Marta Šomođi Homan
1. Svakoga dana, svakom je čovjeku udijeljeno jednako vrijeme, od 24 sata, s po 60 minuta u svakom satu. Dakle, svi ljudi imaju jednake vremenske odrednice za start u organizaciju sebe, stjecanje navika i razvitak u odrazu usvojenih, naučenih, primljenih znanja, kao poticaja za osobno razmišljanje i inicijativu o sebi i svojim perspektivama. Kako ste se organizirali u “prosječnom radnom danu” kao jedinici vremena, jer je poznato da je “dan smanjena slika života” i onako kako nam je profiliran dan, tako se postupno formira profil života, s nakupinama “plusa” ili “minusa”, u rezultatima. Naime, psiholozi nas poučavaju da je potrebno dan podijeliti u tri temeljna dijela: osam sati rada, osam sati odmora, rekreacije, zabave, i osam sati aktivnog zdravog sna. Može li taj model uspješno funkcionirati u suvremenosti, da bi se postigli rezultati slični vašem primjeru?
O organizaciji vremena općenito teško mi je govoriti jer se ona dosta razlikovala kroz godine. Na prvoj godini Muzičke akademije još sam bila srednjoškolka (upisala sam je paralelno uz 4. srednje) pa je to uvelike utjecalo na moj dnevni raspored. Na drugoj sam godini bila prilično slobodna, a iduću godinu sam provela na usavršavanju u Engleskoj, gdje je moj raspored bio sasvim drugačiji. Zatim sam upisala drugi paralelni studij na akademiji (teorija glazbe, uz 3. godinu flaute). Od tad sam konstantno u utrci s vremenom – kako su obaveze na jednom studiju jenjale, tako su dolazili angažmani u orkestrima, glazbenim školama, držanje instrukcija itd. Koliko god se slažem s idealnom podjelom dana, kod mene bi uvijek nešto sati sna i puno sati odmora otišlo na rad.
2. Kratak osvrt, molimo, na vaše djetinjstvo, školovanje do fakulteta, stečene navike i odluku da izaberete studij koji ste završili s najboljim rezultatom u akademskoj godini, ‘10./’11
Nakon francuskog vrtića roditelji su me upisali u OŠ Izidora Kršnjavoga. Od moje rane dobi angažirali su se i potaknuli me da isprobam razne aktivnosti (klizanje, ples, jezici, likovne radionice), ali ja sam se na kraju odlučila za muziku, tako da sam paralelno pohađala glazbeni vrtić i kasnije osnovnu i srednju gl. školu u Glazbenom učilištu Elly Bašić (tada Funkcionalna škola). Upisala sam Klasičnu gimnaziju, međutim kako je tempo postao vrlo zahtjevan (u glazbenoj školi sam pohađala nastavu na dva odsjeka), u 3. srednje sam se prebacila u muzički razred Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, gdje je program prilagođen 'duplim' srednjoškolcima. Sjećam se da sam na vlastitoj koži često osjetila neka odricanja u korist ispunjavanja obaveza, ali mislim da je taj način odrastanja dijelom utjecao na moj način života i rada kasnije. Naime, jednom kad se navikneš na pregršt obaveza ili rad na 'više kolosijeka', teško je u jednakoj mjeri se disciplinirati ako nisi pod pritiskom. Osim toga, uglavnom sam se osjećala nagrađenom za svoj trud (pogotovo na glazbenoj strani), pa sam bila zadovoljna.
3. Da li ste već rano,u srednjoj školi, osjetili afinitet za pretpostavke, vrijednosti koje Vam je studij pružio?
Afinitet za studiranje muzike sam vjerojatno osjetila već i prije srednje škole. Kod nas muzičara to je malo drugačije nego u drugim zanimanjima, jer se na glazbenu školu od početka treba utrošiti dosta vremena i truda, upornog vježbanja. Zato se očekuje da ti se to sviđa, bilo kao buduće zanimanje, bilo kao hobi. Meni su svi predmeti u glazbenoj školi uvijek dobro išli i voljela sam ih, tako da sam ih postupno počela prihvaćati kao svoj životni poziv, više nego kao nešto što ću morati raditi. Da ne studiram na akademiji, morala bih dobro razmisliti što bih drugo.
4. Da li ste se tokom studiranja bavili sportom i da li ste možda imali kakav hobi?
Neko vrijeme sam išla na francuski i u plesnu školu, što je nažalost otpalo zbog nedostatka vremena. Ipak, uglavnom sam uspjela naći vremena za stvari kojima se volim baviti, makar morala čekati do praznika. Ja sam, zapravo, umjesto hobija upisala još jedan studij na akademiji, jer sam uvijek htjela steći šire znanje, ne biti strogo samo izvođač, 'fah idiot'. Mogu reći da sam se muzici stvarno dosta posvetila. Što se tiče slobodnog vremena, kod nas je nezgodno što se ono većinom troši na vježbanje, a vikendom obično upadnu produkcije ili koncerti. Ipak, bilo je vremena i za zabavu.
