Uz 90.rodjendan velike
svećenice Talijina hrama,17.kolovoza, 2013.
Mira Stupica – svjetionik
veličine
Dragocjeno je živjeti
u vreijme velikog, moćnog, kreativno utjecajnog i poletnoga doba stvaranja
galerije velikih scensko-umjetničkih likova iz antologijske svjetske i domaće
dramske literature, koje je raskošima svoje ličnosti, svojih talenata,
oblikovala dramska umjetnica par
excellence, Mira Stupica.
Gluma Mire
Stupice nastaje u koordinatama suptilne racionalne spoznaje i logične
analitičnosti svake situacije u kojoj se nositeljica lika, velika glumica
nalazi, pa sve prožima s masivom emocionalne inteligencije i razvitka spektra
emocionalnih boja, kao podloge stanjima i izrazu svakoga od njih, u svakoj
ulozi – kreaciji, koju umjetnica stvara.
A izražajni
spektar, od glasa u iznimno velikom broju modulacija i sugestivne snage koja
izostavlja enfazu, uzlete s rizikom hiperbole, već sve lako, osmišljeno, s izrazom neposredne,
prirodne reakcije i iskaza lika u svakom trenu akcije i utjecaja na dramsko -
scensko zbivanje, „ klizi površinom situacije“ koja potiče nastajanje reljefa
lika, protagonista, sa slojevitim rasponima u dramskoj radnji.
Mimika i gesta,
lice kao izraz odraza svakoga doživljenog trena, oko – spektar vrsta i izraza
pogleda, kao jedno od najrječitijih izričajnih sredstava Mire Stupice, stvarali
su desetljećima, na sceni, ali i na filmu i televiziji, kapitale vrijednosti za pun smisao epiteta
jedne od najvećih glumica jugositočne Europe XX.stoljeća.
Uz bogatu
galeriju stvorenih junakinja na dramsko-umjetničkoj sceni, treba podsjetiti
starije koji su sve, desetljećima doživjeli na sceni ili ukazati mladjima. na
neke antologijske putokazno velike uloge u tumačenju Mire Stupice kao lučonoše
u umjetnosti glume i snage izraza temeljenog na logično-emocionalnoj podlozi
za najviše razine izražajnih dometa i utjecaja
s trajnim ugledom velikih kreativnih postignuća.
Mirina Petrunjela
u komediji Dundo Maroje,živjela je od premijere 4.veljače, 1949.u JDP-u, do
6.kolovoza, 1970.kada je posljednji put izvedena na ljetnjoj pozornici
Festivala u Herceg Novom.U medjuvremenu je tu kreaciju, na gostovanjima još
1949., doživjela i publika Zagreba, Ljubljane, Maribora, Rijeke, Pule, Zadra, Splita,
Dubrovnika...
Književnik Milan
Bogdanović i kasniji ravnatelj beogradskog Narodnog pozorišta, pisao je o
Mirinoj Petrunjeli ovo:
„Mira Stupica je u Petrunjeli dala tako razigran
tip nestašne i lukave sluškinje,sa toliko prirodne neobuzdanosti,da se u
trenucima činilo da se zatvorene granice scene proširuju i da taj živi vedri
lik vibrira u slobodnom prostoru.Krupna mjera njenoga talenta ovdje se osjetila
bez ijedne sjenke koja bi bila izazvana željom za efektom“
Mira je, svojom
Petrunjelom, u djelu koje je „žilište renesansne komedije“, koje je režirao Bojan
Stupica, u dramatizaciji Dr.Marka Foteza,
bila 8.i 9.rujna ,1950.otvorila
Festival dalmatinske renesansne dramske književnosti u Dubrovniku, što je bio
temelj početka života i razvitka
Dubrovačkih ljetnih igara, kao jednog od najpoznatijih suvremenih
teatarskih festivala u svijetu.
Lucijeta u
Ribarskim svadjama, kojom je jednako osvajala publiku JDP.-a ,1948. i kazališnu
javnost Zagreba na sceni HNK, od premijere 22.studenoga,1956. pripada jednoj iz
impresivno velikoga niza antologijskih ostvarenja Mire Stupice, a i na prvom
gostovanju nakon II.svjetskog rata, na tadašnjem europskom Zapadu, s ansamblom
HNK iz Zagreba, u Veneciji, na Festivalu Goldonijevih djela, srpnja,
1957.povodom 250. obljetnice Goldonijeva rodjenja.
