Motovun film festival
http://www.motovunfilmfestival.com
24.-28.07.2018.
Mustafi Nadareviću i Radi Šerbedžiji dodijeljena nagrada 50.........
http://www.motovunfilmfestival.com/news/view-news/title/mustafi-nadarevicu-i-radi-serbedziji-dodijeljena-nagrada-50-godina
U Motovunu je u četvrtak dodijeljena najstarija nagrada Motovun Film Festivala, 50 godina, dvojici glumačkih bardova Mustafi Nadareviću i Radi Šerbedžiji za pola stoljeća maratonske izdržljivosti u nimalo blagim uvjetima naše kinematografije te za neodustajanje od glume za koju je osim ljubavi i strasti prema filmu, bilo nužno imati i veliku snagu volje.
Dvojici kraljeva, kako ih je nazvao direktor MFF-a, Igor Mirković, nagrade su uručili dvojica laureata iste nagrade ‒ producent, redatelj i osnivač ZagrebDoxa, Nenad Puhovski, i redatelj i osnivač Motovun Film Festivala, Rajko Grlić.
„Umjetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ“, riječi su Mustafe Nadarevića, glumca koji će starijim generacijama vjerojatno zauvijek utjelovljavati lik Leonea, neposluhu i tragediji sklonog mladog Glembaja iz slavne ekranizacije ove Krležine drame.
Iako je za sebe znao reći da se uvijek izvlačio na talent i da je tek iza tridesete počeo ozbiljno raditi, Nadarević u svojoj dugoj karijeri započetoj već u prvom osnovne kada je na školskoj priredbi zbog svoje duge kose i piskutavog glasa glumio Crvenkapicu, odigrao je više od 150 kazališnih uloga i snimio više od 60 filmova, drama i TV serija s najvećim redateljima jugoslavenskog, hrvatskog i BiH filma. Spomenimo samo uloge u kultnim filmovima kao što su Otac na službenom putu, Već viđeno, Kuduz, Žute dunje, Ničija zemlja, Gori vatra, Kod amidže Idriza...
Tijekom svog boravka u Motovunu Mustafa Nadarević prepričao je anegdote koje je doživio za vrijeme svoje duge karijere. Nije bio skroman na riječima, ali je skroman kada su u pitanju njegove glumačke sposobnosti. Više je puta rekao kako je njegova gluma grozna te ne razumije zašto ga redatelji toliko vole. Smatra kako je za uspješnu glumačku karijeru potrebna sreća i splet okolnosti. Da bi zaradio, prihvaćao je sve uloge, odbijao je samo one koje ne bi stigao odraditi zbog drugih projekata. Mirovinu nema u planu, gluma je za njega posao koji radiš do kraja života. Biti prirodan i moći briljantno lagati po njemu su najveće teškoće glumačkog umijeća.
Najveći krležijanac među glumcima kojemu je ovaj slavni pisac u amanet ostavio svoj šešir i proročanstvo da će mu život biti borba s divljim zvijerima, Rade Šerbedžija, jedan od najslavnijih glumaca s ovih prostora, prošao je put od velike zvijezde jugoslavenskog filma do apatrida i izopćenika u devedesetima pa sve do kasnijih uloga u holivudskim filmovima. Niz sjajnih uloga ostvario je u filmovima svog omiljenog redatelja Živojina Pavlovića ( Hajka, Dezerter, Crveno Klasje), a najuspješnija filmska godina u to vrijeme za Šerbedžiju vjerojatno je bila 1986. kada osvaja titulu najboljeg glumca na pulskom festivalu i to za filmove Večernja zvona Lordana Zafranovića i San o ruži Zorana Tadića.
„Za glumu je najbitnija ljubav i blagost, koje se mogu naći jedino u samoći, a mudrac je onaj koji to nauči u mladosti“, rekao je Šerbedžija u Motovunu tijekom razgovora Netočno u podne kad se prisjetio stvaranja filmova na domaćem terenu i inozemstvu od svojih početaka do danas. Iako je tijekom svoje karijere radio na velikim projektima, nikad nije o njima razmišljao kao o životnim prekretnicama, već se jednostavno prepustio svakom poslu. Najvažnija stvar u filmu je krupni kadar, jer u njemu nema laži, zaključio je Šerbedžija.
Mustafa Nadarević i Rade Šerbedžija obilježili su našu kinematografsku povijest, predajući joj se bezrezervno. Njihovo prijateljstvo počelo je još u studentskim danima kada su dijelili sobu u zagrebačkoj Derenčinovoj ulici, a večeras smo za svijetlu kinematografsku budućnost zasluženo nazdravili na motovunskom brdu.
photos
http://www.motovunfilmfestival.com/news/view-news/title/mustafi-nadarevicu-i-radi-serbedziji-dodijeljena-nagrada-50-godina
Blagost i ljubav kao temelj glume
http://www.motovunfilmfestival.com/news/view-news/title/blagost-i-ljubav-kao-temelj-glume
Tijekom razgovora Netočno u podne Rade Šerbedžija se prisjetio stvaranja filmova na domaćem terenu i inozemstvu od svojih početaka do danas. Iako je tijekom svoje karijere radio na vrlo velikim projektima, kaže kako nije razmišljao o njima kao životnim prekretnicama, već se jednostavno prepustio svakom poslu.
Poznat je i po svojim kazališnim ulogama, no prije svega se smatra filmskim glumcem. Najljepše sjećanje ima na rad s redateljem Žikom Pavlovićem iz vrlo jednostavnog razloga što voli njegove filmske kadrove. Na tim snimanjima brinulo ga je što mu Pavlović nikada ništa nije govorio, a nakon što mu se obratio, Pavlović mu je preporučio neka ne dramatizira jer je ulogu namijenio upravo njemu. Šerbedžija je istaknuo i kako neke filmove u svojim najranijim danima karijere nije uopće trebao snimiti, ali ih je prihvatio zbog prijateljstva, ne zbog novca.
Najvažnija stvar u filmu po njemu je krupni kadar, sve ostalo je režija. U krupnom kadru nema laži“, kaže Šerbedžija. To je i razlog zbog čega svoj redateljski rad u suradnji sa sinom Danilom Šerbedžijom doživljava emotivnim neuspjehom. Smatra kako se u njihovom filmu Oslobođenje Skopja nije dogodio taj poseban kadar, ali bez obzira na to, film je doživio svjetski uspjeh. Krupni kadar iz filma Život je lep Bore Draškovića, Radi je donio i poziv od Stanley Kubricka.
Na audiciji za film Oči širom zatvorene doživio je manji živčani slom, bacio papire i rekao kako to on ne može odraditi. Kad su ga pozvali da se vrati, zastao je na vratima da odluči hoće li to napraviti ili ne te misli da je upravo to bio ključan trenutak zbog čega ga je Kubrick uzeo za ulogu. Kaže kako mu rad u inozemstvu nije donio nikakvih novih saznanja jer gdje se god radi na kraju se sve svede na isto: razgovor redatelja i glumca što trebaju učiniti. Za glumu je najbitnija ljubav i blagost, koje se mogu naći jedino u samoći, a mudrac je onaj koji to nauči u mladosti, zaključio je Šerbedžija.