Luka Tripković,1947.
hrvatski novinar i publicist
Djela,
"Vremenske zone:
razgovori, susreti", Jaspra, Zagreb,
1995.
"Zašto volim
nogomet", suautor Zvonimir Vukelić, Jaspra, Zagreb, 1997.
"Tebi, Zagrebe,
govorim", Naklada Ljevak, Zagreb,
2002.
U ovoj knjizi, koju
je složio iz razmišljanja prijatelja, suradnika ili ljudi za koje jednostavno
zna da o Zagrebu žele i umiju reći nešto vrijedno čitanja, autor pokazuje kako
se gradovi, pa tako i Zagreb, vole preko prijatelja koji u njima ostaju kada ti
odlaziš, zbog posebnog, nezamjenjivog ozračja djetinjstva koje ne možeš naći
nigdje nego tamo gdje si djetinjstvo doživio, gdje su ti roditelji, gdje znaš
svaki kamen u parku s klupom za prvu ljubav, kamen u zgradi koji je ugradio tko
zna tko, a ti ga zbog protekla vremena doživljavaš kao osobnu baštinu kao
prostor u koji je ugrađen i dio tvoje povijesti.
Hrvatski testament,
Jaspra, Zagreb, 2005.
NOVINSKI INTERVJUI ILI PITANJEM DO ISTINE
Premda je uvriježeno
mišljenje da novine i novinski tekstovi žive samo jedan dan, s vremena na
vrijeme pojave se ukoričena izdanja u kojima nekadašnji tekstovi objavljeni u
novinama počinju »živjeti« na drugačiji način. Jedan od takvih primjera knjiga
je »Hrvatski testament« dugogodišnjeg novinara Luke Tripkovića, koji je u svojoj petoj knjizi objedinio razgovore i
dojmove o poznatim ličnostima koje je susretao tijekom svog tridesetogodišnjeg
profesionalnog života
Novinar bez žutih
misli
U muzeju Mimara,
predstavljena je peta knjiga zagrebačkog novinara Luke Tripkovića
"Hrvatski testament" s mnogobrojnim intervjuima i osvrtima na
intervjue koje je napravio tijekom tridesetogodišnje karijere. "Ovo nije
prva knjiga sabranih novinarskih intervjua, no unikatna je po tome što sadržava
ne samo osvrte na ostvarene intervju nego i minijature u kojima govori o
dogovorima koji iz nekog razloga nisu realizirani. To knjigu čini jedinstvenom
i daje joj životnost. Neki bi novinari propale dogovore skrivali kao zmija
noge, no i takve anegdote dio su novinarskog života. Tako na primjer glumca
Alaina Delona Luka Tripković pokušava intervjuirati već dvadeset godina, ali
sve se uvijek zadrži na obećanjima", rekao je Ivo Žanić, profesor
stilistike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Sin autora Eduard
Tripković kazao je da je tajna uspješnosti njegova oca u tome što posjeduje
rijetku karakternu osobinu, a to je da zna slušati i čuti vrijednu misao. Sam
autor Luka Tripković u svom kratkom govoru izjavio je: "Najdraže od svega
mi je što ova knjiga može poslužiti i mladim novinarima jer, kako je u
predgovoru napisao moj prijatelj Renato Baretić, ima i edukacijsku ulogu".
Dodao je da dobar novinar treba cijeniti sebe, poštovati drugoga bez
"žutih» primisli", treba biti dobro pripremljen i nikada ne smije
dopustiti da on ili sugovornik dominira razgovorom.
Čarli: život koji
traje, Durieux, 2009.
Višegodišnja upornost
s pokrićem u prikupljanju prisjećanja i razmišljanja o višestrukoj legendi i
igraču NK Dinama i nezaobilaznom vlasniku kultnog kafića Charlie u središtu
Zagreba Mirku Čarliju Braunu, omogućila je Luki Tripkoviću, novinaru i autoru cijele
jedne male biblioteke političkih i sportskih, što će reći društvenih
svjedočanstava (Vremenske zone, Hrvatski testament, Tebi, Zagrebe, govorim,
Neponovljivi Dražan Jerković, Zašto volim nogomet, Football Connexion),
ostvarenje knjige Čarli - Život koji traje. Na tragu dosadašnjih publicističkih
izazova, Tripković još jednom dokazuje umijeće okupljanja onih glasova koji će
o odabranoj temi znati izreći najbitnije. Stoga i to impresivno višeglasje u
slučaju Mirka Brauna, popularnog Čarlija. Bez nadglasavanja, uz nemalo humora i
opće dobrohotne blagosti, četrdestak se istaknutih imena hrvatskoga društvenog
života na oko dvije stotine stranica sad anegdotom, svjedočanstvom iz prve
ruke, sad vicem ili malim traktatom raspričalo o čovjeku koji je za one što su
ga poznavali bio sinonim gostoljubivosti i veseljem zalivenog raspoloženja.
