U ŽARIŠTU: NEMIRI U FRANCUSKOJ
Pokretom "žutih prsluka“ ili gilets jaunes otvara se Pandorina
kutija V. Francuske Republike pred začuđenom publikom fran-
cuske i europske političke elite. Do sada u izvedbi od dvanaest
činova, s posljednjim 3. veljače 2019., gilets jaunes apodiktički su
stavili kraj na "jupitersku“ fazu vladavine predsjednika Emma-
nuela Macrona. Kao pretendent na prijestolje vođe Europske
unije nakon očekivanoga skorog odlaska Angele Merkel,
Macron više ne može igrati ulogu postmodernoga neoliberal-
nog predsjednika, uvodeći reforme brzinom TGV-a, francuskog
brzog vlaka koji standardno vozi brzinom od 320 kilometara na
sat, jer većina Francuske niti je za to spremna – niti ima za kartu
(Rubin, 2018).
Fenomen gilets jaunes otvara mnoga pitanja; zašto prosvje-
duju baš sada, tj. zašto nisu i ranije; zašto je Macron simbolički
transformiran u Luja XVI., paralelno postavši krivcem za sve
francuske socioekonomske probleme još od vremena Char-
lesa de Gaullea? Kratki odgovor: ljudima je dosta i dosta im je
već neko vrijeme. Stoga, koliko god da je Macron imao sreće
s neočekivanom pobjedom na predsjedničkim izborima 2017.,
što zbog političkih skandala svojih protivnika, što zbog manjka
alternative u ekstremnoj desnici Marine Le Pen, toliko je možda
imao i nesreće nalaziti se, baš sada, u Elizejskoj palači. No, da je
imao više sluha za la France profonde, ruralnu i mahom zaborav-
ljenu Francusku, kao i za "običnog čovjeka“ iz predgrađa, danas
ne bi slušao pozive na ostavku i gledao Pariz iz subote u subote
zavijen u dim. Gilets jaunes žele isto što i Macron – revoluciju.
Uostalom, tako se zvala njegova izborna kampanja, kao i izborni
manifest koji je bio objavio u obliku monografije.
Blanka Glasenhardt diplomirala je na Sveučilištu Sciences Po u Parizu te radi u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Izneseni sadržaj, stavovi i
mišljenja autorice ne predstavljaju nužno službeni stav Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. E-pošta: blanka.glasenhardt@mvep.hr.
Marianne u "žutom
prsluku": uzroci i
posljedice prosvjeda
Blanka Glasenhardt
Fenomen gilets jaunes otvara
mnoga pitanja; zašto prosvjeduju
baš sada, tj. zašto nisu i ranije;
zašto je Macron simbolički
transformiran u Luja XVI., paralelno
postavši krivcem za sve francuske
socioekonomske probleme još
od vremena Charlesa de Gaullea?
Kratki odgovor: ljudima je dosta i
dosta im je već neko vrijeme
16 POLITIČKE analize
U žarištu: Nemiri u Francuskoj
La révolution
U eseju Politika kao poziv, Max Weber tvrdi kako su dva
temeljna pokretača revolucionarne moći karizma i intelekt.
Henrik Enderlein, bivši savjetnik tadašnjih ministara gospo-
darstva Njemačke i Francuske, Sigmara Gabriela i Emmanuela
Macrona, vjeruje da Macron kombinira karizmu i intelekt kao
malo koji lider i ima potrebu za pozitivnom promjenom Fran-
cuske, Europe i svijeta. Zar ne bi onda, po Weberu, Macron
bio idealan revolucionar, a ne netko koga više ne podržava
ni trećina nacije (Enderlein, 2018)? Zašto najmlađi francuski
predsjednik s ambicioznim planom političkih i ekonomskih
reformi, liberalnim svjetonazorom te proeuropskom orijentira-
nošću završava pod alegorijskom giljotinom vlastitoga naroda?
