Norman Vincent Peale
, protestantski pastor napisa 1952. god. najpoticajniji svjetski bestseller „
Moć pozitivnoga mišljenja“.
Premda ga neki u ovom
novom tisućljeću sasvim neopravdano prozivaju pretečom new age-a skroz
pristrano i netočno, jer new age eklektički uzima pomalo iz svih religija,
autor Peale jest, u stvari, univerzalni kršćanski mislilac izuzetne duševne
ljepote, snage i beskrajne uvjerljivosti.
U predgovoru
spomenutog bestsellera on citira znamenitog američkog psihologa Williama Jamesa
koji reče: „ Najveće otkriće mojega naraštaja jest da ljudsko biće može
promijeniti svoj život promjenom svoga mentalnoga stava.“
Neki drevni mislilac
je rekao isto tako nešto dokraja uvjerljivo: „Ovladaj svojim mislima. S njima
možeš raditi što hoćeš.“
Tijekom svoga života
autor Peale kaže da je otkrio da se i on i mnogi drugi guše u sumnjama u same
sebe i pate od osjećaja manje vrijednosti i nesposobnosti. Tako je postao
svjestan da su posvuda ljudi poraženi strahom i krivnjom, da posvuda ima onih
koji su posustali, a nisu to morali, samo da su uspjeli naći sebe.
Ova knjiga napisana
1952. postala je jednom od najprodavanijih knjiga u američkoj povijesti.
Autorova jedina nakana je bila da ona dopre do poraženih, posustalih, onih koji
sumnjaju u sebe, malodušnih i plašljivih, te da ih uvjeri da je pozitivno
mišljenje ili život u vjeri, istinska tajna života. Ili, kao što je zapisano u
Novom zavjetu, u poslanici Filipljanima: „ Sve mogu u Isusu Kristu, koji mi
daje snagu.“ Također iz Ivanova Evanđelja, koji je cvijet među evanđeljima kaže
se: „Ja dođoh da imaju život, i da ga imaju u izobilju.“ Jer, mnogi ljudi nisu
doista živi. Po vlastitom priznanju, mnogi od njih osjećaju se beživotno i
djeluju beživotno, beznadno, polumrtvo. Krist je došao kako bi nam svima dao
radostan, bujan i treperav život koji Njega čini tako dostojanstvenim.
Ovaj bestseller „ Moć
pozitivnoga mišljenja“ napisano je da bi predložila tehnike i dala primjere
koji pokazuju da vas ništa ne mora poraziti, da možemo postići mir uma,
poboljšati zdravlje i imati neiscrpnu energiju. Ova pak knjiga poučava
primjenjenom kršćanstvu: jednostavnom, ali ipak znanstvenom , djelotvornom
sustavu praktičnih tehnika uspješnog življenja.
Autor Peale kaže:“
Vjerujte u sebe! Imajte vjere u svoje sposobnosti. Bez poniznog, ali razumnog
povjerenja u svoje snage ne možete biti uspješni ni sretni. Osjećaj manje vrijednosti i nesposobnosti ometa
postignuće vaših nada, ali samopouzdanje vodi prema samoostvarenju i uspjehu
vaših pothvata.“
Pisac nastavlja
pišući o osjećaju manje vrijednosti od kojeg pate mnogi ljudi, a njihovi uzroci
su raznoliki te potječu još od djetinjstva.
Neki izvori kompleksa
manje vrijednosti uspostavljaju prepreke snazi naše ličnosti. To može biti
emocionalno nasilje koje je netko nad nama počinio još u djetinjstvu, to mogu
biti posljedica takvog čina ili pak nešto što smo učinili sami sebi. Ta boljka
izvire iz maglovite prošlosti i iz skrivenih, mutnih predjela naše ličnosti.
Najveća tajna pri
uklanjanju kompleksa manje vrijednosti, što je samo drugi izraz za duboku i
temeljitu sumnju u samoga sebe, jest preplaviti svijest vjerom. Steknimo golemu
vjeru u Boga i to će nas ispuniti skromnom, ali čvrstom vjerom u sebe. Obično
mrmljanje, formalna i površna molitva nije dovoljno jaka. Sveto pismo kaže: „
Neka vam bude prema vjeri vašoj.“- dakle što je veći naš problem , neka bude
veća i naša molitva. Molimo duboke, dugačke molitve koje prodiru u srž i steći
ćemo snažnu i životnu vjeru.
