Autor: admin
Datum objave: 30.12.2016
Share


Miroslav Krleža

35.obljetnica smrti,.......40.obljetnica moskovskih Glembajevih u HNK,..... 50.obljetnica referata u Akademiji.....

Miroslav i Bela Krleža u HNK, Zagreb, 1976. (video zapis)

https://www.youtube.com/watch?v=EIzAGk-IrcI

Kada je 1976. Moskovsko kazalište ''Vahtangov'' gostovalo u HNK Zagreb s dramom Miroslava Krleže ''Gospoda Glembajevi'', autor je prisustvovao toj izvedbi, a tom su prilikom snimljeni i kadrovi koje pokazuje ovaj video zapis.

Nakon nekoliko početnih kadrova, slika nas vodi u ispred, a zatim i u unutrašnjost HNK Zagreb, ''najljepše kuće Zagreba'', kako je ovu zgradu zvala Bela Krleža.

Vidimo jednu scenu iz same predstave, a nakon toga i domjenak, na kojem je Krleža, koji je tada već rjeđe napuštao svoj dom na Gvozdu, boravio u društvu raznih osoba. Zamjetni su politički prvaci tadašnje SR Hrvatske Stipe Šuvar i Josip Vrhovec, kao i pisac Predrag Matvejević, glumci Tonko Lonza i Neva Rošić, Kosta Spaić, Mladen Škiljan, te brojni drugi uzvanici.

Tu je i uvijek nasmijana i besprijekorno odjevena Krležina supruga Bela, a posebno je zanimljiv kadar u kojem se ona, koja je prva utjelovila barunicu Castelli u HNK Zagreb, slika sa svojom nasljednicom u toj ulozi, Nevom Rošić i ruskom gošćom koja je Castellicu igrala tog dana.

Snimku prati dva glazbeni motiv iz TV serije 'Putovanje u Vučjak' koja je skladao pokojni Živan Cvitković.



Krleža u besmrtnosti

https://www.youtube.com/watch?v=kcNUqu6f7fA#t=15.681188

Dostigao je besmrtnost – rekao je netko za hrvatskog pisca Miroslava Krležu. Njegovo ime nose mnogi kulturni događaji, nagrade, nacionalne zaklade. Djela mu i dalje objavljuju diljem svijeta. Oni koji su ga osobno poznavali, sjećaju se da mu je najveća želja bila da mu se djelo umnaža i intenzivno živi i poslije fizičke smrti. Naravno, nema pisca koji to ne bi želio. No Krleža je imao rijetku sreću da njegovo djelo dođe u ruke nekome tko se  znao valjano pobrinuti za to golemo blago i umjesto njega ostvariti  izdavačke pothvate koje je on želio, ali sam nije uspio dovršiti.



Miroslav Krleža čita odlomak iz svog romana 'Zastave' (audio zapis)

https://www.youtube.com/watch?v=q4z3GTCP-2Q



Miroslav Krleža: Referat o ilirizmu na znanstvenom skupu o hrvatskom narodnom preporodu (1966)

https://www.youtube.com/watch?v=Uas7sxUyY7M

Dio referata kojeg je Krleža održao 1966. na znanstvenom skupu povodom 130. obljetnice hrvatskog narodnog preporoda.

Izgrađujući svoj stav prema »ilirskom herderovskom golubinjaku« četrdesetak godina, K. rezimira svoja zapažanja u referatu održanom na skupu o 130-godišnjici hrvatskoga narodnog preporoda u Zagrebu (Forum, 1966, 3-4). Premda do kraja ostaje na stajalištu da su ilirci pogriješili što su kajkavštinu žrtvovali štokavštini kao jedinstvenomu hrvatskom književnom jeziku (»bacivši je kroz prozor kao truplo«), K. ipak donekle opravdava taj čin Gaja i njegovih istomišljenika određenim višim ciljevima. Polazeći od teze kako ilirci nisu bili ni u čemu »osamljeni romantici«, jer su svoj program ostvarivali istim poetskim shemama i istim idealizmom kao i ostali slavenski i neslavenski narodi, on prije svega konstatira: »Sama zamisao ilirizma kao političkog plana ujedinjenja svih južnoslavenskih naroda - pro futuro, mogla se poetima s pravom prikazati kao iluzija, koja nije isprazno priviđenje, i u tom pogledu ideja o političkom ujedinjenju ilirskih zemalja javlja se kao logična formula na kraju dugotrajnog historijskog perioda.« Istodobno, K. zaključuje da je samo bezazleni idealizam iliraca i vjera u mogućnost političkoga i kulturnog jedinstva mogla dovesti do odricanja »vlastite književne prošlosti i tradicije, svoga jezika i svog imena« - što je bila »smionost samozatajna«.

Naposljetku, K. će, usprkos svim svojim ogradama i kritičkim napomenama o ilirizmu priznati činjenicu: »Postoji jedan motiv koji čini naš ilirski pothvat doista originalnim, u kulturnoj i književnoj historiji evropskih naroda moglo bi se reći jedinstvenim. Sam fakat što su naši buditelji ilirske narodnojedinstvene književnosti odlučili da probude narodnu svijest iz mrtvila tako da su se odrekli svoga narodnog imena i svoga jezika, i to veoma odlučno i smiono, uvjereni da se isključivo samo neopozivim odricanjem jezika i imena može ostvariti južnoslavenska, upravo sveslavenska sinteza u višem, nadnarodnom, oduhovljenom smislu, taj fakat odvaja ih bitno od svih sličnih romantičarskih pokreta u svijetu.« (tekst djelomično preuzet iz enciklopedije Krležijane).

243
Kategorije: Književnost
Developed by LELOO. All rights reserved.