Vratimo se na Webera i Enderleinovo razumijevanje Macrona:
Macron naprosto djeluje intelektualno superiorno, a Weber nije
predvidio scenarij u kojemu se karizma i intelekt, umjesto da
se uzajamno povećavaju kao fundamenti moći, zapravo među-
sobno poništavaju (Enderlein, 2018). Macron je htio prekrojiti
francusku politiku, ali Francuzima se više ne sviđa ta boja konca
koju su odobrili; no kada je umjesto zelene uzeo pomirbenu
bijelu, zaključili su da im se ne sviđa krojač. Macron se našao u
šah-mat poziciji, koju možda ne zaslužuje, ali ju je barem počeo
razumijevati.
Od 17. studenog 2018. godine pokretom gilets jaunes nepo-
vratno je uzdrmana vlast predsjednika Macrona i njegove vlade,
unatoč velikim očekivanjima, kako europske tako i globalne
zajednice, od francuskog predsjednika koji po prvi put u 40
godina ne pripada ni jednoj od dvije alternirajuće stranke na
vlasti (Halimi, 2019). 1 Korijeni pokreta i dubokog nepovjerenja
prema sadašnjoj francuskoj vladi ne proizlaze isključivo iz neza-
dovoljstva ekonomskom situacijom u Francuskoj u proteklih 20
mjeseci nove vlade, već su ukorijenjeni u praktički sve prijašnje
vlade V. Republike.
Ab initio
Pokret gilets jaunes nastaje u svibnju 2018. godine kada je
Priscillia Ludosky iz Savigny-le-Templea, predgrađa udaljenog
33 kilometara jugoistočno od Pariza, pokrenula peticiju za sni-
ženje cijena goriva. Od početnih 700 potpisa, peticija prolazi
nezapaženo do listopada 2018. kada drugo, i sada središnje
ime, pokreta, Éric Drouet, vozač iz istog predgrađa, nije proširio
peticiju po Facebooku koja skače na 200 tisuća potpisa prije
prvog prosvjeda. Današnje informacije govore o preko 1,2 mili-
juna potpisa kojih svakim danom ima sve više (Rubin, 2018).
Pokret je dobio ime po neonsko žutim reflektirajućim prslu-
cima koje po francuskim (i europskim) prometnim propisima svi
vozači moraju imati u vozilima. Casus belli za ustanak dogodio
se najavom dodatnog povećanja poreza na dizelsko gorivo s,
na prvi pogled, nelošom idejom da Francuska bude više eko-
loški osviještena. Iako put do pakla može biti popločan dobrim
namjerama, zaboravljenoj Francuskoj se više ne živi u zaboravu.
Prema podacima Francuskog saveza naftnih industrija (L'Union
Française des Industries Pétrolières) cijena dizelskog goriva je
2018. godine porasla 16 posto, s prosječnih 1,24 eura po litri na
1,48 – što nije Macronova greška; na što je Macronova vlada sta-
vila porez od 7,6 eurocenti – što nije kraj svijeta; te potom odlu-
čila dodatno povećati porez na dizel od 6,5 eurocenti od 2019.,
što je ukupno povećanje od 14,1 eurocenta – što su naposljetku
stotine eura (plus okidač od 14,1 eurocenta) koliko prosječnim
Francuzima nedostaje za preživjeti do kraja mjeseca.
Potezom uvođenja takozvanoga ekološkog poreza, Macro-
nova vlada nije razmišljala o perifernoj i ruralnoj Francuskoj bez
prednosti javnog prijevoza kojega imaju urbana središta za koja
se zapravo i koristi ekološki porez kao poticaj na manju uporabu
automobila. Radnicima s ionako niskim plaćama iz ruralnih dije-
lova Francuske povećanje poreza na dizelsko gorivo je konačni
dokaz zaborava vlasti na modus vivendi onih koji iz zaselaka oko
Le Puy-en-Velaya idu starim Renaultovim kombijem do Saint-
Pierre-Eynaca. Sada su odjenuli žute prsluke i krenuli po aveniji
Champs-Élysées tražeći Macronovu ostavku, ali i pozornost
Francuske kako bi pokazali da više nisu nevidljivi.
