Mikhail Gorbachev

Gorbachev at Berlin Wall fall 25th Anniv: When Russia & Germany friends, Europe is at peace

https://www.youtube.com/watch?v=q85s7UOYU0Y  

'World on brink of new Cold War, some say it's already begun' - Gorbachev in Berlin (FULL SPEECH)

https://www.youtube.com/watch?v=y_vuAsTdjko

Berlin Wall – readers' memories: 'It's hard to remember how scary the Wall was

http://www.theguardian.com/cities/guardianwitness-blog/2014/nov/07/-sp-berlin-wall-readers-memories-its-hard-to-remember-how-scary-the-wall-was

A city undivided: the fall of the Berlin Wall commemorated 25 years on

http://www.theguardian.com/world/2014/nov/09/berlin-wall-fall-remembered-residents-25-anniversary

As Germany marks fall of the Berlin Wall, Gorbachev warns of new cold war

http://www.theguardian.com/world/2014/nov/08/gorbachev-cold-war-threat-berlin-wall-25th-anniversary

Ex-Soviet leader backs Putin over Ukraine as Germany celebrates the 25th anniversary of a seminal moment in European history

As Berliners watch 8,000 balloons being released into the night sky this evening, old divisions between east and west will symbolically vanish into thin air with them. Yet the runup to the festivities has already served up plenty of reminders that, 25 years after the fall of the wall that divided the city for three decades, the scars of history are hurting more than ever.

Speaking at a symposium near the Brandenburg Gate yesterday morning, former Soviet president Mikhail Gorbachev warned that the world was “on the brink of a new cold war” and strongly criticised the west for having sown the seeds of the current crisis by mishandling the fallout from the collapse of the iron curtain.

“Instead of building new mechanisms and institutions of European security and pursuing a major demilitarisation of European politics … the west, and particularly the United States, declared victory in the cold war,” said the man behind the Soviet Union’s glasnost and perestroika reforms.

“Euphoria and triumphalism went to the heads of western leaders. Taking advantage of Russia’s weakening and the lack of a counterweight, they claimed monopoly leadership and domination in the world.”

The enlargement of Nato, Kosovo, missile defence plans and wars in the Middle East had led to a “collapse of trust”, said Gorbachev, now 83. “To put it metaphorically, a blister has now turned into a bloody, festering wound.”

Previously an outspoken critic of Vladimir Putin, Gorbachev backed the current Russian president’s stance over Ukraine, urging western leaders to “consider carefully” Putin’s recent remarks at the Valdai forum : “Despite the harshness of his criticism of the west, and of the United States in particular, I see in his speech a desire to find a way to lower tensions and ultimately to build a new basis for partnership.”

Such strong words of criticism, voiced by the man still affectionately known as “Gorbi” to many in Germany, came at the end of a week which has seen the value of the rouble tumbling dramatically as a result of western sanctions.

Friday afternoon had seen another reminder of the old east-west tensions still running through Germany when the usually rather staid proceedings of the Bundestag were shaken up by a musical guest performance. Veteran songwriter Wolf Biermann, who was kicked out of the GDR in 1976, performed a protest song called Ermutigung (Encouragement) and took a number of swipes at politicians from Die

Linke (the Left party), successors to East Germany’s ruling party, the SED.

“Your punishment is to have to listen to me here – enjoy”, Biermann said, while gesturing towards the leftwing parliamentarians. He went on to describe Die Linke MPs as “dragon spawn” and “the miserable dregs of something that had luckily been overcome”.

Only last week German president Joachim Gauck, a former head of the Stasi archives, had questioned whether the Left party had “really distanced itself from the ideas the SED once had about repression of people”. Die Linke is on the verge of gaining its first state premier, in the Thuringia region, something Gauck said “people of my age who lived through the GDR find quite hard to accept”.

At the very least, such score-settling should stop this weekend’s festivities, taking place under the motto “courage for freedom”, from turning into a merely nostalgic affair. Events in Berlin will mark the culmination of a remarkable chain of events which resulted in the opening of border checkpoints in Berlin on the night of 9 November 1989. At least 138 people died trying to cross the inner-German border in the capital, more than 1,000 in the country as a whole, in the postwar years.

