MSU
6. dani fotografije Arhiva Tošo Dabac: izložba, predavanja, radionice
Arhiv Tošo Dabac, Ilica 17
Galerija čitaonice MSU
19. 11. -19. 12. 2014.
Izložba Toše Dabca "A-Z /Arhitektura Zagreba"
No galerija MSU
19. 11. -10. 12. 2014.
OTVORENJE: 19. 11. 2014. u 19 sati
Dani fotografije Arhiva Tošo Dabac ne žele samo javnosti prezentirati neiscrpan opus našeg slavnog fotografa, nego ponajprije promovirati umjetnost fotografije, ukazati na važnost proučavanja medija fotografije u širem smislu, kao i standardne muzejske prakse čuvanja, zaštite i vrednovanja fotograđe.
Tako se predavanjima, studijskim izložbama, suradnjom domaćih i stranih umjetnika i teoretičara, stvara svojevrsna platforma za razmjenu iskustava o tom mediju.
Ove godine Dani fotografije započinju izložbom Toše Dabca A-Z /Arhitektura Zagreba, koja će predstaviti autorov ciklus crno-bijelih fotografija na temu arhitekture Zagreba s ciljem kontekstualizacije primjenjene odnosno funkcionalne fotografije ovog autora na suvremenoj umjetničkoj sceni.
Izložba će obuhvatiti šezdeset fotografija nastalih u vremenskom rasponu od 1930-ih do 1960-ih godina. Tošo Dabac (1907-1970) u ovom je specifičnom i zahtjevnom fotografskom podžanru ostvario zanimljive, originalne i nadahnute snimke, a mnoge od njih će zagrebačkoj publici biti predstavljene prvi put.
Tematskom izložbom nastavlja se dosadašnja praksa Dana fotografije Arhiva TD: „otkrivanja“ manje poznatih cjelina iz iznimno bogatog umjetničkog opusa autora, široj javnosti najpoznatijeg po fotografijama ciklusa „Ljudi s ulice“, nastalih tridesetih godina prošlog stoljeća.
Prvi Dani fotografije Arhiva Tošo Dabac održani su 2007. godine, o stotoj obljetnici Dabčeva rođenja, u šestom će izdanju imati tematski raznolik program sastavljen od trinaest predavanja i četiri fotografske radionice u kojima će sudjelovati niz priznatih fotografa srednje i mlađe generacije (Miljenko Bernfest, Damir Fabijanić, Luka Kedžo, Bojan Mrđenović, Darije Petković, Tanja Deman, Damir Tiljak, Mirjana Vodopija) kao i povjesničara umjetnosti, antropologa i teoretičara dizajna (Goran Arčabić, Miha Colner, Tončika Cukrov, Silva Kalčić, Leonida Kovač, Igor Kuduz, Sonja Leboš, Iva Prosoli, Ivan Rupnik, Irena Šimić).
Na fotografskim radionicama polaznici će se imati priliku teorijski i praktično upoznati s različitim fotografskim modusima i izričajima, a najbolji radovi nastali na radionicama bit će izloženi u prostoru Arhiva Tošo Dabac.
Sva događanja u sklopu programa 6. dana fotografije Arhiva Tošo Dabac su besplatna.
Kustosica izložbe i autorica projekta: Marina Benažić
Kustosica-koordinatorica izložbe i projekta: Ivana Janković
Vanjska suradnica na izložbi i projektu: Irena Zrinščak
Likovni postav izložbe i vizualni identitet projekta: Tajana Zver
Tošo Dabac……..fotosi
https://www.google.hr/search?q=tošo+dabac&client=opera&hs=CyQ&sa=N&biw=931&bih=600&tbm=isch&tbo=u&source=univ&ei=nVdrVLqVHYnUasXogtAJ&ved=0CBoQsAQ4Cg
ART. Tošo Dabac
http://www.stylebrickroad.com/2013/11/art-toso-dabac.html
With more than 200 000 signed work (let's remember, we're talking about analog photography), you can find absolutely anything - landscapes, portraits, documentary, photojournalism, and even hints of fashion photography. He featured themes like social status in his 'People from the streets' series between 1932 and 1935 (some say 1933 to 1937 but it's difficult to say) when less-fortunate people on the streets of Zagreb were his main motif. He was later influenced by different cities (although Zagreb remained to be one of his favourite ones) and rural cultures, but also had a great deal of artist portraits in his opus. Hell, he even was some kind of a street style photographer in his days - you can see the fashion of the decade just by looking at the photos.