5. Koliko puta ste izlazili na ispite?
Samo na jedan ispit sam izašla dva puta. Kod nas se ni ne očekuje da na ispite iz praktičnih predmeta (instrument, komorna glazba i sl.) izlaziš ako nisi spreman.
6. Da li ste za vrijeme studija živjeli s roditeljima ili u domu/podstanarstvu-samostalno ili s cimerima?
Nakon druge godine studija iselila sam iz roditeljskog stana. Od tad sam podstanar, što sama što s cimerima.
7. Financiranje tijekom studija... da li ste imali podršku u obitelji ili možda sami brinuli o nekom?
Velika pomoć bila mi je stipendija grada Zagreba koju primam od srednje škole. Osim toga, roditelji su me financirali dok sam s njima stanovala, a kasnije sam si sama plaćala životne troškove (ipak, oni bi i dalje povremeno pomogli, primjerice kod kupnje flaute). Većinu vremena nisam imala problema s financijama, osim godine koju sam provela u inozemstvu, za što nisam uspjela dobiti nikakvu stipendiju, i zadnjih godina, kad unatoč dobrim rezultatima moram plaćati drugi studij. Nisam ni o kome morala brinuti.
8. Recept uspjeha?
Ne znam...puno rada, upornosti i odricanja, ali ne onih stvari koje ti pružaju širinu. Pored toga, nisam sigurna da je moguće postići uspjeh bez talenta u startu.
9. Da sada tek počinjete studij ,da li bi sebi postavili cilj 5,0 ili bi dozvolili i niži prosjek?
Nisam imala prosjek 5,0 niti je to nešto do čega posebno držim. S druge strane, mislim da je dobro imati realne ciljeve koji će te motivirati. Smatram da se na akademiji iz većine predmeta realno može imati peticu, osim nekih izrazito zahtjevnih kolegija i nekih praktičnih predmeta, kod kojih je potrebno puno vježbe, a nekad ti i uz to naprosto ne ide.
10. Kako je izgledao Vaš privatni život, izlasci, mladenačke ljubavi, druženje s kolegicama i kolegama?
Bilo je zadovoljavajuće, pogotovo kad sam si pronašla društvo koje mi je odgovaralo.
11. Da li mislite da ste nešto propustili (“napucavajući prosjek”)?
Uglavnom se nisam osjećala kao da 'napucavam prosjek'. Zbog obaveza sam i propustila dosta sna i vremena za rekreaciju, ali sam ponekad morala usporiti da sačuvam znanje. Ne znam, nadam se da mi se užurbani tempo neće obiti o glavu.
12. Lekcija koju ćete pamtiti cijeloga života? Što se tiče same fotografije ili crteža, imate li možda koji autorski uradak koji bi mogli izložiti u galeriji?
Svirački sam dosta napredovala, ali sam se i osamostalila za vrijeme godine studiranja u Engleskoj. Osim toga, nije bilo velikih lekcija, nego sam male pokupila s raznih kolegija, od raznih profesora, sa seminara, putovanja i slično.
Što se tiče autorskih uradaka, moji su audio, a ne video! Prilažem koncertnu fotografiju.
13. Da li ste ponosni na sebe i koji je vaš slijedeći korak?
Uzimajući u obzir da je to ipak samo nešto čime se bavim, mogu reći da sam ponosna na svoj uspjeh na studiju. Trenutno radim na više strana, a još trebam i završiti drugi studij. Planiram posao svesti na nešto manju mjeru. Idealna bi mi bila kombinacija pedagoškog rada i sviranja (primjerice u nekom orkestru, ali i solističkih i komornih nastupa) koja bi me ispunjavala i veselila. Također, željela bih se dalje usavršavati (npr. seminari u inozemstvu), spojiti i izvući korist iz stečenih znanja iz svojih disciplina. Rado bih u dogledno vrijeme radila i na akademiji.
14. I Vaša poruka, molim, studentskoj populaciji najprije svojega donedavnog fakulteta:
Maksimalno iskoristite sve dobre stvari koje vam studentski život pruža: kulturna događanja, popusti na koncerte, razne knjižnice...Iscijedite kvalitetne profesore koliko možete. Putujte na razne seminare, nemojte se ograničiti na našu glazbenu scenu ni samo na svoju umjetnost. Puno nastupajte, komorno i sami, steknite sigurnost (s pokrićem) na sceni. Uživajte i zabavljajte se!