Autor: admin
Datum objave: 11.07.2019
Share


Maja Perfiljeva

Indexi

Indexi

https://hr.wikipedia.org/wiki/Indexi


Autor Maja Perfiljeva

https://diskografija.com/umjetnik/maja-perfiljeva.htm


maja perfiljeva biografija

https://www.google.com/search?hs=Bz8&q=maja+perfiljeva+biografija&tbm=isch&source=univ&client=opera&sa=X&ved=2ahUKEwjS6ab8gKzjAhVxsYsKHapWCPMQsAR6BAgJEAE&biw=1880&bih=938


MAJA PERFILJEVA – BOKELJSKA ZAŠTITNICA UMJETNOSTI

https://www.vratimimojekrpice.com/blog/o-stvaralastvu-maje-perfiljeve

Velika kraljevstva i Bogu dosade, mali cvijet nikada.


Rođena Bokeljka, tačnije, na Prčanju, Maja Perfiljeva ostavlja  svojim djelom neizbrisiv trag na kulturu Boke Kotorske. Pored pisanja, ova skromna umjetnica bavi se slikanjem na svili i izrađivanjem odjeće. U svom životopisu na kraju knjige Tajanstva, iz 2010.godine navodi da je podneblje Boke utkalo u njena sjećanja najljepše uspomene: Postala sam neraskidivo vezana uz taj tajanstveno lijepi kraj. Mnogi umjetnici su u Boki pronalazili inspiraciju za svoje najljepše stihove ili prozna ostvarenja, mnogi su na bokeljskim valovima plovili kroz maštu svoga uma i na taj način stvarali djela koja zavrijeđuju pažnju ljubitelja umjetnosti. Vezani istim osjećanjem ljubavi i divljenja prema zlatno-plavom zalivu sreće, svako na svoj osoben način doživljava ovaj kraj, svako mu se sa radošću vraća. Pjesnik Frano Alfirević koji je svojim djetinjstvom bio vezan za Kotor, melanholično i sa sjetom opisivao je Boku kao izvor svog zadovoljstva, pišući: Nikad ti ne bih mogao reći zbogom, zemljo neizrecive ljepote…

Ni pjesnikinja Perfiljeva se nikada nije odvajala od svoje Boke, iako je obrazovanje stekla u Zagrebu i živi na relaciji Zagreb-Tivat. Iz srca se najljepše uspomene nikada ne mogu izbrisati. Djetinjstvo provedeno u Tivtu ne zaboravlja, svaki kamen svoje zemlje ponosno nosi sa sobom po svijetu, svaki treptaj bokeljskog sunca na dlanu dok valovi zapljuskuju obale njene istančane duše. Nijedna nevera ne može odnijeti iz srca umjetnika pejzaž kakav se krije u svakom kutku Boke.

Najljepše ljubavne pjesme napisala je za brojne muzičare iz Jugoslavije, a proslavila se nezaboravnim ostvarenjima Bokeljska noć i U bokeškoj noći modroj. Zadužila je Kotorane tekstovima koji se danas pjevaju u svakoj bokeškoj noći modroj, zvonkim glasovima šjora sa palaca i antikih taraca. Karnevalske svečanosti u Kotoru, kao i Bokeljska noć, počinju i završavaju se zvucima ovih pjesama. Bokeljska noć za koju je Perfiljeva dobila brojne nagrade, ima specifičnu sudbinu. Naime, nakon upornog insistiranja pjesnikinje dospjela je na festival i tako osvojila pažnju publike. Da nije bilo umjetničke upornosti i strastvene ljubavi prema svemu što ima prizvuk bokeljskog, pjesma se ne bi našla na takmičenju. Do srca ljudi koji imaju osjećaj za lijepu riječ – pjesma uvijek nađe svoj put. Sada se nijedna fešta ne može zamisliti bez stihova : Jedne će se noći lude, zapalit u nama vatre, čudit će se moje vale, kako zanos grli ljude… I zaista, nakon toliko godina, pjesma uspijeva zbližiti sve ljude koji vole umjetnost, Boku, i koji su poštovaoci njene zadivljujuće istorije.

