MOŽEŠ AKO MISLIŠ DA MOŽEŠ

Naredna knjiga Normana Vincenta Pealea po mom slobodnom izboru (nakon „Moći pozitivnog mišljenja“) jest još jedan bestseller „Možeš ako misliš da možeš“.

Autor na početku kaže da kad se nađemo pred nekim problemom, izuzetno teškim i nerješivim, postoji jedno temeljno načelo koje je potrebno primijeniti- i ne prestati ga primjenjivati. A ono glasi naprosto: Nikad nemoj odustati.

Jer dići ruke od svega znači upravo dozivati potpuni poraz. I to ne samo poraz u onome o čemu je riječ. Predati se znači doprinijeti završnom porazu čitave osobe. Odustajanje dovodi do defetističke

psihologije.Ako pak čovjek razmišlja i ne prepušta se panici, do nekakve se ideje uvijek dođe. Potrebno je stvarno se aktivirati; autor savjetuje: probijajte se neumorno „naprijed“ (znači ne „no“ na engl. nego „on“ tj. naprijed) prema svome cilju, sve dok ne riješite problem, dok ne izađete na kraj sa svojim teškoćama.

Autor Peale u ovoj knjizi daje primjere mnogih ljudi koji su unatoč očitom mentalnom ili fizičkom hendikepu, zahvaljujući upornosti , vjeri i postojanosti uspjeli u svojim životima ostvariti zapanjujuće rezultate nikad se ne predajući.

Susretnimo se sa svakim problemom čim se stvori. I tako sve oko nas neće više vrvjeti od poraza i beznađa, nego ćemo postati produktivnim i kreativnim žustro se susrećući sa svakim izazovom čim se ovaj pojavi. Pretvorimo „no“ u „on“ i „teem“ (vrvjeti) u „meet“ (susresti).

Goethe je rekao : „ Strogom upornošću, oštrom i ustrajnom, može se poslužiti i najmanji od nas, i ono rijetko promaši cilj, a to stoga što njena tiha snaga s vremenom raste nezadrživo.“ To će reći, samo se trudite i dalje- i rezultat neće izostati. Čovjek u životu, nastavlja autor, ne može dospjeti baš nikamo ako silovito ne primijeni načelo ustrajnosti. Muhamed je rekao : „ Bog je s ustrajnima.“

Shakespeare je tvrdio : „Mnogo vode istroši mramor.“ Puno prije Lukrecije je rekao istu misao:“Kapi vode istroše stijenu.“

Nikad ne smijemo očajavati, a ako čak i očajavamo, u tom očaju nastavljajmo djelovati. Netko reče (sasvim kršćanski): teže i češće griješimo kad smo jaki i sigurni nego kad smo slabi i nemoćni!

Pouzdanje u upornu ustrajnost, vjera u neispuštanje problema, u nepokolebljiv trud, na koncu se ipak moraju isplatiti, samo ako čovjek ima unutarnjeg poticaja da svoj cilj zamisli i ustrajno mu teži.

Da bi načelo ustrajnosti bilo učinkovito trebamo ga poduprijeti načelom percepcije- naime, kad je čovjek subjektivno poražen ili smlavljen situacijom koja donosi unutarnji poraz, onda nam je potrebna percepcija. Potrebna nam je sposobnost sagledavanja koja će nam omogućiti percipirati unutarnji uzrok svog poraza.

Odnosno, čovjek mora posjedovati sposobnost intuitivnog sagledavanja, te mora opažati i kultivirati svoje unutarnje snage.

Pritom, zna se: istinska samospoznaja je uvijek početak razvijanja vlastite osobe.Kad čovjek, primjenom načelo percepcije, počne sagledavati potencijale što se u njemu kriju, onda se u njemu rađa i sila koja će ih prihvatiti, razviti ih i aktualizirati u obliku uspješnog djelovanja. Tu pod „silom“ predmnijevamo osjećaj nove snage, osjećaj doraslosti. Prije, međutim, no što kreativnost može uzeti maha, čovjek mora ne samo naučiti kako da spoznaje samoga sebe i da u sebe vjeruje, već također mora proživjeti i iskustvo, od onih koja oslobađaju snagu, i to tako odlučno da nakon toga postane sposoban nastaviti unatoč svim preprekama.

