Na svečanosti,19.lipnja,2012. u podne,u dvorani Arhiva RH na Marulićevu trgu, opernoj umjetnici, prvakinji Opere zagrebačkoga HNK, Mirki Klarić će biti uručena Nagrada Vladimir Nazor, za životno djelo
Globalna skica vremena Mirke Klarić u Operi HNK
Od 1955. do 1958., kad je na čelu Opere Mladen Bašić, nastavlja se nizanje domaćih praizvedbi i suvremenih djela, ansambl dopunjuju Mica Glavačević, Mirka Klarić i Branka Stilinović, a repertoar nose i Badema Sokolović, Milka Bertapelle, Josip Šutej, Piero Filippi, Tugomir Alaupović i Duško Kukovec.
Velike uspjehe u inozemstvu Opera ostvaruje na čelu s direktorom Ivom Vuljevićem od 1959. do 1965.: antologijske su predstave Prokofjevljevo Vjenčanje u samostanu i Katarina Izmajlova D. Šostakoviča, obje u Spaićevoj režiji, te Boris Godunov M. P. Musorgskoga u Habunekovoj režiji, a nižu se i turneje (Pariz, Berlin, Bologna, Napulj, Nizozemska). Velikim brojem izvedaba ravna Milan Horvat. To je vrijeme kad se osniva Muzički biennale, praizvodi se Šulekov Koriolan, Gotovčev Dalmaro i Stanac, izvodi se Britten i Prokofjevljev Rat i mir u kojemu debitira svjetski slavna Ruža Pospiš Baldani. Vuljevića nasljeđuje Nikša Bareza (1965.–73.), učenik Milana Sachsa, koji u Operi održava visoku umjetničku razinu, a poslije kao dirigent stvara veliku inozemnu karijeru. Na njegovu se repertoaru kao antologijske produkcije izdvajaju Wagnerovi Majstori pjevači u režiji Petera Lehmanna i Prokofjevljeva opera Zaljubljen u tri naranče u Spaićevoj režiji. Kao dirigenti otada djeluju i Miro Belamarić, Karlo Kraus i Jovan Šajnović, a nova su solistička imena Nada Ruždjak, Majda Radić, Božena Ruk Fočić i Franjo Petrušanec, poslije i Krunoslav Cigoj. Godine 1965. Opera doživljava uspjeh na turneji u Japanu, a u Barezinu razdoblju nižu se i brojna europska gostovanja.
Od sedamdesetih, u različitim repertoarnim koncepcijama ravnatelja zagrebačke Opere, nižu se predstave i uloge mnogih naših međunarodno priznatih umjetnika. Osamdesetih na sceni HNK oduševljava Norma u interpretaciji svjetski slavne Ljiljane Molnar Talajić i Dunje Vejzović kao Adalgise. Također pod Belamarićevim dirigentskim vodstvom značajna je izvedba Walküre i Rajninog zlata, a krajem osamdesetih slijedi niz važnih gostovanja (Brno, Berlin, Salzburg, Sankt Peterburg, Moskva, Kijev, Luksemburg). Repertoar sedamdesetih i osamdesetih nosi brojan solistički ansambl različitih generacija: Branka Beretovac, Ante Mijač, Mila Kirinčić, Mirjana Bohanec Vidović, Blaženka Milić, Ferdinand Radovan, Stojan Stojanov, Zlatko Foglar, Boris Vajda, Marijan Jurišić, Gordana Marić Šir, Jasna Podolšak, potom Veneta Janeva Iveljić, Ivanka Boljkovac, Josip Lešaja, Hrid Matić i Neven Belamarić.
Gospodja Mirka Klarić niže uspjehe svojim velikim postignućima vokalno-izvedbenih i psihološko - scenskih razina u protagonističkim ulogama Santuzze, u slavnom djelu talijanskog opernog verizma, Cavalleria rusticana,Djule u Gotovčevu “Eri s onoga svijeta”, Manon Lescaut u Puccinijevoj operi,a opusu slavnoga skladatelja se vraća i svojim kreacijama Tosce, Madame Butterfly….
………iz opusa velikih ruskih skladatelja Mirka Klarić se ističe vrhunskim dometom u tumačenju Lize u operi “Pikova dama” P.I.Čajkovskog, ulogom Tatjane u “Evgeniju Onjeginu”,veličantsvenom kreacijom Katarine Izmajlove ,Dmitrija Šostakoviča, čije je osobne čestitke primila,maestralno tumači Jaroslavnu u Borodinovu “Knezu Igoru”, Maricu u Smetaninoj “Prodanoj nevjesti”, a odlučuje se,u sumi istraživačko-analitičkih pristupa vezi psihologije vokalne fraze i scenskoga izraza ukupne vokalne dionice utkane u dramaturški reljef scensko-izvedbenih koordinata koje stvaraju opernu izvedbu u cjelini, izabrati i Bizetovu Carmen koju donosi na zagrebačku scenu kao osobnu glazbeno-psihološko izvedbenu studiju, s dometom kreacije.
Uz Nagradu za životno djelo Vladimir Nazor, vokalno-scenski opus Mirke Klarić
zavrijedjuje monografiju, kao mogući magistarski znanstveni rad nekoga od polaznika studija u programu Muzikologije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i Muzikološkom institutu.