Recimo odmah da su nove generacije liječnika,globalno,vrlo kvalitetnmo stručno educirane, a uz to i tehnološki dotjerane u smislu hitroga uvida u vrstu tegoba pacijenta i mogućnosti izbora i optimalnoga smijera za terapiju ili odredjeni redoslijed dopunskih pretraga u ime efikasnije sanacije temeljnoga pitanja kao problema u životu svakodnevice. A pacijent dolazi k liječniku kao k 'liku zamaljskoga boga', pa je ispunjen nadom i strepnjom da će naići na punu pažnju i dobru spoznaju svega zbog čega je nužno kod liječnika.
Žurnost, s pratećom disperzijom pažnje uz podatke i 'sliku iz računala' o pacijentu, liječniku ne ostavlja vrijeme,
da, najprije kod mladjih, ne stvaraju niti naviku i potrebu – zastati nad pacijentom, pružiti mu ruku,pogledati ga,pažljivo ga osluhnuti i gledati,vidjeti stupanj detekcije o kojem tipu i dobi čovjeka je riječ glede ispravnoga odnosa prilagodjenog svim značajkama osobnosti pacijenta i stanja u kojemu je zgodom toga susreta u Ambulanti ili Ordinaciji.
Liječnik mora biti dobar, susretljiv, 'kvalitetan domaćin' svakom svojem pacijentu i u svakom susretu u Ambulanti ili Ordinaciji.
Time,tom njegovanom pažnjom u susretu i komunikaciji liječnik znatno olakšava nastajanje povjerenja i zalaganja pacijenta da liječniku pruži što više detalja o svojem stanju i razlogu zbog kojega je 'pacijentom' ,zbog kojega je nužno,u susretu s liječnikom –stručnjakom i svojim dobrotvorom.
Svega toga bi liječnici morali biti svjesni,u dopuni svojih znanja i iskustava,da bi svakoga trena, uvježbano, gotovo spontano razvijali i pružali primjere etičnosti dopunjavajući medicinu višom kategorijom vrijednosti u odnosima svakodnevice