Autor zaključuje: „ Ustrajnost motivirana opažanjem oslobađa novu silu i predstavlja valjanu formulu što vodi do uspješnih ostvarenja, ma koliko sam proces njihova postizanja mogao biti težak.“

Svaki problem u sebi sadrži sjeme vlastitog rješenja.

Moramo znati da problemi tvore znak života, odnosno što čovjek ima više problema, utoliko je življi.

Za uspješno izlaženje na kraj s problemima potrebne su bar tri vitalne komponente: (1) znanje; (2) mišljenje i (3) vjera. Kad čovjek spozna korijene svoga problema, već je time učinio velik korak prema njihovu rješenju. Gotovo će svaki problem popustiti pred tehnikom rada, znanjem i razumijevanjem. Um je naše moćno oruđe. Um nam daje moć nad svim uvjetima i okolnostima i nad svakim problemom, bez obzira na to kako on bio težak.Odnosno možemo ako mislimo da možemo ukoliko mislimo na ispravan način. Jedno je bar posve izvjesno: ljudski um neće funkcionirati kada je vruć (kada je pregrijan). Samo kad je hladan- apsolutno hladan- on će ploditi onim na činjenice oslonjenim, intelektualnim sagledavanjem koje će dovesti do rješenja koja stvarno rješavaju probleme.

Panika, međutim, histerija, pa čak i relativno blage emocije površinu uma održavaju u stanju uzburkanosti, onemogućavajući ono što smo sagledali u široj perspektivi da se digne iz dubljih nivoa svijesti.

Zbog toga je prvi korak kad nas pogodi neki problem postizanje smirenosti. Kad se pojavi problem („cool it“)- samo hladno!

Hladno, smireno reagiranje plus molitva koja je oblik prenošenja misli pomoću kojeg crpimo moć Božanskoga uma u kojem prebiva sva mudrost- doista su onda svi izgledi na našoj stvari.

Tada će se otvoriti komunikacijske linije kojima će do nas poteći ideje. Sigmund Freud , veliki psihijatar, jednom je zgodom rekao: „ Glavna je dužnost čovjeka da podnosi život“ Možemo zaključiti da je glavna dužnost čovjekova da stekne vlast nad životom. A kraj svih tih boli i teškoća , čovjek to ipak može ostvariti ako se moli i ako misli, ako radi i proučava probleme i vjeruje. U tome je prava istina-apsolutna istina. Pišući o napetosti autor Peale kaže da mir svijeta prolazi, a Božji mir, međutim, ostaje i dalje. U njegovoj je dubini osobina konstantnosti. Čovjek može kazati: „ Osjećam se napeto.“ No ako malo pažljivije promotri taj osjećaj , otkrit će kako je zapravo mislio kazati: „ Osjećam se nesretno, bijedno, turobno, zabrinuto, preosjetljivo, razdražljivo.“

Peale savjetuje: „ Uhvatite ritmički korak koji stremi naprijed, no koji nipošto nije žuran. Suzbijte nestrpljivost i dosljedno se držite psihologije po načelu „lako ćemo“ (naravno, ne lakoumno).

Sposobnost usporavanja vlastitog tempa od vitalne je važnosti pri liječenju prenapetosti i dade se unaprijediti mentalnim vježbanjem, tako da čovjek sebe mentalno i psihički dovede do tempa tipa „lako ćemo“. Emersenovo suptilno i duhovito zapažanje treba ovdje navesti:

„Samo mirno: za sto će godina i tako biti svejedno.“

Brze reakcije počesto znaju dovesti do loše zamišljenog djelovanja.

Ležerna procedura daje vremena da se emocije ohlade i da upravljanje nad nama preuzme racionalno sagledavanje situacije. I zaista, sposobnost opuštanja i izbjegavanja prenapetosti i razdražljivosti, velika vještina hladnog reagiranja u svakoj prilici, bez obzira ma koliko ona bila kritična, plod je duge vježbe i njenog odlučnog kultiviranja. Na kraju ovog poglavlja o napetosti Peale preporučuje sljedeće: Izbrišite sve nezdrave stavove koji vas smućuju i dolaze iz dubokog nesvjesnog, te- uzdajte se u Boga i naprosto hodite svojim putem!