Sposobnost
posjedovanja i primjene vjere te oslobođenje moći koje vjera postiže jest
vještina i, poput svake vještine , može se proučavati i primjenjivati kako bi
se postiglo savršenstvo.
Načinom razmišljanja
gradimo osjećaj nesigurnosti. Ako se u svojim mislima neprekidno usredotočujemo
na zlokobna očekivanja tegobnih događaja do kojih bi moglo doći, ishod toga bit
će stalan osjećaj nesigurnosti. Posvuda susrećemo ljude koji se u nutrini boje,
koji se povlače od života, koji pate od dubokog osjećaja nesposobnosti i
nesigurnosti, koji sumnjaju u vlastite snage. Tako tisuće ljudi pužu kroz život
na rukama i koljenima , poraženi i zastrašeni. U većini slučajeva takva
osujećenost snage posve je nepotrebna. Jedan znameniti psihijatar je rekao: „
Stavovi su važniji od činjenica.“
To vrijedi ponavljati
sve dok nas ta istina ne prožme u potpunosti.
Pouzdan i
optimističan obrazac mišljenja može promijeniti činjenice i posve ih
nadvladati. Osjećaji samopouzdanja ovise o vrsti misli koje uglavnom prožimaju
našu svijest. Tako ako mislimo na poraz, zacijelo ćemo ga i doživjeti. Netko je
jednom rekao: „ Budite hrabri i moćne sile priteći će vam u pomoć.“
Znameniti američki
mislilac Emerson je objavio golemu istinu: „ Pobjeđuju oni koji misle da to
mogu.“ Dodao je : „ Činite ono čega se bojite i strah će se raspršiti.“ Vježbajmo
samopouzdanje i vjeru pa naši strahovi i nesigurnosti neće imati moć nad nama.
Nikada ne smijemo slušati savjete naših strahova- „ Sve mogu u Isusu Kristu,
koji mi daje snagu.“- ta čarobna rečenica najjači je protuotrov na svijetu za
misli o manjoj vrijednosti.
Autor nastavlja priču o napetom životu. Život
prožet unutarnjim mirom, skladnim i bez stresa , najlakša je vrsta
egzistencije.
Glavna bitka za
postignuće mentalnog mira sastoji se u
naporu preoblikovanja svoga mišljenja u opušten stav prihvaćanja Božjeg dara mira. Glavna metoda za postizanje
uma prožetog mirom je vježbanje pražnjenja uma. Neizostavno moramo vježbati
pražnjenje uma od strahova, mržnja, nesigurnosti, žaljenja i osjećaja krivnje.
Dobra je metoda
glasnog ponavljanja nekih mirnih riječi. Riječi imaju duboku sugestivnu moć i u
svakom njihovu izričaju krije se iscjeljenje. Primjerice SPOKOJ je jedna od
najljepših i najmilozvučnijih riječi u hrvatskom jeziku i samo njezino
izgovaranje vodi prema postignuću stanja spokoja. Još jedna iscjeljujuća riječ
je vedrina. Tako kršćanskom vedrinom trebamo prijeći preko svih naših jada,
problema i nevolja. Mistici iz 16.
st. su rekli : „ Neka te ništa ne uznemiri. Neka te
ništa ne uplaši. Sve prolazi osim Boga. Samo Bog je dostatan.“
Riječi iz Biblije
imaju osobito jaku terapijsku vrijednost i trebamo im dopustiti da se „rastope“
u svijesti i one će razmazati svoj iscjeliteljski balzam preko cijele naše
mentalne strukture.
Autor preporuča da
počnemo svaki dan potvrđujući mirne, zadovoljne i sretne stavove pa će nam dani
biti plodno tlo za zadovoljstvo i uspjeh. Važno je iz razgovora ukloniti sve
negativne misli jer one mogu proizvesti unutarnju napetost i nezadovoljstvo.
