj:
Svrha države su mir, red i pravda.
Blaise Pascal (1623-1662), francuski matematičar, fizičar, izumitelj i filozof:
Čovjek je samo trska, najslabija u prirodi, ali to je TRSKA KOJA MISLI.
Nikola Tesla (1856-1943), hrvatski znanstvenik i izumitelj, etnički Srbin, djelovao u SAD gdje je patentirao mnoge za čovječanstvo važne izume:
Energija, to je ključni problem budućnosti – pitanje života ili smrti.
Norman Angell (1872-1967), engleski pisac, laburistički član Parlamenta, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1933:
Ratovanje između industrijskih zemalja je uzaludno, jer se osvajanje ne isplati (1910. u knjizi The Great Illusion). Slijedila su dva svjetska rata koja su se trebala izbjeći.
Freeman Dyson (1923), američki teoretski fizičar i matematičar:
Tehnologija je Božji dar. Nakon dara života to je, vjerojatno, najveći od Božjih darova. Tehnologija je majka civilizacije, umjetnosti i znanosti.
Zdravko Mršić (1936), prvi hrvatski ministar vanjskih poslova i prvi direktor Agencije za restrukturiranje i razvoj RH, autor mnogih članaka, eseja i knjiga o društvenim pitanjima.
Misli iz eseja Izbavljenje od svjetskog zastoja, Zagreb, 2013:
Svijetom vlada ... kapital putem svjetskog slobodnog tržišta potpomognutog liberalističkom ideologijom... U skresanim, oslabljenim i otržištenim nacionalnim državama postoji mjesna vlast, koja se nalazi između čekića kapitala i nakovnja naroda.
Ljudi ne žele živjeti na tržištu, nego u zajednici i državi.
Misao iz eseja Stanje čovjeka – vraća li se čovjek vrsti?, Zagreb, 2013:
Nastojanje države Kapital da se u svijetu uspostavi liberalistički sustav uvjerenja i da se na tom sustavu u ljude ucijepi nadmetljivost kao prva ljudska vrlina imalo bi kao posljedicu stvaranje stalnog stanja rata u vrsti.
Misao iz eseja Treći ljudi Hrvati, Zagreb, 2013:
Ljudsku vrstu u budućnost ne može povesti kapital, nego samo ljudsko zajedništvo, koje je proizvod opće biološke evolucije i čovjekove kulturne evolucije. Stoga je potrebno da se narodi potvrde kao gnijezda zajedništva i kao stvaratelji svjetskog zajedništva.
Misao iz članka Europa sa sebe trga luđačku košulju, portali hkv.hr 29.06.2016 i eho.com.hr 30.06.2016 (http://www.eho.com.hr/news/europa-sa-sebe-trga-ludacku-kosulju/11462.aspx ) :
Demokracija mora od sredstva kapitala postati oružjem naroda. Narodi trebaju jedni drugima pomoći u dogradnji mjesnog životnog prostora, kako bi omogućili svojim ljudima da se razvijaju u svojem zavičaju i da napreduju u svojoj domovini.
International Monetary Fund (1945), motto:
Ako se globalizacija provodi mudro, može se postići neusporediv mir i blagostanje, međutim, ako se provodi loše, može dovesti do propasti.
GOSPODARSKA KRIZA je nešto što dođe i prođe nakon kraćeg ili dužeg vremena (ovisno o zemlji). Nakon tzv. „restrukturiranja“, što znači bolju organiziranost, veću automatizaciju posla, bolje zakone ali i poboljšanje vrlina (manja korupcija, veće znanje i vještine, veća odgovornost...), takva kriza, prije ili kasnije, završi.
Međutim, mogla bi jednog dana nastupiti kriza koja bi uništila sadašnju civilizaciju: PROPAST CIVILIZACIJE.
PROPAST CIVILIZACIJE bi nastupio onda kada bi cijene energenata i sirovina (metali i minerali) porasle toliko da niti uz najbolju organizaciju rada i tehnološki najracionalnije procese prerade, proizvodnje i transporta ne bi bilo moguće zadržati ljudska prava i dovoljno platiti zaposlene u primarnim, sekundarnim i tercijarnim djelatnostima čak niti u zemljama koje nisu 2008. bile u gospodarskoj krizi.
PROPAST CIVILIZACIJE je po PESIMISTIMA (neomaltuzijanci, npr Rimski klub) izgledan prije ili kasnije (zbog rasta cijena radi iscrpljivanja neobnovljivih resursa, prvenstveno fosilnih energenata i sirovina ali i zagađenja okoliša, iscrpljivanja plodnih tla te prenapučenosti Zemlje). Po OPTIMISTIMA (kornukopisti, npr Hudson Institute iz SAD) do propasti civilizacije nikad ne će ni doći (radi razvoja znanosti i tehnologije koji će ograničiti porast cijene ili čak sniziti cijenu energije, dati veću energetsku učinkovitost, naći nove tehnologije dobivanja sirovina, naći nove sirovine te unaprijediti procese prerade, proizvodnje, reciklaže i transporta).
Budimo oprezni s OPTIMISTIMA! Herman Kahn (osnivač Hudson Institute-a), William Brown i Leon Martel su 1976. godine napisali knjigu Slijedećih 200 godina (The Next 200 Years: A Scenario for America and the World) predviđajući znanstvena otkrića i tehnološki napredak slijedećih 200 godina. Od onoga što su predvidjeli za do godine 2015, svega oko 20% se ostvarilo!
Pesimisti i optimisti se slažu da se, jednog dana, broj stanovnika Zemlje treba ustaliti na stvarnom kapacitetu Zemlje, ali su im procjene vrlo različite. Dakako, ta brojka optimista je znatno veća nego brojka pesimista i ovisna je o stupnju znanosti i tehnologije koji će biti dostignut u budućnosti .
Nešto više o budućnosti Čovjeka piše u radu Optimizacija modela svjetskog poretka:
http://www.eho.com.hr/news/optimizacija-modela-svjetskog-poretka/5976.aspx
Citirani rad pretpostavlja da će jednom, kada se broj stanovnika Zemlje ustali, veći dio stanovnika živjeti u modernoj civilizaciji uz reprodukcijski faktor manji od 1 a manji dio u raznolikim tradicionalnim kulturama s reprodukcijskim faktorom većim od 1, tako da je ukupni reprodukcijski faktor Zemlje jednak 1. Ovaj drugi dio stanovnika treba biti pomognut od prvog dijela tako da se postigne zadovoljavajući nivo ljudskih prava i dostojanstvenog življenja. Pretpostavlja se i neto priliv stanovnika iz tradicionalnog u moderni dio svijeta.
KAKO BI MOGAO IZGLEDATI PROPAST CIVILIZACIJE?
Sadašnja civilizacija se osniva na energiji, materijalnim dobrima, prometu, komunikaciji, duhovnim dobrima, odgovarajućim ljudskim slobodama, odgovornostima, pravima, dužnostima i zaštiti građana (sigurnosti). Za sve to se danas troše znatni neobnovljivi resursi (nafta i druge sirovine), a računamo da će napredak znanosti i tehnologije biti takav da nam sve to omogući i u uvjetima korištenja gotovo isključivo obnovljivih resursa.
Međutim, ako to ne bude moguće, doći će do kolapsa - PROPASTI CIVILIZACIJE.
