Nagrada hrvatskoga glumišta se tradicionalno dodjeljuje na Dan hrvatskoga glumišta,24.studenoga,u 20 sati, u zagrebačkom HNK uz sjećanje na povijesni dan 24.studenoga 1860.kada su u gornjogradskom kazalištu studenti prekinuli predstavu i tražili da se na hrvatskoj sceni govori hrvatskim jezikom,što se je ,od tada, dogodilo pa se taj dan drži “rodjendanom” Hrvatskoga narodnog kazališta.
Ove godine,151.od povijesnoga 24.studenoga,1860.,o Nagradi hrvatskoga glumišta,odlučivali su članovi žirija za dramsku,opernu i baletnu umjetnost,u sastavu:
Žiri za dramsku umjetnost,bio je u sastavu : Špiro Guberina, Nina Kleflin Torre, Božidar Koščak, Tomislav Kurelec i Bojana Radović
Žiri za opernu umjetnost, Višnja Mažuran, Jana Haluza i Martina Tomčić Moskaljov
Žiri za baletnu umjetnost, Sonja Kastl, Norman Dixon i Bruna Reić Šćepanović.
Odlukom žirija za opernu i dramsku umjetnost,Nagrada za ukupni prinos umjetnosti, za životno djelo,pripada opernoj prvakinji,mezzosopranistici Nadi Puttar Gold i dramskom prvaku Zlatku Crnkoviću
Velikani hrvatskoga glumišta,Nada Puttar- Gold i Zlatko Crnković, djeluju godinama i kao pedagozi u programima umjetničkih akademija, Odjela pjevanja u Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gospodja Nada Puttar Gold, a na Odjelu glume, zagrebačke i splitske Akademije, gospodin Zlatko Crnković
Nada Puttar-Gold rođena je u Varaždinu , 5. studenoga 1923.Učila je najprije glasovir, a zatim se posvetila pjevanju.
Debitirala je 1949. kao Vanja u Glinkinoj operi Ivan Susanjin i odmah angažirana. Godine 1951. osvojila je Prvu nagradu na Međunarodnom pjevačkom natjecanju u Verviersu. U kritičkom osvrtu s puno superlativa o njezinu glasu,se čita i ovo: “Kakav talent, kakva tehnika, kakva škola!” Njezin snažan, pastozan glas ujednačen u velikom opsegu i volumenu, s dubinama alta i visinama dramskoga soprano, zacijelo je veličanstven hrvatski mezzosopran.
Muzikalnost i suverena pjevačka tehnika, velika izdržljivost i pouzdanost, lijep scenski izgled, koji je krasi, omogućili su joj ostvariti, za mezzosopran, golem repertoar od šezdesetak uloga, s rasponom od Didone u operi Didona i Eneja, Henryja Purcella, do Crkvenjarke u Jenufi i Santuzze u Cavalleriji rusticani, i oko dvije tisuće nastupa.
Teško je prosudjivati jesu li joj bolje pristajali Verdijevi, Wagnerovi ili Straussovi likovi, uloge u francuskom ili slavenskom repertoaru, nastupi u operi ili na koncertu.
Od 1957. do 1961. bila je solisticom Gradske opere u Berlinu, a od 1961. do 1966. Državne opere u Frankfurtu. Nastupala je u Bečkoj državnoj operi.
U zagrebački se angažman vratila 1966. i ostala do 1979., nakon čega se posvećuje vokalno-pedagoškom radu u programu Odjela pjevanja zagrebačke Muzičke akademije.
Zlatko Crnković,dramski umjetnik,
u sjećanju na dijelove svojega puta i iskustva, kaže:
Godine,1955.na porti HNK je potražio gospodina Ljudevita Galica.
“Padala je kiša. Sklonili smo se uz jedna vrata. Gospodin Galic je rekao da mu recitiram.i kad me je čuo, rekao mi da imam smisla i da se javim na Akademiju “– sjeća se velikan našeg glumišta.
Primljen je . Nastavnici u prvoj godini, bili su Josip Marotti i Drago Krča, Gavellini učenici.
Strepio je, na trećoj godini Akademije, kada je polagao audiciju za stipendijski program.
U Savjetu Drame su bili istaknuti umjetnici, Tito Strozzi, Emil Kutijaro, direktor Drame Prof. Mirko Perković, dramska prvakinja Mira Župan.
Bio je izveo monolog iz Agamemnona. Položio je.
Gavella je bio Rektor Akademije i mentor.
Izvrsni uvjeti za uspješan uzlazni rad u startu,a raspon ostvarenja u umjetničkom životu, desetljećima, je potvrdio veliku izražajnu snagu i kreativne energije utkane u galeriju dramsko-scenskih likova, u programe radio-drama, filmskih likova i osobito u području kazivanja poezije, koje ga je učinilo umjetničkom ličnošću bez premca.
Gospodina Zlatka Crnkovića je posebno cijenio i pozivao u stalnu suradnju, jedan od najvećih hrvatskih lirika, akademik Dobriša Cesarić, s kojim je umjetnik nastupio i u programu Večeri poezije, posljednjem na kojem je, za života, Cesarić osobno sudjelovao, u dvorani Doma na Kaptolu,27, Tribini grada Zagreba, s proljeća,1980.
Uz svečanost dodjele Nagrade hrvatskoga glumišta, za životno djelo,za sveukupno umjetničko stvaralaštvo, ove godine,Nadi Puttar Gold i Zlatku Crnkoviću, držimo vrijednim i važnim, podsjetiti na potrebu da se laureatima te najviše kategorije hrvatskoga glumišta,osiguraju uvjeti za nastajanje monografije, kao prateće vrijednosti uz Nagradu.
Monografija, kao vrsta znanstvene proze, trebala bi biti i u programu inicijative polaznika poslijediplomskog studija na Katedri za teatrologiju Odsjeka Komparativne književnosti,što bi omogućavalo kreativno prožimanje znanstveno-istraživačkoga rada i velikih slojevitih postignuća u scensko-umjetničkom opusu najvećih stvaralaca.
Svaki od laureata najveće Nagrade hrvatskoga glumišta,za sveukupno umjetničko stvaralaštvo, trebao bi, programski, uz nagradu, dobiti i svoju monografiju s prikazom presjeka ukupnoga ostvarenog umjetničkog opusa.
To bi sustavno obogaćivalo i našu suvremenu teoriju, znanstveno-istraživački rad u području treatrologije, a i kazališnu praksu i uvjete njezna života i postignuća.
S čestitkama, ovogodišnjim nositeljima najveće Nagrade hrvatskoga glumišta, Nadi Puttar Gold i Zlatku Crnkoviću, zaželimo i monografije !