Demokracija je oblik vlasti  u kojoj odluke u državi donosi većina građana neposredno i posredno  putem izbora. U suvremenom društvu demokracija je utemeljena na sudjelovanju građana u izboru za predstavnike u predstavničkim  tijelima i dužnosnike koji se mogu neposredno birati.(predstavnička demokracija).

Ukoliko svi građani izravno sudjeluju u donošenju odluka u državi govorimo o neposrednoj  (izravnoj) demokraciji. Osnovni oblik  neposredne demokracije  u većini modernih demokratskih država je referendum. Referendum je instrument neposredne demokracije koji dopušta narodu da se izjasni o aktu usvojenom od strane državne vlasti, najčešće parlamenta. .

Predmet referenduma je najčešće odlučivanje o prihvaćanju ili odbacivanju prijedloga ustava  zakona, drugog propisa ili političke odluke. Izraz demokracija se u etimološkom smislu izvodi iz grčke riječi demos i kratos ( narod i vladavina).

U suvremenim demokracijama se pretežno primjenjuje sustav posredne demokracije ili predstavničke vladavine a u praksi se primjenjuje s oblicima neposredne demokracije.      

U ovom radu prikazuje se pravo Švicarske Konfederacije i Republike Hrvatske koje se odnosi na  oblike neposredne demokracije s osvrtom  i na posrednu demokraciju.

Ključne riječi: demokracija, neposredna ( izravna) demokracija, referendum, narodna inicijativa, predstavnička (posredna) demokracija, demokratski izbori.

1. UVODNE NAPOMENE

Demokracija je oblik vlasti u kojoj  odluke u državi donosi većina građana neposredno i posredno putem izbora. U suvremenom društvu  demokracija je utemeljena na sudjelovanju građana u izboru za predstavnike u  predstavnička tijela ( parlamentarne skupštine) i za dužnosnike.

U suvremenim demokracijama izabrani predstavnici nemaju imperativni mandat .Oni nemaju obavezu da za svaku odluku u čijem donošenju sudjeluju traže mišljenje birača, odnosno izborne baze i glasovati kako im je određeno. 

Ukoliko svi građani izravno sudjeluju u donošenju odluka govorimo o  neposrednoj  demokraciji. Osnovni instrument neposredne demokracije  u većini modernih demokratskih država je referendum.

Demokracija znači vladavinu naroda, odnosno oblik vladavine u kojem vlast obnaša cijeli narod a ne klasa ili pojedini dio. Izraz demokracija se u etimološkom smislu izvodi iz grčkih riječi demos i kratos – narod i vladavina.  Razlikujemo političku i socijalnu demokraciju. Politička demokracija proizlazi izravno iz ustavnog prava. Ona postoji  kada ustavni poredak ustanovljuje i priznaje narod , odnosno, izborno tijelo kao državno tijelo i dozvoljava mu, dajući mu određene nadležnosti da vrši više ili manje važnu ulogu u okviru te države. Razlikujemo predstavničku i neposrednu  ili izravnu demokraciju. Političku demokraciju čine institucije koje počivaju na narodu. Demokratske institucije su ključ demokracije. ( Andreas Auer,.Giorgio Malinverni i Michel Hottelier:»Droit constitutionel suisse» Staempfli Editions SA Berne, Suisse»)

Moderna koncepcija demokracije razvila se zajedno s načelima prirodnog prava i europskog prosvjetiteljstva 18. stoljeća. Političko- filozofske temelje modernog shvaćanja demokracije postavili su između ostalih J. Locke  (1632- 1704) i J. J. Rousseau  ( 1712- 1778).  J.J. Rousseau razvio je koncepciju narodnog suvereniteta i tvrdio je da je narodni suverenitet  nedjeljiv i neotuđiv te da ga se narod ne može odreći niti na druge prenijeti vršenje suvereniteta. U svojem djelu «Du contrat social»  (Društveni ugovor) Rousseau navodi da je vlast potrebna radi osiguranja mira i blagostanja u društvu ali ona ne smije biti u rukama jednog čovjeka niti nekolicine ljudi. Rousseau je zastupao ideju potpune neposredne  demokracije u zakonodavstvu  Nakon Engleske revolucije (1688-89)  u Engleskoj je uvedena  parlamentarna monarhija. Američka (1775-83) i Francuska revolucija 1789. rezultirale su ustavnom demokratskom vladavinom  naroda.

Novim Ustavom iz 1990 g. Republika Hrvatska uspostavljena je kao samostalna, neovisna i i suverena država. Prema članku 1. Ustava R Hrvatska je jedinstvena demokratska i socijalna država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana a narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. R Hrvatska je konstitutivna predstavnička demokracija i jedna vrsta participatorne demokracije,  s oblikom vladavine u kojem narod vlast obnaša sam neposredno ili posredno.

U predstavničkom sustavu suverenost se delegira zastupnicima naroda koji obnašaju vlast u ime naroda, a predstavnici odgovaraju narodu putem izbora. Narod zadržava svoj suverenitet pasivno, odnosno, u potencijalnom smislu. Građani su kontrolori izvršavanja vlasti. U ovom slučaju može se govoriti o obliku polu neposredne demokracije ( Prof. Branko Smerdel i  prof. Smiljko Sokol: Ustavno pravo, Zagreb Pravni fakultet 2006.godine»)

Sudjelovanje naroda u vlasti može se pojaviti u vidu opoziva ( SAD) te referenduma i narodne inicijative ( Švicarska Konfederacija).

U participatornoj demokraciji  referendum je jedan od oblika  polu neposredne demokracije što predviđa i Ustav RH

Sudjelovanje građana u izborima za  predstavnike u predstavničkim tijelima i dužnosnike  je temeljna demokratska institucija. Pravo građana na sudjelovanje u slobodnim  i demokratskim izborima utemeljeno je na ustavima  nacionalnih država, ustavnom pravu  i međunarodnim aktima za zaštitu ljudskih prava. Tako je čl.3. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 25. Pakta II. predviđeno pravo  izabrati  i biti izabran  na periodičnim izborima, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje volje biračkog tijela na izborima za predstavnička tijela.

Demokratske institucije su ključni element političke demokracije. One čine narod jednim državnim tijelom Bitno je definirati biračko tijelo i način njegovog funkcioniranja te njegove ovlasti.