Ne moramo previše maštati o tome kako će ta propast civilizacije izgledati, imamo dobro poznate primjere (broj nevinih žrtava je prema procjeni Daily Mail-a):
http://www.dailymail.co.uk/home/moslive/article-2091670/Hitler-Stalin-The-murderous-regimes-world.html
KOMUNIZAM u SSSR-u za vrijeme Staljina, od 1929 do 1953: 40 milijuna žrtava (likvidacije, smrt od gladi, smrt zbog prisilnog rada) i mnogi milijuni protjeranih (Sibir). Nakon što je Staljin ukinuo Lenjinov program poduzetništva NEP (Nova ekonomska politika, 1922-1928), koji je osmislio Buharin a vodio Trocki i kojim je znatno poboljšano materijalno stanje radnika i seljaka, Staljin 1929. ukida privatni kapital i poduzetništvo, uvodi kolektivizaciju, industrijalizaciju i totalitarni sustav vladanja. TAKAV SUSTAV JE NEEFIKASAN I ODRŽAVA SE SAMO OKRUTNOM SILOM I MASOVNIM ŽRTVAMA. SUSTAV OKRUTNE SILE BI MOGAO NASTATI I NAKON PROPASTI CIVILIZACIJE: podjela na privilegirane i ostale ljude, robovski rad ostalih, radni i koncentracijski logori, teški rad i slaba prehrana logoraša, mučenja i likvidacije neposlušnih, Nakon smrti Staljina (1953), zaradom od izvoza nafte i sirovina, poboljšava se stanje u SSSR-u. Međutim, zaostatak za zemljama s demokratskim kapitalizmom je i dalje velik te konačno 1991. zemlje bivšeg SSSR-a prelaze na kapitalizam.
NACIZAM od 1933 do 1945: 30 milijuna žrtava (likvidacije na rasnoj osnovi, smrt zbog prisilnog rada i gladi). Njemačka, ponižena nakon kapitulacije 1918-te, te gubitka kolonija, ne raspolaže naftom i drugim sirovinama potrebnim za razvoj. Demokraciju 1933. zamjenjuje Hitlerova totalitarna diktatura. Hitler kreće u osvetničko-osvajački rat u kojem se ne uspijeva domoći nafte i drugih potrebnih sirovina za vođenje tog rata, dok saveznici raspolažu mnogostruko većim zalihama i izvorima sirovina. NEDOSTATAK SIROVINA RADI EMBARGA SAVEZNIKA SLIČAN JE ISCRPLJENJU SIROVINA U BUDUĆNOSTI PA SE MOŽE ZAMISLITI I SLIČAN SUSTAV NAKON PROPASTI CIVILIZACIJE: podjela na više i niže narode (rase), robovski rad nižih, getoizacija, radni, koncentracijski i likvidacijski logori, teški rad i slaba prehrana logoraša, mučenja, seksualno roblje.
ISLAMSKA DRŽAVA od 2006 (Irak) i 2013 (+Sirija) velik ali još nepoznat broj žrtava: (ubijanje hladnim i vatrenim oružjem, dekaptiranje, razapijanje, smrt zbog prisilnog ili opasnog rada i gladi). Stvaranje okrutne vlasti koja se poziva na lažni islam i privlači mnoge mlade sitne kriminalce iz uređenih država koji su željni činiti okrutna djela i pljačkati. Teroriziraju lokalno stanovništvo Iraka, Sirije i Libije koje oslabljele vlasti tih država (nakon invazije na Irak i „arapskog proljeća“) ne mogu zaštititi. Takav SUSTAV SILE KOJI NAMEĆE OKRUTNOST LAŽNE VJERE MOŽE SE ZAMISLITI NAKON PROPASTI CIVILIZACIJE: podjela na vjerske vođe (koji najviše imaju), ratnike, pravovjerne i krivovjerne (koji najviše stradaju), okrutna kažnjavanja za kršenja nekih od mnogih zabrana, veliki porezi koji se okrutno utjeruju, teški rad, slaba prehrana, mučenja, seksualno roblje.
SVA TRI OPISANA MODELA IMAJU OKRUTNU VLAST MANJINE (VLADAJUĆE KASTE) BEZ LJUDSKIH VRLINA NAD VEĆINOM POTLAĆENIH. ZELIMO LI TAJ SCENARIJ IZBJEĆI, POTREBNO JE SNAŽNO RAZVIJATI ZNANOST I TEHNOLOGIJU DA BI POSTIGLI ODRŽIVI RAZVOJ SVIJETA DO JEFTINIJIH OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE. TAKOĐER TREBA RAZVIJATI LJUDSKE VRLINE I LJUDSKO ZAJEDNIŠTVO A OSNOVNO MJESTO NJIHOVOG RAZVOJA TREBA BITI DRŽAVA.
NEKA ROPSTVO I TOTALITARIZMI OSTANU TRAJNO SAMO USPOMENA:
http://www.eho.com.hr/news/dan-sjecanja-na-ropstvo-i-totalitarizme/11728.aspx
3. RAZMATRANJE LJUDSKIH VRLINA U USPJEŠNIJIM ZEMLJAMA
Slijedi razmatranje koje su osnovne razlike LJUDSKIH VRLINA između stanovnika zemalja u kojima je bila ili je još uvijek trajnija ekonomska kriza (NEUSPJEŠNIJE zemlje) i onih u kojima nije ni bila ili je kratko trajala ekonomska kriza (USPJEŠNIJE zemlje). U zemljama u kojima nije bila ekonomska kriza, LJUDSKE VRLINE su veće u smjerovima:
1. VEĆE POŠTENJE
U skandinavskim zemljama je nezamislivo davanje ili primanje mita. Također se očekuje da svatko prijavi sve porezne obveze, ako netko primijeti da mu susjed nije sve prijavio, prijavit će ga poreznoj upravi. U Kini su mita umjerena, najviše na lokalnoj razini, i zna se kome ga treba dati. Rukovodstvo Kine drži da korupcija može ugroziti razvoj Kine te ju nastoji suzbiti. Novi gradovi Kine funkcioniraju i bez državnih službi koje kasnije dolaze. Nema kriminala ni organizacijskih problema. U Japanu nitko ne dira ono što nije njegovo, ako nešto izgubite, naći ćete u nalaznom uredu. U anglosaksonskim zemljama nema prepisivanja sa šalabahtera na ispitima, djeca to nauče već od vrtića, ako netko na ispitu ipak prepisuje i drugi student to vidi, prijavit će ga jer je nemoralno da netko dobije nezasluženu ocjenu. Veće poštenje se odnosi i na poštivanje ugovora, rokova plaćanja i isporuke, kvalitete robe itd.
2. VEĆA UZAJAMNOST
UZAJAMNOST je kad sposobniji pomažu manje sposobne. Takva zajednica je uspješnija nego ona s manjom uzajamnošću, iako u njoj oni uspješniji „lošije“ prolaze nego kad bi uzajamnost bila niža. Uzajamnost djeluje obrnuto od ODABIRA (SELEKCIJE) (3) (4). Švedska je ponosna na to da nitko ne gladuje, svi su smješteni makar bili nepopravljive propalice. U Kini je jedno od osnovnih etičkih pravila da su sposobni i uspješni dužni pomoći u svojoj sredini manje uspješnima da se nauče i osposobe. Etičko načelo KAIZEN u Japanu glasi da svaki pojedinac treba nastojati unaprijediti sustav u kojem djeluje. Sustav koji se stalno unapređuje je uvijek optimalan. Svaki radnik u Japanu daje u prosjeku dva prijedloga mjesečno za unapređenje radnog procesa ili proizvoda, od čega se polovica prijedloga prihvati. Japanski proizvodi su rezultat milijardi takvih unapređenja. Na taj način sustav stalno evoluira. Japanci drže da su revolucije loše jer ukazuju na manjak evolucije. Indijski magistar ili doktor će od svoje plaće pomagati širu obitelj makar sam došao na rub gladi.