Pišući o motivaciji autor kaže: „ I doista, svakog je čovjeka moguće osloboditi za efikasnije djelovanje, samo ako se otkrije prava kombinacija koja otvara njegova vrata, tako da na sunce može izaći njegova prava osobnost.“

Oni koji odista uspiju u životu , u bilo kojem aspektu ljudskoga postojanja zapravo su oduševljeni ljudi koji se posve predaju poslu, a ne defetisti koji se predaju.

„Ne postoji čovjek bjedniji od onog“ , napisao je psiholog William James, „ kod kojeg nije stalno ništa osim neodlučnosti.“

Od vitalne je važnosti izložiti se utjecaju nadahnuća, onog nadahnuća koje uzdiže  um i duh do višeg nivoa emocionalnog i intelektualnog reagiranja. Knjige na kojima se jačaju intelektualni procesi, koje vam omogućavaju rast sposobnosti mišljenja, stvarnog mišljenja, neobično su važne.

Svatko tko želi na svijetu stvoriti nešto zaista vrijedno morao bi sebi pribaviti kakvo zaista vitalno iskustvo , ono koje vodi uzdizanju, takvo iskustvo koje će ga iz nesuvisle osobe pretvoriti u ono što treperi od života. Međutim, čovjek bi se redovito morao pomlađivati inspiracijom. Vatra  oduševljenja neće gorjeti vječno ukoliko na nju povremeno ne dometnemo drva. Autor toplo savjetuje da se klonimo cinika, cendravaca i negativista. Čovjek otvorene svijesti na putu je da doživi bajkovito životno iskustvo. No, kako svijest održati otvorenom ? Odgovor glasi: Neprestano razmišljati, neprestano se zanimati, neprestano moliti,  neprestano sanjati. Nedaće tako mogu biti tajna svačijih uspjeha. Shakespeare je govorio o „slatkim plodovima nedaća“. Oni ljudi koji su naučili u sebe vjerovati na realističan , neegotistički  način, oni koji posjeduju duboko i zdravo samopouzdanje, blagodat su i za ljudski rod, a to stoga što oni svoju dinamičku kvalitetu prenose i na ljude kojima ona nedostaje.

Činjenica jest da čovjek najčešće dobiva ono što duboko u sebi i očekuje. Očekivanja koja su nam već ušla u krv povlače odgovarajuće okolnosti i događaje. Ono što mislimo, što vizualiziramo, što zamišljamo, u velikoj je mjeri već ono što nam je suđeno postati.

Svitanje samospoznaje kroz smjernu vjeru u sebe jedan je od epohalnih događaja u životnom tijeku ljudskoga bića.

Netko reče:“Kad bismo učinili sve ono za što smo sposobni, doslovce bismo sami sebe zapanjili.“

Poznati pisac R. Kipling napisa: „Za neuspjeh postoji četrdeset milijuna razloga, ali niti jedan jedini izgovor.“

Da biste ostvarili valjane rezultate, razvijte zdrav prezir prema riječi „nemoguće“, savjetuje Peale.

Ispitajte je nemilosrdno i znanstveno. Kad se nešto smatra nemogućim, zapravo je riječ o nepoznavanju činjenica.Ono označava

Samo prenošenje jedne zablude. Kad se napravi brižljiva , objektivna studija, pokazuje se da tvrdnja „to je nemoguće“ ne počiva ni na čemu.Velika je činjenica da se pomoću ispravnog razmišljanja, vjerom i hrabrošću, takozvano nemoguće može učiniti mogućim. A tip čovjeka koji ostvaruje to dostignuće, tip je čovjeka koji se nikad ne miri s porazom; koji se nastavlja boriti, nastavlja raditi i koji, više od svega, nikad ne prestaje vjerovati u Boga, u život, u samoga sebe.

Samo čovjek koji posjeduje dubinu vjere i koji je hrabar do srži iz oštrih životnih okršaja izlazi kao pobjednik, a ne kao poraženi.

Kad je Svemogući Bog stvarao čovjeka, usadio je u njegovu narav klicu veličine. Zato bez obzira na to što mu se dogodilo u obliku teškoća i nedaća, on uvijek u sebi nosi nešto potrebno da iz toga iziđe

Dostojanstveno i s neokrnjenom snagom i da to na koncu nadvlada.