2. VIJEĆE EUROPE

2.1. Europska konvencija za zaštitu osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda

Prema Preambuli Konvencije za zaštitu osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je donijeta u okviru Vijeća Europe ( potpisana je u Rimu 4. studenog1950. godine i stupila na snagu 1953 godine) «osiguravanje osnovnih ljudskih prava i  temeljnih sloboda  počiva na zaista demokratskom političkom  sustavu». Uspostavom karakterističnog principa takvog sustava, pravo glasa i pravo biti izabran koji su predviđeni  člankom 3. Protokola broj 1. imaju u sustavu Konvencije temeljnu važnost.

3. EUROPSKA UNIJA

3.1. Ugovor iz Maastrichta

Stupanjem na snagu  Ugovora iz Maastrichta  ( sklopljen 7. veljače 1992) kojim je Europska Unija ( dalje: EU) postala političkom zajednicom državljani EU koji prebivaju u državi članici čiji nisu državljani  imaju pravo glasovati na lokalnim izborima i biti izabrani u toj zemlji pod jednakim uvjetima kao državljani te države.( članak 19. Rimskog Ugovora, bivši članak 8.b. al.2.) U članku 17. ( bivši članak 8.) predviđeno je da su europski državljani osobe koje imaju nacionalnost jedne od država članica. Naime, svi državljani EU imaju pravo kretati se i slobodno boraviti na teritoriju država članica. (članak 17. Rimskog ugovora, bivši članak 8.a al.1.). Državljani EU imaju također pravo glasovanja i biti izabrani u izborima za  Europski parlament ( članak 19. Ugovora, bivši čl. 8.b.al.2.).

Prema Lisabonskom ugovoru ( stupio na snagu 1. prosinca 2009) EU je prostor  slobode, sigurnosti, demokracije i mira a ciljevi EU su između ostaloga  i poštovanje ljudskih prava, vladavina prava ,te provođenje i razvoj međunarodnog prava.                                                    

4. POSREDNA  I NEPOSREDNA DEMOKRACIJA

U  ustavnopravnoj teoriji  postoje dva temeljna načina ostvarivanja narodnog suvereniteta:   posredno ( predstavničko) i neposredno odlučivanje. Prema načelu tzv. nedjeljivog ili nacionalnog suvereniteta suverenitet pripada narodu kao nedjeljivoj cjelini. Narod može sukladno Ustavu vlast izvršavati na dva načina: na način da neposredno izvršava  njezine funkcije ili njihov dio ( neposredna demokracija u cijelosti ili pojedini oblici) ili da bira svoje predstavnike preko kojih posredno obnaša vlast (posredna demokracija ili predstavnička vladavina)

U suvremenim demokracijama pretežno se primjenjuje sustav posredne demokracije,  odnosno  predstavničke vladavine. Predstavnička vladavina primjenjuje se u praksi s oblicima neposredne demokracije  tj. referendumom i narodnom inicijativom. Stoga se suvremene demokracije danas ostvaruju kao kombinacija  posredne i neposredne  demokracije ( Prof. Branko Smerdel i  prof. Smiljko Sokol: Ustavno pravo, Pravni fakultet u Zagrebu 2006.godine).  

Predstavnička demokracija povijesno se stvarala usporedo s parlamentarizmom (Velika Britanija, Francuska i dr.)

Sustav predstavničke vladavine ( predstavnički mandat) je odnos birača i njihovih zastupnika u kojem su zastupnici u svojem djelovanju i u glasovanju u predstavničkom tijelu neovisni o stavu birača pa ih oni ne mogu opozvati. Izabrani zastupnik nositelj je kolektivnog mandata  stečenog izborom.

Imperativni (obvezujući) mandat pretpostavlja pravo birača da daju obvezne upute zastupnicima a dužnost je zastupnika da se uputa svojih birača pridržavaju..Ovaj mandat utemeljen je na instituciji mandata koja je bila predviđena rimskim pravom.

Zastupnik je pravno neovisan i slobodan u svojem djelovanju u parlamentu ali je odgovoran  svojoj političkoj stranci čiji je bio kandidat na izborima i izabran.

Prema Ustavu R. Hrvatske, koji predviđa načelo narodnog suvereniteta, narodom se smatraju svi državljani Republike Hrvatske.  Ustav predviđa sustav predstavničke vladavine u kombinaciji s oblicima neposrednog odlučivanja kao što je to referendum.

Člankom 70. stavak 1.Ustava RH  predviđeno je da je Hrvatski Sabor predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u R.Hrvatskoj.

4.1. Oblici neposrednog odlučivanja.

Referendum je oblik neposrednog odlučivanja kojim se građani neposredno tajnim glasovanjem izjašnjavaju o nekom pitanju  koje je oblikovano na način da se na njega može odgovoriti sa za ili protiv tj. sa da ili ne. Najčešće je predmet referenduma  odlučivanje o prihvaćanju ili odbacivanju prijedloga  Ustava, zakona ili  drugog propisa  ili političke odluke.  Postoji razlika između referenduma i neposrednih izbora. Referendum je oblik neposredne demokracije a kod neposrednih izbora radi se o elementu predstavničke vladavine.

Postoji više vrsta referenduma. Postoji referendum na razini državne zajednice. U federalnoj državi postoji referendum na razini federacije  i na razini federativnih jedinica.

Lokalni referendum je referendum na razini lokalnih političko teritorijalnih jedinica.

Posebna vrsta referenduma je referendum kojim se realizira pravo naroda na samoodređenje kod kojeg se građani neposredno izjašnjavaju tajnim glasovanjem u kakvoj će državi ili državnoj zajednici živjeti. Tu se radi o odcjepljenju ili razdruživanju unutar neke države ili državne zajednice ili  o odlučivanju o udruživanju ili priključenju  u državu ili zajednicu država. U međunarodnom pravu ova vrsta udruživanja naziva se i plebiscitom.

4.2. Ustavotvorni referendum

Ovaj referendum je oblik ili način izmjene ili revizije Ustava neposredno od strane biračkog tijela  Ovisno o tome  u kojim slučajevima dolazi do raspisivanja ustavotvornog referenduma  razlikuje se  apsolutno obvezni ustavotvorni referendum, relativno obvezni ustavotvorni referendum i fakultativni ustavotvorni referendum.

Ukoliko se o svakoj izmjeni ustava mora odlučiti na referendumu radi se o apsolutno obveznom ustavotvornom referendumu.

Takav ustavotvorni referendum primjenjuje se u Švicarskoj. u kojoj se o svakoj izmjeni Ustava odlučuje referendumom. Da bi izmjena Ustava u toj zemlji bila prihvaćena  mora se za izmjenu izjasniti većina birača koja je pristupila referendumu uz uvjet da je  referendumu pristupila najmanje polovina svih upisanih birača.. O prihvaćanju izmjene Ustava mora se izjasniti većina kantona, odnosno većina birača koja je unutar svakog kantona glasovala. obzirom da je Švicarska federativna država. Apsolutno obvezni ustavotvorni referendum primjenjuje se i na razini kantona i   federativnih jedinica Švicarske.

