LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Teže je nego devedesetih
https://www.monitor.co.me/ljupka-kovacevic-anima-teze-je-nego-devedesetih/
Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država
MONITOR: Otkako se u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?
KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini ali percipiram vanjsku utišanost i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila, na Trgu od oružja ispred stuba srama, neosvijetljena ogromna jelka,kolona ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u scenu filma iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen čitav poslanički klub,pokazana arogancija jednoumnika I predaja moći opozicije u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika. Vidim posledicu I razumijem. U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje I iracionalnog, “odbranu” svetog, zaštićeni moćnom institucijom.
MONITOR: Porast nacionalnih tenzija i identitetskih pitanja vratio nas je nazad, u atmosferu devedesetih. Koliko je to opasno po društvo koje se sa duhovima i mrakovima devedesetih guši tri decenije?
KOVAČEVIĆ: Ne slažem se sa ljudima koji kažu da smo vraćeni u devedesete , pamtim dobro devedesete . Pamtim uzburkanost , mitinge, govore političara , poruke vjerskih vođa, strah , glasnost , zastrašivanja, ubjeđivanja , medijsku propagandu , pronalaženje kostiju predaka i zaklinjanje u kosti … Ovo je drugačije i teže. Možda je došlo vrijeme da se “rat vrati kući” sa oružjem (možda zaslužujem kaznu za uznemiravanje javnosti , to je modereno ovih dana u CG). U stvari , rat nije ni prestajao svih ovih godina, vođen je samo drugim sredstvima . Obučeno i iskusno rukovodstvo brižljivo je čuvalo “plamen ” nacionalnih podjela sa ratišta u okruženju kao dobitnu kartu na svim izborima. Nije bilo diskontinuiteta , nije bilo lustracije, nije došlo do suočavanja sa zločinima ni sudski a kamoli društveno –politički i moralno. Moć je koncentrisana u rukama jednog čovjeka sa najorganizovanijom partijom , podršku su davali oportunisti i konformistii izrasli iz antiratnih partija, pa kada je prifalilo i iz nacionalnih. Značajno je koristila i mantra o ulasku u EU, pa se prilično benevolentno gledalo na djelovanje SPC, saučesnike iz ratova devedesetih, uz podršku širenja i drugih vjerskih uticaja kod ljudi.
Pod okriljem sekularne države institucije su podržavale i podsticale vjerska ubjeđenja i prilježno su uklonjeni iz javnosti oni koji kritički promišljaju, nezavisno djeluju .Rezultat je vidljiv na ulicama, ljudi koji nikad nisu izašli na ulicu da brane dobrobit svoje porodice i kvalitet života izašli su da brane svetinje . Nije nerazumljivo. Kad prestane politika (dijalog) ili su popovi ili topovi ili zajedno. Dobro bi bilo da je ovo što se dešava samo pritisak na političare da promijene zekon. Ako dođe do sukoba neće biti zbog mrakova devedesetih već zbog pažljivo i detaljno isplaniranog sukoba u kojemu će traume iz prošlosti i nerazriješena identitetska pitanja biti “zavjesa” u borbi za vlast, dominaciju i očuvanje imovine onih koji su svih ovih godina izbjegavali zakon o nelegalno stečenoj imovini. Poslednje pohare usvojenim budžetom zamaskirne su “ugroženošću” države.
MONITOR: U proljeće prošle godine, hiljade građana tražili su bolji život i smjenu korumirane i kriminalne vlasti. Danas na ulicama hiljade građana protestuje zbog Zakona o vjerskoj zajednici. Vidite li razliku i šta ona znači?
Razlika je velika . Ono su bili građanski protesti , ovo su litije sa religioznim diskursom i političkim ciljem (izmjenom zakona). Uzrok je bio teška ekonomska i socijalna situacije većine ljudi a povod je bio vidljivi dokaz o kriminalu i korupciji vodeće partije ,nezakonitog ponašanja najviših državnih činovnika . Zahtijevana je odgovornost i promjena politika. Veliki broj građana na prošlogodišnjim protestima je bio iskorak građanske svijesti ( ne prvi ali spontan) i velika opasnost po režim .Brzo je ugušen, jakom antipropagandom, nedoraslom opozicijom i neiskustvom slobode . Na litijama se ne iskazuje snaga pojedinca već snaga grupe (kolektivne svijesti) poslušnost i povjerenja u vođu. Sa nezavisnim građanima se teško manipuliše sa zavisnima lagano.
MONITOR: Desničarenje je na djelu šta je s ljevcom, i kakva je sudbina građanske Crne Gore?
KOVAČEVIĆ: Ne bih gledala bipolarno, svaka bipolarnost sadrži dogmatičnost . Rekla bih – ni lijevo , ni desno nego svojim putem . Istini za volju , voljela bih više ljevičarenja. Ono što je već jasno na globalnom planu da nas je kapitalizam u liku neoliberalizma, neokolonijalizma i neofašizma doveo do granice održivosti i I da su neminovne promjene. U Crnoj Gori u opštoj mentalnoj i moralnoj konfuziji partije “dugog trajanja” su bez ideje , prema potrebi tj. interesima, čas lijevo čas desno, čas nacionalno, čas ravnopravno, čas vjerujući, čas ateisti , govor demokratski-vladanje autoritarno prema prilici i sagovorniku. Kod većine, hjerarhija i zavisnost . Sa takvom zavisničkom( autoritarnom) sviješću ne može se stići daleko. Možda sam rekla da neće doći misleći na to da ja to neću doživjeti ,u svijetu su vidljiva gibanja i inicijative, kod nas , gledajući sadanju situaciju daleko smo čak i od ljevice.