A host of historic key players and celebrities have already dodged a nationwide train strike in Germany to descend on the capital. Yesterday evening German chancellor Angela Merkel, who grew up in East Germany, attended a memorial concert at the Berliner Ensemble, the theatre founded by the playwright Bertolt Brecht.

On Sunday, Merkel will open a new exhibition centre at Bernauer Strasse, near the Bornholmer Strasse checkpoint where the then 35-year-old chancellor crossed over to the west for the first time. “I think you never forget how you felt that day – at least I will never forget it,” the chancellor said in a recent podcast. “I had to wait 35 years for that feeling of liberty. It changed my life.”

At least two million people are expected to attend a grand street festival at the Brandenburg Gate. The former Polish president Lech Walesa, Hungarian ex-president Miklos Nemeth, as well as Gorbachev and German president Gauck, are all expected to take to the stage.

Music will be provided by the Berlin State Orchestra, conducted by Daniel Barenboim, as well as East Berlin rock band Silly and British singer-songwriter Peter Gabriel, performing David Bowie’s Heroes.

The centrepiece of the festivities will be formed by an ambitious art installation. Since Friday morning, 8,000 white balloons have been pegged to the ground along the former border. After sunset, they light up to form a 15km-long “wall of light”. This evening the balloons will be released into the air one by one, to the music of Beethoven’s Ode to Joy.

Berlin mayor Klaus Wowereit, as well as guests of honour including Nobel peace prize winner Muhammad Yunus, Nasa astronaut Ron Garan and Wikipedia founder Jimmy Wales, will start the balloon release at 7pm local time.

Mikhail Gorbachev

http://en.wikipedia.org/wiki/Mikhail_Gorbachev

Mrzio sam režim, ali nikada i socijalizam

http://www.lupiga.com/vijesti/mihail-gorbacov-mrzio-sam-rezim-ali-nikada-i-socijalizam

Dva puta ga je jedna novinska agencija pokopala. No, Mihail Gorbačov je još uvijek među živima. Obitava u Moskvi i uskoro puni 83 godine. Nedavno ga je pronašla novinarka La Repubblicae i zabilježila vrlo zanimljiv razgovor. "Totalitarni režim u SSSR-u ne može se koristiti kao argument protiv socijalizma", ispovjedit će joj se posljednji sekretar Komunističke partije SSSR-a, dva i pol desetljeća nakon pada Berlinskog zida i 60 godina od Staljinove smrti. U neobičnom razgovoru, koji je Lupiga prevela, Gorbačov će ustvrditi da se nekada uistinu vjerovalo kako se svijet može promijeniti. Na kraju, s 83 godine na plećima, nije siguran jesu li građani SSSR-a socijalizam uopće upoznali, jer, kaže, socijalizma ne može biti bez slobode.

Susreli smo se prekrasnog zimskog dana. U Moskvi to znači da ne kiši i ne sniježi. Nebo je ionako uvijek sivo, a od zime trnu udovi. Dogovor je u gruzijskom restoranu na Ostozhenki, u samom centru Moskve. Uranio je i, kao pravi kavalir, čeka na pragu. Za razliku od našeg prošlog susreta prije godinu dana, Mihail je danas mnogo bolje raspoložen, smršavio je... Iako tema našeg razgovora možda i nije najbolja za apetit i usprkos 83-oj godini kojoj se približava, posljednji generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza još uvijek ima jasne ideje. "Totalitarni režim u SSSR-u ne može se koristiti kao argument protiv socijalizma", kaže. Ipak, nešto je manje odlučan po drugim pitanjima. "Sada sam u dobi kada za mene o svemu odlučuju doktori. Lijekovi ujutro, lijekovi navečer, ne možeš jesti ovo, ne možeš piti ono... No, sada ćemo si naručiti jednu butelju crvenog", umiruje me i naručuje vino.

"Nema tome dugo, u Sovetskaja Rossija pročitao sam članak kako smo Raisa Maksimovna i ja još kao djeca odlučili iznutra uništiti komunističku partiju. Ma zamislite kakva glupost! No, jednom kad si već odlučio napisati laž, onda si se i potrudio da bude grandiozna". Ipak, priznaje da je osjećaj nepravde zbog onog što se dešavalo u SSSR-u oduvijek imao u sebi, još od najranijeg djetinjstva.