3. VEĆA MARLJIVOST
Marljivost, kao i poštenje, u mnogim protestantskim zemljama je naslijeđe kršćanske duhovnosti predaka koji su duboko vjerovali da svatko treba, na onom poslu koji radi, biti čim bolji jer je upravo taj posao njegov „Božji poziv“, na to ga Bog poziva. O marljivosti Kineza i Japanaca, koji mogu i 10 dana za redom raditi 12 sati a dan, ne moramo posebno govoriti. Indijci su marljivi i inventivni, međusobno se natječu tko će doći do boljeg rješenja pri projektiranju novog proizvoda. U sjevernoj Italiji, najvećoj koncentraciji industrije u Europi, radi se marljivo i poduzetno, često ne gledajući na radno vrijeme.
4. VEĆA SKROMNOST I OBJEKTIVNOST
U Skandinaviji je sramota imati veću kuću ili stan od drugih istog ranga. Tko je bogat i (ipak) neskroman, kupit će veću kuću u inozemstvu. U Kini i Japanu je sramota kada netko govori o svojim uspjesima u poslu, o tome može jedino netko drugi govoriti. Stranci koji su bili u Japanu primjećuju da se za šefove postavljaju najsposobniji te da sposobni razmjerno brzo napreduju, postignuta je „meritokracija“. Veća se objektivnost postiže među onima koji su skromni, koji se ne „guraju“. Poznato je kako Kinezi žive u skromnim stanovima sa skromnim plaćama. U Brazilu će obrazovani stručnjak napraviti kućicu od dasaka u naselju na nekadašnjem smetlištu da uštedi na stanarini i pomogne svojoj rodbini. Japanci za sebe kažu da su društvo jednakih. Često je raspon plaća u nekoj tvornici 1 : 4 (čistač – direktor) a svi jedu istu hranu u istom restoranu. Gledajući Japan u cjelini, raspon plaća je, prema mišljenju iz Japanskog veleposlanstva, približno svega oko 1 : 20.
5. VEĆA OBRAZOVANOST
Sve manje je poslova koje mogu obavljati nisko obrazovani pa je veća obrazovanost nužna. Najviše godina obrazovanja imaju Skandinavci. Kina je po prosječnoj obrazovanosti (iako je svega 40% Kine do sada modernizirano) prešla Hrvatsku. U Japanu će nisko obrazovani muškarac teško naći ženu. Indijski obrazovni sustav (obrazovanje je na službenom, engleskom, jeziku) je poznat po visokoj kvaliteti. To omogućuje Indijcima da iz Indije rade mnoge poslove za strane firme, kao što izrada različitih studija (npr ispitivanje tržišta u SAD za prodavača u SAD), unos podataka ili davanje glasovnih usluga (npr Call centar za davanje uputa krajnjim korisnicima u SAD o proizvodima i uslugama firme iz SAD).
6. VEĆA DUHOVNOST
Duhovnost znači imati i usmjeravati svoju duhovnu energiju. U svijetu liberalnog kapitalizma razvijenih zemalja Europe i Sjeverne Amerike materijalna dobra postala su znatno pristupačnija što je povećalo mogućnosti usmjeravanja materijalne energije te je to, u mnogim zemljama, dovelo do pada duhovnosti, posebno od 19. stoljeća dalje. Logično je očekivati da su oni koji imaju više duhovnosti manje usmjereni na materijalna dobra, pa, ako je duhovnost ispravno usmjerena, očekuje se da imaju ljudske vrline usmjerene prema većem: poštenju, uzajamnosti, marljivosti, skromnosti i objektivnosti, te obrazovanosti. Zemlja koja se visoko razvila i (za sada) zadržala visoku duhovnost je Japan. Najpoznatiji oblik duhovnosti su „–do“ discipline poput ceremonije ispijanja čaja (čado) (5). Kod Japanaca je jasno vidljivo kako njihova duhovnost doprinosi svim navedenim ljudskim vrlinama, veoma važnim u izbjegavanju gospodarske krize. Slično se u Europi primjećuje za više povijesno protestantskih zemalja. U Europi se primjećuje razlika između južnih zemalja i sjevernih zemalja. Iako svako kršćanstvo cijeni rad, a katoličanstvo posebno prednjači u promoviranju ljudskih prava te ukidanju ropstva (6) i podizanju dostojanstva (i ravnopravnosti) žena (7), izgleda da je u južnim zemljama Europe još uvijek jak duh antičkih zemalja (Grčka i Rimsko carstvo) u kojima se nije cijenio rad (jer su radili robovi) (8).
Širenjem liberalnog kapitalizma u Europi (18., 19. i početak 20. stoljeća), sve više se cijeni profit a sve manje univerzalne ljudske vrline. Tako se i duhovnost smanjuje. Glavni nositelj duhovnosti je kršćanstvo ali sve je veće i bezvjerstvo. Pojačavao se i monopolizam, posebno u iskorištavanju resursa kolonija koji su raspoloživi samo kolonizatorskoj državi a ne i drugima. Nužno dolazi do sukoba svjetskih razmjera. Prvi i drugi svjetski rat može se promatrati kao rat kolonijalnih država na savezničkoj strani, posebno velike Britanije, i država s malo kolonija na osovinskoj strani (Njemačka, Italija, Japan). Stanje se poboljšava nakon Drugog svjetskog rata, kada se kolonije oslobađaju i postaju samostalne države. Time se i globaliziraju njihovi resursi koji postaju svima jednako raspoloživi. Bezvjerstvo dovodi do, za kršćanstvo neprihvatljivih, društvenih uređenja: fašizma, nacizma i komunizma koji se vraćaju na robovlasništvo i ukidanje ljudskih prava. Treba podsjetiti da su isusovci (Družba Isusova) prvi bili protiv liberalnog kapitalizma a za globalizaciju uz očuvanje kulturne raznolikosti. Radi toga su i ukinuti u razdoblju od 1773 do 1814. Nakon Drugog svjetskog rata, najviše u godini 1968, dolazi do buna protiv liberalnog kapitalizma. Ove bune kapitalizam neutralizira (apsorbira) povećavajući PRAVA bez povećavanja DUŽNOSTI. Od tog trenutka Daleki istok dolazi u prednost, jer tamo duhovnost utječe na to da su DUŽNOSTI važnije od PRAVA. Kina, s liberalnim kapitalizmom i komunizmom (koji dodatno smanjuje PRAVA), postaje najbrže rastuća ekonomija Svijeta, sada druga na Svijetu, s izgledom da uskoro pretekne i SAD.
Opći dojam je da globalizacijom liberalnog kapitalizma opada duhovost također u kulturama u kojima danas zamjećujemo veću duhovnost, a time također u tim kulturama erodiraju i navedene ljudske vrline.
ZAKLJUČAK:
DA BI NEKA ZEMLJA GOSPODARSKI NAPREDOVALA TE DA BI SE PRIBLIŽILA NAPREDNIJIM ZEMLJAMA, POTREBNO JE U TOJ ZEMLJI KOD STANOVNIŠTVA UNAPRIJEDITI NAVEDENE LJUDSKE VRLINE.