Krešimir Tadić:"Svjetovi"
http://likovna-kultura.ufzg.unizg.hr/images31/Kresimir%20Tadic.Svjetovi.jpg
Krešo Tadić, fotosi
https://www.google.hr/search?q=krešo+tadić&client=opera&hs=9O6&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=JllrVIz4PIf5aqLGgtgH&ved=0CE0QsAQ&biw=931&bih=600
MARKANTNA POJAVA
http://www.filmovi.hr/index.php?p=article&id=1380
80.obljetnica rođenja Fabijana Šovagovića
http://www.zagrebonline.hr/80-obljetnica-rodenja-fabijana-sovagovica/
http://www.fabijan-sovagovic.com
Patina i vitalnost
U povodu izložbe Krešimir Tadic, Fotografije, MUO, 19. rujna 2000.
Iz fundusa Fotokluba Zagreb: Krešimir Tadić
http://www.matica.hr/vijenac/170/Patina%20i%20vitalnost/
Fotograf Krešimir Tadić živio je i djelovao u procjepu između brojnih obveza i trenutaka prepuštanja vlastitim inicijativama. S obzirom na visoku etiku i odgovornost zapravo je veći dio snaga posvetio kolektivnim projektima i društvenoj funkciji svojega rada. Nije to uvijek ni osjećao kao žrtvu, jer je formiranjem i opredjeljenjem bio povjesničar umjetnosti, te je znao da će svojim aparatom, svojim okom i ukusom, bitno pridonijeti interpretaciji i valorizaciji čitavih naših regija i pojedinačnih djela.
Uloga Kreše Tadića u poznavanju i prepoznavanju hrvatskih graditeljskih, kiparskih i slikarskih ostvarenja jedva je procjenjiva i teško usporediva s drugim sličnim pothvatima. Pokazujući maksimalnu odgovornost i veliku ljubav na svim zadacima, s posebnom je pažnjom obrađivao skulpturalna djela i urbane ambijente, jer je shvatio kako pri njihovu predstavljanju i svojevrsnom prevođenju-tumačenju (u drugačiji medij) može unijeti dovoljno vlastitosti, te da ga kompleksna i višestrana ostvarenja upravo izazivaju da im posveti značajan kreativni ulog, te omogućuju da ostvari individualni trag.
Svi koji smo s Krešom putovali i radili na terenu sjećamo se kako je povremeno pravio digresije od zacrtanog programa evidentiranja i katalogiziranja spomenika. Neka fotografska putna i radna svjedočanstva poslužila su kao pravo »vježbanje života«, i označili dobar korak od fotografiranja umjetnosti prema umjetnosti snimanja neposredne okoline. U žanru »life« fotografije Tadić se znao okrenuti i socijalnoj, pa pomalo i folklornoj motivici, posebno prizorima iz zavičajne Bosne, približujući se estetici Dabčevih »Ljudi s ulice« ili pak poetici »odlučnog, neponovljivog trenutka«, kakvu je najodređenije propovijedao Cartier-Bresson.
Uvjereni smo da je najoriginalniji, najosobniji prinos hrvatskoj fotografiji Tadić ostvario u impresivnom ciklusu starih zidova i karakterističnih fasada. Na takvim je radovima uspio organski spojiti svoje povijesnoumjetničke kriterije s iznimnim plastičkim senzibilitetom i razumijevanjem propadljivosti materije gotovo enformelističkog porijekla. Suzdržan i odmjeren, bez ekspresivnih iskošenja ili tehnoloških dodataka, ostvario je djela koja emaniraju »metafizičko« nadahnuće. Da bi postigao potpuniji učinak mnoge je kadrove sažimao i kratio do najbitnijega, oduzimao sve ono što bi moglo smetati maksimalnom naponu, te je radno preferirao izduženi horizontalni niz, već sam po sebi određenih strukturalnih obilježja.
Iz pregleda osnovnih orijentacija i poetičkih opcija zaključili smo da je Tadić asimilirao i neka tradicionalna svojstva verističkog i simboličkog tipa, ali da je bio i otvoren prema – u šezdesetim godinama – aktualnim likovnim i fotografskim tendencijama kakve su predstavljali enformel, op-art i pop-art. Stanoviti eklekticizam i kumulativnost nastojao je razriješiti ili sublimirati u radovima montažnog karaktera. U laboratorijskoj alkemiji miješao je tako raznorodne sastojke dolazeći u sretnim trenucima do likovno čistih i semantički poticajnih rezultata koji bi odgovarali individualnoj sintezi.
Baveći se paralelno modernitetom življenja i anakronizmom spomenika, Krešimir Tadić je u značajnim djelima ostvario sretan spoj patiniranosti i vitalnosti. Neke njegove slike možemo doživjeti kao epitaf karakterističnim aspektima suvremene civilizacije, neke kao svojevrsno ekološko upozorenje i etički zov. Vrijedan je fotograf koji se umije empatijski pridružiti predmetima još toplima od čovjekova otiska; Krešo Tadić bio je baš od takvih fotografa koji je pratio tragove čovjeka na inače nepatetičnim realizacijama, a svojom mjerom i svojim redom dao je izrazit humanistički pečat svemu čime se bavio.
Tonko Maroević