C'est la grève
Prosvjedi i štrajkovi dio su francuske kulture još od revolucije
1789. te su Francuzi naučeni najnormalnije živjeti s tim. Danas
postoji i mobilna aplikacija c'est la grève ("to je štrajk“) kojom
se mogu pratiti štrajkovi i situacija koju izazivaju u prometu,
baš kao što se prati i vremenska prognoza. Drugim riječima,
Zašto najmlađi francuski predsjednik
s ambicioznim planom političkih
i ekonomskih reformi, liberalnim
svjetonazorom te proeuropskom
orijentiranošću završava pod
alegorijskom giljotinom vlastitoga
naroda?
Korijeni pokreta i dubokog
nepovjerenja prema sadašnjoj
francuskoj vladi ne proizlaze
isključivo iz nezadovoljstva
ekonomskom situacijom u
Francuskoj u proteklih 20 mjeseci
nove vlade, već su ukorijenjeni
u praktički sve prijašnje vlade V.
Republike
broj 36 - prosinac 2018. 17
Blanka Glasenhardt: Marianne u "žutom prsluku": uzroci i posljedice prosvjeda
štrajkovi i prosvjedi – može se slegnuti ramenima i reći ça va, ali
gilets jaunes? Je li to prosvjed?
Prvoga prosinca Francuska je doživjela najveći ustanak
od pariških studentskih prosvjeda 1968., a ustanak se i dalje
nastavlja. Nije pogođen samo Pariz, već cijela zemlja. Dapače,
većina prosvjednika u sâmome Parizu nisu Parižani, već francu-
ski građani iz predgrađa Pariza i unutrašnje Francuske koje naj-
više pogađa porast cijene goriva. Spaljena su nebrojena vozila
– stambene zgrade i prefektura – uništeni prozori restorana –
čak i razne trgovine i ljekarne koje su potom opljačkane (Heyer
i Kuntz, 2018). Na do nekidan čistim Haussmannovim fasadama
našli su se grafiti, kao upozorenje vladi, blizu znamenitosti i sje-
dišta velikih tvrtki. Međutim, zadnji čavao u lijes Pariza pod čeki-
ćem gilets jaunes našao se na Arc de Triomphe, koji je Napoleon
dao podići slaveći francuske pobjede. Na Slavoluku pobjede i
time nad Grobom neznanog junaka iz Prvoga svjetskog rata,
gilets jaunes simbolički udaraju sprejom kao mačem u povijest
moderne Francuske Republike, koju obeščašćuju sloganima
Macron, démission! ("Macron, ostavka!“) i Les gilets jaunes triom
pheront! ("Žuti prsluci će pobijediti!“).
Na Auberovoj ulici, nedaleko od Nacionalne opere i robne
kuće Galeries Lafayette (koje se od sada zatvaraju subotom)
nadvio se također grafit "Macron = Louis 16“, čak niti ne napisan
rimskim znamenkama. Grafit, premda nekomentiran u medi-
jima, posebno je zanimljiv, budući da se na francuskom pod
normalno od osnovne škole, primjerice stoljeća, pišu rimskim
znamenkama, ovo ne može biti slučajan gaf neznanja. Je li to
pljuska na aristokratsko numeriranje kraljeva? Iskaz da takav
način vladanja nije prihvatljiv? Pripisivati "sindrom Marije Anto-
anete“ Macronu je pomalo nezahvalno, no porast poreza na
cijene goriva kojim će ekološki osviještena Francuska biti pri-
mjer drugima, pretvara se u scenu spuštanja pera na već posto-
jeću tonu eksploziva na ramena likova iz animiranih filmova koji
baš u taj čas – popuste. Eksploziv se nakupljao od kraja Četvrte
Republike i negdje je morao odjeknuti.
U La France périphérique, Christophe Guilluy govori kako geo-
grafska segregacija, pogotovo u ekstremnom slučaju centralizi-
rane Francuske, dovodi do društvenih rascjepa (Guilluy, 2014).
