"Moždane stanice reagiraju kao prijatelji na facebook-u" naslov je članka u posljednjem broju njemačkog gospodarskog tjednika Wirtschaftswoche, koji je objavio razgovor s cijenjenim hrvatskim neurobiologom Dobrišom Mršić-Flögelom, profesorom na University Collegeu u Londonu i voditeljem istraživačkog tima u Biocentru Sveučilišta u Baselu.
Moždane stanice reagiraju kao prijatelji na facebook-u
piše Jana Reiblein
Jedna nova studija pokazuje da se živčane stanice u našem mozgu mogu usporediti s društvenom mrežom na Facebook-u. Oni koji su osobito slični međusobno komuniciraju osobito snažno.
Istraživači Univerziteta u Baselu razmotrili su s osobitom pozornošću komunikaciju među moždanim stanicama. "Cilj istraživanja bio je otkriti postoje li pravila po kojima se nervne stanice povezuju s kompleksnim mrežama milijuna drugih nervnih stanica." rekao je Prof. Thomas Mrsic-Flogel, voditelj istraživačkog tima Biocentra Univerziteta u Baselu i UCL-a (University College London) u Londonu.
Rezultat studija: Najmanje jedno od tih pravila je "vrlo jednostavno", kaže Mršić-Flogel: Stanice su međusobno povezane kao društvena mreža. "Jednako zainteresirani neuroni su međusobno snažno vezani, dok neuroni koji se ponašaju različito imaju samo slabe ili nikakve poveznice."
Usporedba s Facebookom je bliska: I tu imamo možda stotine prijatelja na popisu, ali u stvarnom kontaktu ih je možda samo rukohvat. Tražimo one koji pokazuju jednako zanimanje, s kojima možemo osobito snažno razmjenjivati misli i čije mišljenje nam je važnije od svih drugih.
Slično tako, samo drugačije složen je sustav neurona u mozgu. Svaka živčana stanica povezana je doduše preko kompleksnog sustava s mnoštvom drugih nervnih stanica. Tu po jednoj stanici mogu postojati više tisuća poveznica, tzv. sinapsa, a ipak većina njih, kao u širokom krugu poznanika malo dolazi do izražaja.
Nasuprot tome najjače veze medu pojedinačnim malobrojnim stanicama međusobno su vrlo slične. Mršić-Flögel objašnjava u čemu se sastoji ta sličnost: "Radi se o stanicama koje na isti način obraduju određene podražaje iz okoline."
Kako bismo to bolje razumjeli, moramo pogledati koje je područje mozga istraživano. Radi se o vizualnom korteksu. To je područje mozga koji prima opažaje oka i pretvara ih u sliku unutar našeg mozga.
Možemo dakle zamisliti povezanost sličnih stanica jačim vezama: Radi se o živčanim stanicama koje reagiraju na konkretne informacije oka, na "određeni poredak linija ili rubova u onome što vidimo ". Na taj isti podražaj reagiraju živčane stanice zajedno tako da odašilju jedan električni impuls: "oni pale zajedno", kaže Mršić-Flögel.
"Malobrojne jake veze medu neuronima sličnih funkcija imaju najjači utjecaj na aktivnost partnera ", kaže Mršić-Flögel. Što čini veze jačima istraživači još ne znaju.. Zasad polaze od toga da međuigra u mnoštvu psihičkih poveznica (dakle više sinapsi medu stanicama) i eventualno veće kontaktne površine putem kojih se ciljna stanica može jače stimulirati.
Međusobna igra sličnih živčanih stanica mogla bi pri tom učiniti da, "određene informacije iz vanjskog svijeta budu pojačane ", zaključuju istraživači. "To može biti bilo koji podražaj na koji živčane stanice reagiraju", objašnjava Mrsic-Flogel. Ostajemo li pri vizualnom korteksu mozga, moglo bi se raditi o linijama, usmjerenjima pokreta ili također ljudskim licima. "U području koje odgovara sluhu to mogu biti informacije zvuka kao što su visina tona, boja tona, frekvencija, intenzitet ili izvor šuma." Neke živčane stanice pojačano surađuju u obradi takvih informacija.