Onima pak koji će ga upoznavati listajući stranice ove monografije, koja donosi
i seriju nikada objavljenih fotografija iz obiteljskog albuma, kako će se divu
iz srca Zagreba poput hologramske snimke obrisi sve jasnije nazirati, dat će
naslutiti osobu za koju bi voljeli da su je i uživo upoznali. I s kojom bi
potom poželjeli prevaliti i dio puta. Autor knjige Čarli ? Život koji traje u
uvodnom slovu prisjeća se prapočetka: ?Počeli smo dogovarati knjigu o njemu, a
on će, pogledavši desno-lijevo, šaptom, pričekajmo, pričekajmo, polako, ne
žuri, bit će uskoro mnogo zanimljivijih događaja od mojih
nogometno-ugostiteljskih iskustava.? Godina je bila 2000. Zatitrala je i
Čarlijeva politička struna, te je ton koji se rađao potpisima podrške budućem
hrvatskom predsjedniku ? potpisima koji su pristizali i Čarlijevom zaslugom ?
odjeknuo znatno šire od perimetra sportsko-folklorno-gastronomskih užitaka.
Nastavak je poznat. I sagledivije nam je Tripkovićevo inzistiranje na
višeglasju. Spominjući se Čarlija, među tekstovima koji slave danas sve
odsutniji pogled duha dobrote, dvojica će se autora u naslovima svojih
prisjećanja beskompromisno odlučiti za imenicu ? idol. A netko je (strpljenje,
već će nam se razotkriti) zaželio i svojevrstan Čarlijev kip slobode.
Idolopoklonstvo? Kaj god! Monografija Luke Tripkovića Čarli ? Život koji traje
prizvala je dobri duh Čarlijev. A protagonist mu se snagom duhovne
teleportacije s veseljem i odazvao.
Zagrebačke istine,
Jaspra, Zagreb, 2011.
Što povezuje
kanotijere, pelice, đubote i zagrebački Autobusni kolodvor? I kakve sve to
skupa ima veze s Bundekom, cirkusom Vargas i zmijom udav koja je od glave do
repa dugačka 15 metara, a od repa do glave 20 metara? Kako to da je John Lee
Hooker Zapruđanac i kakve veze imaju jedan neobičan burek, klupica, Karl Marx i
Vjekoslav Majer sa svime time? Što
povezuje Cvjetnjak s friškim kruhom, a mlijeko i jogurt sa Zvonimirovom ulicom?
Jesu li kurve, makroi, džepari, šverceri ikako povezani s Klubom književnika na
Jelačić placu, Klubom likovnih radnika na Starčevićevom trgu i Klubom filmskih
radnika na Britancu? Kakve opet to ima
veze s nogometom, Parizom i Zolinim J'accuse? Hoće li kućice sa cvijećem na
Preradovićevu trgu 2178. godine lebdjeti iznad zemlje i vrtjeti se u smjeru
kazaljki na satu, a Zagreb
pomoći spasiti svemir? I na kraju, je li, ma gdje rođeni, ipak najljepše na 16.
meridijanu?
Sve to i puno, puno
više drugoga otkrit će vam tridesetak autora u ovoj zbirci priča o Zagrebu i njegovim
istinama
Silvana Menđušić,Sunčica
Dolušić,Božo SušecVladimir Lulić,Vlasta Jasprica Hrelec
Morana Stinčić,Ivica
Blažičko,Oka Ričko, Kostadinka Velkovska,Ivo Lučić Dragutin
Lučić Luce,Leda Lulić,Željko Zima ,Marinko Goldberger,Siniša Pavić
Pero Močibob,Krasnodar Rora,Nives Opačić,Tomislav Juranović,Milan Žigić
Majda Tafra-Vlahović,Boris
Volčanšek,Goran Štefanić,Diana Rexhepi,Luka Tripković,Andro Vitoš,Luka Marotti,Branimir
Vukina,Vlado Sviben,Davor Komerički
Fotosi,štiva
http://www.google.com/search?q=luka+tripkovi%C4%87&hl=hr&client=opera&hs=0TG&rls=en&channel=suggest&prmd=imvnso&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=BXyBUPjEC-OA4gT_oIHICw&ved=0CDcQsAQ&biw=1024&bih=632
Edouard Tripković
Katayama, voditelj ureda Hrvatske turističke zajednice u Tokiju:
Konnichiwa! Japanci
su ludi za Hrvatskom
http://www.slobodnadalmacija.hr/Biznis/tabid/69/articleType/ArticleView/articleId/65273/Default.aspx