4. KAKO UNAPRIJEDITI LJUDSKE VRLINE?
Opišimo jednostavan MODEL USPJEŠNE DEMOKRACIJE na slijedeći način:
U nekoj demokratskoj državi podijelimo glasače na dvije podjednake grupe, u prvoj one s nižim primanjima a u drugoj one s višim primanjima. Pretpostavimo da je tržište rada u takvoj državi dobro postavljeno, tako da sposobniji više zarađuju a manje sposobni manje. U tom slučaju će u prvoj grupi glasači biti, u prosjeku, manje a u drugoj više sposobni. Pretpostavimo također da u toj državi postoje dvije glavne stranke (ili koalicije), „lijeva“ i „desna“. „Lijevi“ se više zalažu za socijalna prava građana a manje za prava kapitala dok je kod „desnih“ obrnuto. Ukoliko su glasači iz prve grupe donekle svjesni da su manje sposobni (prosječno ispod državnog prosjeka) radi nedostatka vrlina, i da radi toga manje zarađuju, trudit će se da UNAPRIJEDE SVOJE VRLINE i tako postanu sposobniji te steknu viša primanja. To će povećati prosječnu sposobnost građana takve države. Takva država će evolucijski napredovati. Kod toga pretpostavljamo da i jedna i druga strana, kada je na vlasti, ima približno jednako sposobne političare (premijera, ministre,...).
Prikazan je pozitivan model države koja napreduje, u kojoj se kroz vrijeme VRLINE STANOVNIKA UNAPREĐUJU. Dakako, nije sve na građanima, političari trebaju osigurati uvjete da se VRLINE POŠTUJU I POTIČU.
IZ OPISANOG MOŽEMO ZAKLJUČITI DA SE BRIGA O UNAPREĐIVANJU VRLINA TREBA VODITI NA NIVOU DRŽAVE A NE DA SE PREPUSTI „NEVIDLJIVOJ RUCI GLOBALNOG TRŽIŠTA“, KAKO SE SADA RADI. Osim vrlina u državi je važno i JEDINSTVO, što znači da se, posebno u krizi, ne radi „jedni protiv drugih“ već „jedni s drugima“.
SADAŠNJE STANJE U HRVATSKOJ:
Upućujemo još jednom na to kako je Estonija (4) brzo (za nekoliko mjeseci!) izašla iz ekonomske krize zahvaljujući upravo vrlinama i jedinstvu Estonaca. Međutim, Hrvatskoj je trebalo čak 7 godina pada BDP-a da bi lagano s tog dna krenula uzlazno. U Hrvatskoj, možemo reći, prosječne vrline su nisko i ne cijene se a jedinstva nema. Većina, uključujući i nesposobne, ima visoko mišljenje o sebi. Često oni koji su NESPOSOBNIJI misle da su PODOBNIJI, pa im pripada više, a da se ni ne moraju truditi da postanu sposobniji. Rasprostanjene su klijentelističke mreže, od kojih su najstarije one koje vuku porijeklo iz doba komunizma (mreže koje su se često oslanjale na UDBA-u i KOS). Zapošljavanje je često „preko veze“ (Sandra Švaljek: 90% u Zg Holding-u). Na šefovsko mjesto zato često ne dolaze najsposobniji. Nesposobni šefovi izbjegavaju primati sposobne zaposlenike. Sve je to slično onome što je bilo u socijalizmu. Rezultat je nekvaliteta u radu, loša i skupa birokracija, loši zakoni, loši i skupi (nekonkurentni) proizvodi, visoka nezaposlenost i iseljavanje (posebno SPOSOBNIJIH) u inozemstvo.
Na taj način se nivo vrlina pa time i nivo sposobnosti ne povećava, čak se i smanjuje, gospodarstvo zaostaje, nezaposlenost je visoka, mladi (uglavnom sposobniji) odlaze raditi u inozemstvo a u zemlji ima sve više nesposobnijih. „Lijevi“ političari svoje birače uvjeravaju da su podobniji a svoje vladanje (kada su na vlasti) održavaju povećanim zaduživanjem u inozemstvu. Ako ponovno dođu na vlast, jednog dana će postati kao Syriza (Grčka): Tražit će da se dugovi otpišu! Dugovi se Hrvatskoj neće otpisati, što će imati katastrofalne posljedice.
5. ZAVRŠNA RIJEČ:
Ovaj rad ne daje prijedlog što bi trebalo poduzeti da bi se unaprijedile ljudske vrline pojedinaca. Rješenje treba tražiti na način da se onima koji nemaju dovoljno razvijene vrline ne isplati: varati, lagati, primati mito, zabušavati, biti neobrazovan, ne truditi se napredovati u znanjima i vještinama, itd. Važnu ulogu u tome bi trebala imati DUBINSKA INFORMATIZACIJA. Na primjer, ako se u potpunosti izbace novčanice (i kovanice) i uvedu isključivo elektronička plaćanja, moći će se evidentirati sva plaćanja. To će svakako otežati nedozvoljene transakcije: mito, droga, ilegalno oružje, crna ekonomija, siva ekonomija,… te omogućiti automatsko oporezivanje građana i onemogućiti izbjegavanje poreza, posebno važno radi ravnopravne konkurencije na tržištu. To je samo jedna od mogućih dubinskih primjena informatike.
6. FUSNOTE:
(1) DUG I POTRAŽIVANJA ZEMLJE (DRŽAVE):
DUG ZEMLJE je jednak sumi neto državnog duga (dugovi – potraživanja) i neto duga banaka (krediti – depoziti). Zemlje koje nisu u gospodarskoj krizi redovito nemaju dug već POTRAŽIVANJA ZEMLJE. Ako i imaju dug, on se odnosi na profitabilne investicije te se lako vraća. Gospodarska kriza može izgledati blaža ako se dug zemlje neprestano povećava. Npr SAD se godišnje dodatno zadužuje za 30% neto prihoda svih građana (plaće i mirovine). Slično je i s Hrvatskom. Razlika između SAD i Hrvatske je u tome što je USD najjača svjetska valuta pa se obveznice SAD lako prodaju a također, kroz slijedećih 10 godina SAD će vjerojatno spriječiti rast duga zemlje eksploatacijom nafte iz glinenih škriljaca koja je na tržištu SAD (12.07.2012) 85 USD/barelu, niže nego nafta na svjetskom tržištu (London: 100 USD, 12.07.2012). Prije se nafta iz glinenih škriljaca nije vadila jer je tek u novije doba razvijena tehnologija za uspješno vađenje ove nafte. Treba napomenuti da se u navedeno doba (12.07.2012) očekivalo da će nafta doseći cijenu od 150 USD/barelu, ali se to nije dogodilo, djelomično radi toga što SAD ne moraju više naftu kupovati na svjetskom tržištu (a djelomično jer je Saudijska Arabija povećala proizvodnju da bi pomogla Europi u gospodarskoj krizi). Za razliku od SAD, Hrvatska nema nikakvih prednosti osim sunca i mora za kratku ljetnu sezonu.
POTRAŽIVANJA ZEMLJE nastaju kad građani takve zemlje imaju veće depozite (štednju) od kredita (npr Kina) ili kad zemlja sirovine prodaje po znatno višim cijenama od cijene eksploatacije (npr Saudijska Arabija koja za eksploataciju nafte troši 30 USD/barelu a prodaje ju po 97 USD/barelu (OPEC-ova „košarica“ za 12.07.2012)).