Studija je dio napora kojim znanstvenici diljem svijeta nastoje kartirati mozak i tako bolje razumjeti kako mozak iznosi spoznaje, misli i djelovanje iz nebrojenih poticaja, koji pritječu preko naših osjetila. Na kraju se postavlja točna računalna simulacija ljudskog mozga.
Ona primjerice treba pomoći boljem razumijevanju neuroloških bolesti. "Kad budemo znali kako treba izgledati splet veza u zdravom mozgu, tada možemo početi otkrivati što se krivo odvija primjerice kod shizofrenije ili Alzheimerove bolesti", kaže Mršić-Flögel.
Zablude ili devet mitova o mozgu
Oko mozga kruže mnoge zablude. Sto stoji u stvari iza devet poznatih mitova?
Mit 1. Alkohol ubija moždane stanice
Istina: S gutljajem vina još nije izgubljena niti jedna moždana stanica. Ni bujica neće izazvati odumiranje ijedne stanice, ali će veze među njima biti prekinute. Već nakon nekoliko pića može doći do gubitka pamćenja, koje će biti to veće što se više popilo. Prekomjerno pijenje kroz duže vrijeme može trajno oštetiti mozak.
Mit 2.: Posjedujemo 100 milijarda moždanih stanica
Istina: Ni to ne stoji. U stvari ih ima oko 86 milijardi, što su znanstvenici objavili 2009. godine Ta spoznaja čini enormnu razliku. Taj višak od preostalih 14 milijardi stanica konačno može stvoriti mozak jednog novog bića.
Mit 3.: Koristimo samo 10 posto naših moždanih stanica
Istina: Nikada ne koristimo svoj cijeli mozak odjednom - usprkos tome on je cijeli uvijek pri poslu. Mnogi procesi teku automatski i povlače se izvan naše pozornosti.
Mit 4. Imamo samo pet osjetila
Istina: Kad je riječ o osjetilima mislimo na osjet putem opipa, sluha, vida, mirisa, okusa. Pri tom postoje još mnogi drugi osjeti - osjećaj ravnoteže, vremena, percepcije položaja u prostoru, kretanja i udaljenosti.
Mit 5. Mozartova glazba povećava inteligenciju
Istina: Taj mit dugujemo američkim znanstvenicima u slučaju Frances Rauscher. Godine 1993. objavili su rezultate istraživanja prema kojima su studenti, koji su slušali 10 minuta Mozartovu Sonatu za dva klavira u D-duru (KV448), postigli kod testiranja inteligencije u prosjeku više od 8 do 9 IQ-bodova. U stvari povećanje učinka trajalo je samo oko 10 do 15 minuta. Daljnje studije nisu niti te tvrdnje mogle potvrditi.
Mit 6.: Sve ovisi o veličini
Istina: Ljudi nemaju najveći mozak - bilo apsolutno bilo u odnosu na veličinu tijela. Najveći mozak imaju ploveće ulješure, a u odnosu na veličinu tijela ističu se skarabeji. Veličina mozga ne igra ulogu kad je riječ o inteligenciji.
Mit 7.: Neki ljudi koriste pretežito jednu stranu mozga
Istina: Podjela na ljevoruke i desnoruke nema nikakve veze kod uporabe mozga. Kreativnim ljudima pripisuje se doduše veća uporaba desne strane mozga, ali upravo logički racionalni mislioci više koriste desnu stranu. Istraživanja pokazuju da je i to mit. Kod svakog zadatka aktiviraju se različita područja mozga, ali ništa ne upućuje na to da o pojedincu ovisi koja će se strana mozga koristiti.
Mit 8. Učimo dok spavamo
Istina: Knjigom pod jastukom ili zvučnom pričom tijekom sna u noći ljudi nisu još ništa naučili. Oni u snu ne nauče ništa novo, nego prerađuju i učvršćuju što su budni naučili tijekom dana.
Mit 9. Droge uzrokuju rupe u mozgu
Istina: Droge mogu promijeniti strukturnu povezanost i ometati funkciju mozga. Ali mit je da one prave rupe u mozgu.