MONITOR: Kazali ste nedavno da se plašite naoružanih ljudi, klerikalizma i nacionalizma, a u realnosti Crne Gore najviše – bahatih, pohlepnih i manipulativnih političara. Zašto?
KOVAČEVIĆ: To mi je iskustvo sa političarima već pola vijeka, niko me nije iznenadio, vrlo su dosledni kada se dočepaju vlasti , najčešće milošću svog šefa a ne na izborima i na konkursima a onda za očuvanje svojih privilegija upotrijebe sve što im je u dometu (policiju, vojsku, crkvu, nacionalizam) protiv onih koji sui m omogućili da budu birani. Ta vrsta neodgovornosti političkog i profesionalnog nemorala dovela nas je do toga da većina realnost gleda očima jednog čovjeka a i svijet nas gleda samo kroz lik i djelo tog čovjeka. Da dodam ,proizvodnju i kupovinu oružja i militarizaciju svijesti (stvaranje neprijatelja) vidim kao najveću svjetsku opasnost.
MONITOR: Ocijenili ste i da nam ostaje da se nadamo da će ovaj sukob DPS I SPC završiti kompromisom, da i SPC-u ne treba građanski rat. A DPS-u?
KOVAČEVIĆ: Mislim da nikom ne treba rat . Mislim da su u igri veliki ulozi ( ne samo zakon) za obije strane ( SPC i režim). Mislim da nemamo adekvatne informacije, propagandni rat je aktivan , ne znam što se “iza brda valja”. U odgovoru na pitanje kome najviše treba sukob u Crnoj Gori leži odgovor ali nemamo konsenzus oko toga pa nemamo ni adekvatne odgovore. Koncentrisana moć u rukama jednog čovjeka, koji može da suspenduje sve institucije i procedure ne sluti na dobro,postoji velika vjerovatnoća da će lakše posegnuti za silom nego za dijalogom . Jednostavnije je i efikasnije , naročito ako su ljudski životi postali samo broj ili statistika.Naročito kada sa političkog terena ( vlastite odgovornosti) možete da prebacite loptu na neki drugi nacionalistički ili vjerski teren u čemu zdušno pomaže propaganda iz Srbije. DPS već godinama nema većinsko povjerenje, iskoristili su sve boje u svoju korist. Ostala je samo crna.
MONITOR: Vjerujete li da će doći do kompromisa?
KOVAČEVIĆ: Ne znam . Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država . Vjerovala sam da je moguće u ovako bogatoj zemlji sa ovako malo stanovništva “preskočiti vijek” ali je nedostajao “začin C” – politička volja( uvijek sam se suprostavljala onima koji su izazove u promjenama pripisivali mentalitetu) onih koji su u ratnom vihoru došli na vlast I koji je se ne žele odreči . Njima je lakše ponoviti prošlost , znaju da cijenu plaćaju siromašni i nedužni … Dok ovo pišem “grupa građana” na Cetinju je organizovala protest odbrane Cetinja. U diskursu je zakoračila ka tumačenju namjera – dobronamjerni su dobro došli a zlonamjerni nisu ? Baš pred mogućim dogovorima predsjednika vlade i mitropolita Amfilohija ! Predsjednik države koji je bio prepustio zakon vladi je za trenutak ušao u prostor dogovaranja a onda se ponovo povuko, još nije pravo vrijeme za njegov nastup iako je direktno prozvan od crkvenog poglavara kao “poglavar “ Crne Gore. .. Na ulicama su danas građani koji tumače namjere SPC I namjere Srbije, oni ne reaguju na zakon . Danas smo bliže sukobu nego juče gledajući ikonografiju I govor.
MONITOR: Jeste li izbrisali iz misli Balaševićevu pjesmu Putuj Evropo koja vam je pala na pamet krajem godine
KOVAČEVIĆ: Ostajem sa njom, sve manje zainteresovana, tužnija. Bliža “Dnu dna” čekam da se naljutim. Nije utješno što ni Evropa ne zna tačno kojim putem putuje. Može se desiti da ona slijedi naše iskustvo u svojim tumaranjima.
MONITOR: A putuje li Crna Gora, odlazi li od sebe same?
KOVAČEVIĆ: Voljela bih da ne putuje, privlačna je i bogata . Voljela bih da se mi koji tu živimo suočimo sa sobom sa potcijenjenošću i samopotcjenjivanjem što proizilazi iz godina sirotinje, nasilja , patnje , bratoubilaštva, gubitaka i bola. Zauzdati “slavnu “ prošlost i izbjeći zaklinjanje u “čast i poštenje”bio bi važan korak. Vjerujem da je to moguće jer vjerujem u dobro u ljudima i ljuta sam što tom dobru ovaj sistem nije dao šansu. Svaka kriza ima potencijal napretka, ne dozvoljava da zadržite stanje u kojem jeste , izlasci iz nje su ili zaglavljenost, vraćanje u prošlost ili nesigurnost drugačije budućnosti . Imam pravo da se nadam.
Milena PEROVIĆ KORA
SLIKE KAKVE CRNA GORA NE PAMTI Desetine hiljada građana na ulicama, borba za odbranu svetinja na vrhuncu, u nedelju NAJMASOVNIJI SKUP U ISTORIJI
https://www.blic.rs/vesti/politika/slike-kakve-crna-gora-ne-pamti-desetine-hiljada-gradana-na-ulicama-borba-za-odbranu/p4mzjdy
Ć