(2) KAPACITET ZEMLJE – broj stanovnika planeta Zemlje u budućnosti:
Treba napomenuti da početnu maltuzijansku pretpostavku, da će se broj stanovnika Zemlje povećavati eksponencijalno a količina hrane linearno (što nužno dovodi do gladi i ratova), više nitko ne podržava. Danas UN, iz promjena trendova nataliteta, predviđa da će se svjetsko stanovništvo ustaliti na 9 milijardi ljudi dok OPTIMISTI drže da bi to moglo biti 15 milijardi a PESIMISTI predviđaju pad na 2 milijarde stanovnika (navedene brojke su srednje, najvjerojatnije, brojke; svi daju takođe svoje gornje i donje granice koje ovdje ne navodimo). Pristalice FOOTPRINT (Otisak) pristupa (koji kažu da za održivi razvoj svakom stanovniku Zemlje trebaju biti osigurani određeni resursi Zemlje, s današnjim nivoom industrijalizacije u prosjeku globalnih 2,7 hektara po stanovniku, inače će doći do kolapsa) tvrde da je Zemlja već danas prenapučena za 50% tj za faktor 1,5 (1960. taj faktor je bio 0,49 a 2001. je bio 1,21). Kad bi svi na svijetu trošili kao u Hrvatskoj, taj faktor bi bio 2,36. Uzmemo li da za pristojan život na Zemlji treba više nego što Hrvati imaju, npr faktor 3,5, izlazi da bi broj stanovnika Zemlje trebao biti današnjih 7 milijardi / 3,5 = 2 milijarde. U budućnosti, razvojem znanosti i tehnologije, vjerojatno će se smanjiti broj globalnih hektara po stanovniku (radi manje emisije CO2 kod trošenja obnovljive energije i drugih razloga) pa će i broj stanovnika Zemlje, za održivi razvoj, moći biti veći. Footprint pristup mnogi drže realnim ili umjereno pesimističnim. Ovaj pristup ne govori o budućnosti nego o sadašnjosti, koliko je danas Zemlja prenapučena. Duža prenapučenost će sigurno imati negativne posljedice u vidu povećavanja patnji znatnog dijela stanovništva planeta Zemlje i smanjenju kapaciteta Zemlje u budućnosti.
Pogledati (uz pojam Footprint tj Otisak):
Wikipedia: Održivost http://hr.wikipedia.org/wiki/Odr%C5%BEivost
Wikipedia: Ugljični otisak http://hr.wikipedia.org/wiki/Uglji%C4%8Dni_otisak
Wikipedia: Ecological footprint http://en.wikipedia.org/wiki/Ecological_footprint
Footprint portal: http://www.footprintnetwork.org/en/index.php/GFN/
Footprint atlas za 2010: http://www.footprintnetwork.org/content/images/uploads/Ecological_Footprint_Atlas_2010.pdf
Dražen Šimleša, Institut Društvenih znanosti Ivo Pilar: Kako gazimo planet – svijet i Hrvatska:
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=footprint+faktor+za+hrvatsku&source=web&cd=10&ved=0CHQQFjAJ&url=http%3A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F322858.Kako_gazimo_planet_-_svijet_i_Hrvatska.rtf&ei=GP79T5HaCMz14QTov8z2Bg&usg=AFQjCNFMZd_gVFwVwPtMki6erSqitHOQlQ
https://bib.irb.hr/datoteka/322858.Kako_gazimo_planet_-_svijet_i_Hrvatska.rtf
(3) JIN (UZAJAMNOST) i JANG (ODABIR):
Voditelj Agencije za kulturu Japana psiholog Hayao Kawai je 2006. godine održao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavanje o razlikama kulture Japana i Zapada (prvenstven SAD). U kulturi Japana (ali i Kine) važna je ravnoteža između načela Jin („žensko“ načelo kojem pripada UZAJAMNOST, može se ukratko izraziti sa: „sva moja djeca su dobra“) i Jang („muško“ načelo kojem pripada ODABIR, može se ukratko izraziti sa: „svi koji su dobri moja su djeca“). Po njegovom mišljenju, u Japanu bi trebalo nešto povećati ODABIR a umanjiti UZAJAMNOST dok bi Zapad trebao umanjiti ODABIR a povećati UZAJAMNOST.
UZAJAMNOST I ODABIR U PRIRODI:
Biolozi i evolucionisti drže da bi čovjek (vrsta homo sapiens) bio uspješniji uz veću UZAJAMNOST lokalno kao i globalno. Veća uspješnost je čovjeku potrebna jer, uz sve uspjehe znanosti i tehnologije, u Svijetu ima mnogo ljudi koji pate (iako takvih ima u postotku manje nego u prošlim stoljećima). Ove patnje se u budućnosti mogu, međutim, povećati jer se dosadašnji napredak temeljio na iskorištavanju neobnovljivih resursa Zemlje, koji će nestati pa bi i život bio teži ako, u međuvremenu, znanost i tehnologija ne nađu neko rješenje. UZAJAMNOST je visoka kod vrsta koje imaju mnogo NESPOLNIH POJEDINACA (mravi, pčele itd), ali obično samo unutar jednog gnijezda. Kada uzajamnost postoji također između različitih gnijezda takva vrsta postaje još uspješnija (takav slučaj su argentinski mravi koji gospodare na tisućama kilometara obale na 5 kontinenata; prenio ih je, nehotice, čovjek a međusobno se gnijezda ne napadaju jer su u relativno bliskom srodstvu pa imaju isti miris). Kod vrsta sa isključivo SPOLNIM POJEDINCIMA, u koje spada i čovjek, značajan je ODABIR (SELEKCIJA). ODABIR se većinom osniva na borbi mužjaka ali nerijetko i ženka izabire mužjaka. Kod poligamnih vrsta (jedan mužjak – više ženki) mužjak u svoj „harem“ nastoji dovesti svaku ženku, tj NE RADI ODABIR. Pri tome se redovito bori s drugim mužjacima pa ODABIR dovodi do fizički jačih mužjaka. Tako „osvojena“ ženka katkad pobjegne drugom mužjaku, koji joj se više sviđa ili ima odnos s drugim mužjakom dok je „vlasnik harema“ odsutan, dakle ženka sama radi neki ODABIR. Kod monogamnih vrsta (monogamija za jednu sezonu mladunaca ili čitav život) mužjak se udvara ženkama BEZ ODABIRA a ženka ODABIRE mužjaka. Kriterij tog odabira ne mora biti snaga mužjaka već npr. njegova vještina. Kod jedne vrste ptica mužjak napravi gnijezdo a ženke obilaze ta gnijezda i odabiru mužjaka koji je napravio najčvršće gnijezdo. Kod druge vrste ptica mužjaci se redaju ispred ženke nastojeći ju zadiviti svojim pjevanjem a ona odabire onog koji najbolje pjeva. Košuta bira jelena koji brani livadu s boljom pašom, itd. Kod vrsta sa spolnim pojedincima postoji i UZAJAMNOST u grupi (čopor, pleme), ali tek nakon što se riješi, borbom ili konsenzusom, hijerarhijska struktura grupe. Npr. kod vukova samo se glavna vučica u čoporu koti a sve ostale vučice pomažu u podizanju njenih vučića. Grupe se formiraju radi obrane teritorija potrebnog grupi, radi lova predatora, radi obrane od predatora, itd. ZAKLJUČAK BIOLOGA JE DA JE VRSTA S VEĆOM UZAJAMNOŠĆU USPJEŠNIJA OD VRSTE S MANJOM UZAJAMNOŠĆU (IAKO SE TADA SPOSOBNIJE JEDINKE NE „NAGRAĐUJU“ ILI MANJE „NAGRAĐUJU“), S TIME DA ODABIR TAKOĐER TREBA BITI ZADRŽAN.