Primjene referenduma je ograničena budući da je on podesan za odlučivanje naroda o jednom ili jednostavnim pitanjima. Relativno obvezni ustavotvorni referendum  se primjenjuje u slučaju kada se referendum mora raspisati za izmjenu  ranije određenih odredaba Ustava. Ustav se u principu može mijenjati bez primjene referenduma , no međutim referendum se mora primijeniti za izmjene Ustava kad je to izričito u Ustavu navedeno. Ova vrsta referenduma primjenjuje se primjerice u nekim federalnim državama SAD-a..

U pravnim sustavima najčešće se primjenjuje fakultativni ustavotvorni referendum o čijem raspisivanju odlučuju nadležna tijela. Ova vrsta referenduma može biti raspisana u  svakom slučaju revizije Ustava  ali ne mora. Inicijativa za raspisivanje ovog referenduma može biti u nadležnosti ili predstavničkog tijela ili Predsjednika Republike.

Fakultativni ustavotvorni referendum predviđen je Ustavom R Hrvatske  Ustavom Italije 1947., Ustavom Francuske iz 1958., Ustavom Španjolske iz 1978. itd.

4.3. Zakonodavni referendum

Razlikujemo apsolutno obvezni zakonodavni referendum pri čijoj se primjeni svi zakoni donose isključivo referendumom, relativno obvezni zakonodavni referendum pri čijoj se primjeni samo određene Ustavom propisane vrste zakona moraju donositi referendumom i fakultativni zakonodavni referendum kod kojeg se referendum raspisuje u povodu inicijative Ustavom predviđenih tijela.

Kao podvrste zakonodavnog referenduma postoje prikriveni zakonodavni referendum i savjetodavni zakonodavni referendum..(prof.Branko Smerdel i prof. Smiljko Sokol: Ustavno pravo, Zagreb, Pravni fakultet 2006 godine).

5. USTAV ŠVICARSKE KONFEDERACIJE – OBLICI NEPOSREDNE (IZRAVNE) DEMOKRACIJE

.

U Švicarskoj  Konfederaciji narodni neposredni izbori, odnosno, sudjelovanje građana u izborima za predstavnike u predstavničkim tijelima i dužnosnike je temeljna demokratska institucija.

Referendum je instrument neposredne demokracije koji dopušta narodu da se izjasni o aktu usvojenom od strane državne vlasti, najčešće parlamenta. Referendum može biti prema  Ustavu Švicarske Konfederacije zakonodavni, ustavotvorni, konvencionalni ili administrativni.

5.1.Vrste referenduma prema Ustavu Švicarske Konfederacije

Obvezatni referendum  čini  glasovanje naroda uz pozitivni rezultat  uvjetom valjanosti jedne norme. Predviđen je federalnim propisima za izmjene Ustava, pristupanje nadnacionalnim organizacijama, kolektivnu sigurnost i donošenje hitnih federalnih zakona.

Potrebno je  da budu potvrđeni dvostrukom većinom glasova naroda i kantona. Fakultativni referendum (uobičajeni) daje pravo biračkom tijelu da se izjasni u posljednjoj instanci o usvajanju jednog normativnog akta  u određenom roku  od strane dijela tog  tijela.

Izvanredni referendum  se razlikuje od uobičajenog  u činjenici da je glasovanje naroda organizirano od strane državnog tijela. To može biti šef države, parlament, zastupnička manjina  ili decentraliziran kolektiviteti.( Behordenreferendum).

Prethodno glasovanje  (glasovanje o principu) daje narodu priliku izjasniti se o principu neke izmjene prava koje je na snazi. Rezultat ovog glasovanja je imperativ za  vlast. U federalnom švicarskom pravu ovaj tip referenduma  je predviđen za  narodnu inicijativu koja se odnosi na potpunu izmjenu ustava.

Savjetodavni referendum se razlikuje od ostalih vrsta referenduma jer njegov rezultat nije obvezan za vlast, ali je dobro došao kod donošenja odluka vlasti. Nije poznat u federalnom švicarskom pravu već u nekim švicarskim kantonima. Poznat je i u pravu Velike Britanije. Primijenjen je u slučaju referenduma za pristupanje Velike Britanije EU.( Andreas Auer,Giorgio Malinverni i Michel Hottelier: Droit constitutional suisse «Staemfli Editions SA Berne, Suisse)…

Konstruktivni referendum  je varijanta fakultativnog   referenduma koji se tradicionalno često primjenjuje u Švicarskoj. On pruža narodu mogućnost zauzimanje stajališta o nekom pitanju ili  projektu te omogućava traženje  poboljšanja nekih stajališta u vidu suprotnog prijedloga. Ova vrsta referenduma nije predviđena  u federalnom švicarskom pravu. Predviđena je u nekim kantonima kao:  Glaris, Appencell, Rhodes Interieures, Nidwald, Berne Bale- Campagne i Saint –Gall.

5.2. Narodna  inicijativa

Narodna inicijativa  je instrument izravne demokracije predviđen švicarskim pravom,  koji daje pravo dijelu biračkog tijela  pokrenuti  postupak koji vodi  usvajanju, reviziji ili ukidanju jednog državnog akta. Sukladno prirodi tog akta  inicijativa može biti ustavotvorna, zakonodavna ili upravna. Sukladno članku 138 st.1. i 139.st.1. Ustava Švicarske konfederacije 100 000 građana može tražiti svakodobno potpunu ili djelomičnu izmjenu federalnog Ustava. Statistika pokazuje da taj institut  nije učinkovit.

Govori se o inicijativi za referendum, koja izaziva u zadnje vrijeme glasovanje o principu. Inicijativa je izravna, no njezino odbijanje vodi referendumu.

5.3. Pravo opoziva  

Pravo opoziva dozvoljava jednom dijelu naroda  inicirati glasovanje o pitanju raspuštanja Parlamenta, opozivu vlade i opozivu člana vlade

.

Može se zaključiti da je Švicarska je zemlja neposredne demokracije jer propisima predviđa i prakticira  institucije referenduma i narodne inicijative. Suvremena doktrina ima teškoće u postizanju  precizne definicije neposredne demokracije  i kvalifikacije švicarske  demokracije.