Dakle, ako izbliza
pratimo običan razgovor i ograničimo ga tako da sadrži samo mirne izraze, ishod
toga bit će mirne ideje i, na kraju, miran um. Sljedeća djelotvorna tehnika
mirnog uma je svakodnevno vježbanje tišine. Svako bi trebao ustrajati na
najmanje četvrt sata apsolutne tišine svaka dvadeset četiri sata. Thomas
Carlyle je rekao : „ Tišina je element u kojemu se oblikuju velike stvari.“
Možda naš nedostatak
unutarnjeg mira, konstatira autor, do neke mjere potječe od buke koju trpi
živčani sustav suvremenih ljudi.
Znanstveni
eksperimenti pokazuju da buka na radnom mjestu ili ondje gdje živimo i spavamo
znatno smanjuje djelotvornost. Osjećaj počinka koji nastaje vježbom potpune
tišine, zaključuje autor, terapija je najviše vrijednosti. Nadalje, ono što
mislimo o tome kako se osjećamo odlučno utječe na to kako se zapravo tjelesno
osjećamo. Tu nam valja citirati odlomak iz Staroga zavjeta: „ Al onima što se u
Gospoda uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne
sustaju, hode i ne more se.“ (Izaija) Ako um opskrbljujemo stavovima vjere,
njemu snaga raste. Neumornu aktivnost lakše je postići ako sami sebi sugerirate
da imate jaku podršku i obilne izvore snage.
Doticaj s Bogom u
nama uspostavlja tok iste vrste energije koja obnavlja svijet i svake godine
donosi proljeće.
Autor Peale je
uvjeren da znanstveno primjenjena načela kršćanstva mogu stvoriti neprekinut i
postojan tijek energije u ljudskom umu i tijelu. Energiju naime ne iscrpljuje
težak rad nego emocionalni potresi. Autor kaže: „ Ako budete razumno skrbili za
svoje tijelo s obzirom na zdravu prehranu, tjelovježbu, san i izbjegavanje
zloupotrebe tijela, tijelo će proizvoditi i održavati zadivljujuću energiju i
održavati samo sebe u dobru zdravlju. No ako dopustite rasipanje energije zbog
nasljedne ili samonametnute emocionalne reakcije koja vas slabi, nedostajat će
vam životne snage.
Prirodno stanje osobe
je sklad tijela, uma i duha, kada se potrebna energija neprekidno obnavlja.“
Nažalost postoje
ljudi čije su osobne brige iznad svih kriza u ljudskoj povijesti. Ništa ih ne
zanima osim njihovih sitnih briga, želja i mržnja.
Troše sami sebe na
mnoštvo nedosljednosti koje ne vrijede ništa. Zato su umorni. Čak se i razbole.
Najsigurniji način da se ne razbolimo jest predati se radu na onome u što
duboko vjerujete. Energiju gubimo samo kad u umu osjetimo da nam je život
postao tup. Um nam se dosađuje i postane umoran od nerada. Moramo iskorijeniti
strah i grizodušje kako bismo mogli spavati i obnoviti energiju.
Onesposobljenost, napetost i srodne tegobe često su posljedica nedostatka
unutarnjega sklada. Zapanjujuće je, tvrdi autor, kako molitva obnavlja skladno
funkcioniranje tijela i duše.
Znamenit psiholog
kaže: „Molitva je najveća sila koja je dostupna pojedincu pri rješavanju
osobnih problema. Njezina moć me zadivljuje.“ Molitva nas može osvježiti svake
večeri i obnoviti svakoga jutra. Valja istaknuti još jednu formulu: „ Ako
dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac moj
nebeski.“ (Matej) Ili (Marko): „ Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već
primili, i bit će vam.“ Vjera i sklad važni su činitelji u procesu molitve.
Autor Peale osobno
vjeruje da je molitva slanje vibracija od jedne osobe do druge i prema Bogu.
Cio svemir je vibracija. Zrak je pun vibracija
i međuljudski odnosi su vibracije. Kada pošaljete molitvu prema drugoj
osobi, služite se silom koja prebiva u duhovnom svemiru. Kada Novi zavjet kaže:
„Kraljevstvo Božje je među vama.“ (Luka) govori nam da je Bog ili Stvoritelj u
naš um i ličnost položio sve potencijalne sile i sposobnosti koje su nam
potrebne za konstruktivan život. Na nama je da usmjerimo i razvijemo te snage.