UZAJAMNOST I ODABIR KOD ČOVJEKA: Čovjek, kao vrsta, biti će uspješniji i lakše će preživjeti krizne okolnosti, uz veću UZAJAMNOST. UZAJAMNOST znači da sposobniji pomažu manje sposobne iako će tada materijalno imati manje nego kada im ne bi pomagali. Socijalna država znači da je uzajamnost propisana zakonima. ODABIR treba također zadržati. Na individualnom nivou najveći ODABIR je prema doprinosu u radu (plaća) a na genetskom nivou najveći je u slobodnom odabiru partnera (za žene i muškarce).
Neki biolozi drže da je ljudski rod (Homo sapiens) prije 70.000 godina, kada je još bio samo na tlu Afrike, prošao kroz veliku krizu radi erupcije supervulkana Tomba (Indonezija). Od čitave ljudske populacije (Homo sapiens-a) ostalo je na životu svega oko 3.000 ljudi. Katastrofalnu promjenu klime, radi vulkanske prašine koja je zastrla od Sunca sve niske i srednje geografske širine na kojima je živio Homo sapiens (za razliku od Homo neandertalis-a i Homo denisovan-a koji su bili i na višim geografskim širinama Europe i Azije), preživjeli su samo najizdržljiviji i najinteligentniji. Ali kao pojedinci ne bi mogli preživjeti, već su se morali udruživati, za što je bila potrebna visoka UZAJAMNOST. Preživjeli su prvenstveno oni koji su imali vrline visoke UZAJAMNOSTI. Svi današnji ljudi su njihovi potomci. Nakon navedene katastrofe ljudi su krenuli iz Afrike u osvajanje čitavog Svijeta.
(4) ESTONIJA – primjer zemlje bez gospodarske krize:
Estonija je baltička republika prva do Finske, 1.400.000 stanovnika, vlada protestantska (luteranska) etika u kojoj je najvažniji kult rada i poštenja. Iako je Staljin pobio 1/3 Estonaca, a mnogi su izbjegli, već u SSSR-u je Estonija bila zemlja znanja. U krizi 2008 nezaposlenost se povećala sa 3% na 15% i došlo je do porasta cijena. Tada su osnovali poseban stručni tim koji je mjesec dana razrađivao strategiju rezanja troškova i izlaska iz krize. Rezultat je da plaće radnika nisu smanjivane a važni proizvodi su pojeftinili (npr mlijeko na 3 kune). Slijedio je brzi oporavak, Estonija je nazvana „europski tigar“. Uveden je besplatan internet za sve građane, internet se maksimalno koristi u državnoj upravi, glasački popisi su on-line, glasuje se preko interneta (prva takva zemlja u Europi) a u novije vrijeme i preko mobitela. Postali su europska „silicijska dolina“, njihov izum je i Skype. Doživili su „Cyber“ napad iz Rusije (nekoliko dana je sve bilo blokirano) pa su se odmah zatim specijalizirali, uz podršku NATO-a, u obrani od takvih napada. Osobna iskaznica (izgleda kao i naša) služi za: putovanje u inozemstvo, plaćanje tramvaja, odlazak kod liječnika i ljekarnika, umjesto vozačke i prometne iskaznice itd. Firma se otvara za 5 min, povrat poreza se čeka svega 24 sata. Sastanci počinju točno u zakazano vrijeme. Svoje zakone brzo prilagođavaju promjenama iz EU-a. Estonci su sramežljivi ljudi, vole svoju slobodu i individualnost. Vole pjevanje, gotovo svi pjevaju u nekom zboru. Izborili su samostalnost „pjevajućom revolucijom“ krajem 80-ih – taktika gandijevskog tipa. Pjevali su zabranjene nacionalne pjesme. Gorbačov nije dopustio vojni napad na Estonce. Prvo je Estoniju priznao Island, kasnije i Rusija. Izgrađuju državu u kojoj se odnosi temelje na pravednosti i poštenju a ne na kriminalu i korupciji. Porezni sustav je transparentan i ne može se imati ono što nije zarađeno. Korupcija je tako onemogućena a porezi se plaćaju. Euro imaju od siječnja 2011 i nemaju s njim problema. Estonci su marljivi, dobri, pošteni i iskreni ljudi. Broj službenika u državnoj administraciji, radi informatiziranosti, je malen. Mladi ljudi ne idu često u kafiće već više u informatičke centre gdje razmjenjuju iskustva i ideje te razvijaju nova informatička rješenje. Neuspjesi ih ne obeshrabruju već idu dalje s novim idejama. Oni koji dolaze u Estoniju vide da je sve dobro organizirano. Naša (hrvatska) organizacija prema njima izgleda kao kaos.
Estonija je bila pod Dancima, Nijemcima, Švedskom, Rusijom, Glavni grad je Tallin (2011 europska prijestolnica kulture), dva stara dijela grada su pod zaštitom UNESCO-a. Estonija ima puno jezere (1400), otoka, nema brda. Estonci veoma vole svoj crni raženi kruh. Za državljanstvo treba znati estonski jezik i poznavati estonsku kulturu. Značajna je ruska manjina od koje 8% Rusa (stariji ljudi) nemaju estonsko državljanstvo jer ne znaju estonski jezik.
(Izvor: Hrvatski radio, prvi program: Otvorena srijeda 09.05.2012, Zagrlimo Europu 25.05.2012)
(5) DUHOVNOST JAPANACA:
Najpoznatiji oblici duhovnosti Japanaca su „-do“ discipline: čado (ceremonija ispijanja čaja), šodo (pisanje kistom), kijudo (gađanje lukom i strijelom), kado (uzgajanje cvijeća), judo (obrana) i kendo (mačevanje). Ove discipline su prvenstveno duhovne, od kojih se svaka uči više godina da bi se dobila diploma. Kod svih ovih disciplina je važno KAKO se obavljaju (slog „do“ znači isto što i put) a nije važno postići neki cilj. Na primjer kod gađanja strijelom (kijudo) nije bitno pogoditi cilj a kod pisanja kistom (šodo) nije bitno napisati nešto što je čitljivo. Navedene discipline samo su djelić duhovnog svijeta Japanaca. Navedimo još: veliku važnost dobrog odgoja, budističku mističnost, nacionalno orjentirani šintoizam, kreposni konfucionizam, japansku udvornost, afektivna načela kimokia, gaman (strpljivo podnošenje), jiriki (samostalnost), klasičnu književnost (Kakinomotova objektivnost, Yamabeov misticizam, Bashova rezignacija), poeziju (tanka-31 slog, haiku-17 slogova), lirsku glazbu kazališta no, kazalište kabuki i mnoge druge duhovne discipline.
Ono što stranac primjećuje u Japanu su mali i skromni stanovi sa zidovima od drva i papira, kroz koje se čuje svaki šušanj. Ipak, stanari su tihi i ne smetaju onima iz susjednih stanova. Također, „privatnost“ je za Japanca pojam znatno ograničeniji u odnosu na isti pojam za Amerikanca ili Europljanina. Stranac primjećuje i apsolutnu tišinu na koncertu prije početka izvođenja glazbe. Primjećuje također kako nema nikakve buke ni sudaranja na najprometnijem pješačkom prijelazu na svijetu, u Tokiju, iako ga neki prelaze ravno a neki dijagonalno (jer se istovremeno pali zeleno za pješake u svim smjerovima). Općenito, Japanci postižu veliku koncentarciju stanovništva bez međusobnog ometanja.