Spomenimo neke od
najčešće vidjenih Mirinih uloga:
Dunjka u drami
Ljubov Jarovaja, snažna ekspresija junakinje u drami Krvava svadba,s Jovanom
Milićevićem, Tanja Njegina u Talentima i obožavateljima, Mirandolina, u JDP-u,
Madam San Gene, sa Severinom Bijelićem, u beogradskom Narodnom pozorištu, Živka
u Gospodji ministarki,JDP, Ana Karenjina, Barunica Castelli Glembay,NP, Danica u Djokovićevj
drami Ljubav, na beogradskoj sceni i posebno velikoga odjeka na sceni
zagrebačkog tetara ITD., s Marijom Crnobori, Jovanom Milićevićem i Brankom
Plešom,...... kreacija uloge Sveta Ivana, na sceni HNK u Zagrebu, listopada,1955.
Glorija, u praizvedbi djela Ranka Marinkovića, prosinca,1955.na sceni
zagrebačkoga HNK, Colombe, travnja, 1956.u
HNK s Belom Krležom, Ademom Čejvanom i Juricom Dijakovićem, Gruša Vahandze u Kavkaskom krugu kredom,
siječnja,1957.,s Emilom Kutjarom, Nadom Gregorić,Matom Grkovićem, Jozom
Petričićem, Milom Dimitrijević, na sceni HNK, pa ....Kohoutova. Marija se bori
s andjelima, Tetovirane duše, u Zvezdara
teatru i na zagrebačkoj sceni RANS-a 1986., protagonistički lik Klauna, u
Kinterovoj drami Nagrada, posljednjoj režiji Bojana Stupie, ranog proljeća,1970.,
a u toj je ulozi Mira Stupica nastupila i prvi put nakon Bojanove smrti, krajem lipnja, 1970. i dobila gromoglasne
stojeće ovacije prepunoga gledališta koje je frenetičnim pozdravom
iskazalo privrženu ljubav Miri i Bojanu
Stupici.
Od svojega
filmskog debija, ulogom Maše u djelu Bakonja fra Brne,1950.u režiji Fedora
Hanžekovića, prema djelu Sime Matavulja, Mira Stupica njeguje i slojevito
bogate mogućnosti filmske glume, pa su njezine kreacije u filmovima Stojan
Mutikaša, takodjer u režiji Fedora Hanžekovića,1954. prema djelu Svetozara
Ćorovića, Ajkune u djelu Hanka, koju je 1955 režirao Slavko Vorkapić, prema djelu Isaka
Samokovlije, glavna junakinja u filmu U mreži, koju je 1956.režirao Bojan
Stupica, pa uloge u filmu Bila sam jača, Dan Četrnaesti, Narodni poslanik, 1964.prema djelu Branislava
Nušića, Roj, Prije rata, adaptacija
Nušićevih komedija Pokojnik i Ožalošćena porodica, Sablazan, 1982., Sedam i po, 2006.,
Parada.,2011...primjeri snažne veličine
koja nalazi suptilne putove za respekt zakonomjernosti svakoga od suvremenijih
medija, filma, a i televizije na čijim se ekranima pamti serija o Kiki Bibić, u
edukativno-didaktičnom opusu TV- bukvar,
Vuka Babića, koji je tim djelom s Mirom Stupicom kao Kikom Bibić, sezonama oduševljavao milijunsko
tv-gledateljstvo.
Mira Stupica je
svojim stvaralačkim „fonom“ i plejadom velikih umjetničkih likova koje je
podarila teatru i generacijama publike, od Bleda do Ohrida.....od Novoga Sada
do Pule i Nagradom već na 1. filmskom festivalu, za ulogu u filmu
Stojan Mutikaša,1954.kao i kasnije za postignuća u filmskim ulogama, ostvarila svojim jedinstvenim opusom osobitu
scensko-umjetničku poetiku, koja bi zasluživala i znanstvenu kategorizaciju i
trebala biti podlogom vrijednostima
doktorske disertacije u području teatrologije.
A prožimanje
znanosti i umjetnosti, nove spoznaje i
uzlazni putovi sa širokim vidicima, su platforma znanja za pobjede i naparedak,
za ispravan smijer djelovanja i razvitka i u
koordinatama novoga vremena, duha u doba suvremenosti---
Mira Stupica, zagrebačka
epoha s Bojanom.....video...
http://www.youtube.com/watch?v=J1zV70vXiT8&feature=youtu.be