Svjesni ljudi posvuda shvaćaju da se iskušavanjem moći molitve osjećaju bolje,
rade bolje, spavaju bolje i postaju boljima. Nikada se u molitvi , naglašava
autor, ne služimo negativnim mislima. Samo pozitivne misli postižu rezultate.
Također, predlaže Peale, da se molimo za ljude koje ne volimo i koji su se loše
ponijeli prema nama.
Ogorčenost je, naime,
najjača sila koja ometa duhovnu moć.Odrasla osoba koja može očuvati dječji duh
u zreloj dobi i starosti jest genij, jer će očuvati istinski sretan duh kojim
je Bog obdario mlade.
Da bismo postali
sretnom osobom , moramo imati čistu dušu, oči koje vide romantičnost u onome
što je uobičajeno, dječje srce i duhovnu jednostavnost. Mnogi od nas proizvode
svoju vlastitu nesreću. Dakako, nismo mi stvorili svu svoju nesreću , jer su
društveni uvjeti odgovorni za velik dio naših nevolja. No ipak je činjenica da
u velikoj mjeri uz pomoć svojih misli i stavova prerađujemo životne sastojke i
tvorimo svoju sreću ili svoju nesreću. Dostatno je reći da nesreću proizvodimo
misleći nesretne misli, zauzimajući stajalište po navici, kao što je negativan
osjećaj da će sve izići na zlo ili da drugi ljudi dobijaju ono što ne
zaslužuju, a mi ne dobijemo ono što zaslužujemo.
Kako je glupo,
ingeniozno piše autor, proizvoditi osobnu nesreću da bismo je dodali svim
ostalim poteškoćama nad kojima imamo malo ili nimalo kontrole!
Trebali bismo
počinjati dan ovom rečenicom: „ Ovo je dan što ga učini Gospod; kličimo i
radujmo se njemu.“ Ovaj stih iz biblijskih psalama izvrstan je lijek za
nesreću,tvrdi Peale.
Na jednoj posjetnici
autor je jednoć pročitao: „Put do sreće: izbacite mržnju iz srca i brige iz
uma. Živite jednostavno, očekujte malo, a davajte mnogo.Ispunite život
ljubavlju. Zračite sunčevim svjetlom. Zaboravite na sebe i mislite na druge.
Činite drugima ono što želite da oni čine vama. Ponašajte se tako tjedan dana i
iznenadit ćete se. „
Mnogi ljudi čine
život nepotrebno teškim zato što rasipaju snagu i energiju time što se pjene i
žeste.
Djetinjasto je
žestiti se, ali to je emocionalna reakcija mnogih odraslih ljudi. Biblija nas
savjetuje: „Ne žestite se…“
U nekom smislu mi smo
bijedan naraštaj posebno u velikim
gradovima, zbog posljedica živčane napetosti, umjetnih uzbuđenja i buke; no ta
bolest širi se i u seoska područja, jer se napetost širi samim eterom. Dakako,
radi se o tom što netko mudro reče: „ Cio život je tako svakodnevan.“ Moramo
vježbati mir Božji „koji nadilazi svaki razum…“ (Filipljanima)
Ali „mutna voda“ kako
kaže Lao Ce „ako se ostavi na miru, razbistrit će se.“ Peale kaže da je , štoviše,
dobro vježbati flegmatičnost ili apatičnost, pa čak i indiferentnost. Do neke
mjere čak i tromost.
Stih koji Peale
preporučuje da opusti i smiri um je iz stihova proroka Izaije: „ Tko se tebe
drži, čuvaš ga jednako i u miru, jer se u tebe uzda.“ To je najbolji lijek za
rastakanje napetosti uma.
Očekujmo najbolje i
dobijmo to: „Ako možeš vjerovati;sve je moguće onomu koji vjeruje.“ (Marko).
Vjerujte, vjerujte, vjerujte Peale kaže i tako ćete i u svoj dom unijeti istinu
da vjera pomiče planine.
Ljudi su poraženi
životom ne zato što su nesposobni, nego zato što im nedostaje zanosa i
predanosti. Oni ne očekuju punim srcem da će uspjeti. Osoba koja se ne
posvećuje željenim rezultatima neće ih dobiti tek tako. Ništa ne uskraćujte.