"Bit će valjda to što sam rođen poput Isusa Krista između štednjaka i štale mojih bake i djeda." Htio je nastaviti kada ga je prekinuo konobar donijevši čaše.

"Jesi li, molim te, vidjela da me jedna ruska agencija već dva puta živog pokopala", pita me.

"Nikada nisam vjerovala da ćeš doživjeti ovu dob, no, kako se ono kaže, ta mi se novost ipak čini malo preuranjena". Oprezno se pokušavam vratiti na temu. Socijalizam. Uostalom, ovdje sam na misiji da otkrijem tajnu, točno 60 godina nakon smrti Staljina i 25 godina nakon pada Berlinskog zida.

"Činjenica jest da je naša zemlja bila siromašna. Uh, kako je bila siromašna naša Rusija", vraća se u mislima u svoje rodno selo Privolno, u srcu Stavropolske oblasti na kavkaskoj zemlji koja je domovini proizvodila žito. Tako ga dobro opisuje da mi se čini kako sam i sama tamo bila. Kuće, miris brašna nakon mljevenja, mračne noći bez mjeseca.

"Ruski seljaci u ta su doba živjeli poput robova. Poznavali su samo glad i umor, a bez dokumenata koje nisu mogli ni dobiti, nisu se mogli seliti niti po unutrašnjosti zemlje". Njegovi djedovi, Andrej i Pantelej bili su zahvalni Sovjetskom Savezu.

"Spasio nas je, dao nam zemlju... govorili su. I uistinu, na početku budućnost je izgledala obećavajuće, no kasnije... ". Prvih godina nakon Oktobarske revolucije činilo se kako bi se nade mogle ostvariti, objašnjava Gorbačov. Prve kooperacije su se počele razvijati, onda je uvedena elektrifikacija koja je sa sobom donosila industrijalizaciju.

"No, kod nas struje nije bilo. Prvi puta doživio sam je u Moskvi kada mi je već bilo oko 20 godina". Potom je uslijedilo opismenjavanje, škole, biblioteke, kina, umjetnost i teatar "kako bih ja, sin seljaka iz duboke provincije, došao do položaja na kojem sam bio bez svega toga? Zamisli, ja sam bio prvi stanovnik Privolna koji je otišao na studije u Moskvu. Sjećam se da me ispratilo čitavo selo, a biblioteka gdje sam odlazio čitati uvijek istu knjigu Belinskoga, tog mi je dana i poklonila tu knjigu. Još je imam". Međutim, oba djeda sovjetska je vlast uhapsila i poslala na prisilni rad. Prvoga 1933. godine, tijekom kolektivizacije kada je suša spalila polja i kada su djeca na ruskim poljima umirala od gladi poput muha.

"Izgubio je tri sina te zime, a Moskva ga je optužila za sabotažu jer nije poštivao plan žetve". Pet godina kasnije na red je došao Pantelej, predsjednik i osnivač Kolhoza koji je optužen za trockizam.

"Četrnaest mjeseci su ga ispitivali i mučili. Nakon što se vratio pričao je samo jednom o tom iskustvu i više se nikada nije vratio na tu temu". U tom trenutku približio nam se mladi konobar: "Mihajle Sergejeviču, ovo je jedan mali poklon od svih nas" i položi primamljiv tanjur južnog voća pored nas. Kruške, dinje... sve izrezano na tanke i pravilne kriške. U sredini je veliki grozd crnog ribizla, određena vrsta omaža gradu koji nas je ugostio. Možda je Gorbačov naslutio moje misli pa je rekao - "Kako divan grad, Moskva. Uvijek sam je volio, od prvog trenutka kada sam je vidio. Volio sam je onda, siromašnu i uništenu, a volim je i danas, ponovo probuđenu." Ipak, Moskva nije Rusija. U njegovim sjećanjima iz mladosti, žive opljačkani seljaci.

