Martin Jonaš (1924-1996)
Završio je četiri razreda osnovne škole i semestar poljodjelstvene proizvođače. Bavio se poljodjelstvom..
Od 1948. počeo ozbiljnije razmišljati o slikarstvu, a tri godine kasnije postaje članom likovne sekcije Kulturno-prosvjetnog društva „Pokrok“. Na prvoj zajedničkoj izložbi, dao je dva svoja rada : „Žetva u Banatu“ i „Polje u kasnu jesen“.
Rana slikarska iskustva stječe kopirajući reprodukcije. Šezdesetih godina, likovni izraz mu postaje osebujan, a kompozicija narativna, s folklornim motivima. Kompozicije oslobađa suvišnih detalja, a glavni motivi su uveličani, da bi osnovna ideja bila zamjetljivija.. Klip kukuruza, kruh, bundeve – simboli plodnosti, postaju ogromnih dimenzija.
Kao dijete, krijući se pod stolom,u igri, razgledao je otekla stopala i žuljevite ruke očevih gostiju. Zato njegovi likovi, kao da su stigli iz groteske: imaju male glave, a ogromne ruke i noge.
Čovjek, zemlja, nebo, kukuruz, su temeljni elementi Jonašove kompozicije.
Na Jonaševim slikama dominira narandžasta boja, letine.
Govorio je da ga ta boja bogatstva, smiruje, osvježava,bodri, da ga sjeća na njivu, na miris plodova i kruha.
Jonaš ima malo portreta i pejzaža.
Martin Jonaš je poznat po briljantnom crtežu. U Italiji, 1978. na jednoj međunarodnoj izložbi crteža, osvojio je zlatnu medalju zajedno sa Salvadorom Dalijem. Nešto ranije, 1973, dobio je prva inozemna priznanja u Italiji, a 1976. godine, pet njegovih grafika, otisnutih u zlatu, je uvršteno na izložbi u Capriu, na istoimenom otoku..
Bavio se akvarelom, pastelom, a najpoznatiji je po uljima na platnu, grafikama i crtežima.