Za neke autore je izravna demokracija izričito suprotna predstavničkoj demokraciji. U predstavničkoj demokraciji narod izabire na četiri, pet ili više godina osobe koji ih predstavljaju u parlamentu ili na čelu države. Između izbora izabrani predstavnici  djeluju i govore u njihovo ime.  U neposrednoj demokraciji narod izvršava sam i izravno  sve ovlasti i cjelokupnu vlast. Za takvu demokraciju Rousseau je govorio da dolazi narodu od Boga. Ponekad se govori o švicarskoj demokracije kao poluizravnoj  («semi –directe»).

U Švicarskoj teoriji prevladava mišljenje: da bi se jedna demokracija mogla smatrati neposrednom (izravnom) potrebno je da narod izvršava i druge ovlasti osim onih izbornih,  te da izvršavanje drugih ovlasti  ne ovisi o volji  drugog državnog tijela. Pitanje da li i o čemu će narod odlučivati, mora ovisiti o pravnoj prirodi nekog akta ili o volji dijela naroda. Postojanje  obveznog referenduma, običnog fakultativnog referenduma ili narodne inicijative određuje prirodu demokracije (neposredna ili predstavnička). U  sustavu neposredne demokracije vladajući ne mogu slobodno birati kada će se narod pozvati na sankcioniranje njihove politike. Ono što jest izravno u izravnoj demokraciji nije toliko vršenje vlasti od strane naroda već činjenica da narod ima pravo pokrenuti mehanizme legitimnosti vlasti. ( Andreas Auer, Giorgio Malinverni i Michel Hottelier: «Droit constitutionel suisse» Staempfli Editions SA Berne, Suisse).

Na referendumu  ne sudjeluju svi birači. Iz te činjenice proizlaze posljedice  kao što su nedostatak kvoruma,  apstinencija i dr. Za razliku od parlamenta ili vlade koji ne mogu djelovati ako ne sudjeluje minimalni broj prisutnih  članova (čl. 159 st. 1 Švicarskog Ustava) švicarsko izborno tijelo nije podvrgnuto kvorumu. Ne postoji zahtjev određenog postotka izbornog sudjelovanja kako bi se potvrdilo narodno savjetovanje (kvorum sudjelovanja).  Sudjelovanje na izborima i narodnim glasovanjima u Švicarskoj obilježeno je snažnom apstinencijom. Nešto više  od trećine birača sudjeluje na federalnim izborima. To se tumači brojem izbora na koje su građani pozvani i brojem odluka koje građani moraju donijeti. 

U Švicarskoj su česti  zahtjevi za referendumom i peticije, koje ukazuju na često korištenje referenduma.

Politička prava dvostruke su prirode. S jedne strane građanin glasovanjem uživa pravo a s druge vrši i svoju dužnost.. Federalni sud je utvrdio da politička prava građana  dozvoljavaju vršenje osnovne dužnosti demokratske države. Kantoni su ovlašteni ustanoviti obvezno glasovanje (Stimmzwang) 

Kršenje političkih prava  može prijaviti svaki glasač, čak i ako on osobno nije pogođen kršenjem.

Vlada, parlament ili dio izbornog tijela mogu pripremiti prijedloge državnih akata koji će biti predloženi izbornom tijelu. Ono može samo potvrditi ili odbiti volju nekog državnog organa.

Pravo glasovanja u Švicarskoj konfederaciji konstituira jedan od bitnih atributa državljanstva. Kvaliteta najvažnijeg tijela države rezervirana je samo za švicarske državljane ( članak 136. švicarskog Ustava).

On predviđa izvršavanje  političkih prava na federalnom planu  samo švicarskim državljanima. Veza državljanstva i političkih prava postavlja npr. pitanje  prava glasa stranaca i državljana koji prebivaju u inozemstvu.

U Švicarskoj se situacija razlikuje na nivou kantona i općina. U Neuchatelu priznaje se pravo glasovanje strancima na lokalnom općinskom nivou od 1849 godine. Danas stranci u ovom kantonu imaju pravo glasa ukoliko posjeduju dozvolu prebivanja u istom.

5.4. Oblici referenduma

Prema Švicarskom Ustavu razlikujemo tri tipa ustavnog referenduma.

Prvi se zove konstitutivni referendum i označava referendumsku konzultaciju koja ima za cilj izbor prvog ustava ili neke temeljne principe a događaju se u procesu ustavnih promjena ili ukidanja ustavnih odredaba. U fazi nastanka prvog ustava narod je pozvan da ratificira ustavni tekst ili da se izjasni o  formi vlade koja će biti uspostavljena  budućim Ustavom. Time narod vrši funkciju originarne konstituirajuće vlasti. Taj tip ustava je karakteriziran svojim učinkom osnove novog ustavnog uređenja, koji je u raskidu sa prethodnim

Sljedeći je referendum ustavne revizije koja za cilj ima izmjenu postojećeg ustava  koji je na snazi. U procesu prilagodbe ustava  izmijenjenim potrebama društva, narod je pozvan potvrditi projekt izmjene koji mu je predložen. Time narod vrši funkciju izvedene ustavne vlasti.

Nadalje postoji tzv. suvereni referendum. To je referendumska konzultacija koja se odnosi  na izmjene teritorija, samoodređivanje decentraliziranog kolektiviteta ili pristup države nadnacionalnoj organizaciji. Ovdje se radi o prostornoj, strukturalnoj  ili međunarodnoj preorijentaciji države koja mijenja temeljne principe suvereniteta te  države. .

6. USTAV   REPUBLIKE HRVATSKE ( pročišćeni tekst «Narodne novine» 56/91,135/97, 8/98,113/00,124/00,28/01,41/01,55/01,76/10,85/10)

Prema  Temeljnim odredbama  Ustava RH Republika Hrvatska  je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država a u R. Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.( članak. 1.).

Suverenitet R, Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. ( članak. 2.stavak 1.)

Osnivanje političkih stranaka je slobodno a unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima. (članak. 6.stavak 1.i 2.).

Prema odredbi članka 45. Ustava hrvatski državljani s navršenih 18. godina imaju opće i jednako biračko pravo na izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i EU Parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu u skladu sa zakonom.  U izborima za Hrvatski sabor birači koji nema ju prebivalište u RH imaju pravo izabrati tri zastupnika u skladu sa zakonom. (stavak 2.). U izborima za Hrvatski Sabor, Predsjednika RH i EU Parlament  te u postupku odlučivanja na državnom referendumu biračko pravo se ostvaruje  na neposrednim izborima tajnim glasovanjem a birači koji nemaju  prebivalište u RH ostvaruju biračko pravo  na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko konzularnih predstavništava RH  u stranoj državi u kojoj prebiva.