„Svijet se danas okreće takvom brzinom da čovjek koji veli da nešto ne može učiniti, obično prekine netko tko to već čini.“

 Osim toga vrijedi i ona da uvijek možemo biti veći od svega što nam se može dogoditi. Jedan je liječnik ustvrdio :“Razlog zbog kojega briga ubija više ljudi nego rad, krije se u činjenici da mnogo više ljudi brine nego što rade:“ Vjera nije palijativ, ona je lijek-jedini sifuran lijek-protiv straha. Moć vjere sposobna je odagnati strah.

U Psalmu piše: „Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.“ Svatko tko teži velikim dostignućima ne bi smio zaboraviti mudro Demostenovo zapažanje: „Male su prilike počesto početak velikih pothvata.“

Peale kaže: „ Mislite i vjerujte i radite i odnosite se prema ljudima valjano i unesite u posao sve što imate, i najednom ćete otkriti kako radite najčudesnije konstruktivne stvari u životu.“

Čovjek, međutim, koji samoga sebe minimizira, nikad neće stvarati čarolije niti izazivati čuda. Ljudi koji razmišljaju na entuzijastičan ,

nadom nadahnut način, neizbježno u životu postignu ono najviše.

Čuda nisu stvorena samo od snova, već i od svakodnevnih neglamuroznih činjenica poput razmišljanja i rada i upornog ustrajavanja. Moramo nadalje, stalno prebirati po sebi u potrazi za strahovitom kvalitetom ugrađenom u nama, a koja još nije izbila na svjetlo dana. Također i stalno bdjeti na promatračnici očekujući veliku ideju koja nam može promjeniti život. 

Književnik E. Hoffer imao je pravo kad je rekao: „Kad je ljudima dosadno, dosadno im je ponajprije stoga što su dosadni sebi samima.“

Zato je možda bolje da sami sebe restimuliramo, revitaliziramo, reorganiziramo. Dosada je smrt duše-nekakva simbioza dokolice i poroka, reklo bi se. Inteligentno je oduševljenje za život.

Mekušno življenje kad promislimo realno potječe od toga što nismo izloženi posvemašnjem tjelesnom naprezanju, onakvim kakvim su bili podvrgnuti naši praočevi. I to bitno doprinosi našoj dosadi.

 Isus je rekao u Evanđelju po Ivanu: „Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna.!“

Mentalno je oduševljenje ono što zapravo onesposobljava dosadu, uklanja frustracije i nogom u tur navijeke izbacuje osjećaj da smo svega siti. A ljudsko biće mora doživjeti iskustvo oduševljenja koje ga uistinu uzdiže do visokih nivoa svijesti, jedan od onih osjećaja što se nikad ne zaboravljaju te zauvijek žive s nama. Nužno je da se iz svakodnevne rutine uzdignemo u mislima koje posjeduje moć da nadiđu svijet, unatoč tome što stalno radimo uvijek iste stare stvari.

Peale savjetuje: Ne prestajte se kretati, razmišljati, sudjelovati u životu- to je zlatna tajna fascinantnog života. Sveci kažu:“Život je u pokretu.“ U Bibliji se zbori: „Klicat ćete od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti.“

Jedan bivši britanski ministar u vladi tvrdi da su tri ključa uspjeha:

razum, marljivost i zdravlje.

Tajna se zrelog i kreativnog prosuđivanja krije u mentalnoj kontroli.

Jedan mađarski isusovac je rekao nešto vrlo važno: ako moralno prosuđujemo onda i nema razloga za depresiju.

Šest moćnih riječi koje mogu odlučiti o uspjehu svakog pothvata ili uostalom, svakog čovjeka su upravo ove: „Nađi neku potrebu i zadovolji je.“ „Sabrati se“, tako da čovjek funkcionira pri skladnom i jedinstvenom djelovanju svih elemenata osobnosti, znači osigurati uspješan ishod pothvata. Da bi čovjek od života dobio što želi, potrebna mu je usmjerena motivacija: „onaj koji pobjeđuje nikad ne odustaje.“ Odlučujući činilac u nadvladavanju svakog oblika neuspjeha jest dinamično i pozitivno mišljenje.

U ljudskom se umu nalazi božanska sila, i samo preko uma ljudsko biće može stupiti u doticaj s Bogom. Crpljenje spiritualne sile odvija se kroz intelekt, pomoću sposobnosti razmišljanja i vjerovanja.