Život se ne može uskratiti onome tko životu daje cijeloga sebe. No većina ljudi, na žalost to ne čini. Zapravo,
to čini vrlo malo ljudi i to je tragičan uzrok neuspjeha, a ako ne neuspjeha,
onda tek poluuspjeha.
Emerson je rekao
„Čuvajte se onoga što želite, jer to ćete i dobiti.“Očekujmo najbolje i duhovna
kreativna snaga uma uz pomoć Božje moći proizvest će najbolje.
Moć vjere čini čuda,
a to nam kaže Biblija. Moć vjere tako je golema da nema ništa što Svemogući Bog
ne bi mogao učiniti za nas, s nama ili pomoću nas ako dopustimo da usmjeri
svoju energiju kroz naš um. Evanđelje po Marku kaže“…ako tko rekne ovoj
gori:Digni se i baci u more“ i ne posumnja u srcu svome nego uzvjeruje da će se
dogoditi ono što veli, to će mu i biti.“
Prvo što treba
učiniti u vezi s preprekom jest suočiti se s njom i ne žaliti se na nju niti
cviliti zbog nje, nego je izravno napasti.
Vjera daje
ustrajnost. Ona sadrži silu što nas održava kada postane teško. Situacija da
smo u situaciji u kojoj još nitko nikad nije bio ne postoji. Govoreći
praktično, postoji samo nekoliko priča o ljudima i sve ih je netko iskušao
prije nas. Djelotvorna metoda da našoj svijesti damo pozitivan karakter jest
ukloniti stanovite izraze, misli i riječi koje bismo mogli nazvati „malim
negativcima“. Ono što ćemo učiniti s preprekama izravno je određeno našim
mentalnim stavom. Većina naših prepreka su mentalnog karaktera.
Tri velika čovjeka
Emerson, Thoreau i W. James su rekli sljedeće svojim učenjem: Temeljna
Emersenova doktrina jest da božanska moć može dotaknuti ljudsku ličnost i tako
se može postići veličajnost.
James je isticao da
je najvažniji činitelj pri svakom pothvatu naša vjera u nj. Thoreau nam je
rekao da je tajna postignuća u tome da se u umu zamišlja slika uspješnog
ishoda. Thomas Jefferson je izrekao jedno neprocjenjivo vrijedno pravilo:“
Uvijek upravljaj stvarima blagom rukom.“ Ona je u skladu s tijekom svemira.
Ne moramo biti žrtvom
zabrinutosti- to je jednostavno nezdrava, destruktivna mentalna navika. Nismo
se rodili s navikom zabrinutosti.
Ugledni psihijatar dr
S. Blanton je rekao: „Tjeskoba je kuga našeg doba.“ I dalje kaže da je
„zabrinutost najprikrivenija i najrazornija ljudska bolest.“ Milioni ljudi pate
od „zapriječene tjeskobe“. Kažu da je zabrinutost jedan od uzroka artritisa.
Svakodnevno moramo vježbati pražnjenje uma, a to bismo trebali činiti prije
odlaska na noćni počinak kako bismo izbjegli zadržavanje zabrinutosti u
svijesti dok spavamo. Dakle, postupak je:… ispraznite um, raskužite ga Božjom
milošću i potom vježbajte ispunjavanje svoga uma. Tako ćete se riješiti navike
zabrinutosti. Trebali bismo označiti sve odlomke u Bibliji koji govore o vjeri,
nadi, sreći, slavi i zanosu.
Animozitet,
primjerice, tako ne samo da izjeda dušu, već i remeti misaone procese. Jedna od
osnovnih istina kojima nas Biblija uči jest da je Bog s nama. Zapravo,
kršćanstvo započinje tim shvaćanjem, jer kada se Isus Krist rodio, nazvan je
Emanuel, što znači „Bog je s nama“. Kroz čitavu Bibliju uvijek se ponovo
naglašava sljedeća istina : „Ako imadnete vjere koliko je gorušičino zrno…
ništa vam neće biti nemoguće.“ Te riječi treba shvatiti bezuvjetno, potpuno,
istinito i doslovno. Tu se ne radi o iluziji, ni o fantaziji. To nije
ilustracija, simbol ni metafora, već bezuvjetna činjenica. Moramo vjerovati u
našu pronicavost i intuiciju.
