Autor: redakcija
Datum objave: 19.10.2012
Share
Komentari:


Luka Tripković

novinar i publicist

Luka Tripković,1947. hrvatski novinar i publicist

Djela,

"Vremenske zone: razgovori, susreti", Jaspra, Zagreb, 1995.

 

"Zašto volim nogomet", suautor Zvonimir Vukelić, Jaspra, Zagreb, 1997.

 

"Tebi, Zagrebe, govorim", Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.

U ovoj knjizi, koju je složio iz razmišljanja prijatelja, suradnika ili ljudi za koje jednostavno zna da o Zagrebu žele i umiju reći nešto vrijedno čitanja, autor pokazuje kako se gradovi, pa tako i Zagreb, vole preko prijatelja koji u njima ostaju kada ti odlaziš, zbog posebnog, nezamjenjivog ozračja djetinjstva koje ne možeš naći nigdje nego tamo gdje si djetinjstvo doživio, gdje su ti roditelji, gdje znaš svaki kamen u parku s klupom za prvu ljubav, kamen u zgradi koji je ugradio tko zna tko, a ti ga zbog protekla vremena doživljavaš kao osobnu baštinu kao prostor u koji je ugrađen i dio tvoje povijesti.

 

Hrvatski testament, Jaspra, Zagreb, 2005.

NOVINSKI INTERVJUI ILI PITANJEM DO ISTINE

Premda je uvriježeno mišljenje da novine i novinski tekstovi žive samo jedan dan, s vremena na vrijeme pojave se ukoričena izdanja u kojima nekadašnji tekstovi objavljeni u novinama počinju »živjeti« na drugačiji način. Jedan od takvih primjera knjiga je »Hrvatski testament« dugogodišnjeg novinara Luke Tripkovića, koji  je u svojoj petoj knjizi objedinio razgovore i dojmove o poznatim ličnostima koje je susretao tijekom svog tridesetogodišnjeg profesionalnog života

Novinar bez žutih misli

U muzeju Mimara, predstavljena je peta knjiga zagrebačkog novinara Luke Tripkovića "Hrvatski testament" s mnogobrojnim intervjuima i osvrtima na intervjue koje je napravio tijekom tridesetogodišnje karijere. "Ovo nije prva knjiga sabranih novinarskih intervjua, no unikatna je po tome što sadržava ne samo osvrte na ostvarene intervju nego i minijature u kojima govori o dogovorima koji iz nekog razloga nisu realizirani. To knjigu čini jedinstvenom i daje joj životnost. Neki bi novinari propale dogovore skrivali kao zmija noge, no i takve anegdote dio su novinarskog života. Tako na primjer glumca Alaina Delona Luka Tripković pokušava intervjuirati već dvadeset godina, ali sve se uvijek zadrži na obećanjima", rekao je Ivo Žanić, profesor stilistike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Sin autora Eduard Tripković kazao je da je tajna uspješnosti njegova oca u tome što posjeduje rijetku karakternu osobinu, a to je da zna slušati i čuti vrijednu misao. Sam autor Luka Tripković u svom kratkom govoru izjavio je: "Najdraže od svega mi je što ova knjiga može poslužiti i mladim novinarima jer, kako je u predgovoru napisao moj prijatelj Renato Baretić, ima i edukacijsku ulogu". Dodao je da dobar novinar treba cijeniti sebe, poštovati drugoga bez "žutih» primisli", treba biti dobro pripremljen i nikada ne smije dopustiti da on ili sugovornik dominira razgovorom.

 

Čarli: život koji traje, Durieux, 2009.