Ova činjenica je predugo poznata u Francuskoj, a premalo se na
njoj radi. Luc Rouban, profesor na pariškom Sveučilištu Sciences
Po čija znanstvena karijera se fokusira na sociologiju društvenih
elita, navodi da Macron griješi u svojoj filozofiji modernizma
premisom da je politička podjela na lijevo i desno zastarjela i
tvrdi da je Francuska nedovoljno emancipirana da kroči putem
Danske (Rouban, 2018). Rouban pesimistično opisuje Macrona
kao izvrsnog igrača pokera, kojemu su naprosto podijeljene
loše karte (Heyer i Kuntz, 2018).
Zato raspon slogana u prosvjedima protiv povećanja cijene
dizelskoga goriva u studenom 2018. koji seže od "Zaustavite
poreze!“, "Macron je lopov!“, "Oporezivat ćemo bogate!“ do
"Želimo predsjednika siromašnih!“ sugerira mogući nastanak
novoga političkog pokreta, rođenoga u ljutnji usmjerenoj na
oporezivanje, sâm temelj socijalne države (Spire, 2018). Tijekom
20. stoljeća angažman francuske radničke klase bio je minima-
lan po pitanju poreza; tek kada je progresivni porez na dohodak
uveden nakon Prvoga svjetskog rata, glavna opozicija nikla je
baš od slobodnih profesija, samozaposlenih i poljoprivrednika
koji su potom formirali udruge poreznih obveznika (Delalande,
2011).
Porezi su doveli do potpisivanja Magne carte pa i do Ame-
ričke i Francuske revolucije te su jedan od primarnih pokretača
društvenih promjena. U Portugalu su desetci tisuća ljudi pro-
svjedovali protiv povećanja poreza 2010. godine, u Španjolskoj
2012., dok su u Grčkoj radnici izašli na ulice u znak protesta
zbog niskih plaća i nepravednih poreza, kao i Bonnets rouges
("crvene kapice“) 2 u Bretanji 2013., s ciljem ukidanja upravo
ekoloških poreza na teška teretna vozila (Spire, 2018). Jedan od
paradoksa u politizaciji poreza je taj da je radnička klasa skupina
koja najviše kritizira razinu oporezivanja, iako ima najviše koristi
od sustava preraspodjele (Spire, 2018).
Baš u svibnju 2018. obilježavalo se 50 godina od pariških
studentskih prosvjeda iz 1968., kada se pokret gilets jaunes tek
počeo u blijedim naznakama pojavljivati na društvenim mre-
žama. Tada nitko nije mogao ni predvidjeti da će se, do sada
najturbulentniji dio serije prosvjeda gilets jaunes iz prosinca
2018., također obilježavati i to kao najnasilniji ustanak u moder-
noj povijesti Francuske. Nadajmo se će se zaista obilježavati
prosinac, a ne i drugi mjeseci 2019. godine, ako pokret poprimi
još crescenda i acceleranda po ulicama Pariza, paralelno nišaneći
i na prošlost i na budućnost republike kroz sve stambene mišiće
Macronove vlade i de Gaulleove ostavštine. Prsluci "visoke
Prosvjedi i štrajkovi dio su francuske
kulture još od revolucije 1789. te
su Francuzi naučeni najnormalnije
živjeti s tim
Reakcije prosvjednika na govor
predsjednika Macrona, njegovu
ispriku i ustupke, odjeknule su po
francuskim medijima i društvenim
mrežama s "on nam daje mrvice",
no njegova vlada, kao ni jedna
druga, ne može promijeniti rezultate
četiriju desetljeća ekonomije bez da
politikom izolacionizma ne dotakne
crno dno desne ili lijeve strane
