Upravo tako bih nazvala stanje duha i tijela stotina mladih budućih, još
neafirmiranih baletnih plesača na pragu karijere, ili onih već afirmiranih do
određene životne dobi, koji se prijavljuju na međunarodna natjecanja, tražeći
potvrdu svojih dugogodišnjih žrtava i posvećenja nečem toliko efemernom kao što
je Umjetnost klasičnog baleta. Upravo je dirljiva ta upornost, kojom se dio
mladeži širom svijeta u vrijeme svemirskih letova, još uvijek zanosi
romantičnom i teško dostižnom ljepotom i savršenstvom tehnike klasične baletne
umjetnosti.
Može li jedno natjecanje, postignuta nagrada, diploma ili neuspjeh bilo
kako pripomoći daljem usponu ili odustajanju
traženja svoga mjesta među zvijezdama, pitanje je, koje ovisi o snazi
živaca i talentu natjecatelja, da u danom času uspije nadvladati natjecateljski
stres i izvesti svoj zadani program
tehnički i umjetnički na potrebnoj visini i odatle krenuti dalje.
U toj zgusnutoj atmosferi, nabijenoj strahom i isčekivanjima od presudne je
važnosti iskustvo i umjetnička težina ocjenjivačkog suda-žiria. Sve su to mahom
imena nekadašnjih baletnih prvaka, iskusnih pedagoga i koreografa, uglavnom
ličnosti koje su ispekle baletni zanat na pozornicama širom svijeta ili
odgojile generacije plesača, pa se
svatko od njih po zadanim pravilima
ocjenjivanja,snalazi u labirintu ipak svojih vlastitih kriterija. U mraku
gledališta ili pod vrlo prigušenom rasvjetom radnog stola, okružen radnim
materjalom s imenima svakog natjecatelja i ocjenjivačkom tabelom, za vrijeme
trajanja plesa, zadane klasične varijacije ili moderne koreografije, član žiria
treba u roku od minutu do dvije koliko traje ples, ocijeniti njegovu tehničku
vrijednost, izvedbenu vrijednost, muzikalnost i umjetnički dojam.Brzina kojom
se ocjenjivač mora unositi u nastup svakog pojedinog natjecatelja, gotovo
ulaziti u srž toga mladog stvorenja
koristeći svoja davno prokušana stanja, inervacije mišića, predođbe onog
unutarnjeg procesa u oblikovanju koraka, njihova povezivanja u skladnu
koreografsku cjelinu, gotovo je jednako stresno kao i samo natjecanje mladih
kandidata.Unošenje ocjene nastupa brojevima od jedan do deset u svaku
rubriku,zapisivanje opaski o kandidatu osnova je, na temelju koje svaki član
žiria po svom vlastitom sudu stvara sliku i konačnu ocjenu viđenog i rangira ga
po svom stručnom kriteriju.
Vrlo često jednu te istu klasičnu varijaciju iz baletne baštine izvodi i
nekoliko plesača čak iz različite dobne skupine, što može usporedbom olakšati
ocjenjivačkom sudu stupnjevanje tehničke i umjetničke vrsnosti natjecatelja, no
može otkriti i velike razlike u plesnom povezivanju koraka i muzikalnosti
pojedinaca, koje bi trebale biti presudne za umjetnički dojam i upozoriti na
perspektivni prirodni talent mladog natjecatelja.
Upravo to su ti blagoslovljeni momenti koji poput bljeska rasvijetle
zgusnutu, do krajnjih granica nervoznu atmosferu natjecateljskog protoka
vremena s jedne i s druge strane pozornice, radi kojih i ima smisla priređivati
takve manifestacije.Plesni talent je onaj neobjašnjivi dar prirode, koji se
oslobađa unatoč tremi, probija se preko svih prepreka umora, u času nastupa
pokreće čitavo mlado biće na čudesne pokrete zapisane davno u njegovim
genima.
Posao Ocjenjivačkog suda je ona mučna,završna etapa Natjecanja, kad se
podastru na stol ocjenjivačke liste svakog člana žiria i počinje katkada do
dugo u noć usaglašavanje u ocjenama i stavovima. Onaj član, koji je marljivo
bilježio ocjene i opaske, ima relativno lakši posao zbrajanja bodova, no onaj
koji se oslonio na memoriju, pogotovo radi li se o većem broju kandidata u
istoj grupi.
Što donosi mladom plesaču postignuta nagrada ili diploma?
Ona donosi prvenstveno ličnu satisfakciju i poticaj na dalje usavršavanje,
a pogotovo za mlađi natjecateljski naraštaj, za koji se osiguravaju stipendije
za školovanje na prestižnim Akademijama ili baletnim učilištima.Oni već
formirani mladi plesači možda lakše dođu do izražaja u vlastitom ansamblu
ukoliko su angažirani i ukoliko im repertoana politika pruža šansu. Ipak,
najviše u daljem razvoju svakog pojedinca igra lična upornost i brušenje
vlastitog talenta, stalno učenje i
usavršavanje, koje u danom času zablista na sceni.
Velika svjetska natjecanja za mlade muzičare, osiguravaju pobjednicima niz
solističkih recitala i koncerata uz pratnju orkestra u raznim gradovima,što je
danas velika šansa u svijetu sve mlađih i sve vrsnijih glazbenika.
Takve šansu u baletnim natjecanjima još nisu moguče, jer teško da postoji
danas u svijetu nekoliko baletnih kuća, koje na svom repertoaru imaju identične
predstave klasičnog repertoara, koje bi bile voljne pružiti priliku nastupa
mladom laureatu u cjelovečernjoj predstavi.
Samo najveće zvijezde velikih baletnih kuća imaju danas privilegiju i čast
gostovanja u predstavama izvan matične kuće, ali put do toga je dug i
mukotrpan.To je kontinuirani rad koji vodi mladog plesača od epizodnih
uloga,malih solističkih nastupa, pa sticanjem rutine do glavnih uloga, što još
uvijek ne znači da se postigao status zvijezde jednog ansambla. Svojstva koja
izdvajaju zvijezdu od ostalih nositelja istih uloga, su ona neobjašniva lakoća
kretanja i povezivanja plesnih elemenata, ona kultiviranost pokreta i
produhovljenost lika koji zrači i prelazi rampu, što su svojstva samo rijetkih
plesača, a gledatelji to odmah osjete.
Stoga svako baletno natjecanje treba pozdraviti prvenstveno kao hrabrost
sudjelovanja i poticaj da se krene dalje tom trnovitom ali prekrasnom stazom u
potrazi za savršenstvom klasične baletne umjetnosti.