U izborima za Hrvatski Sabor, Predsjednika Republike RH i Europski Parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu ostvarivanje biračkog prava R. Hrvatska osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati  u sjedištima diplomatsko - konzularnih predstavništava RH u stranoj državi u kojoj se nalaze ili na drugi način određen zakonom. 

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u RH. ( čl. 70 Ustava RH).Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se na temelju općeg i jednakog biračkog prava biraju neposredno tajnim glasovanjem.

Sukladno članku 72. Ustava RH  zastupnici se biraju na vrijeme od četiri godine .Zakonom se određuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Hrvatski sabor.

Člankom 74. je predviđeno da zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat.

Hrvatski Sabor odlučuje između ostalog o donošenju i promjeni Ustava i zakona te o raspisivanju referenduma.

Sukladno članku 87.. Ustava Hrvatski Sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga. Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost  Republike..

O pitanjima iz stavka 1 i 2. ovog članka Hrvatski Sabor će raspisati referendum u skladu sa Zakonom ako to zatraži 10%  od ukupnog broja birača u RH. ( st.3). Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu a odluka donesena na referendumu je obvezatna. O referendumu se donosi Zakon kojim se mogu propisati i uvjeti za održavanje savjetodavnog referenduma.

Ustavni sud RH nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova.

Člankom 141. Ustava Odluka o udruživanju R Hrvatske u saveze s drugim državama  donosi se na referendumu većinom glasova  birača  koji su pristupili referendumu, nakon što je o udruživanju RH prethodno odlučio Hrvatski Sabor dvotrećinskom većinom glasova  svih zastupnika. Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskog Sabora. Odluka donesena na referendumu je obvezatna. Odredbe ovog članka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja RH.

Prije izmjena Ustava RH iz 2010 godine člankom 141 Ustava  bilo je predviđeno da se Odluka o udruživanju R. Hrvatske u saveze s drugim državama donosi na referendumu većinom glasova  ukupnog broja birača u državi , nakon što je o udruživanju  RH prethodno odlučio  Hrvatski Sabor dvotrećinskom većinom  glasova svih zastupnika.

7. REFERENDUM U REPUBLICI HRVATSKOJ

U R Hrvatskoj referendum i drugi oblici osobnog sudjelovanja hrvatskih državljana s biračkim pravom u obavljanju državne vlasti i lokalne samouprave uređen je Ustavom RH, a ovaj institut razrađen je u Zakonu o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti, lokalne  i područne ( regionalne samouprave ( «Narodne novine» br. 33/96, 92/01 44/06, 69/07i 38/09).

Ustav R Hrvatske usvojio je načelo  narodnog suvereniteta  te je utvrdio dva oblika ostvarivanja vlasti naroda: prvi je izbor narodnih predstavnika a drugi neposredno odlučivanje (čl. 1. st. 3. Ustava). Ustavom RH referendum je utvrđen kao temeljni oblik neposrednog odlučivanja. Ustav u principu utvrđuje institut fakultativnog ustavotvornog i zakonodavnog referenduma određujući da se referendum može raspisati fakultativno i o drugom pitanju iz djelokruga Hrvatskog Sabora kao i o pitanju za koje predsjednik Republike smatra da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost RH (čl. 87. st.1.. i 2. Ustava).Ustavotvorni referendum može raspisati Hrvatski Sabor ili predsjednik  Republike.

Zakonodavni referendum o prijedlogu zakona načelno može raspisati samo Hrvatski sabor. 

Promjenom Ustava RH iz 2000. predviđen je institut narodne inicijative za raspisivanje referenduma. Dopunom čl. 87. u st. 3. propisano je da će o pitanjima iz st. 1. i 2. ovog članka Hrvatski sabor raspisati referendum sukladno zakonu, ako to zatraži 10 % od ukupnog broja birača u RH.

7.1. Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti, i lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN 33/96, 92/01, 44/06, 69/07, 38/09)

Ovim Zakonom regulira se raspisivanje i provedba  referenduma i drugih oblika osobnog sudjelovanja hrvatskih državljana s biračkim pravom u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne ( regionalne) samouprave (čl.1.).

Referendum je oblik neposrednog odlučivanja birača  u obavljanju državne vlasti o pitanjima određenim Ustavom (državni referendum) i o pitanjima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđenim zakonom i statutom (lokalni referendum). Drugi oblici neposrednog odlučivanja birača u obavljanju državne vlasti te lokalne i područne samouprave jesu: savjetodavni referendum, mjesni zborovi građana i predstavke građana. Člankom 3. Zakona predviđeno je da državni referendum mogu raspisati Hrvatski Sabor i Predsjednik Republike. Hrvatski Sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona i o drugim pitanjima iz svojeg djelokruga. Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis Predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu o promjeni Ustava ili o drugim pitanjima za koje smatra da je važno za neovisnost i opstojnost RH.

Hrvatski Sabor će raspisati referendum o pitanjima  navedenim u st. 2. i 3. ovog članka ako to zatraži  deset posto (10%)  od ukupnog broja birača u RH. Državni referendum mora se raspisati radi donošenja odluke o udruživanju R.Hrvatske u savez sa drugim državama (stavak 5.)

Na državnom referendumu imaju pravo sudjelovati hrvatski državljani. Predviđeno je  pravo sudjelovanja hrvatskih državljana na referendumu ako se zateknu za vrijeme referenduma izvan granica RH i to u diplomatsko- konzularnim predstavništvima RH.

Na referendumu birači odlučuju neposredno tajnim glasovanjem. Na državnom referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedina pitanja Ustavom nije drugačije određeno.( članak 6.) Člankom 8. Zakona predviđeno je da je odluka donesena na referendumu obvezatna. Zakonom je predviđena mogućnost izjašnjavanja birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma. 

Člankom 8.a Zakona  predviđeno je da ako birači ocijene da postoji potreba raspisivanja referenduma o prijedlogu za promjenu Ustava, prijedloga zakona ili drugog pitanja iz djelokruga Hrvatskog Sabora ili o pitanju za koje drže da je važno za neovisnost, jedinstvenost ili opstojnost RH ,osnovat će organizacijski odbor za izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma. Sukladno čl. 8. b Zakona organizacijski odbor donosi odluku da se pristupi izjašnjavanju birača o potrebi  da se zatraži raspisivanje referenduma. Zakonom je predviđeno što ova odluka treba sadržavati. Između ostalog ova odluka treba sadržavati jasno formulirano pitanje o kojem se traži raspisivanje referenduma  te rok unutar kojeg će se sakupljati potpisi birača koji traže raspisivanje referenduma (ne duži od 15 dana).