ekstrema – a smrt republike nije
rješenje
18 POLITIČKE analize
U žarištu: Nemiri u Francuskoj
vidljivosti“ postali su povećalom u živote prosječnih Francuza,
što de facto dovodi Macrona do toga da u svome prvom obraća-
nju i ustupcima gilets jaunes, jednostavno i ponizno kaže "vidio
sam ih“ – "vidio sam zaposlene parove koji nemaju dovoljno
pred kraj mjeseca, a ustaju svaki dan rano i vraćaju se kući kasno
(…) samohrane majke koje više i ne žive, spajaju kraj s krajem i
nemaju nade (…) ove hrabre žene koje dijele svoje životne priče
i nevolje na toliko kružnih raskrižja.“ 3
Mea culpa
Nakon Macronovog mea culpa govora 10. prosinca uslijedila
je lista ustupaka koja je stupila na snagu 1. siječnja 2019., od
otkazivanja povećanja poreza na gorivo zbog koje je, inter alia,
i došlo do prosvjeda, do povećanja minimalne plaće i ukida-
nja poreza na mirovine do 2 000 eura. Macronov govor bilo je
predsjednikovo prvo snimljeno obraćanje Francuskoj iz Elizej-
ske palače uoči eskalacije pokreta gilets jaunes – govor koji je
milijunski gledan više od utakmice Francuska-Hrvatska u finalu
Svjetskog nogometnog prvenstva. Samo što u ovoj utakmici
nema pehara, nema pravila, a svi su sudci. Baš zato što gilets
jaunes nisu strukturirani pokret s odabranim vođama i glasno-
govornicima, nitko ne može anticipirati daljnji razvoj situacije.
Michael Mandelbaum, američki stručnjak za vanjsku politiku,
izjavio je nakon prve serije prosvjeda gilets jaunes da je u današ-
njoj Francuskoj Macron vođa bez sljedbenika koji ima opoziciju
bez vođe (Friedman, 2018). To je situacija koja je opasna za sve
dionike u flagrantno polaritetnom kontrastu; nitko nema ništa
za izgubiti i svi imaju sve za izgubiti. Macronova sklonost knji-
ževnosti i citiranju Molièrea ad lib više nije iskoristivo znanje
za kazalište bez presedana (Heyer i Kuntz, 2018). Nakon što je
dobio izbore, The Economist ga je na naslovnici prikazao kao
spasitelja Europe koji hoda po vodi, ali ni mjesec dana kasnije
francuski Le Point ga sarkastično prikazuje naslovom "Jupiter u
Elizejskoj palači“, što je i point de départ karakterizacije njego-
voga stila vladanja "jupiterskim“, uzvišenim i nepristupačnim.
"Žuti prsluci“ su svejedno uživali veliku podršku 72 posto
Francuza čak i nakon najnasilnije serije protesta prve dvije
prosinačke subote, koja je, prema zadnjim anketama agencije
Odoxa-Dentsu, sada ipak pala na, još uvijek, natpolovičnih 55
posto, dok istovremeno tri četvrtine Francuza nije zadovoljno
radom Macronove vlade (v. Odoxa, 2019). Pariz na stranu – reče-
nica s kojom bi se složili prosvjednici – prosvjedi se jednako tako
održavaju i u Lyonu, Marseilleu, Bordeauxu i Toulouseu, gdje
je, dapače, bilo i više prosvjednika nego li u Parizu. No, iako je
Macron odgovorio na upite gilets jaunes i u potpunosti ukinuo
porast poreza na dizelsko gorivo, prosvjedi se nastavljaju. Gilets
jaunes su odškrinuli inače zatvorena vrata Elizejske palače i dok
tako stoje poluotvorena, iskoristit će prostor za dodatni pritisak
na vladu.
