Marija Crnobori
http://sh.wikipedia.org/wiki/Marija_Crnobori
Marija Crnobori (Banjole, 1. 10. 1918) je jugoslavenska glumica. Stručnu učiteljsku školu završila je 1942., a zatim Glumačku akademiju je završila u Zagrebu u klasi Branka Gavelle.
Od 1941—1946 igrala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, zatim na Rijeci 1946—47. Godine 1947. u Beogradu se osniva Jugoslavensko dramsko pozorište. Na poziv prvog upravnika Bojana Stupice i Elija Fincija, dolazi u Jugoslavensko dramsko pozorište, kojem je ostala vjerna do kraja umjetničkoga puta.
Velika dama Beograda
http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:306416-Velika-dama-Beograda
Likovi Marije Crnobori na sceni veruju sve vere. Budućeg muža zaprosila pismom na 24 strane
photosi
https://www.google.hr/search?q=marija+crnobori&client=opera&hs=H3E&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=mH1HVOrCD4LIyAOQiILoDw&ved=0CB8QsAQ&biw=931&bih=600
MIRA STUPICA
http://dobarzivot.com/919/mira-stupica/
IVO ANDRIĆ
http://dobarzivot.com/193/ivo-andric/
BOJAN STUPICA
http://dobarzivot.com/203/bojan-stupica/
Marija Crnobori,1948. Stevan Hristić
https://www.youtube.com/watch?v=FKXaCZQXxI4
Nevjera (1953),film
https://www.youtube.com/watch?v=Mr7kPDTHa1Q
Režija: Vladimir Pogačić
Uloge: Marija Crnobori, Milivoje Živanović, Viktor Starčić, Severin Bijelić, Milena Vrsajkov-Dapčević
27.listopada,1938.,HNK Zagreb
75.obljetnica praizvedbe Držićeva Dunda Maroja, na sceni zagrebačkoga HNK,u adaptaciji i režiji Prof.Marka Foteza
Prvo – pravo - uprizorenje Dunda Maroja dogodilo se 27. listopada 1938. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, u režiji i prilagodbi Marka Foteza.
Petrunjela je bila Ervina Dragman, a Pomet Jozo Laurenčić Uspjeh te predstave bio je izniman, a za datum njezine premijere se kaže da - pripada onim historijskim datumima koji su obilježili povijest hrvatskoga glumišta. Zagrebačka Drama je s tom predstavom gostovala u Dubrovniku već 13. i 14. travnja 1939.
Od tada je Dundo Maroje na hrvatskim pozornicama uprizoren mnogo puta, a igrali su ga i u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Austriji, Finskoj, Švedskoj, Madžarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Turskoj, Rusiji, Italiji i svim zemljama bivše Jugoslavije.
Marko Fotez, Zagreb, 31. siječnja 1915. - Beograd, 3. prosinca 1976., hrvatski redatelj i književnik
Završio je slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara.
Prvi je za scenu priredio Marulićevu Juditu, a proslavio se i vrhunskom scenskom obradom zaboravljne komedije Dundo Maroje, Marina Držića.
Dr.Marko Fotez je zaslužan i kao urednik knjige hrvatskih komedija 17. i 18. stoljeća. Tako je od zaborava spasio više djela hrvatske književne baštine.
Pisao je komedije, operna libreta, pjesme i putopise, knjiga Theatralie, Knjiga Sadržaji opera, Zagreb,1938. i 1943.
photos
http://www.google.hr/search?q=marko+fotez&client=opera&hs=gRQ&channel=suggest&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=vRQSUuCGDIj14QTziYGgBw&ved=0CDAQsAQ&biw=1024&bih=651
Dubrovnik
I.sezona, 1950./ 8.- 21.IX.1950.,Festival dalmatinske renesansne književnosti
Marin Držić:„Dundo Maroje“,Jugoslavensko dramsko pozorište Beograd,R:Bojan Stupica,Ljetna pozornica, 8. i 9. IX.1950.
