Miro Vuco

Miro Vuco

https://hr.wikipedia.org/wiki/Miro_Vuco

Miro Vuco (Vojnić Sinjski, 15. rujna 1941.), hrvatski je akademski kipar. Profesor je kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Rođen je 1941. u Vojniću kraj Sinja. Studirao je u Zagrebu na Akademiji likovnih umjetnosti. Na istoj je Akademiji završio poslijediplomski studij 1969. godine. Poslije toga je surađivao u Majstorskoj radionici Antuna Augustinčića. Bio je jednim od umjetnika koji su 1970. osnovali likovnu grupu Biafra. Autor je spomenika Tinu Ujeviću u Zagrebu, Anti Starčeviću u Osijeku,Bademi Sokolović u Zagrebu, Piete u Sinju i dr. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama. Dobitnik je nagrade na 3. salonu mladih u Zagrebu, 9. zagrebačkog salona te nagrade SKOJ-a.

http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=65560

photos

https://www.google.hr/search?q=miro+vuco,kipar&client=opera&hs=HiD&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ved=0CCQQsARqFQoTCMO6mZr3h8cCFY4X2wod-6YEWg&biw=1745&bih=857

Tin Ujević,Zagreb

http://spomenik.pbworks.com/w/page/38607170/Tin%20Ujević

http://www.ns-dubrava.hr/2743-miro_vuco_1979/

http://www.ferata.hr/zavrsetak-projekta-kriznog-puta-ocekuje-se-u-rujnu-iduce-godine/

AUTOR KNINSKOG TUĐMANA Samo Jutarnjem umjetnik je pokazao spomenik o kojem svi govore

http://www.jutarnji.hr/miro-vuco--ne-zelim-biti-kao-neki-koji-pristaju-raditi-ono-sto-javnost-trazi/1375878/

Do Vuce je posljednjih dana praktički nemoguće doći. Nakon što je nedavno objavljena informacija kako je upravo on pobijedio na ponovljenom natječaju za spomenik prvom hrvatskom predsjedniku koji će biti svečano inauguriran 5. kolovoza u Kninu u sklopu obilježavanja 20. obljetnice Oluje, nisu mu prestali zvoniti telefoni. Svi su htjeli saznati kako to izgleda njegov Tuđman. No on se naprosto isključio i zatvorio u nekadašnji atelje velikog Antuna Augustinčića na Jabukovcu. Ipak, ispunio mi je obećanje da će mi prvoj pokazati Tuđmana kad bude u završnoj fazi. I tako je i bilo.

U društvu fotografa Bavoljaka, bliskog Vucinog suradnika, u srijedu me dočakao na ulazu u Akademiju, u tamnoplavom radnom kombinezonu, mokrih ruku. Morao ih je oprati da me propisno pozdravi, jer su bile uprljane od gline. Želi da prvo sjednemo u njegov atelje koji se nalazi na suprotnom kraju hodnika od prostorije u koju, priznajem, želim što prije ući i vidjeti njegovog Tuđmana. Atelje mu je zatrpan radovima. Modeli za Tina, za Krležu... U oči upadaju velika, glomazna slikarska platna naslonjena uz jedan zid. Otkriva mi da mu je slikarstvo velika strast, da slika zadnjih trideset godina, no nikad te slike nije pokazao. Planira ih izložiti, ali tek za dvije godine. U kutu primjećujem Krležinu “glavu u kanti”.

Vuco mi djeluje baš kao netko tko je bio u nekom svom filmu i sad je prekinut. “Jučer sam deset sati proveo uz kip”, kaže. “Ma nije da sam radio bez prekida sve vrijeme, dođem i ovdje u svoj atelje, malo sjednem, pa opet natrag na posao. Takav kip radi se najmanje šest mjeseci, a ja imam još tri dana. Moji pomagači su mi u zadnja dva dana nabacili glinu.” Ponavlja mi još jednom, kao i u prvom telefonskom razgovoru, netom nakon proglašenja pobjednika, da će njegov Tuđman biti u bronci. Ne želi da se od njegovog rada rade cirkusi pa da ga netko još provocira jer je izložio kip od poliestera, što se spominjalo u kontektu propozicija ponovljenog natječaja.

U šali ga pitam, s obzirom na njegove rane radove iz razdoblja grupe Biafra, kada je radio osakaćene kipove bez glave i udova: “Vuco, što ste učinili prvom hrvatskom predsjedniku?” Smije se, ali odgovora. “Moram priznati da ovaj svijet nije normalan ako su mene izabrali.” Kako još uvijek ne znam kako kip izgleda, zanima me da li njegov Tuđman ljubi zastavu?

Drugi put u Kninu

“A ne. Odmah sam im rekao da to ne dolazi u obzir. Mediji će uvijek to prenositi na godišnjicu Oluje. Meni je glupo da Tuđman tamo ljubi zastavu i po zimi i po ljeti i po snijegu i ledu. To je smiješno. Zna se kad je Tuđman prvi put bio u Kninu, postavljanje ove figure je njegov drugi dolazak na tvrđavu, i drugi put među Kninjanima. To je bitno.”

Konačno odlazimo u atelje u kojem se nalazi model u glini za Tuđmanov spomenik

Nema tri metra, nema zastave. Robustan je, zatvorenog volumena, a izgleda znatno viši od dva metra i trideset kolika mu je visina. “Tako je modeliran”, kaže Vuco i pita me kako mi se čini.

Portretne karakteristike

Kažem mu da će nekima, naviknutim na realistične prikaze Franje Tuđmana, ovaj njegov možda biti i neprepoznatljiv, možda im se neće svidjeti. Nije ga stilizirao niti doslovno kopirao. “Ne želim biti kao neki koji pristaju raditi ono što javnost traži. Zamislite da je Meštrović radio ono što narod htio.”

Model u glini za Tuđmanov spomenik

Na prvi mi pogled Vucin Tuđman odskače od svih onih Tuđmana koji su podignuti u nevjerojtanom broju diljem Hrvatske. Iako je poštivao figuru, nije ulazio u doslovnu deskripciju lika, što je najčešči slučaj kod ostalih spomenika. Njegov Tuđman stoji u kontrapostu i s prekriženim rukama, a od crta lica najviše upada u oči prepoznatljivi profil. Poseban naglasak na ovoj skulpturi, međutim, nije na licu već na rukama. Desna ruka podignuta je prema licu kao da gestikulira. Vuco ima i objašnjenje za to - smatra, naime, da su kiparima najveći problem ruke, jer ne znaju kud bi s njima. Njemu su ruke jako važne. Još treba raditi na glavi, malo je preširoka, i skratiti kažiprst prvog hrvatskog predsjednika, a potom slijedi lijevanje u bronci, objašnjava mi dok obilazimo glineni model. Svako malo me upozorava da se odmaknem, jer skulptura se mora gledati s distance.

Spomenik Franji Tuđmanu helikopterom stigao na kninsku tvrđavu

http://www.vecernji.hr/hrvatska/spomenik-franji-tudmanom-helikopterom-stigao-na-kninsku-tvrdavu-1017367

Spomenik će biti svečano otvoren 05. kolovoza na 20.obljetnici vojno-redarstvene akcije Oluja

Exp Zagreb