Prema pregršt priča prosvjednika koje se iz dana u dan
objavljuju po svjetskim novinama, razvidno je da nestaje fran-
cuska srednja klasa. Osobe sa srednjom stručnom spremom su
prije četrdesetak godina mogle pristojno živjeti i odgajati djecu
od svojih plaća. Danas više ne mogu i to ne zbog recentnog
povećanja poreza od nekoliko eurocenta, nego ta povećanja
nikako da prestanu, eurocenti su se pretvorili u tisuće eura kao
mrvice u pogaču. U ovakvim situacijama mijenja se perspektiva
analize pokreta gdje se pitanje "zašto ljudi prosvjeduju“ zamje-
njuje pitanjem "zašto ljudi ne prosvjeduju češće“ (Bonelli, 2019;
Moore ml., 1978)? Kada bi se karakteristika mase mogla svesti
na individuu, država personificirati u osobu, ne bi bilo potrebe
posezati za Lacanom kako bi se dijagnosticirala Francuska;
situacija je jasna, ali izlazi nepredvidljivi i kompleksni (usp. Gla-
senhardt, 2014). Reakcije prosvjednika na govor predsjednika
Macrona, njegovu ispriku i ustupke, odjeknule su po francuskim
medijima i društvenim mrežama s "on nam daje mrvice“, no nje-
gova vlada, kao ni jedna druga, ne može promijeniti rezultate
četiriju desetljeća ekonomije bez da politikom izolacionizma
ne dotakne crno dno desne ili lijeve strane ekstrema – a smrt
republike nije rješenje.
Prekasno je za mea culpa govore i isprike jer oprosta nema,
a netko mora biti krivac. Kome oprostiti, vladi Macrona? Hollan-
dea? Chiraca, Mitteranda ili Pompidoua? Macrona kritiziraju da
zbog svog obrazovanja, statusa (a i osobnosti) nema doticaj s
"običnim čovjekom“ i da se ljudi ne mogu poistovjetiti s njime
i njegovim elitizmom, no svi od gore navedenih posljednjih
pet predsjednika Francuske, osobnosti na stranu, su pohađali
pariški Sciences Po, što je postao nepisani sine qua non uvjet
za ulazak u javnu upravu i diplomatsku službu. Macron kao
da postaje kriv i za ono što se od njega očekuje nalazeći se u
bezizlaznoj kafkijanskoj situaciji. Optužuju ga da želi biti i lav
i lisica (maskote Sciences Po), dok i Machiavelli – o kojemu je
Macron pisao magistarski rad – govori kako lav i lisica moraju
koegzistirati kao dva entiteta autoriteta i lukavosti, a ne jedan
(Nossiter, 2017).
Zaključak
Alexis de Tocqueville rekao je da je u revoluciji, kao i u
romanu, najteži dio izmisliti kraj. Kraj prosvjeda i ishod za
Francusku je neizvjestan, kao i pozicija Macronove stranke
Jaz između Pariza i periferije se u
globalizaciji produbljuje te periferija
klizi prema ponoru financijske
nestašice bez imalo mogućnosti
sustizanja urbanog centra
Francuska radnička klasa želi živjeti
umjesto preživljavati, no Macron je
barem do 2022. još uvijek najjača
figura na šahovskoj ploči stabilnosti
Francuske i Europske unije
broj 36 - prosinac 2018. 19
Blanka Glasenhardt: Marianne u "žutom prsluku": uzroci i posljedice prosvjeda
na nadolazećim svibanjskim izborima za Europski parlament.
Jedan od Macronovih odgovora na prosvjede gilets jaunes, kao
što je najavio u svom otvorenom pismu Francuzima 13. siječnja,
je institucionalizacija dvomjesečne velike nacionalne rasprave
(le grand débat national) u svih 13 regija metropolitanske Fran-
cuske koja ima za cilj riješiti sadašnju krizu i rekonstruirati poki-
dane veze između vlasti i naroda te time povratiti povjerenje u
francuske političke i socioekonomske mehanizme. Iza inaugu-
racije besprimjerne rasprave 15. siječnja u Grand Bourgthero-
uldeu u Normandiji stoji Macronova realna intencija dopiranja
do naroda izravnom demokracijom te pozitivnog definiranja
drugog dijela svojega predsjedničkog mandata koji sada uve-
like ovisi o raspletu grand débat. Rizik je golem, no alternativa
ima malo: gilets jaunes će promijeniti Francusku, samo se još ne
zna kako.