Dugo prijateljstvo sa muzičarima grupe Indexi donijelo je pjesme poput: Sanjam, Da sam ja netko, Balada, Imaš me na duši (Na liniji Zagreb-Sarajevo), Voljela je sjaj u travi. Poznata sarajevska grupa slala je pjesnikinji muziku, a zatim bi, iz istančanog osjećaja za poeziju, nastajale najslušanije ljubavne pjesme u Jugoslaviji. Katkad bi Perfiljeva i preko telefona odslušala muzičku podlogu, a potom napisala stihove. Lirska duša pjesnikinje, bokeljski mentalitet i zvanje profesorice književnosti – sublimirano u jednoj kosmopolitskoj ličnosti, stvorilo je umjetnost za pamćenje. Mnogi jugoslovenski pjevači su sa zadovoljstvom izvodili pjesme koje je svojom nadarenom rukom pisala Maja Perfiljeva. Sjećanja dosežu do 1979.godine, kada je Ines nastupila na Zagbrefestu sa pjesmom Oda mladosti, zatim Kićo Slabinac 1985. sa pjesmom Ne pitaj me ništa noćas, takođe Zagrebfest. Pamtit će se izvođenje pjesme Bokeljska noć, 1988.godine koju je otpjevala Ksenija Erker. Pjesmu Hej mala otpjevali su 1979.godine Biseri, a tekst Moje su pjesme ljubavne izvela je poznata hrvatska glazbenica Radojka Šverko. Samo dio ovog putovanja kroz stvaralaštvo Maje Perfiljeve govori o njenoj kreativnosti, čistoj duši i nesumnjivom talentu. Nezaboravne stihove pjesme Na liniji Zagreb-Sarajevo (Imaš me na duši) izvodila je grupa Indexi, sa čijim članovima se pjesnikinja upoznala na jednoj probi u Opatiji, i tako stekla doživotno prijateljstvo. Proboj njenih zbirki koje prevazilaze okvire crnogorske kulture dokaz su svevrijednosti i sveprisutnosti lijepog u pjesmama. Univerzalna ljepota napisanog povezala je čitatelje i probudila emocije koje se uvijek vrednuju na isti način.

Motiv voza je čest u poeziji Perfiljeve. Putujući sa muzičarima kao autorica brojnih tekstova, upravo je u tim vozovima pronalazila inspiraciju, dovodeći u vezu taj prostor sa romantikom, sjetom, odlascima i intimnošću kupea. Tada je imala prilike da se osami, a samoća je za pjesnika uvijek ključ koji otvara prostore samog bića, u kome gospodare slutnje, snovi, skrivene misli i potajne želje:

Kroz prozor voza tražim te

niz tihe ravni slutim te

i bezbroj puta zamišljam

tvoj glas i oči – tvoje vitko tijelo

na liniji Zagreb – Sarajevo…

Pišući u muškom rodu, pjesme koje je najčešće izvodio Davorin Popović, poetesa je vapila da baš takve ljubavne riječi budu upućenje njoj, da je neko odlučno pozove na bijeg: vrati mi se, draga, ako treba pobjegni od svega, jer je život samo ovaj jedan, nema ništa, ništa izvan njega… Uranjala je u prostore sna, i to ne samo dok je pisala.. Snovima je prkosila surovoj i teškoj realnosti kojoj je bila svjedok, u koju je čovjek bačen andrićevski, bez svog znanja i bez svoje volje. Ako je književnost predodređena da zaustavi vrijeme u njegovom rušilačkom toku, onda je pjesnikinja uspjela da poezijom zaustavi u sadašnjosti sve ljepote prošlog. Omiljeni književnici Maje Perfiljeve su oni koji su rano spoznali bol i utapajući se u njega, pisali najljepša djela: Andrić, Krleža, Dis, Dobriša Cesarić, Crnjanski. Rado čita i ruske klasike, sa posebnom pažnjom jer  je podsjećaju na oca koji je porijeklom Rus. Ljubav prema ocu izrazila je u pjesmi Balada o mladiću i ruži.

 Pjesnikinja je nezadovoljstvo svijetom opisala u kultnoj pjesmi Da sam ja netko, koja je izvođena od strane mnogih muzičara. Ona bi, da može da promijeni svijet, učinila mnogo, i kao čovjek i kao umjetnik, jer, kako Šekspir zapaža: Pjesnik je jedini istinski čovjek.

Da sam ja netko

ne bi, ne bi ljudi

život proklinjali

sve bi ruže

zemlji poklanjali –

kako bi se živjelo

i kako bi se voljelo

i kako bi dobro bilo

da sam ja netko!

