Europska izbjeglička kriza otkrila je mnoge nevolje današnjeg globalnog kapitalizma, koji se u nemogućnosti da zavlada ljudskom vrstom upustio u stvaranje svjetskog kaosa. Kapital, kapitalizam i tržište stvaraju opreke u mnogim nacionalnim društvima ili na životnim prostorima, koje vode u ratne sukobe ne među državama, nego unutar njih. Sirija je samo jedan od brojnih životnih prostora, koji su pretvoreni u polja smrti i razaranja.
Jedan od vidika europske izbjegličke krize je i nagla najezda nevoljnih i voljnih izbjeglica u Hrvatsku nakon ožičenja mađarske državne granice sa Srbijom. Hrvatsko kolo krize počelo je u srijedu, 16. rujna, ali je već u petak, 18. rujna izbjeglički val prestao biti prijetnjom hrvatskom životnom prostoru i hrvatskoj narodnoj zajednici. Umjesto daljnjeg nakupljanja izbjeglica u Hrvatskoj, za koje su se državne ustanove i građani zdušno brinuli i još se uvijek zdušno brinu, došlo je protoka izbjegličkog vala kroz Hrvatsku u Mađarsku i Sloveniju te dalje u Austriju i Njemačku.
Za poznavatelje političkih odnosa u Europi i svijetu bilo je očekivano da će netko utjecati na prgave mađarske i slovenske političare da ne pretvaraju Hrvatsku u izbjeglički logor, odlagalište azilanata ili, kako je rekao hrvatski premijer, u „migrants hotspot“. Gomilanje izbjeglica potpuno bi destabiliziralo Hrvatsku pa su državnici, kojima je stalo do stabilnosti Hrvatske zbog njezina izuzetno važnog strategijskog položaja dali mig nametljivim i umišljenim predvodnicima država koje graniče s Hrvatskom, da se priberu i oslobode hrvatski životni prostor nepodnošljiva tereta.
To nije prvi takav preokret kojemu smo svjedoci. U minule tri godine zabilježena su bar još dva takva preokreta, koja su donijela utjehu Hrvatskoj. Jedan je bio neočekivana, ali razumljiva preinaka presude hrvatskim generalima u den Haagu kad su dvije višedesetljetne vremenske kazne zatvora preinačene u oslobađajuće presude za generale i za hrvatski narod. Drugi preokret se dogodio u svezi s arbitražnim postupkom za Savudrijsku valu kad su prijepisi snimaka telefonskih mimoarbitražnih dogovora objavljeni prvo u SAD pa u Beogradu i Zagrebu. Dan nakon objave transkripata u Zagrebu dvoje slovenskih dužnosnika podnijelo je ostavke. To se desilo upravo na dan posjeta Ljubljani ruskog premijera Medvjedjeva, koji je u Sloveniji boravio u svezi s mogućim preuzimanjem luke Kopar, za koju se računalo da joj je osigurana izravna sveza s otvorenim morem. Hrvatska ima dosta vanjskih i posebice unutarnjih neprijatelja, ali se u sva tri spomenuta primjera našao netko, tko je znao reći: „Ne diratje nam Hrvatsku!“ Ne dirajte nam ravnicu!
Jedan drugi vidik izbjegličke krize je otkrivanje potpune političke nemoći Europske unije, koja je zaplijenila suverenost i ovlasti svojih članica kao povijesnih nacionalnih država, a nije preuzela odgovornost za očuvanje i daljnju izgradnju dosadašnjih nacionalnih životnih prostora, koji su olako i lakomisleno spojeni u jedan životni ili grobni prostor. Europska unija se počela ubrzano dezintegrirati time što su nacionalne vlade počele same nadzirati svoje državne granice i što imaju svoju posebnu politiku i prema ekonomskim migrantima i prema nevoljnim izbjeglicama, koje je rat natjerao da napuste ne samo svoje domove, nego i svoje domovine. Europsku uniju potresao je prvi sitni politički udar.