Ruralna Francuska se osjeća posebno zanemarenom te silno,
i na silu, to želi promijeniti kroz pokret koji nije ni koordiniran ni
strukturiran. Jaz između Pariza i periferije se u globalizaciji pro-
dubljuje te periferija klizi prema ponoru financijske nestašice
bez imalo mogućnosti sustizanja urbanog centra. Nejednakosti
su simbolički postale posebno okrutne u zemlji čiji je moto "slo-
boda, jednakost i bratstvo“, a od liberté, égalité, fraternité ostalo
je nešto slobode i malo bratstva. U ovakvim politički konfuznim
uvjetima ekstremna desnica Marine Le Pen kao i ekstremna
ljevica Jean-Luca Mélenchona traže svoje mjesto i pokušavaju
odigrati nemire u svoju korist, iako pokret gilets jaunes ne sli-
jedi standardnu populističku skriptu niti se fokusira na pitanja
migracija i nacionalizma. Francuska radnička klasa želi živjeti
umjesto preživljavati, no Macron je barem do 2022. još uvijek
najjača figura na šahovskoj ploči stabilnosti Francuske i Euro-
pske unije.
Bilješke
1 Posljednji predsjednik koji nije bio niti socijalist, ni degolist,
bio je Valéry Giscard d'Estaing (1974.-1981.)
2 Radi se o crvenim frigijskim kapicama, jednom od simbola
Francuske revolucije.
3 Preveden i parafraziran verbatim govor predsjednika Emma-
nuela Macrona 10. prosinca 2018.
Literatura
Bonelli, Laurent (2019) Pourquoi maintenant? Le Monde diplo
matique 778 (66): 13.
Delalande, Nicolas (2011) Les Batailles de l’impôt: Consentement
et résistances de 1789 à nos jours. Pariz: Seuil.
Enderlein, Henrik (2018) Scheitert Macron, scheitert Europa (If
Macron Fails, Europe Fails). Der Spiegel 51: 76-77.
Friedman, Thomas L. (2018) The End of Europe? The New York
Times CLXVIII (58, 181): A31.
Glasenhardt, Blanka (2014) International Law from a Freudian
Perspective: Psychoanalysis of Conflict. The Cardozo Electro
nic Law Bulletin 20 (1). https://sites.google.com/site/cardozo-
electroniclawbulletin/home/spring-summer2014 Pristuplje-
no 6. siječnja 2019.
Guilluy, Christophe (2014) La France périphérique: Comment on a
sacrifié les classes populaires. Pariz: Flammarion.
Halimi, Serge (2019) Quand tout remonte à la surface. Le Monde
diplomatique 778 (66): 1, 14-15.
Heyer, Julia Amalia i Kuntz, Katrin (2018) Die Geister, die er rief
(Macron's Ghosts Return to Haunt Him) Der Spiegel 50: 76-79.
Moore ml., Barrington (1978) Injustice: the Social Bases of Obedi
ence and Revolt. White Plains, NY: ME Sharpe.
Nossiter, Adam (2017) ‘Lion and Fox,’ Macron Unsettles Some in
France by Assembling Power. The New York Times CLXVI (57,
645): A6.
Odoxa (2019) Perspectives 2019: les Français attendent désor-
mais des résultats sur le front du pouvoir d’achat. http://
www.odoxa.fr/sondage/perspectives-2019-francais-atten-
dent-desormais-resultats-front-pouvoir-dachat/ Pristuplje-
no 6. siječnja 2019.
Rouban, Luc (2018) Le paradoxe du Macronisme. Pariz: Sciences
Po Les Presses.
Rubin, Alissa J. (2018) Yellow Vests, Fueled by Discontent, Con-
front Macron With a New Reality. The New York Times CLXVIII
(58, 180): A11.
Spire, Alexis (2018) Aux sources de la colère contre l’impôt. Le
Monde diplomatique 777 (65): 1, 22.