Trenuci bola, ljubavne žudnje i sjećanja koje je Perfiljeva duboko čuvala u sebi, kao šareni leptiri rasipali bi se u trenutku pjesničke inspiracije. Skromno i nenametljivo, osjećala je ljubav i svojim stihovima zagrlila čitatelje. I baš kao u njenoj pjesmi, postoje trenuci od kojih ti zastane dah, i svaki čitalac postaje dio njene poezije, dio njenih versa koji se suptilno nižu jedan za drugim. Kada piše o ljubavi, poetesin san uvijek izmiče pred njenim sjetnim očima. Nekada, jednostavno, nije suđeno, nekada je to samo san o sreći:

Nije nam bilo suđeno

Al’ ljubav je kao plima

I kako vrijeme prolazi –

Sve više u meni te ima…

Samoća je uvijek sinonim za stvaralačku moć i dihovnu inspiraciju, trenutak kada se pjesnik susreće sam sa sobom, a kada se taj susret pretoči u riječi nastaju stihovi poput ovih:

Nemam te

kad sam pokraj tebe

gubim se

sva mi hrabrost nekud nestane

moja duša ne da da ti otkrijem

da ti tiho šapnem volim te…

Maja Perfiljeva, veliko ime poezije mora i Boke, bokeških ulica, pjaceta i taraca, umjetnica je koju Bokelji s radošću dočekuju, koja ih vraća sebi samima, jer ona uvijek uspije da pronađe prave riječi za zajednička osjećanja. Nadživjeće pjesnikinja vrijeme i sebe samu, jer iskrena i čista poezija neukaljane duše ostaje zauvijek i nikada ne blijedi. Ona uvijek svijetli u dušama onih koji čitaju. Kod nježne pjesnikinje svaka je riječ jedna kap iz srca. Svakodnevna drama neizrecivoga pretvara se u bajku izrečenog, dok ruke Perfiljeve stvaraju umjetnost. Književnik Rade Drainac jednom je zapisao:

Moju reč kao krv čistu

I moje brige zavičajne,

Više od svih obeliska,

Vreme će večito da budi

Kao zarobljeni glas diska

U grudima ljudi.

Svoj zavičaj, mjesto gdje druguju brda i more, nosi uvijek sa sobom, i uvijek se vraća izvoru svog duha i vječite inspiracije. Ne opisuje daleke krajeve svijeta, ni željene zemlje i nepreplivana mora, već na papir, platno i svilu prenosi, za obične smrtnike često skrivene, nedokučive djeliće svoje Boke. Bokelji joj duguju mnogo, jer je svojim djelima zaustavila trenutke bokeljske ljepote, bure i bonace njihove duše. Perfiljeva u svom srcu nosi i Drainčeve brige zavičajne, i Disovu utopljenu nježnu dušu, i svaki kutak svoje zemlje koje povezuje ljubav kao kod Crnjanskog. Poezija će odolijevati svemu, preživjeće svako vrijeme, izdržati sve prepreke, i pronaći svoj put.Umjetnost koju stvara ruka Maje Perfiljeve, kao i sama ljubav, govori jezikom života i kao takva uvijek će biti pobjednik u susretu sa tamom i prolaznošću


Bokeljska noć - Vice Vukov

https://www.youtube.com/watch?v=rAR76GtQsa4


Splitski festival 1966., 1. nagrada publike,

Bokeljska noć - Vice Vukov  (Hrvoje Hegedušić - Maja Perfiljeva - Alfi Kabiljo),


Jedne će se noći lude

zapalit u nama vatre,

čudit će se moje vale,

kako zanos budi ljude.

Srce jednom mora planut

za sav život, za sve dane,

mora nekad poslije tuge

vjetar nosit naše lađe.

Zasjat će palaci, antike, tarace,

ćakulat će šjore, cije Gracijane.

Svi oriđinali i sve karampane,

hodit će na feštu za nas Kotorane.

Ali kada nakon slavlja

opet dođu noći duge

divne, plave, moje vale

znat će tješit svoje ljude!

Srce jednom mora planut

za sav život za sve dane,

mora nekad poslije tuge

vjetar nosit naše lađe.

Zasjat će palaci, antike, tarace,

ćakulat će šjore, cije Gracijane.

Svi oridjinali i sve karampane,

hodit će na feštu za nas Kotorane!



22
Kategorije: Glazba
Developed by LELOO. All rights reserved.