DUHOVNOST JAPANACA POSEBNO PODRŽAVA NAVEDENE LJUDSKE VRLINE, DANAS VAŽNE ZA IZLAZAK IZ GOSPODARSKE KRIZE.
Isusovac Pedro Arrupe (kasnije General Družbe Isusove) boravio je u Japanu za vrijeme Drugog svjetskog rata u gradu Hirošimi (gdje je preživio atomski udar) te je svoje uspomene i opise japanske duhovnosti objavio u knjizi: Taj nevjerojatni Japan (Zagreb, Družba Isusova 1978). Dakle, opisuje duhovnost Japanaca prije 70 godina. Do danas je, ipak, ta duhovnost osjetno erodirala. Evo nekih primjera iz knjige Arrupea:
1) Pred početak Drugog svjetskog rata Isusovci su priredili izložbu sakralne umjetnosti Europe, tu je bilo više križeva s Kristom. Jedan gimnazijalac se raspitivao zašto Krist pati na križu i na kraju je zapisao u dnevnik izložbe: „Krist na križu najveće je čudo koje poznajem. Kad bismo se mi ljudi ljubili među sobom kao što je Krist ljubio, pa je čak i na križu umro, ne bismo trebali duha šintaise.“ (šintaisa je japanska državna ideologija prije Drugog svjetskog rata i za vrijeme njega)
JAPANSKI GIMNAZIJALAC JE U JEDNOJ POSJETI IZLOŽBI SHVATIO BIT KRŠĆANSTVA, BOLJE NEGO MNOGI DEKLARIRANI KRŠĆANI, I POVEZAO GA S KULTUROM U KOJOJ JE ŽIVIO.
2) Za vrijeme Drugog svjetskog rata jedan tajfun je donio toliko kiše da je rijeka u predgrađu Hirošime poplavila i zaprijetila rušenju više kuća dok su na krovovima tih kuća sjedili ljudi, stariji i djeca, svi mirni kao da im ne prijeti smrt. Dok su Japanci, koji su bili na sigurnom, govorili da se ništa ne može učiniti za spašavanje onih na krovovima, isusovci su organizirali Japance za izradu splavi i spašavanje ugroženih. Arrupe je na splavi došao do jedne bake na krovu, koja je odbila sići na splav jer bi joj se mogao smočiti furošiki (svežanj) koji je držala u rukama. Na veliko nagovaranje i obećanje da se furošiki ne će smočiti ipak je sišla na splav.
STARICI JE BILO VAŽNIJE SPAŠAVANJE FUROŠIKIA OD SPAŠAVANJA VLASTITOG ŽIVOTA.
IZ PRIMJERA SE TAKOĐER VIDI POMIRENOST JAPANACA SA SUDBINOM I ODSUSTVO INICIJATIVE U TRAŽENJU RJEŠENJA.
3) Zanimljiv je primjer kada Arrupe jednom Japancu dokazuje da Bog postoji i time ga želi pridobiti da postane kršćanin. Koristio se dokazima svetog Tome Akvinskog, na kraju Japanac reče: „Nisam razumio ni jedne riječi. Ali već sam mnogo mjeseci promatrao Vaš život i sada vidim Vaše uvjerenje. Zaključio sam da ste savršeno biće. ... To mi je bilo dovoljno da se uvjerim u sigurnost onoga što ste mi govorili“. Arrupe zaključuje: „Na drugim se kontinentima pita zašto i što vjerujemo, dok se u Japanu gleda KAKO VJERUJEMO. Ondje se provjerava vrijednost naše nauke, ovdje pak DA LI NAŠ ŽIVOT ODGOVARA TOJ NAUCI, dok ih njezin kostur uopće ne zanima“.
JAPANAC PRIHVAĆA SVE ŠTO JE DUHOVNO VRIJEDNO. AKO POSTANE KRŠĆANIN, NE ZNAČI DA SE ODREKAO VRIJEDNOSTI BUDIZMA, KONFUCIONIZMA ILI ŠINTOIZMA. JAPAN JE, VJEROJATNO, JEDINA ZEMLJA U KOJOJ IMA VIŠE VJERNIKA OD STANOVNIKA, JER POJEDINCI MOGU BITI ČLANOVI VIŠE VJERSKIH ZAJEDNICA.
4) Arrupe je tijekom rata bio mjesec dana u zatvoru vojne policije pod optužbom da špijunira za neprijatelja. Pri kraju tih mjesec dana bio je od strane grupe vojnih sudaca ispitivan neprekidno 37 sati, pitanja su bila o njegovom privatnom i svećeničkom životu, krščanstvu, katoličanstvu i njegovom misonarskom radu. Glavni sudac mu je na kraju pročitao zapisnik, koji je trebao potpisati, Arrupe u knjizi piše: „Iz njegovih ustiju izašla je najljepša vjeroispovijest što ju je u moje ime napisao u prvom licu: „Ja, Pedro Arrupe...“. Taj je čovjek sišao na dno moga misionarskog i svećeničkog života. “. Glavni sudac je rekao da je oslobođen optužbe i ispričao se: „I sami znate kako su živci u ratu prenapeti pa nije lako učiniti sve onako kao što bi čovjek poslije želio da je učinio“. Arrupe mu je odgovorio da mu je on (sudac) bio dobročinitelj jer mu je ideal trpljenje za spasenje Japana, na što je glavni sudac odgovorio: „Propovijedajte, propovijedajte takvu vjeru! Subarašii (divno)“.
JAPANSKI DUH JE SINTETIČAN. PRVO PRIKUPLJAJU SVE DETALJE A NA KRAJU ZAKLJUČUJU. ZAKLJUČAK NIJE PREDODREĐEN, TAKO POSTIŽU OBJEKTIVNOST.
Također za vrijeme boravka u zatvoru, zatvorski čuvar je Arrupeu, u vezi obaveznog jutarnjeg poklona caru pri podizanju zastave, predložio da se postavi tako da gleda prema svojoj kapelici i tako klanja svojem Bogu (a ne caru koji je službeno bio i bog, što, čuvar je znao, Arrupe ne priznaje).
IZ OVOG PRIMJERA VIDI SE ISTANČANOST JAPANSKOG DUHA.