Također mora biti predviđeno referendumsko pitanje ili pitanja, odnosno jedan ili više prijedloga o kojem će birači odlučivati. Sukladno članku 9. Zakona referendum se raspisuje odlukom. Odluka Sadrži između ostalog naziv tijela koje raspisuje referendum , naziv akta o kojem se odlučuje na referendumu, tj. naznaku pitanja o kojem ili o kojima će birači odlučivati na referendumu, te referendumsko pitanje ili pitanja , odnosno jedan ili više prijedloga o kojem će birači odlučivati i dr. Pitanje, odnosno jedan ili više prijedloga na glasačkom listiću moraju biti tako napisani da  birač koji glasuje može o pitanju zaključiti za ili protiv, odnosno na nedvojben način odlučiti se za jedan od prijedloga. (čl 33 st. 3.)

Kada se na referendumu odlučuje o nekom pitanju birač na glasačkom listiću zaokružuje za ili protiv, a kada se odlučuje o jednom ili više prijedloga birač na glasačkom listiću zaokružuje redni broj prijedloga za koji glasuje.( članak 33.stavak 5.) 

 Člankom 57. Zakona predviđen je savjetodavni referendum. Naime, Vlada RH može raspisati savjetodavni referendum za područje jedne ili više jedinica lokalne samouprave ili područje regionalne samouprave radi prethodnog pribavljanja mišljenja stanovnika tog područja o područnom ustroju jedinica lokalne samouprave i lokalne uprave.

Člankom 60 Zakona predviđeni su zborovi građana koji se sazivaju radi izjašnjavanja građana o pojedinim pitanjima od lokalnog značaja, raspravljanja o potrebama i interesima građana te davanja prijedloga od lokalnog značaja. Oni ne obvezuju predstavničko tijelo općine i grada već samo mjesne odbore.

8. ODLUKE USTAVNOG SUDA RH

8.1. U rješenju Ustavnog suda RH u predmetu nadzora državnog referenduma broj U-VIIR/602/2012 zaključak Ustavnog suda je da u ovom slučaju ne postoje pretpostavke za provođenje nadzora nad ustavnošću i zakonitošću državnog referenduma jer su zahtjevi podnositeljice u nadležnosti Državnog izbornog povjerenstva (DIPa).
Navedenim rješenjem odbačen je zahtjev  podnositeljice za provođenje nadzora nad ustavnošću i zakonitošću državnog referenduma o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, koji je raspisan Odlukom Hrvatskog sabora 23. prosinca 2011. ("Narodne novine" broj 151/11.), a održan 22. siječnja 2012.
 
1) Primjena članka 88. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) na konkretne slučajeve
2. Ustavni sud, prije svega, napominje da se postupak nadzora nad ustavnošću i zakonitošću državnog referenduma iz članaka 88. i 89. u vezi s člankom 96. Ustavnog zakona, mora razlikovati od tzv. referendumskih sporova (članak 50. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave "Narodne novine" broj 33/96., 92/01., 44/06., 58/06., 69/07. i 38/09. - u daljnjem tekstu: Zakon o referendumu) u kojima je prigovor Državnom izbornom povjerenstvu (u daljnjem tekstu: DIP) "zbog nepravilnosti pri provedbi državnog ... referenduma na glasačkom mjestu" ovlašten podnijeti svaki birač upisan u izvadak birača na dotičnom biračkom mjestu. 
Ustavni sud primjećuje da su prigovori koje je u svojem podnesku istakla podnositeljica sadržajno isti ili slični iz drugog podneska "Javni prigovor na termin održavanja referenduma /22. siječanj 2012/" kojeg su podnositelji u razdoblju od 29. do 30. prosinca 2011. uputili DIP-u, Hrvatskoj radio televiziji, Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji i Ustavnom sudu. 

Svojim dopisom klasa: 014-02/11-12/19, ur.broj: 507-11-03 od 10. siječnja 2012. DIP je odgovorio podnositeljici, te u obrazloženju svojeg očitovanja istaknuo: 
"(...) Slijedom navedenog, Državno izborno povjerenstvo kao tijelo nadležno za provedbu državnog referenduma brine se za zakonitu i pravilnu provedbu referenduma i, nakon što je odluka o raspisivanju državnog referenduma donijeta, ne može dalje utjecati na termin održavanja referenduma.
S druge strane, Državno izborno povjerenstvo cijeni da tijekom promidžbe referenduma treba poštivati načelo na temelju kojeg se kako osobama koje podržavaju, tako i osobama koje ne podržavaju udruživanje Republike Hrvatske u Europsku uniju, omogućava ravnomjerna promidžba te slobodno izražavanje svojih stajališta i njihovo predstavljanje javnosti. Stoga je potrebno da se u televizijskim i radio emisijama omogući ravnopravno sudjelovanje kako osoba koje podržavaju članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, tako i osoba koje to članstvo ne podržavaju.(...)"
2) Može li se podnesak podnositeljice smatrati zahtjevom iz članka 88. Ustavnog zakona?
3. Ustavni sud primjećuje da je predmetni podnesak podnositeljice pisan u obliku javnog priopćenja prosvjedne naravi. 
U takvoj situaciji, predmetom nadzora nad ustavnošću i zakonitošću državnog referenduma u postupku pred Ustavnim sudom mogu biti samo oni prigovori podnositeljice koji nisu u nadležnosti DIP-a, a tiču se "aktivnosti" vezanih uz konkretan državni referendum, koje se "provode suprotno Ustavu i zakonu", a koje su takve naravi da se u odnosu na njih mogu "poduzimati odgovarajuće mjere" (članak 88. u vezi s člankom 89. Ustavnog zakona).
II. OCJENA USTAVNOG SUDA
4. Iz podnesaka podnositeljice jasno se prepoznaje i sadržaj njezinih prigovora. On se svodi na sljedeće tvrdnje:
"1. Neobjektivno informiranje državljana RH na temu Europska unija ...
2. Nisu osigurana sredstva za promociju negativnosti ulaska RH u EU (...).
3. Euroskeptici su često podrugljivo prikazivani u propagandnim spotovima na TV-eu (...).
4. Svi javni mediji pogotovo oni u državnom vlasništvu nisu ujednačeno zastupali obje grupacije građana RH (...).
5. Neinformiranost državljana RH o Europskom zakonodavstvu (...).
6. Neinformiranost državljana RH o cjelokupnoj dokumentaciji vezanoj za predpristupne pregovore između RH i EU po svim poglavljima (...).
7. Neprovođenje javne rasprave zašto da i zašto ne u EU (...).
8. Nedorečenost Zakona o provedbi referenduma do te mjere da je upitan legitimitet samog referenduma.
9. Netočan popis birača (700.000) u odnosu na stvarno stanje (...).
(...)"
Podnositeljica dalje navodi kako se nisu ispunili demokratski uvjeti za održavanje referenduma jer je rok bio prekratak da se pučanstvo kvalitetno informira oko tako složenog pitanja. Ističe i niz nepravilnosti zamijećenih tijekom samog glasovanja na referendumu.
5. Ustavni sud utvrđuje da su zahtjevi podnositeljice navedeni u prethodnoj točki (od 1. do 9.) u nadležnosti DIP-a. 
Zakon o referendumu u članku 16. propisuje:

"Članak 16.