Sve smo sigurniji da
je vjera, ispravno shvaćena i primjenjena, vrlo moćan čimbenik u pobjeđivanju
bolesti i izlječenju.
Znakovito je da riječ
„svetost“ potiče od riječi „cjelovitost“, dok je riječ „meditacija“ obično
korištena u religioznom smislu, vrlo bliska izvornom značenju riječi
„liječiti“. Srodnost tih dviju riječi zapanjujuće je očita kada shvatimo da
iskrena i svrsishodna meditacija o Bogu i Njegovoj istini djeluje kao lijek za
dušu i tijelo.
Današnja medicina
naglašava važnost psihosomatskog faktora u liječenju, priznavajući time
povezanost duševnih stanja i tjelesnog zdravlja. Prema tome, posve je logično,
da bi, budući da se religija bavi mislima, osjećajima i osnovnim stavovima,
znanost vjere trebala biti značajni element procesa liječenja.
Tako je psihosomatski uzrok visokog krvnog
tlaka strah od budućnosti, to je jedan oblik potisnutog, prikrivenog straha,
straha od onog što bi se moglo dogoditi. Trebali bismo se moliti da naš
liječnik bude otvoren za prolazak Božje iscjeliteljske milosti.
Bolovi i patnja zbog
bolesti prouzročene emocijama nisu ništa manje stvarni od onih koje su
prouzročile bakterije.
Marko Aurelije, jedan
od najvećih mislilaca antike je rekao: „Čovjekov život je ono što od njega
učine njegove misli.“
Emerson je izjavio:
„Čovjek je ono što misli cijeloga dana.“
Čuveni psiholog je
rekao: „ U ljudskoj prirodi postoji duboka tendencija da se postane točno
onakav kakvim se zamišljate.“
Kad se sve uzme u
obzir, osnovni razlog zbog kojeg čovjek ne živi kreativnim i uspješnim životom
jest pogrješka u njemu samom. U 23. psalmu se kaže:“ Stazama pravim on me
upravlja.“- ne misli se samo na stazu dobrote, već i na staze ispravnog
razmišljanja.
Kršćanstvo također
možemo smatrati znanošću. Ono je filozofija, teološki sustav, metafizički
sustav te sustav vjerovanja.
Jedna od
najjednostavnijih metoda smanjivanja napetosti jest stav „samo polako“. Sve što
radite činite polakše, bez žurbe i bez pritisaka.
Tajna je u tome da
naš um uvijek bude smiren, da izbjegavamo žurne reakcije te da vježbamo
staloženo razmišljanje.
Postoji nešto što se
zove tzv. „ocjeđivanje uma“. Svakog dana po nekoliko puta moramo pročistiti svoj
um od svake ljutnje, razdraženosti, razočaranja ili frustracija. U svakoj
situaciji, naime, treba biti opušten, ostati miran, zauzeti prijateljski stav,
imati vjeru i dati sve od sebe.
Psiholog W. James je
rekao: „Jedan od najdubljih nagona u ljudskoj prirodi jest želja da nas drugi
poštuju.“
Želja da se
dopadnemo, da nas drugi cijene, da budemo traženi, temeljna je naša potreba.
Jedna od najvećih
tragedija prosječnog čovjeka jest sklonost da cijeli svoj život provede
usavršavajući svoje nedostatke. Trebamo dati ljudima snagu, a oni će nama
zauzvrat, svoju ljubav.
Štogod bilo razlogom
naše patnje, prvi korak jest izbjegavanje svake malodušnosti- površni bijeg
kroz grozničavu aktivnost, primjerice, odlasci na zabave te uživanje u piću,
privremeno umrtvljuje bol, ali je ne liječe.
Filozof Henri Bergson
rekao je da najsigurniji put do istine put opažanja , intuicije i rasuđivanja
do izvjesne granice, a zatim je potrebno napraviti „smrtonosni skok“ te
intuicijom doseći istinu.
Postoji veličanstveni
trenutak kada jednostavno „znamo“.
I za kraj:
Uvijek iznova nude
nam se dokazi da je ovo dinamičan svemir, prožet mističnim, električnim, elektroničkim nuklearnim silama, koje su sve tako čudesne
da ih nismo do kraja proniknuli. Ovaj svemir je velika duhovna
koncertna dvorana, dinamična i životna!