Zbog toga se do najvećeg od svih sredstava Božje moći, dolazi kroz spiritualno kontrolirano odvijanje misaonih procesa.

Kad Biblija veli: „Kraljevstvo je Božje među vama“ ona time zapravo tvrdi da je u biti u čovjeku ugrađena sva Božja moć i istina. Peale tvrdi: „Skoncentrirajte se na činjenicu da vašu budućnost ne određuju okolnosti nad kojima nemate kontrolu, već primjereni stav nad kojim kontrolu i te kako imate.“

Jedan iskusni psihijatar predlaže da prekrojimo riječ“da sam“ u „drugi put“. „Drugi put“  označava pozitivan i hrabar napad na probleme.

U svima nama postoji jedna nastrana crta koja nas navodi da neprestano podgrijavamo stare pogreške.

Autor zaključuje: „ Uspješan je čovjek onaj koji se naučio živjeti samo u sadašnjosti , ali se uvijek kreće prema onom što dolazi poslije.“

Emerson je napisao“ Dovrši svaki dan, pa da si gotov s njim. Učinio si što si mogao. Pritom se zacijelo potkrala i pokoja omaška i bedastoća; zaboravi ih što prije možeš. Sutrašnji je dan novi dan; otpočni ga valjano i bezbrižno i duha odviše uzdignuta, a da bi ga mogle opteretiti stare besmislice. U tom je danu sve dobro i lijepo. Isuviše je dragocjen, sa svim svojim nadama i izazovima, a da bi ijedan njegov trenutak smio proćerdati na jučerašnjicu.“ To je savjet vrijedan pažnje.

Što čovjek može postati i što može učiniti najvećim je dijelom određeno stupnjem ograničenja što ih mentalno određuje samom sebi.

Smionost je aktivator snage što je crpimo iz uma. Smionost je zapravo

komanda  da se oslobode mentalne snage. Smiono očekujte, i snaga će se već nekako probiti do nas.

Na kraju ovog poglavlja Peale kaže: „Spremno vrebajte na one bljeskove uvida što se pojavljuju kad odista mislite.“

„Životne kušnje postoje ne da vas slome, već da vas stvore.“

Čovjek kad postigne zdravlje duha napravio je velik korak prema uživanju tjelesnoga zdravlja. Fizičko zdravlje u velikoj mjeri ovisi o mentalnim stavovima te duševnom stanju čovjeka. „Dušu“, veli Marko Aurelije „bojaju boje njezinih misli.“

Mržnja i strah mogu otrovati tijelo baš kao i otrovne kemikalije.

Zdravo mišljenje može biti proces koji proizvodi vitalnost. Takve misli pomažu da tijelo održimo u ravnoteži i u normalnoj funkciji.

Kako su psyche (duh) i soma (tijelo) tijesno povezani- znanstveno se liječenje mislima općenito smatra veoma relevantnim za proces liječenja.

Najljekovitija misao na svijetu jest misao ljubavi. Trebamo ići svijetom i ljubiti ljude; misliti lijepe misli o svakome te odbaciti negativne misli. Zdrava svijest čini ljude zdravima, vitalnima i živima. Osjećaj za humor vrlo je koristan jer iz potencijala vrlo osjetljivih situacija može se izvući čista dobit.

Sebe, naime, ne treba shvaćati odveć ozbiljno.

Dobra je terapija riječima:smirenost, uljudnost, hladnokrvnost, uravnoteženost.

Peale kaže: Bez valjanog borbenog duha nećete dospjeti baš nikamo.

Dakle mu dajte maha. On će u akciju ubaciti vaše zapretane snage.

Ne misliti AKO nego KAKO . Ako je jalovo a KAKO znači djelotvorno rješavanje problema zato što se shvaća da se u svakoj teškoći mogu naći nove vrijednosti.Svi smo izloženi pravoj baraži nedostataka, gubitaka i ograničenja.

Mass mediji nas time bombardiraju. Na kraju ovog izuzetnog štiva autor Peale kaže: Usudite se ono što želite i možete. I ne zaboravite na molitvu. Ona oslobađa snage.

-I ne zaboravite…nikad ne zaboravite-MOŽETE AKO MISLITE DA MOŽETE.