Državno povjerenstvo:
- brine se za zakonitu provedbu državnog referenduma,
(...)"
5.1. Ustavni sud u tom smislu primjećuje da je DIP na podnesak podnositeljice, koji je u Ustavnom sudu zaprimljen 30. prosinca 2011., postupio u skladu s člankom 16. alinejom 1. Zakona o referendumu.

Ustavni sud sa svoje strane može samo ponoviti da je stajalište, koje je u svom dopisu istaknuo DIP, pravilno. 
5.2. Dakle, predmetni zahtjev podnositeljice po svom sadržaju ne može biti predmet postupka nadzora nad ustavnošću i zakonitošću državnog referenduma u smislu članaka 88. i 89. u vezi s člankom 96. Ustavnog zakona. 
Konačno, on ne zadovoljava pretpostavke propisane Ustavnim zakonom da bi ga Ustavni sud mogao smatrati podneskom u nekoj drugoj vrsti ustavnosudskih postupaka. 
Sukladno tome, ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u povodu tog zahtjeva podnositeljice u ovom ustavnosudskom postupku.
6. Stoga, Ustavni sud, iz prethodno navedenih razloga, a na temelju članka 92. stavka 1. Ustavnog zakona, utvrđuje da u povodu podnesaka podnositeljice ne postoje pretpostavke za provođenje postupka nadzora nad ustavnošću i zakonitošću državnog referenduma u smislu članaka 88. i 89. u vezi s člankom 96. Ustavnog zakona..

8.2. U Odluci  Ustavnog suda broj U-VIIR-602/2012 od 14.veljače 2012 o referendumu zauzeto je stajalište da je postupak provedbe referenduma strogo formalni postupak. Referendum se može raspisati, u skladu s Ustavom i zakonom, samo u cilju traženja odgovora birača na specificirano i jasno formulirano pitanje koje mora biti postavljeno već prilikom započinjanja postupka prikupljanja potpisa kojima birači zahtijevaju održavanje referenduma (prema Zakonu o referendumu koji je na snazi, riječ je o odluci organizacijskog odbora da se pristupi izjašnjavanju birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma).

U zaključku Odluke navodi se da je utvrđeno da su 3. rujna 2010., povlačenjem iz zakonodavnog postupka Prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o radu, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je Vlada Republike Hrvatske aktom klasa: 110-01/10-01/01, ur broj: 5030104-10-1 od 28. svibnja 2010. uputila u zakonodavni postupak, prestale postojati pretpostavke za raspisivanje referenduma koje je zatražilo 15,95% (717.149) birača u Republici Hrvatskoj u vezi s referendumskim pitanjem: "Jeste li za zadržavanje važećih zakonskih odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima i otkazivanju kolektivnih ugovora.»

Prijedlog zakona koji bi sadržavao odgovor suprotan odgovoru „DA“ na referendumsko pitanje navedeno u točki I. ove izreke ne smije se uputiti u zakonodavni postupak prije proteka roka od godinu dana od objave ove odluke u „Narodnim novinama“, osim ako se o tom prijedlogu zakona prethodno ne raspiše i provede referendum na temelju valjanih potpisa 15,95 % (717.149) birača prikupljenih u razdoblju od 9. lipnja 2010. do 23. lipnja 2010.

8.3. Odlukom Ustavnog suda RH broj U-II2153/2007 od 16. siječnja 2008 ukinuta je Odluka o raspisivanju referenduma o izjašnjavanju građana Varaždinske županije klasa: 014-92/07-01/1, ur broj: 2186/1-01-07-1 od 19. travnja 2007. ("Službeni vjesnik Varaždinske županije", broj 9/07.).
U obrazloženju navedene odluke navodi se da je Vlada Republike Hrvatske podnijela  na temelju članka 35. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom navedene Odluke o raspisivanju referenduma o izjašnjavanju građana Varaždinske županije, koju je donijela Županijska skupština Varaždinske županije 19. travnja 2007., a objavljena je u "Službenom vjesniku Varaždinske županije", broj 9/07. (u daljnjem tekstu: osporena Odluka).
Osporenom odlukom Županijske skupštine Varaždinske Županije raspisan je referendum za područje Varaždinske Županije radi izjašnjavanje građana o određenju Državnog Zavoda za statistiku
Županijska skupština Varaždinske županije raspisuje referendum za područje Varaždinske županije radi izjašnjavanja građana o određenju Državnog zavoda za statistiku prema kojem je Varaždinska županija svrstana u prostornu jedinicu Sjeverozapadne Hrvatske za statistiku 2. razine zajedno s Gradom Zagrebom.
Prostornu jedinicu Sjeverozapadne Hrvatske čine: Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Krapinsko-zagorska županija, Varaždinska županija, Koprivničko-križevačka županija i Međimurska županija.II.

Pitanje o kojem će birači odlučivati na referendumu glasi:

"Da li se slažete s određenjem Državnog zavoda za statistiku prema kojem je Varaždinska županija svrstana u istu prostornu jedinicu za statistiku II. razine zajedno s Gradom Zagrebom.".
Građani će se izjašnjavati zaokruživanjem odgovora ZA ili PROTIV pitanja iz stavka 1. ovog članka, na glasačkom listiću.
Osporena Odluka donijeta je na temelju članka 4. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine", broj 33/96., 92/01., 44/06., 58/06. i 69/07., u daljnjem tekstu: Zakon o referendumu), članka 5. ZID Zakona o referendumu ("Narodne novine", broj 92/01.), članka 24. stavka 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01., 60/01. i 129/05., u daljnjem tekstu: ZLPS) i članka 19. točke 2. Statuta Varaždinske županije ("Službeni vjesnik Varaždinske županije", broj 10/06. - pročišćeni tekst i 29/06.). 
Vlada Republike Hrvatske u zahtjevu ističe da pitanje o kojemu se trebalo odlučivati na referendumu, prema Ustavu, ne spada u samoupravni djelokrug županije, kao jedinice područne (regionalne) samouprave, niti je posebnim zakonom propisano da predstavničko tijelo te jedinice odlučuje o "prostornim jedinicama za statistiku", zbog čega osporena Odluka, prema mišljenju Vlade, nije u skladu s Ustavom i zakonom. 
Stoga, Vlada Republike Hrvatske smatra da je osporena Odluka nesuglasna s člankom 132. stavkom 3. Ustava, člankom 4. stavkom 2. Zakona o referendumu te člankom 20. stavkom 1. i člankom 24. stavkom 2. ZLPS. 
Prema ocjeni Ustavnog suda Zahtjev je osnovan
Za ocjenu suglasnosti osporene Odluke s Ustavom mjerodavne su sljedeće odredbe Ustava:
Prema odredbi članka 132 Ustava RH građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela (...).Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom

Članak 133. stavak 2.

Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. (...).

Prema članku 134. stavka 2. i 3. Ustava jedinice područne (regionalne)  samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

Poslovi (...) područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. (...)

Člankom 4. Zakona o referendumu propisano je

:
Lokalni referendum može raspisati predstavničko tijelo jedinice (...) područne (regionalne) samouprave.
Predstavničko tijelo iz stavka 1. ovoga članka može pod uvjetima propisanim Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i statutom, raspisati referendum o pitanju iz svojega samoupravnog djelokruga o kojem predstavničko tijelo ima pravo donositi odluke.
Člankom 20. ZLPS propisano je da županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od područnog (regionalnog) značaja, a osobito poslove koji se odnose na: školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu, planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova (stavak 1.) te da će se posebnim zakonima, kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz stavka 1. tog članka, odrediti poslovi, obavljanje kojih je županija dužna organizirati, te poslovi koje županija može obavljati ako je osigurala uvjete za njihovo obavljanje (stavak 2.).
Odredbama članka 24. stavaka 1. i 2. ZLPS propisano je:
Građani mogu neposredno sudjelovati u odlučivanju o lokalnim poslovima putem referenduma (...), u skladu sa zakonom i statutom jedinice (...) područne (regionalne) samouprave. Referendum se može raspisati radi odlučivanja o prijedlogu o promjeni statuta, o prijedlogu općeg akta ili drugog pitanja iz djelokruga predstavničkog tijela kao i o drugim pitanjima određenim zakonom i statutom.
Prema članku 43. stavku 1. Zakona o službenoj statistici ("Narodne novine", broj 103/03.), Državni zavod za statistiku u suradnji s nositeljima službene statistike određuje metodološke osnove za provođenje svih statističkih istraživanja. Prema stavku 2. članka 43. tog Zakona, metodološke osnove iz stavka 1. obuhvaćaju određivanje statističkih jedinica, određivanje sadržaja i obilježja istraživanja, definicije, nomenklature, klasifikacije i standarde koji se koriste u provođenju statističkog istraživanja te određivanje izvještajnih jedinica koje obuhvaćaju pojedino statističko istraživanje. 
Na temelju tih zakonskih odredbi, Državni zavod za statistiku donio je Nacionalnu klasifikaciju prostornih jedinica za statistiku ("Narodne novine", broj 35/07.), kojom su u točki 3. u Prostornu jedinicu za statistiku 2. razine "Sjeverozapadna Hrvatska" uvršteni: Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Krapinsko-zagorska županija, Varaždinska županija, Koprivničko-križevačka županija i Međimurska županija.
Prema mjerodavnim ustavnim i zakonskim odredbama, županija može raspisati referendum samo o pitanjima iz svog područnog (regionalnog) djelokruga (tzv. samoupravni rezervat), a to nije pitanje određivanja statističkih prostornih jedinica. 
Budući da osporenom Odlukom nije raspisan referendum o pitanju iz samoupravnog djelokruga županije, Ustavni sud ocjenjuje da ta Odluka nije u suglasnosti s člancima 132. stavkom 3. i 134. stavkom 2. Ustava te člankom 4. stavkom 2. Zakona o referendumu i člankom 24. stavkom 2. ZLPS.

ZAKLJUČAK  

Iz navedenih propisa proizlazi da je Republika Hrvatska konstitutivna predstavnička demokracije  u kojoj narod obnaša vlast sukladno Ustavu  izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Teoretičari ustavnog prava, kako je navedeno, govore o obliku polu neposredne demokracije u R. Hrvatskoj. Može se zaključiti  prema podacima iz prakse da se osnovni oblici neposredne demokracije u R Hrvatskoj – referendum i narodna inicijative predviđeni Ustavom i zakonom ne primjenjuju dovoljno često, kao što je to primjerice u Švicarskoj Konfederaciji  koja je zemlja neposredne demokracije.

Institutom narodne inicijative za raspisivanje referenduma propisanim čl. 87 Ustava RH o prijedlogu za promjenu Ustava, zakona ili o drugom pitanju iz svojeg djelokruga i o drugom pitanju važnom za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost RH predviđeno je da će Hrvatski Sabor raspisati referendum sukladno zakonu ako to zatraži deset posto (10%) od ukupnog broja birača u RH.  De lege ferenda ovaj broj birača od 10%  potreban za prihvaćanje narodne inicijative bilo bi uputno smanjiti, jer se čini previsok. Broj stanovnika u RH  je 4 miliona  i 456 tisuća stanovnika. U Švicarskoj Konfederaciji  kod primjene narodne inicijative sukladno čl. 138. i 139.  Ustava Švicarske konfederacije 100 000 građana može svakodobno tražiti raspisivanje referenduma za potpunu ili djelomičnu izmjenu federalnog Ustava, što se s obzirom na broj stanovnika u Švicarskoj (oko osam miliona) može smatrati adekvatnim rješenjem u cilju ostvarivanja neposredne demokracije.

Također bi se mogla predložiti de lege ferenda izmjena odredbe članka. 8.b.stavka 2.Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne ( regionalne) samouprave ( « Narodne novine» broj 33/96….38/09), kojom je predviđeno da rok unutar kojeg se sakupljaju potpisi birača  koji traže raspisivanje referenduma ne može biti duži od 15 dana , na način da se taj rok produži

Literatura:

1)      Prof. Branko Smerdel i prof. Smiljko Sokol: Ustavno pravo, Zagreb, Pravni fakultet, 2006. godine)

2)      Andreas Auer, Giorgio Malinverni i Michel Hottelier:»Droit constitutionel suisse» Staempfli Editions SA, Berne, Suisse»