"Rad na polju bio je toliko težak da se ne može opisati. Kada sam ljeti, sa 15-16 godina radio na traktoru, svakog bi ljeta izgubio barem pet kila. Jednom sam na kraju smjene zaspao na nogama naslonjen na traktorski točak. Na kraju, ne bih imao što odnijeti kući. Državne su takse uzimale sve. Postojao je plan. Od svega što je raslo u vrtu, veliki dio si morao odvajati za državu. Godinama nakon toga, kada sam na Centralnom komitetu govorio o agrarnoj politici jedva sam se uspijevao obuzdati". Ovdje nam je trebalo malo vina i Gorbačov mi ga ulijeva podižući čašu. Mislim, u sebi, jedan dan u realnom socijalizmu Sovjetskog Saveza postao bi za mene socijalizam kao takav. Ne znam da li da mu to kažem. Srećom, nije trebalo.

"Ja mislim ovako: U Sovjetskom Savezu postojao je jedan totalitarni režim težak i žestok. Istina, ta se žestina nakon Staljinove smrti nešto ublažila, no sama supstanca ostala je ista." Nakon što je taj režim prošao od polja do vrha, preko čitave socijalne i političke skale, od trnja do trona, Gorbačov je sigurno u poziciji da o tome govori s više znanja od bilo koga drugog. Nitko ne može negirati, objašnjava mi, da su milijuni ljudi, većina sovjetskih građana, iskreno vjerovali da žive u socijalizmu. Zbog tisuću razloga, ne samo zbog straha da sumnjaju, ili samo zbog siline propagande, vjerovali su da je taj sistem "pravedniji i bolji" od onog buržujskog "i dugo su zadržali tu vjeru i nadu kako će stvari biti bolje i kako će se u potpunosti realizirati socijalistički ideal“ što je, uvjeren je Gorbačov "uistinu plemenito".

„Samo to dalo nam je snagu da radimo to što smo radili, da postanemo velika snaga, i pobijedimo u jednom ratu koji se činio izgubljenim, ostavivši zaprepaštenim kako Hitlera, tako i zapadne demokracije.“ No, kako tvrdi Gorbačov, vlast je često zlorabila i špekulirala na toj dobroj vjeri svojih građana.

"Nema, i ne može biti socijalizma bez slobode". Ako za preživljavanje, sistem treba nekakav kapilarni sistem kontrole, jednu partiju, nikakvu mogućnost slobode govora ili vjeroispovijesti, može li se govoriti o demokraciji? Može li se govoriti o socijalizmu?

"Upravo je to bilo ono o čemu sam razmišljao, što sam htio, razlog zbog kojeg sam radio sve što sam radio: socijalizam uz slobodu" smije se, ali se čini pomalo tužnim.

Priznajem da sam bila zbunjena. Htjela sam da mi socijalizam objasni posljednji vođa onoga što je bio Sovjetski Savez, no klupko je s vremenom, čini mi se, sve zapetljanije. Nije jasno. "Pusti", govori mi. "Vi socijalizam niste upoznali. A čini mi se, ni mi."

Fiammetta Cucurnia, La Repubblica, siječanj 2014.

https://www.google.hr/search?q=Fiammetta+Cucurnia&client=opera&hs=R9s&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=BHNeVO_uJMvtavrpgbAH&ved=0CCwQsAQ&biw=931&bih=600

http://books.google.hr/books?id=tSSbOxweazoC&pg=PR15&lpg=PR15&dq=Fiammetta+Cucurnia&source=bl&ots=nXAHGNc2lX&sig=5oCuIz0m1q4lPPqX2UH1ZnJTxbU&hl=en&sa=X&ei=BHNeVO_uJMvtavrpgbAH&ved=0CFYQ6AEwCQ#v=onepage&q=Fiammetta%20Cucurnia&f=false

photos

https://www.google.hr/search?q=mihail+gorbačov&client=opera&sa=N&biw=931&bih=600&tbm=isch&tbo=u&source=univ&ei=jnFeVKiFMZDsaKjKgLgL&ved=0CBoQsAQ4Cg

http://en.wikipedia.org/wiki/Andrei_Gromyko

Mihail Gorbačov

http://direktno.hr/en/2014/svijet/1241/Mihail-Gorbačov-završio-u-bolnici-priključen-je-na-monitore.htm

Svijet je na rubu novog hladnog rata…….