Višegodišnja upornost s pokrićem u prikupljanju prisjećanja i razmišljanja o višestrukoj legendi i igraču NK Dinama i nezaobilaznom vlasniku kultnog kafića Charlie u središtu Zagreba Mirku Čarliju Braunu, omogućila je Luki Tripkoviću, novinaru i autoru cijele jedne male biblioteke političkih i sportskih, što će reći društvenih svjedočanstava (Vremenske zone, Hrvatski testament, Tebi, Zagrebe, govorim, Neponovljivi Dražan Jerković, Zašto volim nogomet, Football Connexion), ostvarenje knjige Čarli - Život koji traje. Na tragu dosadašnjih publicističkih izazova, Tripković još jednom dokazuje umijeće okupljanja onih glasova koji će o odabranoj temi znati izreći najbitnije. Stoga i to impresivno višeglasje u slučaju Mirka Brauna, popularnog Čarlija. Bez nadglasavanja, uz nemalo humora i opće dobrohotne blagosti, četrdestak se istaknutih imena hrvatskoga društvenog života na oko dvije stotine stranica sad anegdotom, svjedočanstvom iz prve ruke, sad vicem ili malim traktatom raspričalo o čovjeku koji je za one što su ga poznavali bio sinonim gostoljubivosti i veseljem zalivenog raspoloženja. Onima pak koji će ga upoznavati listajući stranice ove monografije, koja donosi i seriju nikada objavljenih fotografija iz obiteljskog albuma, kako će se divu iz srca Zagreba poput hologramske snimke obrisi sve jasnije nazirati, dat će naslutiti osobu za koju bi voljeli da su je i uživo upoznali. I s kojom bi potom poželjeli prevaliti i dio puta. Autor knjige Čarli ? Život koji traje u uvodnom slovu prisjeća se prapočetka: ?Počeli smo dogovarati knjigu o njemu, a on će, pogledavši desno-lijevo, šaptom, pričekajmo, pričekajmo, polako, ne žuri, bit će uskoro mnogo zanimljivijih događaja od mojih nogometno-ugostiteljskih iskustava.? Godina je bila 2000. Zatitrala je i Čarlijeva politička struna, te je ton koji se rađao potpisima podrške budućem hrvatskom predsjedniku ? potpisima koji su pristizali i Čarlijevom zaslugom ? odjeknuo znatno šire od perimetra sportsko-folklorno-gastronomskih užitaka. Nastavak je poznat. I sagledivije nam je Tripkovićevo inzistiranje na višeglasju. Spominjući se Čarlija, među tekstovima koji slave danas sve odsutniji pogled duha dobrote, dvojica će se autora u naslovima svojih prisjećanja beskompromisno odlučiti za imenicu ? idol. A netko je (strpljenje, već će nam se razotkriti) zaželio i svojevrstan Čarlijev kip slobode. Idolopoklonstvo? Kaj god! Monografija Luke Tripkovića Čarli ? Život koji traje prizvala je dobri duh Čarlijev. A protagonist mu se snagom duhovne teleportacije s veseljem i odazvao.

 

 

 

Zagrebačke istine, Jaspra, Zagreb, 2011.

Što povezuje kanotijere, pelice, đubote i zagrebački Autobusni kolodvor? I kakve sve to skupa ima veze s Bundekom, cirkusom Vargas i zmijom udav koja je od glave do repa dugačka 15 metara, a od repa do glave 20 metara? Kako to da je John Lee Hooker Zapruđanac i kakve veze imaju jedan neobičan burek, klupica, Karl Marx i Vjekoslav Majer sa svime time?  Što povezuje Cvjetnjak s friškim kruhom, a mlijeko i jogurt sa Zvonimirovom ulicom? Jesu li kurve, makroi, džepari, šverceri ikako povezani s Klubom književnika na Jelačić placu, Klubom likovnih radnika na Starčevićevom trgu i Klubom filmskih radnika na Britancu?  Kakve opet to ima veze s nogometom, Parizom i Zolinim J'accuse? Hoće li kućice sa cvijećem na Preradovićevu trgu 2178. godine lebdjeti iznad zemlje i vrtjeti se u smjeru kazaljki na satu, a Zagreb pomoći spasiti svemir? I na kraju, je li, ma gdje rođeni, ipak najljepše na 16. meridijanu?

Sve to i puno, puno više drugoga otkrit će vam tridesetak autora u ovoj zbirci priča o Zagrebu i njegovim istinama

Silvana Menđušić,Sunčica Dolušić,Božo SušecVladimir Lulić,Vlasta Jasprica Hrelec   

Morana Stinčić,Ivica Blažičko,Oka Ričko, Kostadinka Velkovska,Ivo Lučić                                       Dragutin Lučić Luce,Leda Lulić,Željko Zima ,Marinko Goldberger,Siniša Pavić                       

Pero Močibob,Krasnodar Rora,Nives Opačić,Tomislav Juranović,Milan Žigić

Majda Tafra-Vlahović,Boris Volčanšek,Goran Štefanić,Diana Rexhepi,Luka Tripković,Andro Vitoš,Luka Marotti,Branimir Vukina,Vlado Sviben,Davor Komerički

Fotosi,štiva

http://www.google.com/search?q=luka+tripkovi%C4%87&hl=hr&client=opera&hs=0TG&rls=en&channel=suggest&prmd=imvnso&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=BXyBUPjEC-OA4gT_oIHICw&ved=0CDcQsAQ&biw=1024&bih=632

 

 

 

Edouard Tripković Katayama, voditelj ureda Hrvatske turističke zajednice u Tokiju:

Konnichiwa! Japanci su ludi za Hrvatskom

http://www.slobodnadalmacija.hr/Biznis/tabid/69/articleType/ArticleView/articleId/65273/Default.aspx

1118
Kategorije: Zanimljivosti
Nek se čuje i Vaš glas
Vaše ime:
Vaša poruka:
Developed by LELOO. All rights reserved.