Nepoznati dubrovački autor iz XVII. st.:„Ljubovnici“, Narodno kazalište Dubrovnik, R:Miše Račić,Ljetna pozornica, 11.IX.1950
Nepoznati dubrovački autor (prema Moliereu): „Andro Štitikeca“,Narodno kazalište, Zadar, R:Šime Dundov,Ljetna pozornica, 12.IX.1950.
Martin Benetović:„Komedija od Raskota“, Narodno kazalište, Split,R:Kalman Mesarić,Ljetna pozornica, 13.IX.1950.
Večer poezije: Večer stare dubrovačke lirike,
Atrij Kneževa dvora ,16.IX.
Recitatori: Mira Župan, Marija Crnobori, Mato Grković, Ljudevit Galic, Nikša Štefanini
Marin Držić: „Skup“, Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, R:Branko Gavella,Ljetna pozornica, 20.IX.1950.
PREMINULA MARIJA CRNOBORI
http://jdp.rs/category/vesti-saopstenja/
Jedna od najznačajnijih glumica, najveća tragetkinja svog doba i članica Jugoslovenskog dramskog pozorišta od njegovog osnivanja, Marija Crnobori, preminula je 21. oktobra u 96. godini u svom stanu u Beogradu.
Rodila se u Istri, u malom mestu Banjole kod Pule, 1. oktobra 1918. godine. Njeni glumački počeci bili su u angažmanima u zagrebačkom HNK i Narodnom pozorištu u Rijeci, u kome je vrlo brzo postala prava zvezda scene.
Godine 1947, na poziv Bojana Stupice, sa rediteljem i suprugom Markom Fotezom je iz Istre je prešla u Beograd u koji donosi svoje glumačke talente, vrhunski profesionalizam i pravu posvećenost radu na izgradnji jednog novog teatra – Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Svoje najvažnije uloge ostvarila je na Velikoj sceni Jugoslovenskog dramskog: Sofoklovu Antigonu, Rasinovu Fedru, Šekspirovu Ledi Magbet (Magbet) i Reganu (Kralj Lir), Geteovu Ifigeniju (Ifigenija na Tauridi). Igrala je u prvoj predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Cankarevom Kralju Betajnove kao Francka; postala je stub-oslonac repertoara ove Kuće: naslovne uloge u dramama Ljubov Jarovaja K. Trenjova i Kandida B. Šoa, Sofija Aleksandrovna u Čehovljevom Ujka Vanji, Jula u Peri Segedincu Laze Kostića, Katarina Ivanovna u predstavi Braća Karamazovi Dostojevskog, kod Krleže Klara u Ledi, Jadviga Jasenska u Na rubu pameti i Laura Lembahova u U agoniji, Kler u Ženovim Sluškinjama, Jokasta u Hristićevim Čistim rukama…
Sa Markom Fotezom je učestvovala i u etabliranju Dubrovačkih ljetnih igara (Ofelija u Hamletu 1952. i Gertruda 1956, Titanija u Snu letnje noći, Ida u Dubrovačkoj trilogiji i druge uloge).
Nagrađivana je i odlikovana najvećim priznanjima za posebna ostvarenja i životno delo kao što su Sterijina nagrada (1968), Oktobarska nagrada grada Beograda (1960), Sedmojulska nagrada za životno delo (1974), Dobričin prsten (1992). Godine 2009. svečano joj je dodeljena Povelja Sabora čakavskog pjesništva Žminj a 2013. na Dan državnosti Republike Srbije predsednik države Tomislav Nikolić odlikovao ju je Sretenjskim ordenom III reda.
Tihi odlazak neponovljive Antigone
http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:515904-Tihi-odlazak-neponovljive-Antigone
MIRA STUPICA, GLUMICA:
HRABRA
- BILE smo prijateljice decenijama. Hrabre i u teškim danima. Svaki dan smo se čule telefonom. Kažu da su glumci sujetni i teški. Ali kad smo porodica, mi smo prava porodica celoga života. Ostale smo zajedno do poslednjeg trenutka. U svim lepotama, peripetijama, lošim trenucima. Siromašnija sam za jedno divno prijateljstvo. Otišla je bez kuknjave, dostojanstveno, onako kao što je i stupila na pozorišnu scenu.