5) Nakon eksplozije atomske bombe poginulo je 200.000 ljudi, većina je umirala više sati i dana u ogromnim mukama, o čemu Arrupe svjedoči u knjizi. Isusovci su odmah organizirali bolnicu za prihvat ranjenika, žrtava infracrvenog začenja. Vrijedno je citirati nekoliko mjesta iz knjige iz kojih se vidi koliko se Japanci mogu samosvladavati i podnositi bol:
„Rane smo morali dezinficirati bez kloroforma ili morfija jer tada nismo imali ni jednog jedinog narkotičnog sredstva. Taj posao uzrokovao je kod onih koji su imali više nego trećinu otvorene kože nepodnošljive muke tako da su se od bolova previjali, ali im nikad nije izašao nikakav povik iz usta. To je još jedan dokaz u prilog japanskog samosvladavanja i strpljivosti. Teško je naći na Zemlji još jedan narod koji može toliko trpjeti.“
Treći dan nakon eksplozije došao je najteži slučaj (muž od 23 godine), sa spaljenom kožom od bokova do glave, dovela ga je žena (20) i molila za pomoć, pred mjesec dana su se vjenčali:
„Gnoj koji se zgusnuo duboko u ranama i bio prekriven tvrdom korom, nije htio napolje. ... Latio sam se posla na način koji je trebao da mu donese ozdravljenje u budućnosti, ali i bolove u sadašnjosti. ... U agoniji onih sati, za kojih sam bio njegov mučitelj, ponavljao je, na naše čuđenje, s naprezanjem volje i s prekidanim drhtavim glasom: „Samo naprijed! Učinite sve! Izdržat ću! Samo me spasite!“. ... Osam mjeseci kasnije oboje su izašli iz naše kuće ... Išli su sretni, nasmiješeni ...“
Ogromno samosvladavanje pokazao je i dječak kojem su čitava leđa bila gnojna:
„Kako li je samo sa svojih trinaest godina podnosio boli koje mu je zadavalo liječenje! Ponašao se kao odrasli Japanac. Previjao se, brzo disao, ali nije vikao. Tek me je sve prodornije gledao, suzdržavajući suze.“
Isusovci su liječili mnogo stotina ranjenih, uz samo jedan smrtni slučaj, svi su ozdravili.
ARRUPE SE UVJERIO U GOLEMO SAMOSVLADAVANJE, STRPLJIVOST I PODNOŠENJE BOLI JAPANACA.
6) Arrupe također piše: „Nakon Drugog svjetskog rata Amerikanci su donijeli bejzbol u Japan. Upitan od novinara što misli o bejzbolu, japanski ministar obrazovanja je odgovorio: „Mač i loptu trebalo bi u Japanu upotrebljavati s istom ozbiljnošću i s istom ljubaznom brižljivošću kao što su to samuraji činili sa svojim mačevima. Igri nedostaje pravo dostojanstvo. Prejako uzbuđuje gledaoce tako da oni dapače galame“.“.
JAPANCI PRIHVAĆAJU SAMO ONO ŠTO SE SE UKLAPA U NJIHOVU KULTURU A NE ONO ŠTO BI JU RAZARALO, TAKO I IGRANJE BEJZBOLA.
Opisani primjeri govore o duhovnosti Japanaca prije 70 godina. Danas su se i Japanci promijenili, duhovnost je erodirala. Na primjer, prosječni Japanac ne zna više da je KAIZEN ETIČKO NAČELO (koje kaže da je svatko dužan unapređivati sustav u kojem djeluje, tako da on stalno evoluira i stalno je optimalan), već misle da je to neki oblik djelovanja radnika. Podsjetimo se da su samuraji sami predložili (koncem 19. stoljeća) da se Japan, za vlastito dobro, treba modernizirati iako je ta modernizacija ukinula same samuraje. DAKLE, PRETPOSTAVILI SU KORIST SUSTAVA U KOJEM DJELUJU (DRŽAVE JAPAN) VLASTITOJ KORISTI. Neki samuraji su se pobunili (protiv njihovog ukidanja) ali je pobuna tragično završila.
(6) UKIDANJE ROPSTVA U EUROPSKIM ZEMLJAMA:
Prva je u Europi ropstvo potpuno zabranila Dubrovačka republika na dan 27. siječnja 1416. Na mnogogodišnju inicijativu svećenstva katoličke Crkve u Americi, porobljavanje domorodaca je zabranio španjolski kralj Karlo V 1542. godine ('Leges Nuevas' – 'Novi zakoni'). Najpoznatiji borac za ljudska prava indijanaca je bio biskup (kasnije dominikanac) Bartolome de las Casas, koji se za prava domorodaca borio 50 godina. Za njega se drži da je 'otac ljudskih prava'. Radi velikog otpora veleposjednika, Novi zakoni se nisu svugdje uspjeli primijeniti. Treba ipak primijetiti da je u Latinskoj Americi u znatno većoj mjeri sačuvano domorodačko stanovništvo i njihova predkolumbijska kultura nego što je to slučaj u Sjevernoj Americi. Treba istaknuti i isusovce, koji su uspješno u latinskoj Americi organizirali, u tzv „redukcijama“, domorodačko stanovništvo za uspješan život u modernom svijetu. Zbog tih i drugih humanih aktivnosti isusovaca, pod pritiskom kolonijalnih katoličkih zemalja (Francuska, Španjolska, Portigal) prijetnjom da će izaći iz Katoličke crkve, papa je ukinuo isusovce (red Družbe Isusove). Danas na Svijetu ima 12 do 27 milijuna robova, najviše u južnoj Aziji. Najčešće je to dužničko ropstvo.
(7) PRAVA ŽENA I KATOLIČKA CRKVA:
Katolička crkva, za razliku od protestanata, ima znatno veći kult Bogorodice Marije, što potiče na priznanje većeg dostojanstva žena. Veliki je kult i Marije Magdalene. U Hrvatskoj, poznati borac za jednakost žena bila je svestrana i veoma obdarena novinarka i književnica Marija Jurić Zagorka. Posebnu potporu za svoj rad je imala od strane biskupa Josipa Jurja Strossmayera kao i od nadbiskupa Stepinca. Zahvaljujući toj potpori, postigla je mnogo na putu ostvarenja jednakosti žena. Nasuprot tome, kritizirana je od strane nekih 'muških' veličina, kao što su književnici Matoš i Krleža.
(8) RIMSKA CESTA U BELGIJI – GRANICA SJEVERA I JUGA EUROPE:
Stara rimska cesta u Belgiji nekad je razdvajala Rimsko carstvo (na jugu) od germanskih plemena (na sjeveru) a sada razdvaja Valonce (južno) i Flamance (sjeverno od ceste). Flamanci imaju više a Valonci manje vrlina stanovnika zemalja u kojima nema krize. Flamanci postaju sve bogatiji od Valonaca, dok su istovremeno od njih skromniji, marljiviji itd, pa dolazi do sve veće razlike između flamanskog (sve bogatijeg) i valonskog (siromašnijeg) dijela Belgije. Nekad te razlike nije bilo, Valonci su bili direktori a Flamanci su na nižim radnim mjestima marljivo radili te se razlika između flamanskog i valonskog dijela Belgije nije previše primjećivala. Flamanci su porijeklom germani izvan Rimskog carstva (gdje se je rad cijenio) a Valonci porijeklom Gali iz Rimskog carstva (gdje se rad nije cijenio) i to porijeklo izgleda da utječe na njihove sadašnje vrline. Ipak, ne može se reći da gospodarska kriza vlada na čitavom području nekadašnjeg Rimskog carstva. Može se izdvojiti područje Švicarske, sjeverne Italije, Austrije gdje su, nakon raspada Rimskog carstva, prevladavali nadošli barbari, germanska plemena. Germanska plemena su više cijenila rad, bolje su postupali sa svojim robovima nego što se u Rimskom carstvu postupalo sa slobodnim seljacima a pogotovo s robovima.
Ovaj material je treća, izmijenjena i dopunjena, verzija. Prve dvije verzije su:
Prva verzija, 13.08.2012: http://www.eho.com.hr/news/kako-izaci-iz-gospodarske-krize/6695.aspx
Druga verzija: 10.10.2015: http://www.eho.com.hr/news/analiza-uzroka-gospodarske-krize/10456.aspx