Mnogi naši građani, drugi obični ljudi u svijetu, političari i politolozi smatraju da je kriza u Siriji i drugim islamskim zemljama izazvana upravo da razori Europsku uniju. Ako Europska uniji zadrži pola milijuna izbjeglica – s tim da ekonomske migrante vrati u njihove zemlje morskim ili zračnim putem – novi izbjeglice činili bi samo 1% pučanstva Unije. Izbjeglice iz Sirije sad u Libanonu, koji ima dosta domaćih kršćana, čine 25% pučanstva, a sirijske izbjeglice u Jordanu 10% pučanstva. Europski val izbjeglica ne može razoriti EU, ali je pokazao, koliko je ona ranjiva, jer je pogrešno ustavljena ili utemeljena. Kaos u mnogim islamskim zemljama začet je vanjskim vojnim upletanjem, a kaos u EU koji je otkrio izbjeglički val posljedica je ranijeg vanjskog političkog upletanja u unutareuropske odnose. To upletanje pretvorilo je uzornu političku tvorevinu Europsku ekonomsku zajednicu u političko nedonošče, koje se naziva Europskom unijom. Nadati se je, da će kriza koju je stvorio izbjeglički val, koji bi za Europu trebao biti „burom u čaši vode“, potaknuti europske političare – od kojih su mnogi pokazali ne samo slabim političarima, nego i jadnim ljudima – da reformiraju Uniju i da joj vrate status zajednice nacionalnih država i sprege povijesnih životnih prostora.
Sadašnji svjetski kaos ne stvaraju neke snažne nacionalne države, nego kapitalizam i kapital, koji zlorabi vojno i gospodarski jake nacionalne države kao svoja privremena politička i vojna uporišta. Čini se da su po navali izbjeglica u Europu i SAD shvatile, da se one od stvarne opasnosti, koju će uskoro donijeti gospodarski i politički sve jača Kina, ne mogu obraniti u kaosu koji vlada svijetom. Sirijom još nije zavladao potpuni kaos, zahvaljujući nastojanju Ruske Federacije, koja štiti položaj legalne vlasti predsjednika Sirije. SAD i UK dogovorili su se da uz pomoć Rusije i Irana upriliče uklanjanje „Islamske države“ iz Sirije pa zatim i iz Iraka, kako bi se stvorili uvjeti za političku normalizaciju u Siriji, obnovu zemlje i mogući povratak izbjeglica iz Siriji obližnjih zemalja.
Ako SAD zračne napade na „Islamsku državu“ budu vodile iz svojeg zračnog uporišta u Incirliku u Turskoj, a Rusija iz novog zračnog uporišta u Jablehu pokraj Latakije u Siriji dani islamističkih uzurpatora bit će odbrojeni. Čini se da ljudi vlasti u SAD počinju uviđati da se SAD bez pouzdanih partnera neće moći oduprijeti slabljenju svoje političke i gospodarske snage, a pouzdani partneri mogu biti samo jake i sređene države, kakve su Rusija, Iran i donekle Turska u prednjoj Aziji te neke zemlje Europske Unije, ali ne i sama Unija. Ako kapital nastavi slabljenje i razaranje nacionalnih država na red će doći i SAD. Krajnje je vrijeme da se kapitalizam zauzda i da počne služiti nacionalnim državama, umjesto da kao dosad nacionalne države služe kapitalu i tržištu, koji se poigravaju njihovim životnim prostorima. U Kini kapitalizam služi Kinezima kao narodu, plemenu, rasi ili civilizaciji, a ne nacionalnoj državi, koja u Kini kao zemlji nije na vozačkom sjedalu. Ondje je Partija, koja zasad zastupa otpornu, dugovječnu i razbuđenu civilizaciji. Takva Kina ne pripada pravo međunarodnoj zajednici, jer se ne uklapa u sustav nacionalnih država, kojima pripadaju SAD, Hrvatska, Kanada ili Indija.
Izbjeglički val koji je otkrio političku nemoć EU veliko je upozorenje političarima Unije, da se prestanu igrati politike i služenja kapitalu te da prigrle zadaću stvaranja političke zajednice, koja će imati dovoljnu političku snagu da može štititi i izgrađivati europski životni prostor. Jačanje nacionalnih država nužno će dovesti do uklanjanja sadašnjeg uzorka globalizacije.